Priopćenja

Zvonimir Separovic

Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, počasni predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, dao je intervju tjedniku "Hrvatsko slovo" od 20. listopada 2017. godine. Između više pitanja i značajnih odgovora, ja bih izdvojila sljedeća dva pitanja i odgovora:

Što Hrvatska može, a nije učinila glede pitanja ratne štete, traganja za nestalima i slično sa Srbijom, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku?

- Kao ministar pravosuđa podnio sam tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pred Međunarodnim sudom pravde. Sud nije prihvatio da su Srbi počinili genocid, ali je našao elemente genocida. Tobože, nije bilo dovoljno mrtvih (sic!) da bi to bio zločin genocida. Hrvatska ne čini dovoljno da se osudi agresor. I država i pojedinci mogli bi tražiti isplatu ratne štete. Za to postoje i pravni i moralni temelji i zakoni.

Želite li još nešto reći i dodati?

- Imam. "Jedino Rusi i Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprekidan kontinuitet državotvornosti od ranoga srednjega vijeka do XX stoljeća", tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc. Denis Jevgenevič Alimov, koji je doktorirao na temi "Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII - IX stoljeća)". Kad to kaže takav stručnjak, koji je i sam pripadnik velikog ruskoga naroda, onda to ima posebnu vrijednost za nas. Produljimo i produbimo državotvornost hrvatskoga naroda na ovom svetom prostoru naše Hrvatske.


Poveznica - preporučujemo:

RAZGOVOR - Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, Bivši ministar vanjskih poslova RH, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (Razgovarao: Mladen Pavković)

Postali smo zemlja poslušnika o kojoj odlučuju drugi


 http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=4386&catid=4386

Predstavljanje dvoknjižja „Dokumenti iz iseljeništva: Hrvatske žene i majke u borbi za slobodnu Hrvatsku, Bedem ljubavi – Toronto“

Hrvatsko kulturno vijeće u četvrtak, 26. listopada 2017. godine organizira predstavljanje dvoknjižja „Dokumenti iz iseljeništva: Hrvatske žene i majke u borbi za slobodnu Hrvatsku,Predstavljanje HKV Bedem ljubavi – Toronto“. Predstavljanje će se održati u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, Kaptol 29 a, s početkom u 19 sati.

Pozdravnu riječ uputit će predsjednik HKV-a i DHK-a Đuro Vidmarović, a o knjizi će govoriti njezini urednik Vladimir Benković, dopredsjednik AMCA-e Toronto (1991. – 1999.); dr. sc. Ivan Hrvoić, predsjednik AMCA-e Toronto (1990. – 1995.); Višnja Milas Matutinović, predsjednica Bedema ljubavi (1992. – 1995.); Valentina Krčmar, prva predsjednica Bedema ljubavi u Torontu (1990. – 1992.) i povjesničar dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Dvoknjižje „Dokumenti iz iseljeništva: Hrvatske žene i majke u borbi za slobodnu Hrvatsku, Bedem ljubavi – Toronto“ zbirka je dokumenata koji zorno prikazuju požrtvovan rad i velik doprinos ženske udruge BEDEM LJUBAVI u Torontu (MOTHERS FOR PEACE), osnovane 1990. g., posebice tijekom agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu. Odabrani dokumenti (više od 1500 stranica!) predstavljaju samo manji dio zapisa očuvanih po Valentini Krčmar, prvoj predsjednici udruge Bedem ljubavi u Torontu od 1990. do 1992., a kasnije do 1999. g. direktorici za odnose s javnošću.

Knjige je uredio Vladimir Benković, dopredsjednik AMCA-e Toronto od 1990. do 1999., kao svojevrsni nastavak na već objavljeno dvoknjižje „Dokumenti iz iseljeništva: Uloga hrvatskih intelektualaca u borbi za slobodnu Hrvatsku“ (2014.) u kojem je predstavljen rad udruge Almae Matris Croaticae Alumni (AMCA) na području Toronta, Kanade i SAD-a.

Obje udruge informirale su političare, medije i cjelokupnu javnost u Kanadi i SAD-u o situaciji u Hrvatskoj, posebice nastojeći suzbiti naveliko raširenu srpsku promidžbu i neistinito izvješćivanje; inicirale su mnoge sastanke s američkim i kanadskim političarima, razne akcije za novčanu, medicinsku i materijalnu pomoć Hrvatskoj, u koje su se uključile i ostale udruge, društva i organizacije iz hrvatske zajednice u Kanadi. Često su kontaktirali i s predstavnicima političkih stranaka u Kanadi i SAD-u, s kanadskim organizacijama, kao i s moćnim svjetskim organizacijama, od UN-a do Crvenog križa.

naslovnica1

naslovnica2

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1

naslovnica1


(hkv)
Poveznica https://www.hkv.hr/vijesti/najave/27829-dokumenti-iz-iseljenistva-hrvatske-zene-i-majke-u-borbi-za-slobodnu-hrvatsku-bedem-ljubavi-toronto.html

Radio Marija

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz * Virovitica: 88,3  * Opatija - Rijeka: 88,8 MHz * Split: 97,2 MHz * Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

utorak 24. listopada 17:00

Prigodna emisija - tema: Bedem ljubavi -ogranak Toronto

hrvatske žene i majke u borbi za slobodnu Hrvatsku;

gošća: Valentina Krčmar

voditelj emisije: p. Stjepan Fridl

 

PROGRAM U ŽIVO –>

Radio Marija Online - Program uživo 


 

Rankovići, nedjelja 22. listopada 2017.

Svečana Sveta Misa za ubijene Hrvatske vojnike i civile krajem Drugog svjetskog rata slavljena je u nedjelju 22. listopada 2017. godine, u 11 sati na mjestu pogibelji u šumi Rije kod Župne crkve u Rankovićima.

mons dr Pavo Jurišić Rankovići komemoracija Sveta Misa 2017

Svetu misu predvodio je mons. dr. Pavo Jurišić, uz suslavlje mr. don Željka Marića, rektora Bogoslovnog sjemeništa „Petar Barbarić“ iz Travnika, don Đuro Arlović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa „Petar Barbarić“, don Predrag Ivandić, perfekt Bogoslovnog sjemeništa „Petar Barbarić“ i župnik Župe Svetog Josipa Rankovići don Miljenko Džalto.
Spomen na žrtve stravičnog partizanskog zločina od prije 73 godine

Uz domaćine, gosti hodočasnici: mnogobrojni Kuprešaci čiji su najmiliji ovdje pobijeni, Hrvatsko žrtvoslovno društvo iz Zagreba na čelu sa predsjednikom Antom Beljom, Udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Novi Travnik s predsjednikom Zrinom Beljanom te svečana postrojba oružanih snaga BiH.

Spomen obilježje u Rijama u Župi Svetog Josipa Rankovići, jedino je registrirano Spomen obilježje ubijenim hrvatskim civilnim i vojnim žrtvama Drugog svjetskog rata u BiH.

Nakon Svete mise i komemoracije svečani program i prigodan domjenak pripremili su Kulturno šprotsko društvo Glavica i Župni ured Svetog Josipa Rankovići, na koju smood srca pozvani, ali pred nama je bio još dug put povratka.
mons dr Pavo Jurišić Ante Beljo HŽD

Zahvaljujemo na pozivu domaćina, nadamo se da ćemo se idućih godina imati priliku upoznati se i družiti nakon komemoracije.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo je od 20. listopada do 22. listopada 2017. godine prevalila put dug 909 km – Zagreb – Drvar, Livno, Kupres, Bugojno, Jajce, Travnik, Bila, Rankovići te preko Posavine do Bosanskog Broda, Slavonskog Broda - te put Zagreba.

Krenuli smo u petak ujutro iz Zagreba u 9 sati, a u nedjelju smo bili na Glavnom kolodvoru u 21 sati.

Komemorirali smo žrtve na Kupresu i u Rankovićima, u društvu prijatelja i vjernika s tog područja.

Prvo hodočašće kroz BiH 2017 Ante Beljo
Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Zahvaljujemo organizatorima koji su nas na ovom dugom putu hodočašća od 909 km lijepo dočekali.

Zvonimir Čilić Franjo Talan
Zvonimir Čilić, novinar, publicist, suradnik portala vitez.info i Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba

Zahvaljujemo se novinaru i publicistu Zvonimiru Čiliću, koji nas je proveo svojom pričom kroz Bilu. 

S portala vitez.info
..."Jedan broj žrtava, njih oko 150, a po nekim procjenama i više od 300, dovedeno je i svirepo ubijeno u zatrpano u šest masovnih grobnica, koje još uvijek nisu istražene na lokalitetu Rije, ali i na brojnim, također neistraženim drugim lokacijama u Travniku, Novom Travniku i Vitezu. Jer procjene govore da je u tom stravičnom zločinu, u samo tri dana ubijeno i više od tri tisuće  zarobljenih i ranjenih hrvatskih vojnika, hrvatskih civila, bolesnika u travničkoj bolnici,  a i ne mali broj travničkih Muslimana. I po mnogim tvrdnjama povjesničara, Travnik je u Drugom svjetskom ratu, bio najveće hrvatsko stratište u BiH. A bio je to krvavi i pljačkaški osvetnički pir partizanskih krajiških brigada uz suglasnost njihovih zapovjednika razjarenih gubicima koje su pretrpjeli u borbama za Travnik, a prije svega zbog pogibije dvojice njihovih visokih oficira." - poveznica https://www.vitez.info/spomen-zrtve-stravicnog-partizanskog-zlocina-73-godine/
Tekst: Jadranka Lučić
Fotografije: Arhiva HŽD/Jadranka Lučić/Đurđa Cecelja


MISA U RIJAMA (RANKOVIĆI)

HOMALIJA 

mons dr Pavo Jurišić Rankovići

mons. dr. Pavo Jurišić

"Kad otvorimo prve stranice Biblije onda lako možemo uočiti kako je prvi događaj u povijesti označen nasiljem, gdje brat ustaje na brata, Kajin ubija Abela. Biblija nam prikazuje ovaj zločin kao događaj iza kojeg stoji zlo. To je kušnja starog zavodnika, vraga koji je od onih vremena počeo igrati svoje kolo oko ljudskog roda. Kada nam sveti Ivan u Novom zavjetu govori o vražjem djelovanju u svijetu, onda on za njega ima tri imena: Otac laži, Knez svijeta, ubojica od postanka svijeta. Zar ta imena ne odgovaraju načinu vladanja svake sile u svijetu. I danas, kada neka sila nastoji ovladati čovjekom dušom, ljudskim savjestima, onda se pokušava nametnuti istim sredstvima kojima se đavao služi: .„Primarni", a ako ne dođu, onda „prijeti". Najprije laže, zatim prisiljava, da bi na koncu uklonila sve što joj smeta na njezinu putu ili sputava njezinu moć.

Eto, tako je od one Kajinove toljage tisućama godina nastaju razvoj sredstava, oružja i municije, pendreka i palica, armija, vojski i milicije pomoću kojih je vršeno nasilje.

Danas smo se okupili da bismo se pomolili za žrtve partizanskih zločina nad ljudima koji su izvršeni na različitim lokacijama u okolici Travnika 1944. godine. Iako se još nije dovoljno uradilo s ciljem utvrđivanja točnih lokacija tih grobišta, jer je ,,u fondu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata sačuvana svega jedna kutija arhivskog gradiva s podacima o grobištima u Bosni i Hercegovini, uključujući i kopiju stranice novinskog članka iz tjednika Globus u kojemu se Travnik spominje kao jedno od masovnih stratišta i grobišta s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća", o čemu govori u prilog dvoje povjesničara, Stipe Pilića i Blanke Metković) koji su pisali članak o borbama za Travnik u listopadu 1944. Oni kažu da je prema dostupnimpodacima moguće je izdvojiti nekoliko lokacija koje bi mogla predstavljati grobišta:

  1. Jedno od njih je sklonište u Tvornici duhana u Travniku gdje su žrtve dijelom ugušene, a dijelom likvidirane bombama i minama.
  2. Jedno od najčešće spominjanih grobišta u fondu Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata je groblje Svetog Roka na Bojni kod Travnika.
  3. Prema izjavama svjedoka, barem jedno masovno grobište trebalo bi se nalaziti u krugu kasnije tvornice Borac.
  4. Državna bolnica u Travniku je bilo i stratište i grobište, no, prema izjavi majke likvidiranog Joze Pendeša, vjerojatno i zatvor. Pendeš se nikada nije vratio iz bolnice - zatvora i vjerojatno je jedna od žrtava između 70 ranjenika, civila, djece, žena i staraca i dvije časne sestre koji su i prema drugim izvorima tamo likvidirani i pokopani. Dio ih je zaklan, a dio strijeljan 22. i 23. listopada 1944. g. Dio ih se i danas nalazi ispod zasađenih borova bolnice, dio je ekshumiran i pokopan u muslimanskom groblju, a dio 1955. g. prebačen na „drugi prostor".
  5. Poznato je da je jedno od stratiš ta bila i vojarna u Travniku koja se posljednja predala, ali nije poznato jesu li tamo žrtve i pokopane.
  6. Isto vrijedi i za zatvor zvan „Crna kuća", gdje su prema izjavama u kartonima žrtava pojedinci i likvidirani, ali je nepoznato gdje bi mogli biti pokopani.
  7. Za jednu se žrtvu iznosi da je pokopana kod Pravoslavne crkve u Travniku.
  8. Dio žrtava pokopan je i u groblju na Docu.
  9. Jedno od zanimljivijih stratišta je oko isusovačke gimnazije odnosno Nadbiskupske sjemenišne zgrade. Naime, ondje postoje četiri stratišta: vrt, gaj, igralište pa i učionica u gimnaziji. Ukupno je riječ o 13 žrtava i to 2 vojnika i 11 civila. Sedam je pokopano u gaju, gdje je kasnije napravljena skakaonica, a šest na kraju vrta, pokraj današnjeg Đačkog doma.
  10.  Iznosi se da je ova lokacija na Rijama jedino istraženo
  11. Na ovim prostorima otkriveno je još nekih manjih grobišta kao što je mjesto Čelikovac kod Bavrkinih kuća među kojima se nalazio i Mijo Milovanović, zvani Sipin koji je prenesen u groblje u Rastovce, a ostali su pokopani. U blizini današnje Veterinarske stanice je grobnica stradalih Nijemaca, a u Stojkovićima, iznad kuće pok. Ive Duje sahranjen je nepoznat broj žrtava. Vjenceslav Topalović ističe da je oko 600 zarobljenih domobrana odvedeno, svi svezani žicom po četvorica, prema Donjem Vakufu, Jajcu i Bugojnu, te su putem pobijeni.

Prema Izvješću o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, ukupan broj vojnika, ranjenika i civila, likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944., ostaje nepoznat, no s obzirom na broj stanovnika tadašnje općine i kotara Travnik, zasigurno se radi o vrlo visokom udjelu u ukupnom broju hrvatskih ratnih i poratnih žrtava na području Bosne i Hercegovine.

Iako je iz izvora koji stoje na raspolaganju teško otkriti počinitelje ovih zločina, u kartonima Komisije za utvrđivanje žrtava sačuvana su tri svjedočenja o mogućim zločincima, a ja ih ovdje neću navoditi, jer držim da su vojne postrojbe i njihova zapovjedništva bile su odgovorne za brigu oko zarobljenika, ali ključna je uloga pripadala OZN-i, KNOJ-u, narodno oslobodilačkim odborima i političkim organizacija, nadasve komunističke partije u vojnim postrojbama. Najznačajnije su odluke donošene na najvišem nivou, u Politbirou Centralnog komiteta KPJ-u, ali su se konkretna izvršenja prepuštala lokalnim i teritorijalnim organizacijama, kao i organizacijama u vojsci.

Zato je za nas vjernike znakovit onaj biblijski izvještaj, kada Egipćani sa dvojim firaunom i njegovim bojnim kolima i konjima u onoj noći Pashe jure za Hebrejima. Tu vojnu silu i faraona guta Crveno more, a mali je i nenaoružani aramejski narod sačuvan i spašen, zato što je Bog na njegovoj strani. Taj će narod postati mesijanskim narodom iz kojega će izaći Izbavitelj i Osloboditelj od svakoga zla i njegovih moći.

Ni Isus se nije mogao distancirati i postati imun od utjecaja zla koje se događalo svuda oko njega, pa ni onoga koje je njemu naneseno.

To je i put svakoga onoga koji prihvaća Krista i slijedi njegov zakon. Mi se spominjemo žrtava nevinih, ali želimo kao vjernici, dok osuđujemo zlodjela zlih ljudi, nadvladati poriv za osvetom. Kršćanin ne bi trebao nikada na zločine odgovarati zločinima, inače ne bismo vidjeli ni trunke radosti u ovoj suznoj dolini, a samo bi jad umnažali. Molimo Božjem milosrđu da pokojnima udijeli mir, a sve koji zlo čine potakne na put obraćenja, a koji su ga činili udijeli oproštenje.

Danas je i misijska nedjelja. To je dan kada mi kršćani još dublje želimo produbiti svoju odgovornost u svijetu kojemu je potrebna Kristova poruka, evanđeoska vijest i njegovo milosrdno spasenje.

Molimo i žrtvujmo se za misije."

1 Stipo Pilić - Blanka Matković, „Borbe za Travnik u listopadu 1944."

IN MEMORIAM Mate Kolić 2017

   Mate Kolić grob Pariz

Ubojstvo Mate Kolića

Jedan od šefova protuemigrantskog odjela republičke Udbe u Zagrebu, Josip Perković, poslao je 23. studenog 1979. Šifriranu "Depešu br. 25" sljedećeg sadržaja u Beograd: “Saradnik ‘ Šime’ (Dinko Jukić, suradnik splitske Udbe) nas je obavijestio 22. 11. da ekstremni emigranti Kolić Mate, Kovačević Mirko, Dizdar Paško, Buljat Slavko i Špika Marinko organiziraju diverzantsku akciju u prostorije novog jugoslavenskog kluba za Dan Republike u Parizu u blizini centra Pompidu. Diverzantsku napravu s kojom bi se izazvao požar izradili su Mate Kolić, Paško Dizdar i Špika Marinko, i naprava se trenutno nalazi u krojačkoj radionici kod Buljat Slavka.

Saradnik je vidio ovu napravu, koja je istovjetna sa napravom koju je ova grupa pripremila i prošle godine za izvođenje diverzantske akcije, također povodom Dana Republike kada smo ovu akciju spriječili preko saradnika ‘Šime’ anonimnom dojavom francuskoj policiji... Saradnik predlaže da bi i ovog puta mogli intervenirati na sličan na čin kao i 1978. ili pak da se preko naše Ambasade na određeni na čin daju neki podaci francuskoj policiji kako bi se ova akcija spriječila. Saradnik je u mogućnosti da nam osigura jednu ovakvu napravu jer ih je izrađeno više komada radi uvida i lakšeg suprostavljanja ovoj vrsti diverzija. U toku dana saradnik će kontaktirati Kolić Matu kada će vjerojatno raspolagati sa više detalja oko priprema za ovu diverzanstku akciju o čemu ćemo vas odmah obavijestiti. Josip Perković”. Na osnovi te i sličnih depeša, u Beogradu je donesena odluka o likvidaciji Mate Kolića. U ponedjeljak 19. listopada 1981., u 2 sedam sati i 25 minuta, Mate Kolić je sa svojom suprugom Brankom izašao iz stana u ulici Guichard Cachan u Parizu. Nekoliko sekundi nakon što su ušli u automobil, odjeknula je snažna eksplozija. Branka Kolić je od pritiska eksplozije izbačena iz automobila i lakše ranjena. Mate Kolić je teže ranjen i nije uspio napustiti automobil. Izdahnuo je od rana i po žara koji je zahvatio automobil. Policijska istraga je utvrdila da je bomba bila postavljena ispod lijeve, vozačeve strane automobila. Mate Kolić je iza sebe ostavio dvoje maloljetne djece.

Izvor: KOMISIJA ZA UTVR ĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Vije će za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu Zagreb, 30. rujna 1999. godine