Priopćenja

 

Hrvatsko žrtvoslovno društvo pohodilo je spomen području Crni potok u subotu 16. lipnja 2018. godine na kojem je održan komemorativni skup, kojim je obilježena 73. obljetnica tragedije koja se dogodila u lipnju 1945. kada su jedinice jugoslavensko-komunističke vojske ubile nekoliko stotina zarobljenih vojnika i civila.

Crni potok smatra se najvećim stratištem i grobištem civila i zarobljenih pripadnika OS NDH u našičkom kraju a i u istočnoj Hrvatskoj.

Na početku komemoracije sve nazočne je pozdravio predsjednik Udruge „Hrvatski domobran” ogranak Našice Željko Tomić koji je u svom govoru podsjetio na tragična događanja iz lipnja 1945. godine i pročitao imena žrtava za koje se zna da su tamo ubijena.

Sve nazočne pozdravio je i gradonačelnik grada Našica Josip Miletić koji je u svom govoru istaknuo. „Da trebamo pričati i govoriti što se ovdje, ali i na drugim hrvatskim bojištima dogodilo kako bi naša djeca znala tko je kako i na koji način stvorio našu domovinu.”

Komemoraciju je izvedbom prigodnih pjesama uveličao Kazimir Mikašek.

Slijedila je sveta misa za stradale na Crnom potoku koju je vodio fra Franjo Tomašević.

Nakon mise, kod spomen obilježja stradalim žrtvama Crnog potoka vijence su položili izaslanstvo Ministarstva hrvatskih branitelja koje je vodio pomoćnik ministra Hrvatskih branitelja Stjepan Sučić, izaslanstvo Osječko – baranjske županije predvođeno izaslanikom župana i potpredsjednikom županijske skupštine Ivicom Čemeom, izaslanstvo grada Našica predvođeno gradonačelnikom Josipom Miletićem i dogradonačelnikom Krešimirom Žagarom te izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran kao i mnogi drugi sugrađani i gosti.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo na čelu sa predsjednikom Antom Beljom također je položilo vijenac i zapaljene su svijeće.

U partizanskom zločinu pobijeno do 5000 osoba

Partizanski poslijeratni zločini u Crnom potoku kod Našica u lipnju 1945. godine počinile su jedinice Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) i jedinice Jugoslavenske armije iz 17. krajiške brigade. Na ovaj su šumski predjel dovođeni su žicom vezani i iznemogli civili i vojnici, sudionici Križnoga puta, kao i civili iz našičkog područja. Procjenjuje se da je na Crnom potoku ubijeno između 1600 i 5000 osoba. Svjedočanstva govore o mnogo raspadajućih ljudskih tjelesa jer su žrtve bile pokrivene samo granjem s malo zemlje te da su divlje šumske životinje raznosile dijelove lešina. Područje je bilo prepuno osobnih predmeta žrtava kao što su sličice, molitvenici, dokumenti.

Svjedočanstva također otkrivaju da se Crni potok za kišnih dana pretvarao u krvavi potok. Tajnu ovoga najtežega zločina u povijesti našičkog kraja komunistička vlast pokušala je očuvati strogom zabranom pristupa na to područje i tek nakon promjene vlasti početkom devedesetih godina izgrađeno je spomen obilježje. O komunističkim zločinima u našičkom kraju Đuro Mikašek napisao je knjigu Našička spomenica žrtvama komunizma.

Krvava rijeka Crnog potoka

Navodimo dijelove govora gospodina Željka Tomića, predsjednika našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran. Prošlo je 70 godine od tragičnih lipanjskih noći 1945. godine, kada je ovdje nakon strašnog križnog puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život.

Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao i zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi Našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili.Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i kundacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima.

Njih je prekrila tama Crnog potoka i ove prekrasne šume. Nitko ne zna koliko je ovdje ljudi poubijano, ali temeljem vjerodostojnih svjedočenja, brojka prelazi 1600 osoba, a možda i po nekim naznakama i do 5000 osoba. Nedavno je otkriveno još jedno grobište u selu Velika Londžica. Čovjek čisti radilište te je na dvadeset-trideset centimetara dubine izvadio veći broj ljudskih kostiju. Kako to da su sva grobišta bila zaklonjena šumom ili pravoslavnim selima.

Prolazile su godine i desetljeća, a da se o ovom zlodjelu nije smjelo javno govoriti. Šutnja je u bivšoj nam državi trajala 45 godina s time da su hrvatski emigranti u inozemnim publikacijama svjedočili o tom zlodjelu. Mnogi su pisali o tim zlodjelima ali ja ću nabrojiti samo neke i to najistaknutije: Antun Čulić, prof. Branko Kranjčev i Đuro Mikašek.

8. lipnja 2018. godine obilježen je spomen na tragične žrtve partizanskih zločina počinjenih u svibnju 1945. godine u šumi Lug kod Blelovara. U ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva obljetnici je nazočio član Predsjedništva i rizničar Društva Đuro Knezičić, te su tom prigodom položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve nedužno stradale žrtve partizana i komunista i njihovih zločinačkih službi OZNE I UDBE.

 

Koncelebriralnu Svetu misu predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovasko-križevački biskup.

Obljetnici je nazočila i Silvana Oruč Ivoš u svojstvu izaslanice predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, te je tom prigodom istaknula:

"Zločini počinjeni u šumi Lug, oni počinjeni na 72 gubilišta u Bjelovarsko-bilogorskog županiji, kao i na 940 mjesta diljem Hrvatske, te nastotinjak mjesta u Sloveniji, na trasi Križnoga puta, u svibnju i lipnju 1945. imaju isti obrazac. A to je da su bili sustavno planirani, iznimno brutalni, da je među njihovim žrtvama bilo djece, žena, staraca, te da su i počinitelji i nalogodavci - partizanska Titova vojska te njegove službe OZNA  i UDBA -ostali nekažnjeni.

Samo na ovom spomeničkom području pokopana su 293 ostatka dosad prešućivanih žrtava poraća. Nedužnih ljudi, pa  i cijelih obitelji, ubijenih bez ikakvog suđenja. Njihova jedina krivica je bila ta što su domoljubi i Hrvati. Što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu. Pogubljeni su mučki, bez svjedoka, dalako od očiju javnosti, u šumama i skrovitim mjestima. A i oni svjedoci koji su znali ili naslućivali što se dogodilo, koji su čuli vapaje i krikove hrvatskih mučenika, u strahu za vlasiti i živote obitelji, morali su šutjeti.

 

I tako gotovo 45 godina. Tek je 1992. godine na ovom području započelo iskapanje grobnih jama, a 2006. godine dio žrtava našao je mir i spokoj u obilježenom dostojnom počivalištvu.

No to nije slučaj sa stotinama tisuća drugih hrvatskih domoljuba.

 

Bivša država i njen represivan aparat svoje su krvave tragove u obliku povijesnih krivotvorina u hrvatskoh historiografiji ostavili puno prije Domovinskog rata. Na žalost, osamostaljenjem Hrvatske mnoge su povijesne krivotvoreine nastavile egzistirati. A brojne tragične sudbine nedužnih hrvatskih domoljuba ostale su skrviene i zaboravljene.

 

Ni dan danas na pravi se način nisu osudila zbivanja iz vremena poraća 1945. i komunističkog totalitarizma godinama kasnije. Uspostavom komunističke diktature i namjetanjem partijskog jednoumlja federalna Hrvatska odvojila se od europskog civilizacijskog kruga kojem je do tada pripadala, a novi okrutni režim počeo provoditi masovni progon političkih i drugih neistomišljenika.

 

Pod parolom klasne borbe koja je bila neodvojivi dio komunističke ideologije, počinjeni su najbrutlaniji zločini, zločini genocidnoga razmjera kao što su pokolji na trasi Križnog puta. Oni koji su bili nepodnobni zbog vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi, političkih uvjerenja ili zagovaranja nacionalne države, domoljubi, intelektualci i umjetnici, državni službeni NDH, njima bliske osobe, obitelji, djeca - okutno su smaknuti.

 

Na žalost, i danas 73 godine nakon počinjenih uločina, krivci nisu odgovarali. Najveći broj nedužnih žrtava još uvjek nije našao mir.

Danas, s ovom mjesta ne širimo mržnju prema krivcima i ne pozivamo na osvetu. Ali vapimo i pozivama na istinu. To je najmanje što, uz molitvu, moramo napraviti za sve one koji su mučki ubijeni u poraću 1945. i kasnije.

 

No isto tako, treba javno reći da je danas kada znamo što je komunistički režim napravio - neprihvatljivo, ostaviti slobodnu mogućnost da se u javnom prostoru koriste simboli tog režima koji je iza sebe od 1945. pa i tijekom Domovinskog rata, ostavio krvave žrtve. Nenormalni i ponižavajuće za sve žrtve, ali i za sve uljudbene snage da se danas u demokratskoj Hrvatskoj, vrijednosni sudovi tog režima ne samo nameću, nego imaju i veliki prostor u javnosti.

 

Nedužni hrvatski mučenici, koji su stradali kao žrtve ideologije komunističkog totalitarnog sustava i njegovih vođa, obvezuju nas da napravimo sve kako bi zaustavili krivotvorenje povijesti. Zaslužuju da istina o njima, ali i o njihovim krvnicima izađe iz ovih tužnih i krvlju natopljenih šuma i postane javna. Uložimo sve napore da se istraže grobišta i popišu žrtve partizanskih zločina. Ne radi osvete, nego istine kako bi žrtvama vratili dostojanstvo. Sve drugo je moralna i civilizacijska sramota.

 

Svim žrtvama neka je laka hrvatska zemlja. Počivali u miru Božjem!"

 

 

 

 

 

 

 

Misnim slavljem u crkvi Muke Isusove u Maclju, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, u nedjelju je obilježena 73. obljetnica stradanja brojnih žrtava komunističkog režima koja su se dogodila početkom lipnja 1945., a kardinal je u propovijedi poručio da treba istražiti sva grobišta kako bi znali istinu te da ako netko danas opstruira istraživanja, onda sam sudjeluje u zločinima.

Istaknuo je da je njegova vjernička i nacionalna dužnost bila doći ovdje i da ga na tom mjestu prolaze trnci zbog zločina prije 73 godine i velikog broja stradalih.

“Nismo danas došli ovdje da bi u sebi probudilo mržnju već da svjedočimo istinu a nju ćemo znati samo kada istražimo sva grobišta”, poručio je nadbiskup Puljić te zapitao zašto se to sve sporo odvija.

Rekao je i da ako netko danas opstruira istraživanja, da onda sam sudjeluje u zločinima. Dodao je da nema pomirbe dok se svaka stvar ne nazove pravim imenom. Drži opasnim, ako duh koji je onda vladao, postoji i danas. Kazao je kako Crkva ne može istraživati zločine i grobišta ali je njezina obaveza govoriti istinu.

“Ovdje tražimo utjehu za život ali i hrabrost da se znamo nositi s problemima”,  kazao je kardinal Puljić.

Članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva također su sudjelovali na hodočašću, a rizničar i član Predsjedništva  Đuro Knezičić  položio je vijenac  i zapalio  svijeće.

Inače, Macelj je najveće stratište nakon Drugoga svjetskog rata na području Republike Hrvatske. Nakon genocida počinjenoga 1945. godine maceljska je šuma proglašena Titovim lovištem u koju je bio zabranjen ulaz. Šutnja o stradavanju u maceljskim šumamam prestaje s utemeljenjem samostalne demokratske hrvatske države 1990. godine.

Zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić na stratištu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi je put služio svetu misu za sve žrtve Križnoga puta i javno je progovorio o ovim zločinima. Nakon toga u lipnju 1992. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja.

Ukupno su na području Macelja istražene 23 jame i pronađeni zemni ostatci 1.163 osoba. Oko 130 jama ostalo je neistraženo a smatra se da je na Macelju stradalo od 12 do 13 tisuća žrtava. U Macelju se nalaze i ostaci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova, ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine.

Zahvaljujući zalaganju članova Udruge Macelj 1945., a posebno fra Drage Brgleza, tadašnjeg župnika u Đurmancu i pokojnog predsjednika Udruge Macelj 1945. Stjepana Brajdića, preživjelog sudionika križnog puta, u spomen grobnicu u Macelju položene su kosti 1163 pogubljene osobe. Bilo je to 22. listopada 2005. godine, a svečani pokop predvodio je tada kardinal Josip Bozanić.

Izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Andrija Hebrang ne miri se s činjenicom da je još velik broj grobišta neistražen, odnosno njih više od 900 širom Hrvatske.Uz njega na Macelj je stigla i izaslanica Vlade Zdravka Bušić koja vjeruje da će jednog dana doći do konačne pomirbe, kao i Željko Reiner.Na Macelju su bili i ministar branitelja Tomo Medved te pomoćnik ministra obrane Zdravko Jakop.

CRNGROB - 27. svibnja 2018. godine hodočašće članova Hrvatskog žrtvoslovnog društva na stratište u Crngrob kod Škofje Loke na kojem su 24.i 25.svibnja 1945.g.partizani izvršili masovne likvidacije Hrvata članova vlade NDH, njihovih obitelji, žena i djece, i ostalih civila, ukupno njih više od 2000. 15-ero ljudi žive su spalili u župnoj kući.
Vijence su položili i svijeće zapalili uz HŽD i predstavnici HVIDRE Zagreb i Udruga udovica iz domovinskog rata.

ZAPREŠIĆ - povodom 150.obljetnice domobranstva i 100.obljetnice prosinačkih žrtava te 21.obljetnice ogranka Hrvatski domobran Zaprešić, predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva danas su položili vijence i zapalili svijeće.
Uvodno je sve nazočne pozdravio predsjednik udruge HD Zaprešić Ivan Vukelić.
Svečanosti su nazočili gradonačelnik Zaprešića Željko Turk, predstavnici ministarstva branitelja, udovica iz domovinskog rata, kao i ostali ogranci udruge iz cijele lijepe naše, među kojima i zadarski ogranak i legendarni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić.
Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran ogranak Zaprešić osnovana je 27.2.1991.godine. Od svog osnutka Udruga aktivno sudjeluje u pronalaženju i obilježavanju grobišta poginulih i pogubljenih pripadnika Hrvatske domovinske vojske 1941-1945 i civila na križnim putovima, kao posljednja brana zaborava na nevine žrtve pogubljene od strane partizansko-komunističkih zločinaca.

ZAPREŠIĆ - povodom 150.obljetnice domobranstva i 100.obljetnice prosinačkih žrtava te 21.obljetnice ogranka Hrvatski domobran Zaprešić, predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva danas su položili vijence i zapalili svijeće.
Uvodno je sve nazočne pozdravio predsjednik udruge HD Zaprešić Ivan Vukelić.
Svečanosti su nazočili gradonačelnik Zaprešića Željko Turk, predstavnici ministarstva branitelja, udovica iz domovinskog rata, kao i ostali ogranci udruge iz cijele lijepe naše, među kojima i zadarski ogranak i legendarni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić.
Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran ogranak Zaprešić osnovana je 27.2.1991.godine. Od svog osnutka Udruga aktivno sudjeluje u pronalaženju i obilježavanju grobišta poginulih i pogubljenih pripadnika Hrvatske domovinske vojske 1941-1945 i civila na križnim putovima, kao posljednja brana zaborava na nevine žrtve pogubljene od strane partizansko-komunističkih zločinaca.

Garevac - 73.obljetnica tragičnog stradanja 300 Hrvata iz Burića štale od strane partizana koji su ih bez saslušanja i suda, žive zapalili u tadašnjoj zgradi škole.

Članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva tom su prilikom zapalili svijeće legendarnom zapovjedniku obrane Odžaka Ivi Rajkovačiću.

Potkategorije