Preporučujemo poveznica: http://www.orbus.be/poezija/atif_kujundzic_13.htm

PJESMA UBIJENOM VUKOVARU


Tako umoriše mene i moje u Vukovaru
Novembarski mi vjetar donio lišće u bradu
Ledena kiša i snijeg Pali u očne duplje
Noću zvone koraci i odjekuju šuplje
U tmini Katakombi

Od pojasa nadolje ležim Pod palim kućnim zidom
Tako osjećam kostima To što ne mogu vidom
Više ne čekam Tu sam Između rasprslih bombi
Između sleđenog neba i smrada Katakombi
S odbljeskom šljema u oku

Palom i nepokretnom zauvijek mi se spava
A tlo od gusjenica i praska podrhtava
Kiša se sliva i oblikuje ledenu koru
I moje snove Pretvara u smrt i moru
U zvižduk cijevi

Zorom u kapijskoj mreži Sunce pauka gađa
Dunavom plove sjene Šlepovi i Bijela lađa
I stati neće Idu do Novog Sada
Niko ne želi Istinu Mrtvoga Grada
Ostatke luđačkog pira

Rastopljen Suncem i Kišom ispran s kosti
U duboku i dobru Zemlju tonem s olakšanjem
Moj neolitski predak Duboko usnuo bunca
Hoću li Golubice doći do radosti
Znaju li oni uopće svoje stanje.

 


KOMENTAR I PISMO ČITATELJA:

Upoznao sam rahmetli Atifa Kujundžića, pjesnika iz Lukavca kod Tuzle tako što je on uvijek prvi učestovao u svim akcijama Bosanskog kongresa. Na primjer, kada smo tražili da se piše Ustavnoj komisiji protiv brčanskog Amandmana, Atif je bio Prvi, ako smo skupljali pare za Tužbu za Genocid, ponovo Atif među prvima, isto tako u svim peticijama itd.

Znao sam da je patriota RBiH i borac za pravdu svugdje u svijetu, ali nisam znao da je ovako talentovan kao pjesnik. Nedavno naletih na ovu zaista dobru Atifovu pjesmu o Vukovaru pa je objavljujem da i javnost sazna za nju.


S e-maila Bosanskog kongresa između ostalih priloga, dobili smo ovaj komentar ali i pjesmu u prilogu, koju i objavljujemo. Preporučamo poveznicu na stranice Atifa Kujundžića, književnika...