Hrvatska u pjesmi

Sveti Oče Ivane Pavle Drugi,
Neizmjerno naše vječno hvala,
Za velika brojna divna djela,
Koja nam je tvoja svetost dala.

Bio si Anđeo cijeloga svijeta,
Kroz sve dane pontifikata,
Šireći ljubav Spasitelja Krista,
Najveća hvala naroda Hrvata.

Ti si nam najdraži sveti Papa,
Nasljednik Petra, Kristove stijene,
Blaženi i sveti dragi nam Wojtyla,
U očima našim imaju te zjene.

Pamtimo stalno "dragi Hrvati",
Te lijepe riječi koje nam dade,
Od prvih dana papinskoga hoda,
Hrvatski narod odan ti ostade.

Dok na zemlji ovoj bude života,
Hrvati će imati na Nebu sveca,
Molit se svetom Karolu Wojtyli,
Pred kojim Hrvat ponizno kleca.

Najveće hvala za sva silna djela,
Blaženi i sveti Krakovski Wojtyla,
Tebi molbe hrle naroda Hrvata,
Hrvatska je tvoja baština bila.

HH

sveti Ivan Pavao II  27042014Blaženi i sveti oče Karole Wojtyla, Papa Ivane Pavle Drugi, vječna i neizmjerna ti hvala za sva velika djela koja si svojim Hrvatima podario i navijeke ostavio u sjećanjima, pri pet posjeta domovini Hrvata, pri beatifikaciji kardinala Stepinca, Marije Petković i Ivana Merza, te pri kanonizaciji Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina. Molimo te, budi zaštitnik domovine Hrvatske i vjernih Hrvata na Zemlji i na Nebu. Svetilo se sveto ime tvoje kroz vijeke vjekova!

U nedjelju kanonizacije, 27. travnja 2014.

Mile PesordaDanas uoči svečanoga posvećenja našega Velikoga Pape Wojtyle bl.Ivana Pavla II., sve vas prijateljski pozdravljam, s priloženom pjesmom LATINSKI SONET,ZA IVANA PAVLA II., odom i Papi i hrvatskom jeziku i Gradu Dubrovniku, nastalom u času Papina posjeta "Hrvatskoj Ateni" - Dubrovniku 6. lipnja 2003. Ova je pjesma zaslovom u mojoj posljednjoj knjizi BAŠČANSKA PLOČA, POEMA, nedavno objelodanjenom u dvojezičnom, slovensko-hrvatskom, izdanju.

S poštovanjem, vaš Mile Pešorda



Mile Pešorda
LATINSKI SONET, ZA IVANA PAVLA II.

Hommage papi našemu i pjesniku poljskom Karolu Wojtyli
Uz njegov posjet "Hrvatskoj Ateni" 6. lipnja 2003.

Zar bio bih, da nisi živ, hrvatski jeziče,
radnik na pismu znaka slobodarskoga?
Vjekovječan zlotvor trži zlatne priče.
Suprotiva hudom biti slova baščanskoga.

Zar mišlju ćeš klonuti, hrvatski pjesniče,
kojim struji zavjet dana dalmatskoga;
zar u šutnju pasti usred veličajne priče
otvaranja Knjige iz tla marijanskoga?

Dubrovnikom se, domajom, baca kukolj-sjeme,
smrti gladno glagola latinskoga.
Hora je molitve, ti koji klešeš sljeme
burna razgovora, kojim djeve krasotice
sa rupcima teku, humske lastavice.
Tvojim posve biti, gorom Uskrsloga.

papa Ivan Pavao II

KRISTU KROZ VJEKOVE

Neka šume blagi vjetri
      maestrali -
Kristu kroz vjekove!

Nek se pjene, nek se ziblju
      morski vali -
Kristu kroz vjekove!

Neka rude, neka sviću
      bijele zore –
Kristu kroz vjekove!

Sjajna duga nebo krasi,
      srca zbore
Kristu kroz vjekove!

     (Mile Prpa)

Isus Krist
Sretan i blagoslovljen Uskrs
u našim srcima, u našim obiteljima u iseljeništvu
i lijepoj našoj
domovini

Evo Te!
K nama,
A ti, u bi
ću svoga uskrsnuća
Na križu gore,
Skupio si svu ljudsku zlo
ću,
Otkupio grijehe naše Gospode!          
Đavlu silu slomio.
Mnoge dare nama si podario.
Dok zorino lice sunce umiva,
U bijelom pokrovu,
Bez krune trnove,
Otvori nam svoje srce ranjeno,
Zakloni nas ljubavlju,
Jer Ti si sva,
Istina, nada i spas.

Anka Ana Zver
Sretan Uskrs   

Miserere mei, Deus (Smiluj mi se, Bože)

Prijevod teksta na hrvatski jezik
Psalam 51

1Ispovijed raskajana grešnika
Zborovođi. Psalam. Davidov. 
2Kad je prorok Natan došao k Davidu 
poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.

3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

5Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
7Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.

8Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
9Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!

10Objavi mi radost i veselje,
nek’ se obraduju kosti satrvene!
11Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
15Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

16Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
17Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

18Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
19Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
21Tada će ti biti mile žrtve pravedne

i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.

Najpoznatije djelo Gregorija Allegrija je Miserere mei, Deus. Pisano je za dva zbora u jednom od pet i drugom od četiri glasa. 
Miserere je jedno od najčešće snimanih djela kasne renesanse glazbe, iako je zapravo bio napisan tijekom kronološke granice baroknog glazbenog razdoblja.
Miserere je dugi niz godina bio pjevan tijekom Velikog tjedna u Sikstinskoj kapeli u Rimu.  
Djelo je steklo značaj tajne i nedostupnosti odmah u vrijeme njegova nastajanja. Vatikan je, želeći sačuvati tajanstvenost ovoga djela, zabranio umnožavanje primjeraka, prijeteći svakomu tko bi pokušao objavljiviti ili kopirati Miserere, s izopćenjem iz Crkve. 
No, niti Papa, ni Vatikan nisu znali, za jedan poseban posjet Rimu, u proljeće 1770. godine jednog 14-godišnjeg dječaka imenom Wolfgang Amadeus Mozart, koji je, doputovao u Rim sa svojim ocem, čuo Miserere u Sikstinskoj kapeli samo dva puta i to prepisao vjerno iz svojega sjećanja (čime nastaje prvo poznato „neovlašteno kopiranje“).
Godine 1771. Mozartova kopija objavljena je u Engleskoj, te na taj način postaje dostupna za izvođenje. Svoj prvotni naum da Vatikan zadrži Miserere, kao svoju posebnost, čak pod prijetnjom izopćenja, te uzimajući u obzir genij jednoga Mozarta, koji je prepoznao veličinu Allegrijeva djela, odustaje od svojega nauma.
Allegrijev Miserere mei, Deus i današnjih dana izvodi se tijekom Korizme i Velikoga tjedna u Sikstinskoj kapeli, ali i diljem kršćanskoga svijeta.

Ivan Jaklin Varazdin

MAJKA KATA ŠOLJIĆ

Tuga ispisala lice.
Suze isprale oči.
U duši nemir spava.
Životi u trenu stali.
Te tople večeri jesenje,
uz riku pobješnjelih zvjeri,
krvnika, dušmana.
Od straha ugasle zvijezde
svoje luči.
Mjesec se stiska,
u
oblacima tmastim se skriva.
Sunce za sobom ostavlja
krvav trag.
Polegle travke,
umukao pjev ptica,
vrelina ljeta i dječja graja.
Bosut u strahu
po šljunčanom sprudu.
suze smaragdne razlijeva.
Žubori Vuka,
oni! Ubili naš grad,
ulice, trgove
starce, žene i djecu.
Pod vrbom
četiri srca bratska
skrila Grad.
Na stijegu imena lahor prenu
I Niko!
I Mijo!
I Ivo!
I Mato!
Majčini sinci, Jablani!
Zazlatili slavonske pute,
Vukovaru svome.
U snovima njenim još živi,
zbore,
sjene one što mrakom sad hode
boje se nas mrtvih, nemirni im snovi.
Ne plači majko! Naša majčice!
Domovini našoj živote smo poklonili.
Sve što smo imali,
njoj dali smo na blagoslov, u zavjet.
Ljubav u nas utkala ti si.
Poštenju, doboroti naučila.
Dunavom plavim vode još teku
u njedra nas svoja prima,
miluje, ziba, uspavanku pjeva.
Vučedola ptica
raširila krila
slobodnim nebom leti.
Starim mi gradom
šećemo kradom.
U poljima kukuruza
mak se crveni.
Mitnicom ratnik stupa.
kod bunara ječi đerma, škripe kola.
Sa svakim novim danom,
budi se sretna.
Mirno spavaj
 ti draga nam mati.
Snivaj! O snivaj! Ti!

Katarino, Jeleno,
Zvjezdo Danice, majko Marijo.
Sokolova tvojih još ima
koji bi opet pošli
za tvojim sinovima.

Ana Anka Zver – Zagreb
Član Hrvatskog žrtvoslovnog društva
                                                   
Majka Kata Šoljić prof Zvonimir Šeparović Ivan Debeljak
  Hrvatski žrtvoslovni kongres u Zagrebu 2007. godine, prof. Zvonimir Šeparović,
  majka Kata Šoljić i Ivan Debeljak.
Hrvatsko žrtvoslovno društvo proglasilo je majku Katu Šoljić 
  počasnom predsjednicom Hrvatskog žrtvoslovnog društva...

Tužni su ovo dani

A On!
Sokol posta!
Slobodan!
Leti visoko, visoko,
raširenih krila.
Zakrili
planine, brda, dolove,
sela, gradove,
mora, rijeke zelene,
svoje Hrvatske.
Leti, leti, sokole.

Anka Ana Zver
Član Hrvatskog žrtvoslovnog društva