Sinoć usnuh strašan san,
sred pustinje hodam sam.
Svuda pustoš, pijesak, prah,
u srdcu tuga, čemer, strah.

Al kratka radost nam bijaše,
dušmani razdor posijaše.
Pobuniše se zlobni Ljudi,
zovu stranca da nam sudi.

Kad opazih, iznenada,
ide čovjek, hoda, pada.
Pak se diže, s vjetrom bori,
u očima mu plamen gori. 

Brat na brata ruku diže,
prokletstvo nam zemlju stiže.
Izdaja vreba sa svih strana
ta hrvatska gnojna rana.

Odakle si, pitam brata,
iz Hrvatske, veli, iz Doma Hrvata.
Diljem svijeta sam putujem,
Sudbu kletu oplakujem. 

Dušman novac, zlata nudi,
Dom svoj izdaj, rob mi budi.
Domoljubi izginuše,
umre zemlja, nesta duše.

Suze lijem, Boga molim,
za Dom sveti, koji volim.
Da mi naći, barem traga,
od Domo i brata srdcu draga. 

Dođe propast, sve izgori,
u pustinju se Dom pretvori.
Ja preostah, sam na svijetu,
istinu da svedočim svetu.

Stoljećima boje bij smo,
i Slobodo izborismo.
Rodila nam se Domaja,
radost, sreći nikad kraja. 

Sad Hrvata tražim svuda,
jer nas zove rodna gruda.
Čuj niz vjetar riječi plove,
slušaj brate, Dom nas zove.

Sinje more, njive rodne,
silni muži, žene plodne.
Dragom Bogu nek je dika,
Rajskom vrtu Dom nam slika.

Domovina zove, naša Mati,
gdje ste sinci, gdje Hrvati?
Brišem suze, grlim brata,
još nas ima, koš Hrvata!

      napisao 15. listopada 2017.g. 
      ispjevao Juraj FRUK

Poveznica za novi portal „DOMOBRAN – Sveti Ivan Zelina“:

http://www.safaric-safaric.si/Udruge_drustva.htm

http://www.safaric-safaric.si/domobran/fruk_juraj/Fruk_Juraj.htm