Hrvatska u pjesmi

Sinoć usnuh strašan san,
sred pustinje hodam sam.
Svuda pustoš, pijesak, prah,
u srdcu tuga, čemer, strah.

Al kratka radost nam bijaše,
dušmani razdor posijaše.
Pobuniše se zlobni Ljudi,
zovu stranca da nam sudi.

Kad opazih, iznenada,
ide čovjek, hoda, pada.
Pak se diže, s vjetrom bori,
u očima mu plamen gori. 

Brat na brata ruku diže,
prokletstvo nam zemlju stiže.
Izdaja vreba sa svih strana
ta hrvatska gnojna rana.

Odakle si, pitam brata,
iz Hrvatske, veli, iz Doma Hrvata.
Diljem svijeta sam putujem,
Sudbu kletu oplakujem. 

Dušman novac, zlata nudi,
Dom svoj izdaj, rob mi budi.
Domoljubi izginuše,
umre zemlja, nesta duše.

Suze lijem, Boga molim,
za Dom sveti, koji volim.
Da mi naći, barem traga,
od Domo i brata srdcu draga. 

Dođe propast, sve izgori,
u pustinju se Dom pretvori.
Ja preostah, sam na svijetu,
istinu da svedočim svetu.

Stoljećima boje bij smo,
i Slobodo izborismo.
Rodila nam se Domaja,
radost, sreći nikad kraja. 

Sad Hrvata tražim svuda,
jer nas zove rodna gruda.
Čuj niz vjetar riječi plove,
slušaj brate, Dom nas zove.

Sinje more, njive rodne,
silni muži, žene plodne.
Dragom Bogu nek je dika,
Rajskom vrtu Dom nam slika.

Domovina zove, naša Mati,
gdje ste sinci, gdje Hrvati?
Brišem suze, grlim brata,
još nas ima, koš Hrvata!

      napisao 15. listopada 2017.g. 
      ispjevao Juraj FRUK

Poveznica za novi portal „DOMOBRAN – Sveti Ivan Zelina“:

http://www.safaric-safaric.si/Udruge_drustva.htm

http://www.safaric-safaric.si/domobran/fruk_juraj/Fruk_Juraj.htm

Tito zlocinac 01TITO IZDAJNIK HRVATA

Svaki narod izdajica ima,

I na žalost među Hrvatima,

Kroz cijelu povijest ih je bilo,

U Hrvatskoj dosta izrodilo,

Jedan od njih do sad je najveći,

Tito maršal jasno treba reći,

Slovenka ga Marija rodila,

Franji Brozu kmetu podvalila,

Kao da je hrvatskoga roda,

Taj zločinac Hrvatskom je hoda,

Staljinov je on pitomac bio,

U Prvome svjetskom se borio,

I u vrijeme španjolskoga rata,

Kao da je potomak Hrvata,

U Drugome svjetskom nastavio,

Nezavisnu Hrvatsku rušio,

Za Hrvate zločinac najveći,

Odgovorno to se može reći,

Iz Srbije stiže preko Drine,

Na prostore naše domovine,

Kraljevine naroda Hrvata,

Nakon što smo stigli sa Karpata,

On sa sobom jugobandu vodi,

Da krvavu gerilu provodi,

Nezavisnom Državom Hrvata,

Na početku Drugog svjetskog rata,

On zločince oko sebe ima,

Samo takve u zagrljaj prima,

Rankovića, Kardelja, Đilasa,

Te zločince najvećega glasa,

Generala Koču Popovića,

Kostu Nađa, Peku Dapčevića,

Tu je Židov i Moša Pijade,

I sve druge zločinačke bande,

Nastaviše Hrvatskom divljati,

Sve hrvatsko pobiti i klati,

Tako bješe cijeloga rata,

Nezavisne Države Hrvata,

Ruše crkve, mostove i pruge,

Kroz te ratne godine preduge,

Brojna naša popališe sela,

U ratu je domovina cijela,

Hrvati se bore na sve strane,

Da Državu Hrvatsku obrane,

S druge strane tu su Talijani,

Svom Benitu fašisti odani,

Žele naše more prisvajati,

Sa Jadrana Hrvate tjerati,

Na sve strane bore se Hrvati,

Žele svoju Državu čuvati,

Sve Ustaše ko i Domobrani,

Nezavisnoj Državi odani,

Svom narodu vjerni će ostati,

Na Bleiburškom polju se predati,

Englezima uz sva obećanja,

Da će vojska biti sačuvana,

Konvencija da će ratna biti,

Da ih neće izručiti Titi,

No na žalost samo kroz par dana,

Svi su žrtve jugopartizana,

Po nalogu krvavoga Tite,

Bandit traži pobiti "bandite",

Milijunsko mnoštvo je Hrvata,

Križnim putem nakon onog rata,

Te strahote svijet vidio nije,

Od Bleiburga sve do Đevđelije,

Križnim putem padaju ratnici,

Nezavisne Hrvatske vojnici,

I tisuće izbjeglih Hrvata,

Mjesecima nakon onog rata,

Skoro dvije tisuće stratišta,

O kojima nitko ne zna ništa,

Sve do naših najnovijih dana,

Genocida jugopartizana,

Još uvijek se tog maršala štiti,

Jer Hrvatskom vladaju banditi,

Nakon slavnog Domovinskog rata,

Jugobanda vlada kod Hrvata,

Oni Titu slave krvavoga,

Ubojicu roda hrvatskoga,

Dabogda ih Tito sve čekao,

U Devetom krugu mjesta dao,

Kad Hrvatska slobodna će biti,

Kad će Titi jednom odzvoniti,

Iz hrvatskih slobodnih gradova,

Kad će Tito nestat sa trgova,

Kad će Hrvat Hrvatskom vladati,

Kad će nestat Mesići bradati,

I tolika izdajnička bića,

Te spodobe tih Josipovića,

Što na čelna mjesta se uvukli,

Što bi zmije po hrvatskoj tukli,

Toljagama židovskih nacista,

To je klika izdajnička čista,

Koja sada svom Hrvatskom ruje,

I planove smrtonosne kuje,

Da nestane i država ova,

Republika zvana Tuđmanova,

Kriminalni izrodi nas guše,

Dostojanstvo hrvatsko nam ruše,

Izdajnici hrvatskom vladaju,

Branitelji hrvatski stradaju,

Našeg slavnog Domovinskog rata,

Hrvatska je tamnica Hrvata,

Zar ćmo s njima u Europi biti,

Zar ćemo se vječno klanjat Titi,

I njegovoj udbaškoj pasmini,

I njegovoj jugotvorevini,

Dosta svega Hrvatim je s vama,

Na pomolu hrvatska je drama,

Il će Hrvat Hrvatskom vladati,

Ili ćemo ko narod stradati!

Mate Ćavar

Pejo Šimić pjesnik

 

 

 

 

 

 

ZAŠTO, DOMOVINO MOJA

Domovino moja,
Koliko te usana stoljećima žeđalo?
I nikada se napilo kapi slobode tvoje nije.
Koliko sinova ni dandanas ne zna,
Gdje mu zemlja pradjedove krije.

Koliko je tvojih sinova položilo svoje živote,
Za granice i boje tvojega svetog barjaka.
Protekle su rijeke krivi, suza i znoja,
A sad kad te imamo, s pravom se pitam,
Gdje smo sada, Domovino moja?

One mračne spodobe, guje iz kamena,
Što te nikada nisu željele ni htjele,
Ti bi danas da nas vode, da nam sude,
Da vladaju i lekcije dijele.

Bože moj, zar u mojoj Domovini
Nikada neće doći do otrježnjenja?
Dokada će opijeni sami sobom
Povijati k zemlji glave i trpjeti poniženja?

Domovino, ljubavi i tugo,
A za neke ili slučajna ili šaka jada.
Je li prošlo pet do dvanaest?
Je li umrla zadnja nada?

Ubiše me noćne more, opijeni sami sobom,
Vlastodršci vučije dlake, a zečjeg srca,
Kukavice, u oči me pogledajte,
Dok pod krinkom Božića i Novog ljeta
Bjesomučno na nas laju -  kao gladna pseta?

Pejo Šimić

 

DOMOLJUBLJE

 

To je ono što naslijediš

Od majčice, oca, djeda,

Znamen sveti koj’ do smrti

Iz srca se brisat ne da.

 

To su one svete boje

Otkana ti od njih halja,

Časna povijest Zemlje tvoje -

Tomislava hrabrog kralja.

 

To je dragulj s kojeg Hrvat

Vjekovima strada, gine.

To je ono po čemu si

Vjeran sinak Domovine.

 

To je dragulj što ne tamni

Ni kad zadnju čuješ odu -

Vječno svjetlo što kroz tmine

Gori, plamsa svom narodu.

 

To je ono po čemu si

Vrijedan spoma, vrijedan žića,

Ono što ti kaže da si

Dio Ante Starčevića.

 

Pamti sinko nauk dobro -

Plemena si hrvatskoga,

Ime Hrvat nisi probro,

Ono ti je dar od Boga.


DOMOLJUBU STJEPANDIĆU

 Ponosite Bosne sine,
Sjeme oca čestitoga,
Krasu mile Domovine
Borče roda hrvatskoga.
Mrsi plane jugosviti,
Ruši vragu naum, znamen.
Nek umukne spomen titi,
Sada i u vijeke. Amen!
Kolindi se često javi
Potsjeti je prvih dana
Kad bijaše naša nada
Naša zvijezda željkovana.
Kud nestaše obećanja
One lijepe plave žene,
Zar će rodu hrvatskome
Ostavit tek uspomene?
Reci da ju Hrvat treba
Nek se vrati desnoj strani,
Uz blagoslov svetog Neba
Nek svoj narod od zla brani.

Marija Dubravac Brisbane

Pjesme članice HAZUD-A Marije Dubravac Brisbane, naše hrvatske akademkinje, čije srce silovito kuca za našu Hrvatsku. Reagira pišući pjesme kad se nanosi nepravda domovini Hrvatskoj.

goran kliskic 1992

Goranu!!

Za tebe Gorane!
Velebit šumama šumi
Zrmanja zbori, Oj ratniče!
Krka k moru hita
Cetina u tvom oku spava
Jadro u nidrima nosi.

Gorane,
A tamo na Bistrini ponad mosta
Križ i zastava,
Visoko, ponosna leprša
Tvoj crven, bil, plav
Zrinskoga glas
Zalivom odzvanja i sad.

O tebi šapuću vali
I more plavo.
O tebi galebi klikču.

Gorane!
Životon svojin
Napisa si povist našu.

Za tebe Gorane,
Na Lovrnicu,
Cimresi šume tiho,
Tiho, tiše
Jugo kad triska
I bure deru
Nek spava s miron
vitez hrabar naš.


U Splitu, na Lovrincu počiva Goran Kliškić. I nije sam. Još je ondje uz njega hrabrih vitezova.

I sjećanje, sućut i bol naših naraštaja na hrvatsku nedosanjanu mladost, naše vitezove i neprežaljene junake. Goran i Ivica samo su dvojica s popisa poginulih i teško ranjenih pripadnika izviđačko-diverzantske postrojbe za posebne namjene 4. brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske. U borbi za slobodu i samostojnost Hrvatske 4. gardijska brigada zabilježila je ukupno 193 poginulih.
Ana Anka Zver


Goran Kliškić je bio vrhunski ratnik izviđač-diverzant splitske 4. brigade.
Poginuo je 1992.
godine pokušavajući izvući ranjenog suborca Ivicu Vucu usred žestoke neprijateljske topničke paljbe na Bistrini kod Stona.


In memoriam


Goran Kliškić i Ivica Vuco


24.3.1992 – 24.3.2013.


Bistrina modro zbori.
U sunčanu jutru se kupa.
Vrime je stalo
U ognju krvava dana.
Zamukle trave,
Riči u grlu
Tice u letu
Kapljice kiše
Nestašni vali.
Skrilo se sunce
Nestade misec.
Zamrzlo more krvi,
Jauk! Muk! Vapaj!
Krik! i suze
O! Životi!
Mladost, junaštvo, dobrota
Poštenje i ljubav
Prkose, žive
Na vječnoj straži
Na Bistrini pod boron
I zastavon
U kamenu pleteru
Imena
Goran i Ivica.
Braća, junaci.
U srcu uvik živi.

Ana Anka Zver