Priopćenja

Zapravo ono što mi govorimo u našem Pismu, dano je i u naslovu

(„Kad bi nepravomoćna Haška presuda postala konačna, proizašlo bi da je  Hrvatska bila agresor u BiH“) prikaza knjige Mata Arlovića: “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine”,

http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/46735-mato-arlovic-kad-bi-nepravomocna-haska-presuda-postala-konacna-proizaslo-bi-da-je-hrvatska-bila-agresor-u-bih

O knjizi je puno govoreno povodom nedavnog predstavljanja.

A o svemu je u svojim knjigama dokumentirano pisao naš veliki general Slobodan Praljak. Pogledajte npr.:

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/05/21/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-razgovor-s-dr-franjom-tudmanom-predsjednikom-republike-hrvatske-8-travnja-1991-godine-jasan-dokaz-da-dr-tudman-dijeli-bih/ 
Šaljem vam jedan prigodni komentar koji bi sigurno potpisali mnogi: 

Josipe, vjerujem u Božju providnost i usrdno se nadam da će nam Svevišnji i ovaj puta poslati jednoga Merona i donijeti oslobađajuću presudu za naše heroje i mučenike već trinaestu godinu bez dokazane krivice zatočene u Den-Haag-u (Scheveningenu). Doista, Nobelova nagrada za Mir, bila bi jedina zaslužena ''presuda'' za njegov herojski doprinos pobjedi nad velikosrbskim agresorom i jer su branili i obranili naš hrvatski dom!

Peticiju sam, naravno, supotpisao!

PS

Slobodan Praljak: Nisam kriv, moja je savjest čista!

Carla Del Ponte: Svi ratni lideri svih strana krivi su za ratne zločine, a koji su to određeni zločini i kako ćemo dokazati njihovu krivicu razmatrati ćemo poslije.

Heroji Domovinskoga Obrambenoga Rata, koji su branili BiH od velikosrbske agresije i svojom nesebičnom žrtvom i hrabrošću i vještinom omogućili njezinu uspostavu i međunarodno priznanje, kao i obranu juga Hrvatske, generali HVO Slobodan Praljak, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić zatočeni u Haag-u (Scheveningenu) još od 2004 godine, osuđeni na ukupno 111 godina:

- Zato jer je general Slobodan Praljak vlastitim tijelom štitio zarobljene vojnike JNA,

- Zato jer je general Slobodan Praljak izvlačio zarobljene Srbe-civile iz logora u Dretelju,

- Zato jer je general Slobodan Praljak organizirao izvlačenje 15 tisuća Bošnjaka-muslimana iz Stoca,

- Zato jer je general Slobodan Praljak pustio na svoju ruku zarobljene Bošnjake-muslimane,

- Zato jer je general Slobodan Praljak spriječio osvetu nakon što su Bošnjaci-muslimani počinili zločin u Uzdolu,

- Zato jer je general Slobodan Praljak prevozio ranjenu Bošnjakinju-muslimanku,

- Zato jer je general Slobodan Praljak smjestio Bošnjačku-muslimansku obitelj u Split radi liječenja djeteta,

- Zato jer je general Slobodan Praljak organizirao gradnju ceste spasa za Bošnjake-muslimane kako bi mogli izbjeći u Tuđmanovu Hrvatsku.

- Zato jer je prvi put u povijesti ratovanja jedan narod (Hrvati), pomagao drugom narodu (Bošnjacima-muslimanima) i onda kad se drugi narod okrenuo protiv prvog

- Zato jer je Hrvatska tijekom rata organizirala obuku muslimanskih policajaca u Hrvatskoj, pilota Armije BiH, obuku i opremanje čitavih jedinica Armije BiH,

- Zato jer je Hrvatska zbrinula stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica, organizirala njihovo školovanje na bošnjačkom jeziku,

- Zato jer je Hrvatska naoružavala Armiju BiH,

- Zato jer je Hrvatska osigurala lijekove i liječenje deset tisuća boraca Armije BiH u hrvatskim bolnicama,

- Zato jer je Hrvatska omogućila dolazak više tisuća mudžahedina u sastav Armije BiH te dopustila uspostavu njenih regularnih pozadinskih centara u Hrvatskoj.

- I zato jer je Hrvatska (nezamislivo za materijalističko-potrošački Zapad) sve to činila besplatno i dok je i sama trpila razaranja, materijalne i ljudske žrtve od vojne agresije do zuba naoružane fašističke velikosrbske JNA - po količini svih vrsta naoružanja tada četvrte vojne sile u Europi!

- I zato jer nikada nije jedan zapovjednik propuštao konvoje oružja drugoj strani - Armiji BiH koja ga je poslije koristila za napade na snage koje su im to oružje propustile.

- I zato jer je nesporna činjenica da su Hrvati na referendumu podržali neovisnost BiH,

- I zato jer je Hrvatska de facto i de jure priznala BiH, i imenovala veleposlanika,

- I zato jer su Hrvati potpisivali sve međunarodne prijedloge o unutarnjem uređenju BiH - I TO PRVI!

- I zato - jer je to bila politika Franje Tuđmana..., vlade, Sabora, i politika HVO-a,

A sve su to za tužiteljstvo u Den Haag-u elementi jednog udruženog zločinačkog pothvata, zločinački nacizam i holokaust! 

(Prema tekstu: ''Slobodan Praljak: Nisam kriv, moja je savjest čista!'', hrsvijet.net, 22.03.2017.; http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/133-svijet/46208-slobodan-praljak-nisam-kriv-moja-je-savjest-cista .)

Ne mogu se odhrvati pitanju koje me salijeće kao u nekom ludom snu dok čitam njihovu optužnicu - Je li moguće da je Rezoluciju Vijeća Sigurnosti UN-a koja daje neotuđivo pravo svakom narodu na obranu - zapravo napisao Goering, ili možda Hitler!?

Ne krije li se možda u ovim drakonskm kaznama šestorici generala HVO-a iz BiH, zapravo ista ona jednom već neuspjela presuda protiv suverene i međunarodno priznate Republike Hrvatske za udruženi zločinački podhvat, nakon oslobađajuće presude za isto tako Herojske hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača?

Već i ptice pjevaju na krovu da je tako nešto i te kako moguće u današnjem svijetu izvrnutih kriterija za pravednost i istinitost ...

*

Jeste li potpisali?

http://kamenjar.com/predlozite-generala-praljka-nobelovu-nagradu-mir-2/

Autor: Kazimir MIKAŠEK - KAZO/7Dnevno/19.05.2017.        subota, 20. svibanj 2017. 

Photo Zarko Basic PIXSELL
Goldstein je knjigu završio u rekordnom roku od 50 dana i nije slučajno izabrao Beograd - izvorište svih "istorijskih istina" na ovim prostorima. U prestonici osobito obožavaju veleizdajnike iz Hrvatske koji im iz Zagreba donose ovakve darove

Partizan i „antifašistički“ krivotvoritelj, intelektualno potkapacitirani „istoričar“ Slavko Goldstein, požurio se nedavno u Beogradu promovirati svoj najnoviji (ne)revizionistički povijesni uradak i tom prigodom dao je opširan intervju beogradskom mainstreamu.

Knjigu je završio, bolje reći uspio prepisati iz svojih već poznatih uradaka, u rekordnom roku od pedeset dana i nije slučajno izabrao Beograd. Beograd je izvorište svih „istorijskih istina“ na ovim prostorima, a u Beogradu osobito obožavaju veleizdajnike iz Hrvatske koji im iz Zagreba donose ovakve darove. Da bi Goldstein bio ovjenčan beogradskom slavom, niz beogradsku čaršiju, kao zalog svojoj vjerodostojnosti prvo je kao miraz zakotrljao odrubljene glave Hasanbegovića i hrvatskih domoljuba, te mračne ustaške glave, koje su podlo krenule u reustašizaciju Hrvatske. Nekoliko dana prije njegove velebne promocije službene beogradske vlasti ispijale su šampanjac Plenkoviću na čast što je uspio smijeniti ustašu Hasanbegovića, što je uspio zaustaviti prodor ultradesnog konzervatizma u hrvatsku kulturu i poguban put Hrvatske kojim su krenule Mađarska, Poljska i zemlje Višegradske skupine, put prema vlastitom suverenizmu.

Istovremeno su i četnici zaigrali omiljeno partizansko kolo

Gotovo u istom tajmigu četnici u Beogradu upriličili su velebnu proslavu 72. obljetnice oslobođenja Srbije od fašizma slaveći Titove partizane u nevjerojatno grotesknom igrokazu. Presvučeni četnici s partizanskim kapama glumili su kolone partizanskih osloboditelja na ulicama Beograda, čak su nosili ranjenike na nosilima i što sve nisu radili kako bi istaknuli važnost Tita i njegovog osloboditeljskog pokreta. Luda kuća!

Kuća cveća ponovo miriše u punom sjaju. Trebao im je još samo „Hrvat“ Slavko Goldstein i slični njemu s najnovijim-starim povijesnim krivotvorinama o Jasenovcu da bi cijela farsa bila kompletna. Odrubljena Hasanbegovića, koju je Goldstein donio u miraz četnicima, neodoljivo me podsjeća na odrubljenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju, Ivana Krstitelja koji je pripremao put za dolazak Isusa Krista. Priprema li to Goldstein, uz pomoć Pupovca, put za dolazak novog hrvatskog prosvjetitelja u Beograd, na noge onima koji su ’91. godine krvoločno „kasapili“ ustašku Hrvatsku? Priprema li se put za bezuvjetnu pomirbu i bezuvjetan ulazak Srbije u EU na štetu Hrvatske?

Zašto je Goldstein izabrao Beograd za svoju promociju, isti onaj Beograd koji je među prvima tih ratnih godina izvijestio Hitlera da je Srbija „judenfrei“? Oslobodili su se Srbi Židova na temelju rasnog zakona tako što su ih sve jednostavno poslali pod ledinu! Goldstein može biti sretan što se rodio u „ustaškoj“ Hrvatskoj, a ne u Srbiji, jer NDH je eto ipak neke Židove poštedjela spasivši im živote. Još više od toga!?

Nismo mogli ni očekivati ništa novo na brdovitom Balkanu, od indoktriniranog komunističkog panegiričara antifašiste Goldsteina, nego već odavno programirano utvrđivanje gradiva, bez obzira što krici iz Hude jame svakog normalnog čovjeka zovu na preispitivanje savjesti, bez obzira što krici nevinih, zazidanih, umirućih, do neba vape za istinom.

Pljuvanja nikad dosta – iz Beograda kad god treba

Reustašizacija Hrvatske!? Fašizacija Hrvatske, filonacizam!?Može li nam bilo koji vrli, lijevo liberalni „istoričar“ na znanstvenim temeljima obrazložiti ove formulacije? Mogu li se goldsteinijakovinemarkovine uopće upustiti u znanstvenu raspravu na bilo kojoj razini kako bi nam objasnili što je to reustašizacija Hrvatske, tko to programski provodi tu ideju i koji je konačan cilj? Mogu li on uprijeti prstom u bilo koju desnu stranku, udrugu ili grupaciju čija se politička doktrina temelji na bilo kakvoj ostavštini NDH kao nedemokratskoj, neparlamentarnoj državi s totalitarnim režimom koji je pod pritiskom Hitlera ustrojen u vihoru ratnih prilika? Može li bilo tko dokazati suludu teoriju da bilo tko u Hrvatskoj, bio on pojedinac ili organizirana politička grupacija, želi Hrvatsku vratiti na te pogubne, nedemokratske povijesne razvaline?

Danas, u srcu demokratske Europe, kada Hrvatska baštini 25 godina demokratskog parlamentarizma povratak na totalitarne temelje političkog ustroja NDH jednostavno nije moguć, i to zna svaki osmoškolac. Ne samo nije moguć, nego postoje brojni dokazi da se upravo te, kako ih nazivaju „ultradesničarske“, „mračne snage“ svim silama bore protiv svakog oblika totalitarizma.

Upiru prstom u krive mete

Ako „istoričari“ Goldsteini i Pupovci, upirući prstom u poštovanog akademika Pečarića, proizvodeći kojekakve popise za odstrjel, zbog najljepšeg hrvatskog, braniteljskog pozdrava „Za dom spremni“, žele dokazati svoje teze o „reustašizaciji“ Hrvatske na potpuno su krivom tragu i u totalnoj su zabludi. „Bojna Čavoglave“,, Thompson“ HOS i svi branitelji koji su na našu sreću bili „Za dom spremni“, na Goldsteinovu nesreću, stvorili su slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku, omogućili su demokratski parlamentarizam i upravo zbog te činjenice Hrvatska je priznata u cijelom svijetu. Pobijedili su jugosrpski fašizam i zbog te činjenice jedini su i istinski antifašisti. To je zapravo pravi dokaz da pozdrav „Za dom spremni“, pod kojim je stvorena Hrvatska, nema nikakve veze s totalitarizmom niti bilo kakvom restauracijom bilo kakvog totalitarnog režima. Produkt pozdrava „Za dom spremni“ nije diktatorski i totalitarni sustav, produkt te borbe za slobodu Hrvatske jest sloboda i demokracija! A da su sloboda i demokracija na djelu dokaz je upravo to što pupovci i goldsteini mogu nekažnjeno pljuvati po Hrvatskoj do besvijesti!? Ne trebaju se „goldsteinovci“ brinuti! Hrvatice, Hrvati, hrvatski branitelji i svi slobodoljubivi domoljubi u Hrvatskoj, bit će uvijek „za dom spremni“, ako bi Hrvatskoj zaprijetile totalitarne nedemokratske ugroze.

Prijete li Hrvatskoj nove-stare totalitarne ugroze? Iz svakog poteza pera „Goldsteina jasenovačkih“ i njegovih „istoričarskih“ antifašističkih sljedbenika poput Jakovine, Markovine i inih, totalitarne ugroze su više nago razvidne. Te prijetnje i ugroze hrvatskoj slobodi i suverenosti zrcale se u jedinstvenom zaključku srpskih akademika, zaključku koji se znakovito prelijeva iz Memoranduma 1 u Memorandum 2, a zaključak glasi:

Spasimo Jugoslaviju, Velika Srbija je rezervna opcija!

Akademici SANU-a su se složili: „Glavni cilj je sačuvati Jugoslaviju, jer jedino u njoj srpski narod ima svoju cjelinu. Velika Srbija je puno manji teritorij.“

Na ovaj jedinstveni srpski, strateški stav iz „memoranduma“, neodoljivo podsjeća i onaj slavni krik Rade Šerbedžije: „Gdje je nestala ona naša divna Jugoslavija?“ „Rade brijunski“ je izvanredan glumac, a glumac uvijek ostaje samo glumac. Jugoslavija nije nigdje nestala, ona se samo formalno raspala i življa je više no ikada u svim porama hrvatskog društva, a koliko su jugonostalgičarima važne institucije u kulturi svjedočili smo kroz lavinu monstruoznih napada na našeg intelektualnog diva Zlatka Hasanbegovića. „Rade holivudski“ debelo je plaćen kroz cijeli život kao kulturni ataše i aparatčik jugoslavenskog diktatorskog režima propovijedati „bratstvo i jedinstvo“ i ljubiti Tita više nego rođenu mater. Veliki glumac mogao bi barem jednom u životu iz zahvalnosti Domovini u kojoj je ostvario sve životne probitke makar odglumiti Hrvata, domoljuba, i kroz svoju imaginaciju progovoriti o istini. U autorskoj crnoj monodrami, mogao bi odglumiti onog nesretnog brata u Bogu, brata iz Hude jame koji se preko živih i mrtvih tjelesa naše braće i sestara propinjao iz samrtne jame i do svoje smrti željeznom šipkom u samrtničkom znoju kopao po desetom zidu iza kojega je živ zakopan. Živ zakopan i umro mučeničkom smrću zajedno s još 3000 mučenika Hude jame da bi Radetova „divna Jugoslavija mogla živeti“! Sva užasna, planetarna tragika ljudi koji su živi zakopani u vlastiti grob za Šerbedžiju nije „in“, dok ga na lovorikama nose i časte titoljubci umreženi u svim kulturnim institucijama naše Domovine. I on je popio šampanjac kada je uklonjen Hasanbegović!

Što bi napravio Izrael da u nekom rudniku danas pronađe 3000 zazidanih Izraelaca?!

Što bi napravio Izrael čak i nakon svih strahota objelodanjenog Holokausta da danas pronađe u nekom rudniku zazidanih 3000 Izraelaca, umrlih mučeničkom smrću zbog svoje domovine, zbog Izraela? Šta bi napravio bilo koji samosvjesni narod na svijetu kada bi mu se dogodilo nešta slično? Šta bi napravio Spielberg ili Branko Lustig da dobiju takav scenarij u ruke, scenarij koji zauvijek ruši laži i mitove, scenarij koji iz zazidanog rudnika oslobađa istinu kao univerzalnu vrijednost čovječanstva? Takav film koji razobličava sav demonizam komunističkog diktatorskog režima mogao bi bez pretjerivanja ravnopravno konkurirati „Schindlerovoj listi“ za Oscara.

Ma koga zanima Oscar, važna je “ta divna Jugoslavija”!?

I dok se ljudi vrijedni divljenja, ljudi poput Romana Leljaka, s minimalnim materijalnim sredstvima muče u hrvatske domove donijeti istinu, dok se trude na bespućima Hrvatske i BiH u crkvenim dvorištima, školskim dvoranama, skučenim prostorima, probuditi ljudsku savjest, dotle Goldsteini i Rade brijunski na svjetlima pozornice, na „red carpetu“ još žešće promoviraju laži i krivotvorine uživajući debele apanaže otete iz hrvatski džepova. „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ To znači smrt onima koje oni nazivaju fašistima danas u Hrvatskoj. Ima li monstruoznije prijetnje!?

Hrvatski branitelji u – katakombama

Hrvatice, Hrvati, domoljubi, hrvatski branitelji gurnuti su u ilegalu, u katakombe kao prvi kršćani i natjerani smo da plačemo sami nad sobom, nad svojom umorenom braćom i sestrama, natjerani smo potajno svjedočiti onome što već odavno vrlo dobro znamo. Dok mentalno komunistička bulumenta i danas ispija šampanjac slaveći Tita naše službene vlasti, pa i ove, šute, stidljivo spominju “moramo se suočiti s prošlošću”, još stidljivije kažu „Trg maršala Tita treba dobiti neko pristojnije ime“; i sve opet završava na profanoj deklarativnoj razini. Stranica o Hudoj jami želi se što prije zatvoriti, a ne do kraja otvoriti. Mučenike treba još dublje zakopati – da licemjernim monstrumima ne remete san o „divnoj Jugoslaviji“!

Danas smo u istoj onoj ilegali kao što smo bili onomad kada smo skrivećki ispod zakovanih tavanskih dasaka vadili knjigu o Alojziju Stepincu čitajući je pod svjetlom fenjera.

Tuđman je sa suzama u očima kriknuo: „Imamo Hrvatsku“!

Imamo li mi Hrvatsku? Nemamo Hrvatski i ne ćemo imati Hrvatsku dokle god s prošlošću ne suočimo njih, (ne nas, jer mi znamo istinu), na najradikalniji način, ma koliko to novca stajalo. Milijarde dolara utrošene su u Domovinski rat, a sada nitko neda ni cent da taj rat završimo istinom o dvostrukom genocidu nad našim dragim narodom, genocidu od 1945. do 1990. i genocidu od 1990. do 1995. godine. Domovinski rat možemo završiti jedino istinom o genocidu koji su počinili isti akteri, isti zločinci s petokrakom na čelu. Upravo njima Goldstein, Pupovac i Šerbedžija izriču hvalospjeve!

Autor: Kazimir MIKAŠEK - KAZO/7Dnevno/
Poveznica: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/prosvijetljeni-goldstein-istinu-o-ustasama-i-jasenovcu-plasirao-i-usred-beograda-1026900/

VELIKO ZANIMANJE

Autor: D. Ivanković                               Subota, 20. svibanj 2017. 
sedlar ostojic autor B Ivanković

MEĐUGORJE - Sinoć je u Majčinom selu, u Međugorju, održana svečana projekcija filma "Sve za Boga i Hrvatsku", priče o Vinku Ostojiću, redatelja Jakova Sedlara.
U prepunoj dvorani, uz nazočnost 300-tinjak osoba, među kojima je bilo i nekoliko međugorskih franjevaca i časnih sestara, film je praćen u tišini i s velikim zanimanjem.

projekcija medjugorje Vinko Vice Ostojić Jakov Sedlar

Razlog za to je jedinstvena priča o jednom od najpoznatijih hrvatskih emigranata koji je cijeli svoj život posvetio borbi za neovisnu Hrvatsku.
Na svome životnome putu Vinko je proveo i 15 godina u jugo-komunističkim zatvorima gdje je prošao najteže torture.
Ipak, ovaj film je priča sa sretnim završetkom: Vinko je dočekao neovisnu Hrvatsku i sa svoje 93 godine svjedoči svoju ljubav prema njoj i prema Bogu koji mu je i u najtežim danima pomogao preživjeti.
Projekciji su nazočili Vinko Ostojić sa kćerkom Jadrankom, kao i redatelj Jakov Sedlar koji se prije projekcije obratio nazočnima.
Kraj filma publika je nagradila velikim aplauzom.
Vinko Vice Ostojić Mađugorje Jadranka Kuhl
Film će, nakon Zagreba i Međugorja biti prikazan u Njemačkoj, Kanadi, SAD-u i Australiji.

Poveznica: http://www.dnevno.ba/vijesti/sve-za-boga-i-hrvatsku-u-medugorju-prikazan-film-o-vinku-ostojicu-90478/

Dr. Ružica Ćavar 
Dalmatinska 12 -10000 Zagreb

Mob: 098 389 890

Sto god uciniste 01

Hod za život drugi put u Hrvatskoj!

U subotu, 20. svibnja 2017. godine, je bio veliki dan u Zagrebu.

Oko 25.000 uglavnom mladića i djevojaka, kao i mladih obitelji sa djecom okupilo se na lijepi sunčani dan, do 10 sati,  na prostranome travnatome Trgu, bolje reći parku, dr. Franje Tuđmana.

Razdragani, sa pjesmama, hrvatskim zastavama, balonima i fućkalicama, mnogi u plavnim majicama Hoda za život, krenuli su Ilicom ravno, oko 2,5 km hoda, prema Trgu bana Josipa Jelačića.

Osobno nisam bila od početka u povorci, jer mi srce ne bi moglo podnijeti taj fizički napor.

Bila sam i na tu nakanu, u 11 sati, kao i svaki dan, na sv. misi u crkvi Sv. Marije na Dolcu, gdje nakon sv. mise molimo svaki put i sv. krunicu za obitelji i hrvatsku domovinu.

Taman kada je pristizala duga povorka i ja sam stigla na Trg, gdje je bio organiziran i glazbeni program.

Vidjevši toliko razdraganih, raspjevanih i razigranih mladih u potpori ljudskome životu, obitelji i Hrvatskoj, što je i geslo hrvatskoga Hoda za život, srce mi je postalo bezgranično i jedva sam suzdržavala suze radosnice.

Sjetila sam se i psalma 118,24: "Ovo je dan što ga učini Gospodin! Radujmo se i veselimo se u Njemu!". Postala sam istinski uvjerena da ima velike nade za Hrvatsku.

Učinilo mi se da su ovdje, na centralnom Trgu u glavnome hrvatskome gradu Zagrebu, kao i u isto vrijeme oko 15.000 sudionika i u divnome Splitu, uz tisuće vidljivih nazočnika, mladih, djece, majki i očeva, također i milijuni nevidljivih raspjevanih malih anđela, umorene nerođene djece iz Hrvatske i cijeloga svijeta, koja sigurno žive u Vječnosti i mole se za živote svih začetih svojih vršnjaka, kao i za pravo obraćenje onih koji im nisu dopustili da se rode i da daju svoj doprinos za bolji zajednički nam ovozemaljski život.

No, kako se odmah vidjelo na samome početku Hoda za život, bilo je i desetak protivnica iz platforme za takozvana reproduktivna prava žena, na čelu sa Sanjom Sarnavkom, čelnicom Udruge "B.a.b.e", i aktivisticom LGBT društva Sanjom Juras, koje su sve legle na cestu kako bi zaustavile povorku. Policija ih je odnijela u vozila i privela nadležnima. Zašto im je to sramoćenje bilo potrebno i u što im prođoše dosadašnje godine života?

Hrvatski Hod za život dio je inicijative Hod za život Međunarodnog pokreta za život. Započeo je najprije u SAD-u. Organizira se svake godine u više zemalja zapadnoga svijeta.

U Hrvatskoj se održava drugi put, jer je održan u Zagrebu i prošle godine, 21. svibnja.

Kako se kaže u promidžbenom letku, "to je miroljubivi hod građana u znak potpore svakome djetetu - rođenom i nerođenom, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskoga života - od začeća do prirodne smrti. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakoga ljudskoga građanskoga prava."

Navodi se i što o početku života tvrdi moderna znanost: "Život svakoga od nas počeo je začećem - spajanjem jajašca majke i spermija oca. Začećem nastaje jedinstveno ljudsko biće! Dijete je zasebna jedinka, dječak ili djevojčica, koji rastu u tijelu svoje majke. Od začeća su određeni: spol djeteta, boja očiju, kose, kože, visina, građa tijela, smisao za glazbu, umjetnost, sport...", te se kaže "Hodom za život branimo pravo na život svakoga ljudskoga bića od začeća do prirodne smrti i pružamo podršku svakoj trudnici!".

Uz veliku zahvalnost glavnim organizatorima i svim volonterima, pomolimo se:

Dobri Oče, molimo te, daj nam svoj mir i sačuvaj sve ljudske živote!

Marijo, Majko Života, zaštitu svu nerođenu djecu!

"Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25:40)

dr. Ružica Ćavar

počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

Objavio Kresimir   

praljak nagrada
Poštovana Predsjednice RH,
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,
Poštovan Predsjedniče Hrvatskog sabora,
Pozivamo vas da podržite Hrvate iz BiH kojima će ove godine biti donijeta presuda u Haagu. Poznato vam je da su u prvostupanjskoj presudi oni optuženi na drastične kazne zbog izmišljenog zločinačkog pothvata RH u izmišljenoj agresiji na BiH. Zapravo im se sudi zato što je RH u više navrata spriječila ostvarenje velikosrpskog osvajanja susjedne države i pobjedu velikosrpskog fašizma kome je kruna trebao biti genocid u Bihaću.

O tome smo svojevremeno u dva navrata pisali VS UN-a, ali bez uspjeha

Vjerujemo da ste svjesni činjenice da će eventualna takova presuda političkog suda u Haagu itekako utjecati na našu državu.

Zato vam predlažemo da svima pokažemo da Hrvatska nikada neće prihvatiti kažnjavanje onih koji su spriječili takve zločinačke naume svjetskih moćnika tako da pokrenete postupak kandidature generala Slobodana Praljka za dobivanje Nobelove nagrade za mir. Zapravo prijedlog i obrazloženje možete naći u najnovijoj knjizi prof dr. sc. Zdravka Tomca “Hrvatski patriotizam – što to znači biti Hrvat”.

OBRAZLOŽENJE

Z. Tomac: Slobodan Praljak – junak nad junacima i najveća žrtva protuhrvatske politike

Portal HKV-a,: 27. travnja 2017.

Hrvatski general Slobodan Praljak

Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak zaslužio biti barem kandidat za Nobelovu nagradu za mir? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak hrvatski Sokrat koji je u sokratovskom govoru potpuno razobličio lažne optužbe haaškog suda? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak heroj nad herojima? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak najveća žrtva protuhrvatske politike, a osobito tužiteljstva haaškog suda koje želi uništiti i Praljkovu obitelj, ni krivu ni dužnu.

Kako su moguće monstruozne optužbe tužiteljstva haaškog suda koje Slobodana Praljka uspoređuju s nacistima a njega opisuju kao hrvatskog Goeringa.

Evo argumenata i odgovora na ta pitanja.

Kod vojarne JNA u Grahovini Slobodan Praljak je, da bi spasio žene i majke vojnika JNA, ugrozio vlastiti život. Bio je dogovor da se prekine vatra, napravljen je brisani prostor između Hrvatske vojske i vojarne. Preko tog brisanog prostora majke i supruge opkoljenih vojnika JNA išle su ih posjetiti. Pri povratku majka i supruga netko ja zapucao, a žene su se našle na brisanom prostoru. I tada iz rova iskače Slobodan Praljak. Ljudina, onako visok i korpulentan, trči prema ugroženim ženama i viče raširenih ruku: Ne pucajte, ne pucajte! Međutim, i dalje se puca, Praljak i dalje trči, dolazi do grupe žena i baca se na njih i svojim tijelom ih štiti da ih koji metak ne bi pogodio. To je junaštvo nad junaštvima, humanizam nad humanizmom jer Slobodan Praljak, general Hrvatske vojske, žrtvuje vlastiti život da bio spasio supruge i majke neprijatelja, agresora, koji su napali Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ali taj junački čin nije jedini. Bilo ih je još mnogo. Još jedanput je Slobodan Praljak svojim tijelom štitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. Slobodan Praljak je izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju prijeteći oružjem HOS-ovcima, pretežno Muslimanima, koji nisu htjeli pustiti zarobljene Srbe. Slobodan Praljak je izvlačio ranjene Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Organizirao je izvlačenje, prebacivanje i smještaj 15 tisuća Muslimana iz Stoca i Dubravske visoravni splavom preko Neretve. Prevozio je ranjene Muslimane helikopterom iz istočnog Mostara u Split.

Muslimansku obitelj s djetetom oboljelim od leukemije iz Uskoplja prebacio je u Split na liječenje. Pomogao im je stjecanje hrvatskog državljanstva kako bi an teret hrvatskog proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Pustio je na svoju ruku zarobljene muslimane poslije sukoba u Rami-Prozor.

Navodim još dva osobna herojska čina Praljka i njegove obitelji. Smjestio je Muslimane u svoj stan u Zagrebu, hranio ih i liječio. Isto je to načinio i u svojoj vikendici u kojoj je također smjestio Muslimane i brinuo se za njih. To su samo neka junačka djela Slobodana Praljka. U toku rata sprečavao je osvetu nakon što su Muslimani počinili zločine u Uzdolju, Doljanima i Grabovici. I osobno je provodio konvoje s hranom za Muslimane, čak i konvoje s oružjem i onda kada su krenuli protiv Hrvata u rat, pokušavajući osvojiti Srednju Bosnu.

Umjesto odličja grozni napadi

Toliko je tih junačkih i humanih djela da ne znam za sličan primjer u povijesti ratovanja. Za ta humana djela Praljak je zaslužio da ga Muslimani odlikuju najvećim odličjima, a da mu Međunarodna zajednica oda najveće priznanje. Umjesto toga Slobodan Praljak je doživio grozne napade. Proglašen je od tužiteljstva haaškog suda za nacista, uspoređivan je s nacistom Goeringom i optužen je krivotvorinama i lažima prvostupanjskom presudom na tešku robiju. I danas je u zatvoru već punih 11 godina i čeka konačnu drugostupanjsku presudu.

Kada bi bilo i malo pravde, ljudskosti onda bi davno već Slobodan Praljak trebao biti oslobođen. a ne godinama tamnovati u haaškim kazamatima.

Do kraja godine očekuje se konačna drugostupanjska presuda. Kada bi bilo malo pravde onda bi morala biti oslobađajuća, Slobodan Praljak bi morao biti proglašen nevinom osobom. Ali očito je da haški sud nije sud pravde. Jer da je sud pravde ne bi bila moguća rasistička politika. Ne bi bilo moguće da se Slobodan Praljak nakon svih navedenih junačkih djela proglašava nacistom i Goeringom. Ne bi bilo moguće da haška tužiteljica Carla del Ponte definira na sljedeći način antihrvatsku rasističku politiku, na temelju koje su Hrvati optuženi i suđeni u Haagu. Carla del Ponte je rekla da su Srbi kopilad, a Hrvati podmukla kopilad. U svom sokratovskom govoru nakon što je tužiteljstvo haaškog suda nedavno ostalo pri svojim groznim optužnicama Slobodan Praljak je između ostalog rekao: “Da sam, kojim slučajem, ja, Slobodan Praljak, napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada u bilo kojoj formi prema bilo kojem narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije dobio bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim saznati da li na sudu u Hagu vrijedi “Quod licet Iovi, non licet bovi”. Želim saznati da li Međunarodna organizacija koje su osnovale sud i koji se brinu o njegovoj pravičnosti, podržavaju taj stav.”

Prikupljanje dokumenata

Slobodan Praljak je načinio još jedno herojsko djelo. U zatvoru je skupljao dokumente o ratu i argumentima razobličio lažne optužbe, učinio ih je smiješnim. Dokazao je da ono što tužiteljstvo naziva nacizmom i zločinom da je bila samo borba hrvatskog naroda za slobodu, nacionalnu i građansku. Praljak u svojoj sokratovskoj obrani na kraju iznosi argumente zašto ga se želi uništiti, zašto žele uništiti i njegovu obitelj, zašto samo za njega traže od hrvatske države da proda njegovu imovinu i da plati milijunske troškove njegove obrane,. koju haaški sud plaća za sve osim za Slobodana Praljka. Njemu ne mogu oprostiti što je argumentima pokazao ne samo da nije Goering i nacist nego da je nevjerojatni humanist, jedan od najvećih u povijesti ratovanja. Praljak i njegovu obitelj žele uništiti i zato što se nije bio spreman odreći nacionalne politike dr. Franje Tuđmana nego je tvrdio da ta politika je stvorila Republiku Hrvatsku i omogućila opstanak Bosne i Hercegovine kao države. U svom sokratovskom govoru rekao je slijedeće: “Ne odričem se smisla i pravnog temelja hrvatske zajednice Herceg Bosne, izraza volje Hrvata u Bosni i Hercegovini, suverenog i konstitutivnog naroda u toj državi.

Hrvatska zajednica Herceg Bosna omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio Bosnu i Hercegovinu i jug Hrvatske a 1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova Armije Bosne i Hercegovine. ”

Slobodan Praljak je rekao i istinu koju ne žele čuti o muslimanskoj politici u BiH. Dokazao je da su Armija. Bosne i Hercegovine u nemoći da obrani teritorije od velikosrpske agresije krenula u ofenzivu prema HVO-u. Također, je dokazao da je Armija BiH počinila teške zločine nad Hrvatima u Konjicu, Čapljini, Doljanima, Bugojnu, Grabovici, Uzdolju i drugdje.

Svoj govor zaključio je s dvije rečenice: HVO se branio od agresije i 1992. i 1993 i 1994. a dužnost je zapovjednika ne izgubiti rat. Na kraju je rekao: moja savjest je čista. On je to i dokazao neopovrgljivim argumentima i činjenicama u svojim knjigama i u svojoj obrani.

Neshvatljivo je da je hrvatska država uvela porez na šund, na te njegove knjige, tražili su da plati 500 tisuća poreza umjesto da mu zahvale. Moram ovdje istaći da je bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović tada postupio domoljubno i humano i poništio odluku o šundu i oslobodio Praljkovu obitelj plaćanja velikog poreza.

Međutim, i danas hrvatska država nema čistu savjest. Haški sud traži od Hrvatske da proda Praljkovu imovinu i plati milijunske sume za Praljkovu obranu. Umjesto da se Hrvatska pobuni. Hrvatska mirno prima taj nalog i time dovodi u pitanje sudbinu i Praljkove obitelji. Tako da se može reći, što se tiče Slobodana Praljka, da mnogima, ne samo u Međunarodnoj zajednici nego i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, savjest nije čista. Saznat će se povijesna istina bez obzira na konačnu presudu Haaškog suda. Već danas se može tvrditi da je Slobodan Praljak ne samo nevina najveća žrtva Haaškog suda i dijela međunarodne politike nego i protuhrvatske politike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Izmišljena optužba o miniranju mosta u Mostaru

Sjetite se koliko puta smo pročitali, ili čuli i vidjeli, u hrvatskim medijima izmišljenu optužbu da je Slobodan Praljak minirao i srušio most u Mostaru. I nakon što je dokazano da je most miniran iznutra i srušen a ne topničkom paljbom pod zapovjedništvom Slobodana Praljka i dalje se ponavljaju te optužbe. Brojne humanitarne organizacije, organizacije za ljudska prava cijelo vrijeme su šutjele, ne samo šutjele i prešućivale istinu o Slobodan Praljku nego su i sustavno pomagale da se šire laži i klevete.

Nije Slobodan Praljak jedina žrtva protuhrvatske politike žrtva je cijeli hrvatski narod. Žrtve su mnogi poput braće Kupreškić, koji su pred vlastitom djecom uhićivani kao najveći teroristi, koji su godinama tamnovali u haaškim kazamatima, da bi na kraju bili oslobođeni, da im nitko nije rekao ni ispričavamo se bila je pogreška. Što smo sve slušali o Gotovini i Markaču, ali i o predsjedniku Tuđmanu u ovim godinama pogotovo nakon prvostupanjske presude na teške robije. Koliko je lažnih optužbi izrečeno na račun prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, na račun Oluje, na račun Hrvatske. Iako istina postupno dolazi na vidjelo i dalje traje agresija izvana i iznutra na istinu. Nema u našim medijima tekstova koji bi opisali stvarnu ulogu Slobodana Praljka u ovom ratu i pokazali kako je teško shvatiti kako je moguće da takav human čovjek bude proglašen nacistom i hrvatskim Goeringom. Povijesna istina će se saznati bez obzira na konačnu presudu Haaškog suda Slobodan Praljak će biti heroj nad herojima hrvatskog naroda i žrtva nad žrtvama protuhrvatske politike.

Trebalo bi na sličan način pisati i o ostalim haškim optuženicima, kao herojima i žrtvama. O njima pišem godinama a o Gotovini i Markaču napisao sam stotine stranica.

Hrvatski narod je slavio kao jedan od najvećih dana u svojoj povijesti, kada je barem što se njih tiče, pobijedila pravda kada su proglašeni nevinima. Ali ni ta presuda nije bila dovoljna da bi zaustavila laži i klevete protiv državnog i vojnog vodstva na čelu s Franjom Tuđmanom, protiv Hrvata u BiH nego su se nastavile optužbe kao da te presude za nevinost nije bila.

Ono što je važno za hrvatski narod važno je da i unutar hrvatskog naroda, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, utvrdimo istinu i politički se obračunamo s petom protuhrvatskom kolonom.

Posljednjih godina kao potpredsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta zajedno s 50- tak istaknutih intelektualaca moralno smo osudili veliki broj državnih dužnosnika koji su počinili moralnu veleizdaju hrvatskog naroda. To nije dovoljno. Morat će Hrvatski sabor, prije ili kasnije, utvrditi istinu i o monstruoznim optužnicama Haaškog suda i djelovanju pete protuhrvatske kolone te i službeno obraniti hrvatski narod od lažnih optužba. Slobodan

Umjesto zahvale Praljkove knjige proglašene šundom

Praljak je u svojim knjigama učinio više nego svi hrvatski povijesni instituti i povjesničari. Zato je prestrašno što umjesto zahvale hrvatske države doživio da su se njegove knjige pokušale proglasiti šundom odnosno što je hrvatska država prihvatila da Praljkovoj obitelji i oduzme imovinu i onemogući njen normalan život.

Dakle, hrvatski patriotizam se pokazuje na djelu, kada se radi o haaškom sudu mnogo je lažnih patriota i lažnih domoljuba a mnogo je izdajnika i veleizdajnika. Najteže je što su neki od njih bili u samom državnom vrhu tako da su mogli nanijeti neprocjenjive štete hrvatskom narodu.

Svi smo na neki način krivi što smo dozvolili postojanje takve politike i što su mnogi, ne samo mirno gledali nego, i pomagali takve monstruozne optužbe i presude.

Sve ovo što sam napisao pokazuje i dokazuje da Slobodan Praljak zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za mir i humanost a da svi oni koji su ga lažno optuživali zaslužuju sudbinu Sokratovih tužitelja u Staroj Grčkoj.

U knjizi “Ante Gotovina” u izdanju UBIUDR-a Podravke u članku “Gotovina, Carla del Ponte i Sokrat” između ostalog sam napisao:

Velika je pogreška Hrvatske što je prihvatila nemoralne, nepravedne i neistinite optužnice Haaškog suda koji, htjeli to priznati ili ne, pokušavaju krivotvorinama pretvoriti Hrvatsku iz žrtve u agresora a Srbe iz agresora u žrtvu. Velika je pogreška što je Hrvatska dozvolila da se nevini ljudi proglašavaju ratnim zločincima i što je prihvatila nemoralnu praksu da hrvatski generali i Hrvatska kao država mora dokazivati svoju nevinost. Vrlo je opasno prihvaćati praksu po kojoj se može optuživati nevine koji su onda dužni dokazivati svoju nevinost. Zato se kaže da je pravednije da deset zločinaca bude na slobodi nego jedan nevin u zatvoru. Zaštita nevinih bitna je tema svake demokracije od Sokrata do danas. U staroj grčkoj demokraciji optuženi je mogao birati vrstu kazne. Smatralo se da na taj način on posredno prihvaća suverenitet suda i svoju krivnju. Sokrat je smatrao da je nevin i nije htio priznati suverenitet suda ni svoju krivnju i zato je izabrao smrt, odbivši birati vrstu kazne. Pokojni general Janko Bobetko, koji je bio uvjeren da je nevin, postupio je kao i Sokrat odbivši nadležnost Haškog suda rekavši: “Živ ne idem u Haag.”Slično je postupio i general Gotovina koji nije prihvatio lažne optužbe i koji nije htio na sudu dokazivati svoju nevinost. Osam od deset Hrvata iz srednje Bosne koji su prihvatili ići dokazivati nevinost u Haag, prije nego što su pušteni odležali su godine robije a da im se nitko nije ispričao. Zato bi bilo pravedno da se i za Tužiteljstvo Haaškog suda uvede starogrčka praksa po kojoj su, ako se dokaže da su osudili nevine, istom kaznom kažnjavani suci i tužitelji. Poznato je da su i sami Atenjani kad su utvrdili da su tužitelji i suci osudili nevinog čovjeka (Sokrata) istom kaznom osudili njegove tužitelje i suce. Šteta što je danas međunarodna pravda daleko ispod starogrčke. Jer da i danas vrijedi atenska pravda, Carla del Ponte bi već bila u zatvoru jer bi morala slijediti sudbinu npr. braće Kupreškić. Ali ipak otpor Bobetka i Gotovine, koji nisu prihvatili lažne optužnice i floskulu da trebaju dokazivati svoju nevinost kao i u slučaju Sokrata, djeluje i djelovat će još više. Njihova hrabrost i moralni čin pridonose da iz dana u dan hrvatski narod sve čvršće i odlučnije odbija nemoralnu trgovinu. Sve veći broj ljudi protivi se slanju nevinih u Haag radi dobivanja ulaznice u Europsku uniju. Bobetko i Gotovina protekom vremena postajat će hrvatski Sokrati, a Carla del Ponte barem na moralnoj razini doživjet će sudbinu Sokratovih tužitelja i sudaca.

Nepravda koju je doživio Slobodan Praljak vapi do neba i traži od hrvatskog naroda, a posebno hrvatskih institucija i hrvatske vlasti da Slobodana Praljka predloži kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir jer se samo takvim radikalnim potezom može pokazati apsurdnost optužbi da je Slobodan Praljak hrvatski Goering odnosno da je borba za slobodu i pravdu hrvatskog naroda, kojim je spašena Bosna i Hercegovina, agresija na tu državu.

*

Duboko smo uvjereni da će vaš prijedlog o dodjeli Nobelove nagrade za mir generalu Slobodanu Praljku pomoći ostvarenju našeg zahtjeva iz Pisma VS UN-a:

Zato mi ponovno tražimo od vas:

Vratite nam naše branitelje i iz Bosne i Hercegovine, koje ste vi zatočili ili već i osudili bez dokazane krivnje! Oslobodite i generala Praljka i njegove suborce Jadranka Prljića, Bruna Stojića, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića, jer njihovom presudom samo pokazujete želju za definitivnim eliminiranjem Hrvata iz BiH. Tako ćete spasiti svoju čast i čast svih vas, jer po tome koliko ste bili pravedni i časni sudit će vam povijest.

Mi, Hrvati, samo to od vas tražimo…

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Dr. sc. Vlado Košić, biskup

POTPIŠITE PETICIJU:

http://kamenjar.com/predlozite-generala-praljka-nobelovu-nagradu-mir/

Objavljeno: 12. svibnja 2017.

Zdravko Tomac, "Hrvatski patriotizam", Tkanica, 2017.

Izdvačka kuća „Tkanica“ i Zdravko Tomac pozivaju Vas na predstavljanje knjige „Hrvatski patriotizam“. Predstavljanje će se održati u Nadbiskupskom pastoralnom institutu, Dvorana Vijenac, Zagreb, Kaptol 29 a, u četvrtak 18. svibnja 2017. u 19 sati.

Patriotizam

Predstavljači:

Prof. dr. dr. h.c.Nikola Debelić
Prof. dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački
Dr. sc. Anto Kovačević
Prof. emeritus Zvonimir Šeparović
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, autor

Kroz predstavljanje vodi Željko Tomac

Poštovani,
na današnji dan, prije 119 godina rođen je blaženi Alojzije Stepinac. Njemu u čast, a s namjerom da se još jedanput podsjetimo što je taj čovjek napravio za hrvatski narod, uz pomoć nekoliko hrvatskih domoljuba iz dijaspore (Anton Kikaš, Ilija Letica, Ante Kusturić, Slavko Katić...) , realizirali smo dugometražni dokumentarni film

"SVETAC, ZLOČINAC i DVORSKE LUDE".

To nije samo  priča o Stepincu, to je i priča o Titu , kojega veličaju oni koji o Stepincu ne misle dobro. Tu ponajprije mislim na one koje smo u našemu filmu nazvali "dvorskim ludama", a koji medijski,na dnevnoj osnovi, pokušavaju sve kako bi napravili nemoguće: od Tita napraviti humanista, domoljuba i čovjekoljuba, a od Stepinca suprotno.
Film je nastao iz želje i uvjerenja da ne smijemo odustati od upozoravanja javnosti na najvažniji dio hrvatske povijesti preko kojega se želi unijeti nesigurnost i defetizam u hrvatsko nacionalno biće. Žele nas uvjeriti da smo genetski krivi i nesposobni za bilo što osim za sluganstvo i sužanjstvo.

Svečana premijera filma održat će se

u četvrtak , 11. svibnja 2017. u 21 sat u Zagrebu, u kinu Tuškanac.

Premijeri će nazočiti redatelj filma Jakov Sedlar i tekstopisac Nenad Piskač.

Ulaz je slobodan.

Dođite na vrijeme kako biste mogli osigurati sjedeće mjesto u kino dvorani.

OBAVIJESTITE PRIJATELJE