Priopćenja

Sedamdeset i četvrta obljetnica stradanja Zrinjana, tradicionalno će biti obilježena u Zrinu u subotu 9. rujna 2017.

Program započinje u 10.30 sati mimohodom od spomen-križa podno Starog grada Zrina do mjesta srušene župne crkve Našašća svetog Križa.
Misno slavlje u 11 sati predvodit će varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom i domaćim biskupom Vladom Košićem.
Nakon mise slijedi komemoracija žrtvama Zrina u 12.30 sati te prigodan kulturno-umjetnički program.

Poveznica: http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/component/content/article/35-najave/4129-hodoae-u-zrin

 Pokop 111 neindentificiranih žrtava komunističkog terorizma

Bile pokop 2017 1

Bile pokop 2017 2

Bez obzira na nepoznavanje žrtava stanovnici europskih gradova masovno komemoriraju kad stradavaju nevine žrtve suludog muđahedinskog terorizma. No, kad se pokapaju nepoznate žrtve zločinačkog Titovog terorizma, neki bi najrađe izbrisali taj dio sadašnjosti.

Kad umre netko drag, sa sućuti odlazimo na pokop. Kad se pokapaju nepoznate žrtve tričetvrt stoljeća poslije smrti, nekima je teško vjerovati da su ti životi i postojali. No njihovi ostaci i mjesta gdje su pronađeni svjedoče sve o zločinu i zločincima. Zbog trpljenja i smrtnog straha žrtava, treba se dobro zamisliti nad istinom života dok su te nepoznate žrtve imale svoja imena i čast koja im je nasilno oduzeta. I zbog toga otići na pokop.

Bile pokop 2017 3

Bile pokop 2017 4

Bile pokop 2017 5

Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza), uputili smo se u subotu 19. kolovoza na pokop nepoznatim stradalim Hrvatima. S gnušanjem protiv svake ideologije terorizma, protiv svakog oblika veličanja Tita i njegovog krvavog režima, zločinačke osvete i odmazde nad razvojačenim hrvatskim zarobljenicima i civilima. Njegovo uspostavljeno komunističko carstvo, prozvano je "humani" socijalizam. O tempora, o mores! Pokvarenih li tipova, vremena i običaja!

Na razdjelnici između Širokog Brijega i Mostara, Groblje mira na Bilima je projekt koji sam prije godinu dana predstavio na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/24706-d-borovcak-pocast-zrtvama-na-groblju-mira.html Rijetki su hrvatski mediji koji su ozbiljnije predstavili taj civilizacijski projekt Groblje mira. Bilo je impresivno uočiti promjene kojima se samo u godinu dana taj veliki prostor oblikovao u buduću cjelinu memorijalnog groblja.

Bile pokop 2017 6

Bile pokop 2017 7

Ovom prigodom, ispred crkve Svetog Josipa 111 sanduka, prekrivenih sa 111 hrvatskih stjegova. Teško podnošljiv, ali dostojanstveni prizor. To su nekoć bila 111 života, 111 ljudskih osoba i različitih životnih priča. A završna smrtna sudbina bila im je ista. Okrutno su smaknuti, ubijeni bez ikakve milosti, bez suda i suđenja, tijela im ubačena u razne rupe, jame i škrape. Za njih nitko nije smio ni pitati, jer bi takvima prijetila ista sudbina. Njihove obitelji osuđene su na progone i raseljavanje, ako i same nisu postale žrtvama. Tako te nepoznate žrtve nije nikada nitko ni imao mogućnost tražiti. To je bio taj Titov režim "u ime naroda". Tog zločinca, zločine i počinitelje, neki i dan-danas uporno pokušavaju opravdati kao "antifašizam".

Bile pokop 2017 8

Bile pokop 2017 9

Svetu misu zadušnicu predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Miljenko Šteko, uz koncelebraciju fra Miljenka Stojića i don Željka Maića, fra Andrije Nikića i više drugih svećenika.

Bile pokop 2017 11

Bile pokop 2017 12

Dojmljive su najvažnije poruke iz propovijedi fra Miljenka Šteke koje pojašnjavaju uzroke iz prošlosti i želje u budućnosti:

"I nije slučajno da su baš Bile odabrane da budu tlo koje će u svojim stoljećima napaćenim njedrima prigrliti kosti žrtava, jer stojeći na vjetrometini između Mostara, Goranaca, Bogodola, Mostarskog Graca, između Hercegovačko-neretvanske i Zapadno-hercegovačke županije, čije je tlo natopljeno krvi domoljuba koji su branili svoju vjeru i svoje hrvatsko tlo.

Zlo najčešće i najjače udara po onim nezaštićenim, ranjenim, slabim, onima koji ne mogu uzvratiti. Nasilje protiv nezaštićenih je povijesno najraširenija pojava prisutnosti zla u svijetu. Pogled u nedavnu prošlost, na režime poput nacističkoga, fašističkoga i komunističkog, pokazuje nevjerojatnu crtu izopačenosti ciljeva, metoda mučenja i ubijanja onih koji nisu mogli uzvratiti.

U ime suludih ideja oduzimao se ljudski život, pa čak i ljudsko dostojanstvo u smrti, oduzimalo se pravo na pokop i pravo na spomen.

Šutnja je prekrivala zločin. Ovdje na spomen područje na Bilima svaka žrtva ponovno stječe svoje ime koje je unatoč svim zabranama i šutnji zapisano na dlan Gospodara života. Njegova je zadnja riječ.

Ovo groblje treba nam služiti kao opomena i odgovornost da čuvamo vlastiti život i život svojih bližnjih, kako se zla i zulumi povijesti nikada ne bi ponovili".

Bile pokop 2017 14

Bile pokop 2017 15

Poslije mise zadušnice i prije dostojnog pokopa, fra Miljenko Stojić vicepostulator postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“, dopredsjednik i povjerenik Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatski martirologij u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji obratio se kraćim govorom svima nazočnima:

Bile pokop 2017 13

"Dragi provincijale i braćo svećenici, draga braćo i sestre, dragi slušatelji i gledatelji!

Danas ćemo po prvi put na ovom spomen groblju pokopati posmrtne ostatke pobijenih i bačenih po kojekakvim jamama, škripama, odlagalištima... Oduvijek je kršćanstvo u takvima gledalo ljudsku osobu, a i zapadna uljudba je uspjela doći na tu razinu. Ocjena o njihovu ovozemaljskom djelovanju pripuštena je Bogu, odnosno povijesnom istraživanju.

Spomen groblje mira ovdje na Bilima podudarno je naumu Svehrvatskog groba koji polagano ali uporno razvija veliki biskup dr. Mile Bogović na Udbini. Tamo on želi pokopati neidentificirane Hrvate pobijene u Drugom svjetskom ratu i poraću. U ovo Spomen groblje mira, pak, bit će pokopani neidentificirani posmrtni ostatci pobijenih na ozemlju Herceg Bosne, BiH. Pronalaze ih povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Počelo je sa Širokim Brijegom i do sada ih je ustrojeno devet, a neka su u tijeku ustrojavanja.

Pri Hrvatskom svjetskom kongresu djeluje Središte za istraživanje posljedica totalitarizama. Na zadnjem sastanku Središnjeg odbora u Vukovaru 23. i 24. srpnja ove godine zaključeno je da se zajedno s hrvatskom državom priđe obnovi jugokomunističkog kazamata i stratišta Goli otok. Stradavali su tu i ubijani kako Hrvati tako i drugi. Želi se naglasiti da se takve stvari nikada više ne bi smjele dogoditi i da taj prostor treba biti opomena svima da ne pođu sličnim putovima.

Diljem zapadne uljudbe, kako znamo, zaživio je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama: nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. Sve više se uviđa, i prihvaća, da se itekako patilo i umiralo ne samo u napadnutoj Zapadnoj Europi već i tamo na Istoku koji je kasnije prepušten komunizmu.

Tu je i Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Budući da države s obje strane granice ozemlja gdje žive Hrvati ne popisuju pobijene, to ona čini. Među njima nastoji pronaći kandidate za mučeništvo i uzdići ih na čast oltara.

Bile pokop 2017 16

Bile pokop 2017 17

U suglasju sa svim ovim i sličnim silnicama Odjel HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski rat ustrajno gradi ovo Spomen groblje mira. Do sada se mnogo toga učinilo. Izgleda da na red polako dolazi i postavljanje križeva za nestale i pobijene kojekuda. Svaki čovjek zavrijedio je barem simbolično mjesto pokopa, mjesto gdje se za njega može zapaliti svijeća i pomoliti se za pokoj njegove duše. Javnost će o svemu biti blagovremeno obaviještena.

Mnogi su pomagali i pomažu ovaj pothvat. Hvala im svima. Ne će se, nadam se, nitko ljutiti ako izdvojimo samo predsjednika dr. Dragana Čovića te načelnike općina u kojima su ustrojena povjerenstva. Bez njegove i njihove političke potpore teško bi bilo sve ovo ostvariti, odnosno tako bi trebali djelovati pojedinci i društvo u cjelini. Naravno, ne zaboravljamo ni pročelnike i članove općinskih povjerenstava te odjel HNS BiH za Drugi svjetski i Domovinski rat na čelu s generalom Ilom Vrljićem.

Prošlost nam je bila takva kakva je bila. Pravilnim odnosom prema njoj stvorimo si bolju sadašnjost i budućnost. Hvala provincijalu fra Miljenku Šteki na predvođenju sv. mise zadušnice i pokopa, a svima vama još jedanput hvala na potpori i dolasku".

Bile pokop 2017 18

Bile pokop 2017 19

Voditelj Odjela za Drugi svjetski i Domovinski rat HNS-a BiH Ilija Vrljić u svom obraćanju zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli u izgradnji kompleksa Groblja mira, posebno ističući predsjedavajućeg Predsjednika BIH Dragana Čovića, kao i načelnike općina u kojima rade Povjerenstva za istraživanje, uglavnom volontirajući, te druge institucije koje su pomogle, kao i sve gospodarstvenike koji su prepoznali taj civilizacijski poduhvat.

Izaslanik hrvatskog premijera i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonko Milas izrazio je suosjećanje. U govoru je podsjetio i na riječi prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i povijesne istine iz njegovih "Bespuća" te upozorio kako je vrijeme da se konačno prestane s povijesnim manipulacijama. Istaknuo je da je kršćanstvo i katolička vjera duboko u našim srcima te da svi mrtvi imaju pravo na grob, a njihove obitelji na križ. Kosti žrtava su temelj za gradnju naše budućnosti. Ovaj nas današnji pokop definira kao Hrvate, zaključio je Milas.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, uputila je pismo i pozdrav svim sudionicima misnog slavlja i komemoracije, uz želju: „da i ovo spomen okupljanje bude snažan podsjetnik na istinu o velikim stradanjima hrvatskog naroda tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, s čvrstim uvjerenjem da su sve nevine žrtve ugrađene u pobjedu i slobodu, koju smo ostvarili u Domovinskom ratu.“

Bile pokop 2017 20

Bile pokop 2017 21

Bile pokop 2017 22

Bile pokop 2017 23

Bile pokop 2017 24

Bile pokop 2017 25

Bile pokop 2017 26

Bile pokop 2017 27

Bile pokop 2017 28

Uslijedio je zaključno obred pokopa. Poslije blagoslova zemni ostaci 111 nevinih žrtava totalitarnog komunističkog terorizma polagani su u novoizgrađenu grobnicu žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća. Učinila je to dostojanstveno skupina mladića novog hrvatskog naraštaja. Bilo ih je ponosno promatrati kako s poštovanjem nose i ukapaju možda i neke od svojih nestalih predaka. Hvala organizatorima i na tom dojmljivom detalju obreda. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Bile pokop 2017 29

Bile pokop 2017 30

Bile pokop 2017 31

SLIKA Bile –pokop (29) - (31);

Potom su pored grobnice položili vijence i zapalili svijeće predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, u zajedništvu sa izaslanstvom Republike Hrvatske predvođenim Zvonkom Milasom, izaslanikom premijera Andreja Plenkovića i Milijanom Brkićem izaslanikom predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.

Ovome dostojanstvenom obilježavanju Dana sjećanja za žrtve totalitarnih režima, koji je organizirao Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH, te predstavnici raznih institucija vlasti i kulturnog života, a nazočili su hodočasnici iz raznih udruga.

Bile pokop 2017 32

Bile pokop 2017 33

Na misu zadušnicu i pokop pristigli su iz Zagreba i predstavnici Udruge Macelj 1945. Zdravko Čepo i Damir Borovčak. Položiti smo lovorov vijenac i upalili svijeću, u ime istine o žrtvama koje se nalaze pokopane i u maceljskoj grobnici. To je ta dijagonala komunističkih zločina, koja nas povezuje na svim hrvatskim životnim prostorima, od Hrvatskog Zagorja do Hercegovine, od Slavonije i Bosne sve do obala Jadrana. Zato, zbog razobličavanja komunističkih laži, zbog povijesne istine i poštovanja nevinih žrtava stradalih u ljubavi za Hrvatsku državu, novim hrvatskim naraštajima ništa više ne bi trebalo biti teško. Posebice, rušiti laži i širiti istinu.

Bile pokop 2017 34

fotografije i tekst: Damir Borovčak

Poveznica: http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/27395-d-borovcak-dostojanstvo-poslije-tricetvrt-stoljeca.html

Maria Dubravac·

Brisbane, Queensland, Australia

Petar i Igor Kačić Ovčara Vukovar

U Vukovaru 18. studenoga 2012. otkriven spomenik Otac i sin koji je posvećen žrtvama Domovinskog rata, Igoru i Petru Kačiću kao i svim žrtvama Domovinskog rata. Autor spomenika je Mario Matković, kipar iz Bogdanovaca. Spomenik je otkrila supruga i majka poginulih Irena Kačić.

Petar Kačić (1947.-1991.) bio je zapovjednik obrane vukovarske četvrti Sajmište, a njegov 16-godišnji sin Igor bio je maloljetni branitelj Vukovara, zarobljen je po okupaciji Vukovara i ubijen na Ovčari. On je i najmlađa žrtva ubijena na Ovčari.

PISMO MAJCI

(Šesnaestogodišnjemu branitelju Igoru Kačiću, najmlađoj žrtvi Agresorskoga rata, na Ovčari)

Draga moja majko mila
Sjećaš li se davnog dana
Želja ti si ispunila –
Od Boga ti milost dana.
Rodila si svog Igora
Kačićevom ponos domu,
Rastao je s blagoslovom
Na srdašcu majčinomu.
Da si majko tada znala
Kakva kob ti čeka sinka
Isusa bi dozivala
Nek anđelu da počinka,
Nek tvoj krasni cvjetak cvate
U naručju Božje Maje.
Majko, slatka, kad bi znala
Patnja moja kolika je!
Prebiše mi, pogaziše
Šesnaest ljeta nježno tijelo,
I ne ličim sebi više
Oko mi je potamnjelo.
Čujem jecaj, bolne krike,
Stenju, ječe mučenici,
Natječu se zlodjelima
Jugarmija i četnici.
Uskoro me neće biti
Uminut će muke sina.
Nemoj majko dozvoliti
Da ti duša materina
Svisne, bolom satrvena.
Ruke sklopi, moli Boga
Da Hrvatska ispaćena
Dušmana se riješi svoga.
Zadnja mi je majko, želja –
Upamti me ko junaka
Imala si branitelja
Časne loze od predaka.
Zbogom majko, četnik hiti,
Krvav mu je nož i ruka;
O Isuse, smiluj mi se
Nek umine moja muka.
Pali majko dvije svijeće
Za me i za milog tatu,
Crven bijelo plavo cvijeće
Svenulo u kobnom ratu.
Mlado đače, momčić vrli,
Za Vukovar rodni mrije,
Tvog su, majko, sina strli,
Mrzitelji Kroacije.

Marija Dubravac, Brisbane


 Poveznica - preporučujemo - http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/krivac-za-smrt-mog-sina-igora16-na-ovcari-danas-radi-u-vukovarskom-komunalcu/

Film Gospa od utočišta 3

U povodu svetkovine Velike Gospe uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC-a) i u partnerstvu sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata organiziran je ciklus hrvatskog filma u Vojvodini koji je privukao pozornost velikog broja publike. Prikazan je dokumentarni film "Gospa od Utočišta" redatelja Srđana Segarića koji je nastao u produkciji Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika i na inicijativu producenta Antuna Ivankovića.

Bunjevački Hrvati su tradicionalno hodočastili u Gospino svetište u Aljmašu te je ovaj film izazvao posebnu pozornost. Osim najavljenih projekcija u prostoru subotičkog Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“, gdje ga je pogledalo oko 300 gledatelja, i u Tavankutu u prostoru etno salaša Balažević, gdje ga je pogledalo oko 150 gledatelja, film je bio prikazan i u Đurđinu, u autentičnom prostoru na salašu Vlatka Vojnića Purčara što govori o velikom zanimanju za ovakvu vrstu programa u okviru međunarodne suradnje.

Subotica 1

Subotica 2

 

„Nadamo da će naše programe podržavati i dalje oni koji vole reći kako hrvatski film ima uspjeha, ali smatramo da je to, osim Cannesa i Berlina, važno raditi i u ovako malim sredinama u kojima živi hrvatska nacionalna manjina i kojima su prilike za gledanje i promoviranje ovakve vrste programa deficitarne“, ističu voditelj ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini, redatelj Branko Ištvančić i producent Ivanković. Iako je ove godine dobivena najmanja potpora od HAVC-a u odnosu na niz dosadašnjih godina u kojima su promovirani hrvatski film i kultura, Ištvančić ističe: „Nadamo se kao će ovi uspjesi biti dovoljna satisfakcija kako se treba boriti, ponositi i promovirati vrijednosti hrvatskoga filma i u onim trenucima kada vas omalovažavaju i podcjenjuju.“

Đurđin

Tavankut

Projekcije filma „Gospa od Utočišta“ pretvorile su se u pravo misionarenje. „Gospa aljmaška je Gospa od utjeha i uvijek je s nama. Filmom širimo slike i priču o ovom tako važnom svetištu za bunjevačke Hrvate i njihova tradicionalna hodočašća u Bili Aljmaš“, zaključili su Ištvančić i Ivanković.

Zbog mojih komentara o posjetu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, moji raniji poznanici i prijatelji Katarina Brozović-Bašić iz Melbournea ne prestaju s oštrim kritikama, pa i uvredama (umirovljenička zanovijetanja, itd) zbog mojih dobronamjernih i vrlo umjerenih razmišljanja.  Draga Katarina (Mate), molim Vas budite barem malo korektni, pa otovreno recite javnosti kakav vi to imate problem samnom. Što sam ja to vama, kao osobama i obitelji, učinio da me u tako velikoj mjeri prozivate, a u jednoj mjeri i ponižavate.

Katarina, ti si bila malo dijete dok sam se ja u Australiji borio za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, zajedno s tisućama drugih članova hrvatske zajednice i različitih političkih stajališta. Dok sam ja bio human resource coordinator u Fordu, gdje je radio i Tvoj otac, zajedno smo sanjali slobodnu i samostalnu hrvatsku državu.

Mate, ti si u to vrijeme živio u Jugoslaviji i bio novinar jurišnog "Poleta". Pa to je već davna prošlost. Nisi ti kriv što si cijeli život živio u Jugoslaviji, a onda kad je došla hrvatska država otišao si u Australiju. Svatko ima pravo na svoj životni put. Ja sam zbog Hrvatske i obitelj žrtvovao, i zbog toga i danas tražim oprost moje djece. Što sam ja to u Melbourneu kao generalni-konzul učinio što je vas osobno tangiralo i mene učinilo "vašim neprijateljem". Pokojna Janja i ja dolazili smo vama doma u posjet u Melbourneu. Oboje sam vas zvao na sve manifestacije koje je Generalni konzulat u Melbourneu u moje vrijeme organizirao. Mate imao za tebe razumijevanja kad si imao i nekih ozbiljnih osobnih problema u Melbourneu.

photo

Zajedno smo radili u Merčepovoj “Zori”

Želim vas također podsjetiti na 1995. godinu kad sam u Zagrebu zajedno s Matom radio u tjedniku "Zora", čiji je nakladnik bio moj prijatelj, hrvatski vitez i mučenik Tomislav Merčep. Glavni urednik bio je prof.dr.sc. Josip Jurčević. Jesu li i oni sumnjivi tipovi? Da, zaboravio sam napomenuti, kako si mi se ti Mate u Melbourneu često zahvaljivao za osobnu novčanu pomoć dok smo zajedno radili u «Zori» u Zagrebu, kako bi mogao preživjeti. Bilo to je vrijeme kad ni ja nisam imao novaca i nisam dobivao plaću, jer me je Mate Granić izgurao iz MVP-e 1994. godine.

Daj, molim vas prestanite me spominjati na facebooku, osim ako nemate neku specijalnu zadaću. Ja ću u Hrvatskoj umrijeti i u mojoj zemlji ostaviti kosti, ma kakva ona bila. No, nikada neću odustati od borbe za bolju Hrvatsku od ove kakva je danas - od 2000. godine. Mate, možda su tvoji roditelji ili djed bili sličnog ideološkog opredjeljena kao i djed predsjednice KGK, ali to ti ne bi trebalo biti povod da mene napadaš zbog moje domoljubne aktivnosti u zadnjih 50 godina ili je to možda zbog činjenice što je moj otac za vrijeme Drugog svjetskog rata bio u Hrvatskoj vojsci, teško ranjen, preživio Bleiburg i poslije rata bio u zatvoru Lepoglavi u vrijeme dok je tamo bio blaženi kardinal Stepinac.

Nikada neću prestati boriti se za bolju i pravedniju Hrvatsku

Što se tiče mojeg javnog i otvorenog propitkivanja politike KGK i svih drugih bivših i sadašnjih državnih čelnika (prije tri godine sam dr. Ivu Josipovića, dok je još bio predsjednik države, nazvao najvećim neprijateljem hrvatskog naroda, što su objavili brojni portali, potraži na googleu). Naučen što je demokracija i sloboda govora u Australiji, ponekad kritiziram političke poglede i poteze predsjednice KGK zato što mislim da kao slobodan čovjek imam pravo na tu kritiku, makar ne moram biti u pravu što se tiče sadržaja kritike. Ni u zadnjim komentarima nisam ništa pogriješio niti sam imao namjeru činiti bilo kakvu štetu. Sve što sam želio je iskoristiti mojih 50 godina iskustva i života u Australiji i Hrvatskoj, kako bi Predsjednici skrenuo pozornost na neke pojedinosti koje njoj nisu nikako mogle biti poznate, niti je imala dovoljno iskusne savjetnike koji bi je mogli ispravno savjetovati. Ako bude potrebno objavit ću i pisma zahvale koje mi je Predsjednica slala zbog mojih ranijih komentara na temu iseljeništva. Duboko sam uvjeren da je predsjednica države moje komentare doživjela kao moje osobno razmišljanje, a ne davanje naputaka.

Image

Za vas dvoje i sve one koji govore da sam ja do 1990. dijelio Hrvate u Australiji, uz ovaj komentar stavljam preslik prve stranice mjesečnika "Hrvatska sloboda" iz Melbourneu, kojega sam bio glavni urednik, kao i prvu stranicu “Hrvatskog tjednika” iz Melbournea, koji je uređivao sada tvoj prijatelj Dinko Dedić. Riječ je o sastanku, u Canberri 26. veljače 1989., hrvatskih državotvornih političkih organizacija diljem cijele Australije, pod imenom “Javne tribine”: Hrvatski oslobodilački pokret, Hrvatsko narodno vijeće (pojedinci), Hrvatska republikanska stranka, Hrvatski otpor, Hrvatska seljačka stranka, Ujedinjeni Hrvati, “Hrvatica” Sydney, Hrvatski islamski centar i Crkveni odbor Blacktown (Sydney), itd. Bio je to prvi takav sastanak hrvatskih političkih organizacija u povijesti Australije. Dogodilo se da sam ja bio jedan od koordinatora i organizatora tih tribina koje su imale veliki odjek diljem svijeta. Cilj tog i mnogih drugih sastanaka bila je gradnja hrvatske sloge i priprema za pomoć Hrvatskoj, jer smo bili svjesni da će Milošević izvršiti agresiji na Hrvatsku, što se i dogodilo. Za vašu informaciju, jedna tribina održana je i u prepunom Hrvatskom domu u Footscrayu, a ja sam bio glavni govornik, podnio sam izvješće o radu Javnih tribina.

 

IMG 5255

Kusen Dom 20112013

Šizofrena, ali i smišljena politika oko posjete hrvatskim klubovima u Australiji

U zaključku želim se samo kratko osvrnuti da promjenljivu politiku Republike Hrvatske prema hrvatskim domovima. Kad sam u prosincu 2008. došao na dužnost generalnog konzula, prvi ljudi s kojima sam stupio u kontakt bili su predsjednik Hrvatskog doma u Geelongu Paul Šarić i Andro Jurković i s njima razgovarao o medelima suradnje GK Melbourne i hrvatskih domova. Kratko vrijeme nakon toga predsjednik Hrvatskog doma u Footscrayu Ante Jurić i ja imali smo dugačak sastanak u Generalnom konzulatu. Za Majčin dan 2009., a na poziv ženske udruge “Katarina Zrinski”, koja je članica Hrvatskog doma u Footscrayu bio sam nazočan na proslavi u Hrvatskom domu, zajedno s pokojnom suprugom Janjom. I to možete provjeriti kod članice te udruge gospođe Dragice Heđeš.  Dakle, sve je bilo u redu između mene i Doma.

photo 1

Nažalost, nakon toga je počela igra, preko jedne Mesićeve prijateljice, koja je na kraju završila naputkom ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića, sadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora, člana HDZ-a, da je “NDH režim bio štetan za Hrvatsku i hrvatski narod”, što je bio signal nama diplomatima da ne idemo u klubove u kojima se nalaze obilježja NDH. Kako sam ja, za razliku od svih drugih diplomata u Australiji, među kojima je bilo i članova Komunističke partije, kao i Udbe, bio jedini hrvatski politički diplomat kojeg su u MVP-u doživljavali kao ustašu, iako sam u Australiji bio član HSS-a, u Zagrebu su, nakon dolaska Vesne Pusić na mjesto ministrice vanjskih poslova, čekali na dobar izgovor da me prije vremena vrate u Hrvatsku. Smetao im je moj domoljubni rad i jačanje odnosa RH s australskim državama u kojima sam vršio dužnost generalnog konzula. No, budući da sam znao kako se radi o podvalama, nisam imao namjeru dati im priliku za takav potez.

Samo hrvatski državni vrh može donijeti odluku o ispravnosti ili ne službene suradnje sa svim hrvatskim klubovima u Australiji

I na kraju, koliko je vidljiva i prozirna ta udbaška politika u Zagrebu i nekonzistentnost odnosa prema hrvatskim klubovima u Australiji, najbolje se vidi po činjenici da je generalna konzulica u Melbourneu Ana Modun službeno otvorila “novi” i navodno sporni Hrvatski dom u Footscrayu (Melbourneu). Mislim da je u to vrijeme ministrica vanjskih poslova bila sadašnja predsjednica Kolinda Grabat-Kitarović. Da stvar bude još bizarnija, vrlo brzo nakon što je stupio na dužnost veleposlanika u Canberri, dr. Damir Kušen je došao u Melbourne i 20. studenog 2013. službeno posjetio Hrvatski dom u Fooscrayu, i u govoru se ispričao i izjavio žaljenje zbog toga što raniji diplomati (mislio je na mene) nisu dolazili u Hrvatski dom. Njegova je želja bila učiniti ono što je tijekom posjeta Australiji trebala jasnije učiniti Predsjednica, ali i mnogi hrvatski političari prije nje. Nije ovoga puta trebala ići u Hrvatski dom u Melbourneu, jer nije napravljena dobra priprema, s jedne i druge strane, za tako nešto. No Predsjednica je trebala poslati jasnu i javnu poruku kako je svjesna tog problema i da ga treba riješiti na najbolji mogući način. Jedine institucije u Hrvatskoj koje mogu taj problem povoljno riješiti su Predsjednica, Vlada RH i Hrvatski sabor. Diplomati nemaju tu moć, jer oni moraju provoditi državnu politiku kakva je u tom trenutku.

U vrijeme posjeta veleposlanika Kušena Hrvatskom domu u Melbourneu,  predsjednik države bio je Ivo Josipović, a ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Dakle, HDZ-ov ministar vanjskih poslova Jandroković, uz suglasnost Jadranke Kosor i Stjepana Mesića, branio je odlazak hrvatskim diplomatima u hrvatske klubove s obilježjima NDH, a neojugoslaveni i djeca hrvatskih komunista Ivo Josipović i Vesna Pusić nisu pozivali hrvatskog veleposlanika u Canberri “na red”. Jedino moguće objašnjenje za takve igre leži u mogućnosti da Udba ima svoje prste jednako u HDZ-u i u SDP-u.

Uz ovaj članak stavljam sliku gospođe i generalne konzulice Ane Modun kako otvara novi Hrvatski dom u Footscray, kao i sliku i članak, na engleskom jeziku, iz «Hrvatskog vjesnika» u Melbourneu, o službenom posjetu veleposlanika dr. Damira Kušena Hrvatskom domu u Footscrayu (Melbourneu). Sve što sam ja u mojim komentarima o posjetu predsjednice države Australiji želio je skrenuti pozornost predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović da nastupi kao veliki državnik i zauvijek od akta stavi na stranu igru oko hrvatskih domova u Australiji i tzv. «ustaške emigracije» u Australiji, kako su Hrvate u Australiji javno nazivali Vesna Pusić i Ivo Josipović i mnogi drugi. Ta istovremeno jasna i ambivalenta politika Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu mora prije ili kasnije biti jasno definirana. U protivnome neće biti ništa od novog zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske.

Kako ovaj komentar pišem na brzinu i pod dojmom podmuklih i neopravdanih napada na moju osobu, u idućih dva tri tjedna napisat ću novi komentar s još više jasnoće, koji neće biti osobe naravi, o mreži i igrama koje Udba još uvijek provodi, kao u Hrvatskoj tako i u iseljeništvu.

http://www.vjesnik.com.au/community/melbourne-gives-new-ambassador-dr-damir-kusen-a-warm-welcome/

Generalni konzulat Republike Hrvatske u

Melbourne

poziva Vas i Vašeg partnera na

Cocktail Party

u znak dobrodošlice novom hrvatskom veleposlaniku Republike Hrvatske u Australiji, dr.sc. Damiru Kušen

Coctail Party održat će se u Gotovina Room u Australsko hrvatskom društvu Melbourne,

72 Whitehall Street, Footscray VIC 3011

u petak 15. studenog 2013. godine u 7 pm

Molimo potvrdite Vaš dolazak do srijede 13. studenog 2013. godine na broj telefona 9699 2633

P.S. Ovo je prijepis službene pozivnice Generalnog konzulata u Melbourneu

DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA
RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin 098-961-93-15

Žiro račun IBAN  HR8823600001101736832, MB 01517163, OIB 20358865131

P  o  z  i  v  n  i  c  a

kojom Vas pozivamo na komemoraciju za žrtve grobištu Savica u Beretincu, a koje se nalazi u spomenutom naselju i općini nedaleko Varaždina, u župi Sveti Ilija.

Komemoracija će se održati u utorak, 22. kolovoza 2017., s početkom u 18 sati

1 P1610436

Program:

17:30 – 17:45 - okupljanje na parkiralištu kod Općine Beretinec

17:45 –  polazak prema grobištu Savica

18:00  – kod spomen križa – himna ( zbor župe Sv. Ilija )

polaganje vijenaca - prigodna riječ gostiju, predstavnika Društva i pokrovitelja  

Pjesma – zbor župe Sv. Ilije

Blagoslov križa i molitva – preč. Izidor Ferek, župnik župe Sv. Ilije  

Završetak oko 18:30

19,00 – Sveti Ilija – župna crkva – misa zadušnica za žrtve grobišta Savica, za sve poginule i stradale u ratovima i progonima  od vlasti diktatura i totalitarnih ideologija XX. stoljeća.

  • općina Beretinec
    Mjesto Beretinec nalazi se oko 8 kilometara udaljeno od Varaždina, a dolazak u samo mjesto moguć je iz nekoliko pravaca, zgrada Općine je na raskršću prometnica Beretinec – Varaždin i Turčin – Ivanec Spomenutom komemoracijom ujedno će se obilježit Europski dan sjećanje na žrtve totalitarnih ideologija, 23. kolovoz.

(Franjo Talan, predsjednik Društva)

U osvrtu na moj komentar o posjetu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Australiji, iz pera izvjesnog Marijana Opačka, portal Direktno hr objavio je nešto što bi američki predsjednik Donald Trump nazvao "fake news" ili na hrvatskom - lažna vijest. Dakle, taj se portal služi istim metodama kao i CNN, koji o Trumpu i njegovoj administraciji objavljuje lažne vijesti..

U komentaru pod naslovom "Kolinda je izbjegla Poglavnika, šačici se zamjerila, ali dobro je učinila", stoji "da sam ja predsjednici države zamjerio što nije posjetila Hrvatski dom u Melbourneu, u kojemu je smještena i bista Ante Pavelića". To je čista neistina, tj. namjerno podvaljena laž. Ne znam iz kojih razloga je plasirana, ali mogu pretpostaviti tko stoji iza te velike laži.

O posjetu predsjednice Australiji napisao sam dva komentara:
"Zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, usamljena predsjednica države" (3. kolovoza 2017.) i "Predsjednice, nije pošteno" (15. kolovoza 2017.). Ni u jednom od ta dva komentara nisam na bilo koji način pozivao predsjednicu države da službeno posjeti Hrvatski dom u Melbourneu, niti sam joj u tim člancima, a ni osobno u mojim privatnim mislima, zamjerio što taj Dom nije posjetila. Da stvar bude savršeno čista, ni u jednom od tih komentara nisam ni jednom riječi spomenuo Hrvatski dom u Melbourneu. Oba komentara bjavljena su na više portala, kao i na mojem facebook profilu, pa tu čnjenicu nije teško provjeriti. Sve što sam želio je, ne prvi puta, predsjednici ponuditi moje javno razmišljanje, koje ona nema nikakvu obavezu prihvatiti.

Već više od četrdeset godina u mojim javnim nastupima i pisanim komentarima u Australiji do 1990., te u Hrvatskoj od 1990. zastupao sam, i danas zastupam, zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Kao što sam u tom zajedništvu prije četrdeset godina vidio najveću snagu hrvatskog naroda u stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države, tako i danas bezuvjetno vjerujem da se današnji put u svekoliku propast hrvatske države može spriječiti samo kroz novo zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, kako ga je 1990. ostvario prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Domovi su okupljali Hrvate u Australiji od 1960. godine

Kao jedan od vodećih aktivista u hrvatskoj zajednici u Australiji od 1973. do odlaska u Hrvatsku 1990., u mojem komentaru "Predsjednice, nije pošteno", naročito sam želio skrenuti pozornost Hrvatima u domovini, kako je cijela hrvatska zajednica u Australiji od 1960. godine bila okupljena oko hrvatskih domova u više od dvadesetak gradova u Australiji. Kao suprotnost Titovoj komunističkoj i velikosrpsko-četničkoj Jugoslaviji, tadašnji hrvatski politički emigranti i iseljenici odlučili su slijediti Pavelića i NDH. To im je i službena Australija dozvoljavala, jer su njezini najviši državni predstavnici diljem Australije rado dolazili u te hrvatske klubove. Dakle, stvaranje tih hrvatskih klubovao bio je odgovor na strašne patnje koje je hrvatski narod prolazio u Titovoj Jugoslavije, a posebno nakon Drugg svjetskog rata - Bleiburg i više tisuća stratišta u kojima i danas leže brojne nevine hrvatske žrtve.

Ovdje moram sasvim jasno reći kako sam bio i među prvima u iseljeništvu koji su odmah prihvatili poruku dr. Tuđmana o zajedništvu djece ustaša i komunista. To sam u MVP-u 1991. i dosljedno prakticirao. Tada sam imao veliki politički utjecaj, ali nikoga od komunista i bivših jugoslavenskih diplomata nisam dirao, a još manje progonio. Nažalost, kad su se oni dočepali vlasti, progonili su mene.

U prvom komentaru pred odlazak predsjednice države u Australiju želio sam da iskoristi tu povijesnu priliku, te da pošaljem jasan signal kako Hrvatska poštuje svoje iseljenike, ta da će Kolinda Grabar-Kitarović imati priliku anulirati sve negativne odnose koje je nova hrvatska država razvijala i jačala prema hrvatskom iseljeništvu od 2000. godine.

Promašena velika prilika za povratak povjerenja hrvatskih iseljenika

U tom sam kontekstu želio i bio uvjeren da će predsjednica pozvati na sastanak predstavnike svih hrvatskih klubova, društava, udruga i hrvatskih organizacija u Australiji u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Canberri, ili Sydneyu i Melbourneu. Svrha tog sastanka bila bi jednostavna poruka Hrvatima u Australiji i diljem svijeta:

"Hrvatska je ponovno u velikoj opasnosti. Zadnji je trenutak da u praksi ostvarimo novo i učinkovito zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, kako bi tu našu lijepu domovinu zajedno spasili od mnogobrojnih prijetnji koje se nalaze nad njezinom glavom. Evo, ja Vam kao unuka partizana, pružam poruku pomirenja, a ja Vas, zauzvrat, molim da prihvatite Domovinski rat kao temelj naše današnje hrvatske države. Mi ćemo u Hrvatskoj svim segmentima hrvatskog javnog života odbaciti zločinca Tita i njegov komunizam, a vi prihvatite novu hrvatsku državu kao demokratsko društvo u kojem nema mjesta ni komunizmu, ni fašizmu ili bilo kojem drugom obliku totalitarizma".

Dobro poznavajući Hrvate u Australiji, a iznad svega razmišljanje drugog i trećeg naraštaja, takva izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović udarila bi temelje vrlo uspješnoj suradnji i zajedništvu Hrvata u Australiji i Republike Hrvatske. Bio bi to I početak vraćanja povjerenja hrvatskih iseljenika prema Republici Hrvatskoj. Tko u Hrvatskoj ili u iseljeništvu ne podržava takav pristup rješavanju sadašnjeg velikog raskola između Hrvatske i njezinog iseljeništva, ne želi dobro ni Hrvatskoj ni iseljeništvu.

Centar hrvatske zajednice u Geelongu

Što se pak tiče boravka predsjednice države u državi Viktoriji, ako je već htjela, a morala je to učiniti kao državnik, izbjeći dolazak u Hrvatski dom u Melbourneu (Footscrayu), imala je priliku otići u vrlo reprezentativan Centar hrvatske zajednice u Geelongu, u kojem se nalaze samo državna obilježja Australije i Republike Hrvatske. Dakle, namjerno je pravila kompromis, koji je doveo do nezadovoljstva i nove podjele među Hrvatima u Australiji.

Kad već govorimo o službenim posjetama hrvatskim klubovima u Australiji, u kojima se nalaze obilježja iz Drugog svjetskog rata (velika većina), želim još jedanput podsjetiti da je nama hrvatskim diplomatima u Australiji 2010. godine tadašnji ministar vanjskih poslova Gordana Jandroković poslao pismeni naputak da ne idemo u te klubove.

Tri godine kasnije, što je za svako čuđenje i nevjerovanje, do promjene te politike došlo je u vrijeme kad je ministrica vanjskih poslova bila protuustaški i protuhrvatski jako nabrušena Vesna Pusić. Naime, ukratko nakon mojeg odlaska iz Melbournea s dužnosti generalnog konzula u kolovozu 2013. godine, u Melbourne je u službenu posjetu državi Viktoriji došao novi hrvatski veleposlanik u Australiji, dr. Damir Kušen. Tijekom tog posjeta u danas "spornom" Hrvatskom domu u Melbourneu (Footscrayu) organiziran je javni prijem za veleposlanika dr. Kušena. Tijekom njegovog obraćanja članovima tog kluba, dr. Kušen je izjavio kako se on njima ispričava što hrvatski diplomati prije njega nisu dolazili u Hrvatski dom u Melbouneu. Prije Jandrokovićevog naputka, ja sam dolazio u Hrvatski dom, kao što su to činili i diplomati prije mene.

Govor veleposlanika dr. Damira Kušena u Hrvatskom domu snimljen je od strane većeg broja nazočnih članova zajednice, a tu vijest prenijeli su i hrvatski mediji u Australiji.

 

Da, riječ je o istom dr. Damiru Kušenu, veleposlaniku Republike Hrvatske u Australiji, koji je bio s hrvatske strane suorganizator službenog posjeta predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović. Inače, veleposlanik je izravni predstavnik predsjednika države i same države u nekoj drugoj državi. Istina, tada je predsjednik države bio dr. Ivo Josipović, koji stalno traži ustašku zmiju u hrvatskim njedrima.

Mislim da ni najbolji politički analitičari hrvatske povijesti od 1945. ne bi mogli riješiti i dovoljno jasno definirati sve prljave poslove i radnje koje se vode protiv hrvatskog naroda kroz nepostojeći "ustašluk" među 99% hrvatskih iseljenika u Australiji. Udba je i dalje na djelu, kako u Hrvatskoj tako i u Australiji.

IMG 2747

IMG 2754

Uz ovaj članak donosim i sliku sastanka predstavnika hrvatske i židovske zajednice u državi Viktoriji 2012. godine, koji je održan u Centru hrvatske zajednice u Geelongu. Ako u taj Centar mogu vodeći predstavnici Židova u Australiji, nema razloga da ga ne posjete i hrvatski političari, tim više što je i taj Centar, međi inim, dao veliki doprinos promociji identiteta Hrvata u Australiji. U tom Centru je i sjedište najpoznatijeg hrvatskog folklornog društva u Australiji – HUKD “Lado”.


U Zagrebu, 17. kolovoza 2017.