Priopćenja

Narod odlučuje referandum

Prenosim priopćenje Hrvatskog pokreta za život i obitelj
"U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu…“ 
Ustav Republike Hrvatske (čl. 1)

Drage prijateljice i prijatelji, Hvaljen Isus i Marija!

Posljednjih smo mjesec i pol dana svi zajedno intenzivirali naša nastojanja da spriječimo ratifikaciju Istanbulske konvencije. Iznosili smo neoborive argumente. Organizirali smo dva vrlo uspješna prosvjeda u Zagrebu i Splitu na kojima je sudjelovalo više desetaka tisuća ljudi. Na žalost, većina saborskih zastupnika ipak je podigla ruku za ratifikaciju štetne Konvencije.

Loš izborni sustav u Sabor uvodi zastupnike odgovorne šefu svoje stranke, a ne biračima čije vrijednosti i interese trebaju zastupati. Tako je danas problem Istanbulska, sutra će to biti obiteljski zakon ili obrazovna reforma, bez da i spominjemo korupciju ili klijentelizam koji u ljudima stvaraju osjećaj da su nemoćni, da se moraju stalno boriti protiv lošeg sustava.
Procjena domaćih pravnika i stručnjaka za ustavno pravo je, što je i javno objavljeno, da objavljeno referendumsko pitanje inicijative „Istina o Istanbulskoj“ nije na dobar način formulirano i da ne bi proizvelo željeni pravni učinak, a time ni svoju svrhu u vezi IK.

Najbolji odgovor na ratifikaciju IK i najučinkovitiji način za njezinu deratifikaciju je referendum za demokratizaciju izbornog sustava!

S tim ciljem oformljena je Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ koja od 13. do 27. svibnja 2018. u cijeloj Hrvatskoj organizira prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma za promjenu izbornog sustava (potrebno je prikupiti 400 000 potpisa).

Zajedno s mnogim drugim udrugama, zajednicama, pokretima i građanima, Hrvatski pokret za život i obitelj podržava ovu inicijativu.

Potpise za referendum o promjeni izbornog sustava prikupljat ćemo od nedjelje, 13.5. do nedjelje 27.5.2018. Trebamo prikupiti 400 000 potpisa.

Zajednička je procjena da je u sadašnjem trenutku važnije posvetiti se rješavanju uzroka problema u društvu, a to je nepravedan izborni sustav, čime se i problem s IK također može uspješno riješiti.

Referendum o promjeni izbornog sustava osigurat će:

- da zastupnici u Sabor ulaze s liste stranke isključivo na temelju broja preferencijskih glasova birača;
- da svi hrvatski državljani mogu glasovati i elektronički i dopisno;
- da se smanji broj zastupnika i izbornih jedinica;
- da zastupnici manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.

Inicijativa „Narod odlučuje“ pozvala je sve udruge na zajedničku suradnju u daljnjim aktivnostima, kao što je postojala i u dosadašnjim. To se prije svega odnosi na činjenicu da je većina organizacija koje su organizacijski iznijele prosvjede protiv IK u Zagrebu i Splitu, sada uključena u referendumsku inicijativu za pravedniji izborni sustav „Narod odlučuje“.

Ne želimo stalno trošiti naše vrijeme na borbu protiv loših posljedica politika koje “u naše ime” vode ljudi koje biramo.
Pozivamo vas da se odazovete i prijavite za volontiranje. 
Prijaviti se možete ovdje:
https://docs.google.com/…/1FAIpQLSdSD4LKh52URd_6hv…/viewform

Posebno vas pozivam na molitvenu podršku. Zamolimo svi zajedno našu nebesku Majku da, kao i uvijek do sada, zaštiti svoj hrvatski narod.

Neka Bog blagoslovi vas i vaše obitelji!

Romana Oreč, prof. defektologije
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

Glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije: 
U Bleiburgu se ne radi o ‘ustaškom susretu’ 
nego o misi i kršćanskome sjećanju

Poveznica: https://kamenjar.com/glasnogovornik-austrijske-biskupske-konferencije-u-bleiburgu-se-ne-radi-o-ustaskom-susretu-nego-o-misi-i-krscanskome-sjecanju/

Objavio 

Bleiburg foto arhiva HŽD

U povodu obilježavanja Bleiburške tragedije biskupija Gurk-Klagenfurt objavila je 23. travnja izjavu za javnost.

U izjavi, koja je u cijelosti objavljena na mrežnim stranicama te biskupije, ističe se da se Crkva u Koruškoj jasno i odlučno distancira od svih krajnje desničarskih i fašističkih javnih skupova u okružju spomena na mrtve.

Slavljenje mise na privatnome zemljištu, koja se slavi u okviru ovog spomena na mrtve, odgovara crkveno-pravnim propisima te u proteklim godinama nije ni dala povod za kritiku, istaknuto je u izjavi.

„Kako bi također osigurala da prostorno i vremensko okružje mise, kao i molitva za mrtve i procesija, ne pruže povod za kritike”, biskupija Gurk-Klagenfurt propisala je određene konkretne uvjete, s kojima je upoznala Hrvatsku biskupsku konferenciju, a radi se o zabrani političkih govora u okviru mise – od početka euharistije do završnoga blagoslova, zabrani nošenje političkih oznaka, zastava, plakata i transparenata, odora i odjeće koja sliči na odore i s inkriminirajućim sadržajem, a zabranjeno je i postavljanje štandova i točenje alkohola.

Odgovornima u Crkvi u Hrvatskoj je pismeno priopćeno da je pridržavanje ovih smjernica uvjet kako bi se i ubuduće mogao dati pristanak za slavljenje svete mise, stoji u izjavi biskupije Gurk-Klagenfurt, te se ističe da za cjelokupnu manifestaciju vrijede austrijski zakoni koji se moraju poštovati.

Te je uvjete Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu koje je zajedno s Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu organizator liturgijskoga dijela proslave, u suglasju s Počasnim bleiburškim vodom, prihvatilo.

Komentirajući izjavu glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije Paul Wuthe u izjavi za ORF istaknuo je da su biskupija Gurk-Klagenfurt kao i Austrijska biskupska konferencija izrazile zabrinutost zbog posljednjih godina rastuće tendencije da ispadi različitih fašističkih skupina prekrivaju godišnje hrvatsko misno slavlje za vojnike na Bleiburgu.

Te skupine skreću pozornost s onoga što je bitno – „kršćansko sjećanje, misa za poginule po želji njihovih rođaka”, rekao je Wuthe, podsjećajući u tom kontekstu na riječi nadbiskupa Đure Hranića koji je prošle godine predvodio misu u Bleiburgu.

Ovdje se ne radi o „ustaškom susretu” nego o misi i kršćanskome sjećanju na „žrtve koje bezimene leže u zemlji ovdje ili drugdje”, istaknuo je Wuthe. Hrvatski vjernici vide Bleiburg kao mjesto žalovanja i spomena „onoga o čemu je desetljećima u nekadašnjoj Jugoslaviji bilo zabranjeno govoriti”.

Imati mjesto žalovanja „kršćanska je i ljudska potreba”, posebno u vidu okolnosti u kojima su žrtve nakon marša smrti na kraju rata 1945. ubijene. Ono što brine Crkvu jest da su „te komemoracije bile politički zloupotrijebljene, a što se ne smije događati”, rekao je Wuthe, dodajući da austrijski biskupi stoje iza izjave biskupije Gurk-Klagenfurt.

„Svima je jasno da žele duhovo slavlje, spomen na mrtve, ali ne i političku instrumentalizaciju”, istaknuo je glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije. (IKA)

Fotografija: Arhiva HŽD

dr Stjepandić

Štovani gospodine župane Kaiser,

štovani gospodine gradonačelniče Visotschnig,

slijedom izvješća u hrvatskim medijima Vi ste komemoraciju za Hrvate ubijene u svibnju/lipnju 1945, koja se svake godine održava na Loibacher Feld, ocijenili kao desnoekstremistički skup.

Ako ova informacija nije točna, onda molim promatrajte ovo pismo bespredmetnim.

Budući da sam sam povremeni sudionik ove komemoracije te redoviti posjetitelj spomen mjesta na Loibach polju, želio bih najprije izraziti svoje nerazumijevanje Vašim postupkom te pozvati Vas da se o ovoj temi temeljito informirate. Svaku komemoraciju, na kojoj sam sudjelovao, temeljito sam dokumentirao snimkama. Isto tako sam se svaki put informirao kod policajaca te nikad nisam čuo ništa loše. To je uvijek bilo mirno hodočašće.

Stoga ne vidim razloga zašto bi ove godine bilo drukčije.

Neizdrživom smatram Vašu objedu da sudionici ove komemoracije, koja se održava desetljećima, spadaju među „desne ekstremiste“. Ako bi to bilo točno, zašto austrijska država već 60 godina ništa protiv toga nije poduzela pa je čak dopustila da se uredi spomen mjesto?

Bitno je spomenuti da moji roditelji potječu iz jednog sela u Bosni i Hercegovini, gdje su tijekom moga djetinjstva oko dvije trećina žena bile ratne udovice (“žene u crnom”). Njihove su muževe, sve redom nepismene seljake, u svibnju-lipnju 1945. zvjerski  pobili Titovi partizani samo zato što su ovi služili u Hrvatskoj domovinskoj vojsci.

To je žalosni događaj, kojeg komemoriramo na Loibach polju. Stoga nema nikakvog razloga zašto bi se komemoracija dovela u pitanje, ako se ne želi zataškati neopisivi, jos uvijek službeno nerasčišćeni zločini jugokomunista.

Oko 140 tisuća hrvatskih žrtava je likvidirano bez suđenja. Prije toga su se predali britanskim trupama i zapravo su trebali uživati zaštitu kao ratni zarobljenici i civili. Dogodilo se upravo suprotno, sva pravila i običaji grubo su bili pogaženi.

Protiveći se komemoraciji, Vi zapravo držite stranu zločincima umjesto žrtvama, kako bi priličilo demokratskom dužnosniku.

Završno Vam mogu ponuditi da pošaljete Vašeg zastupnika na komemoraciju kao mog osobnog gosta. Ja bih se pobrinuo da Vaš izaslanik bude temeljito informiran da ne nastaju daljnje krive interpretacije.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

Bleiburg 2018

Sehr geehrter Herr Landeshauptmann Kaiser,

sehr geehrter Herr Bürgermeister Visotschnig,

den Berichten in den kroatischen Medien zufolge sollen Sie die jährlich am Loibacher Feld stattfindende Gedenkfeier für die im Mai/Juni 1945. getöteten Kroaten als rechtsextreme Veranstaltung abqualifiziert haben.

Falls diese Überlieferung nicht korrekt ist, so betrachten Sie bitte dieses Schreiben als gegenstandslos.

Da ich selbst ein gelegentlicher Teilnehmer dieser Gedenkfeier und regelmäßiger Besucher der Gedenkstätte am Loibacher Feld bin, möchte ich zunächst mein Unverständnis aussprechen und Sie auffordern, sich über das Thema gründlich zu informieren. Jede der Gedenkfeier, an der ich teilgenommen hatte, habe ich mit zahlreichen Photos dokumentiert. Ebenfalls habe ich mich jedes Mal mit den diensthaltenden Polizisten unterhalten und nichts Negatives von ihnen erfahren. Dies war immer eine sehr ruhige Pilgerveranstaltung.

Daher sehe ich keinen Grund, warum es in diesem Jahr anders sein sollte.

Unerträglich finde ich Ihre Unterstellung, dass die Teilnehmer dieser seit Jahrzehnten stattfindenden Gedenkfeier zum „Rechtsextremismus“ gehören.  Wenn es dem so wäre, warum hat der österreichische Staat seit 60 Jahren nichts dagegen unternommen und sogar die Errichtung einer Gedenkstätte erlaubt?

Wesentlich im gegenständlichen Zusammenhang ist, dass meine Eltern aus einem Dorf in Bosnien-Herzegowina stammen, wo in meinen Jugendjahren etwa zwei Drittel der Frauen Kriegswitwen („Frauen im Schwarz“) waren. Ihre Männer, allesamt Bauer und Analphabeten, wurden in Mai – Juni 1945 von Titos Partisanen bestialisch ermordet nur weil sie in der kroatischen Heimatarmee dienten.

Dies ist das traurige Ereignis, das wir am Loibacher Feld gedenken. Daher gibt es überhaupt keinen Grund, die Gedenkfeier in Frage zu stellen, außer man möchte die unbeschreiblichen, noch nicht amtlich aufgearbeiteten Verbrechen der Jugokommunisten vertuschen.

Die geschätzten 140 Tausend kroatischen Opfer wurden exekutiert, ohne zuvor angeklagt und verurteilt worden zu sein. Zuvor haben sie sich den britischen Truppen ergeben und hätten eigentlich den Schutz als Kriegsgefangene und Zivilisten genießen müssen. Es geschah genau das Gegenteil, sämtliche Regeln und Sitten wurden mit Füssen getreten.

Indem Sie sich gegen die Gedenkfeier einsetzen, beziehen Sie Partei für die Verbrecher und nicht für die Opfer, wie es sich für einen demokratischen Funktionsträger gehören würde.

Abschließend kann ich Ihnen anbieten, Ihren Vertreter/in zur Gedenkfeier als meinen persönlichen Gast zu entsenden. Ich würde dafür sorgen, dass er/sie umfassend informiert wird, damit keine weiteren Fehlinterpretationen entstehen.

Mit freundlichen Grüßen

Dr. Josip Stjepandić

U četvrtak, 26. travnja u 19 sati u Hrvatskoj kulturnoj zakladi – Hrvatsko slovo u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4, održat će se predstavljanje nove knjige Mladena Pavkovića – „Najljepše su oči moje majke“.

Riječ je o antologiji pjesama o hrvatskim majkama, koje su dale i izniman obol tijekom hrvatskog Domovinskoga rata.

Mladen Pavković Najljepše su OČI moje majke pjesme

Knjiga je posvećena majci Kati Šoljić, a donosi izbor šezdesetak pjesama, pretežno od  naših najpoznatijih pjesnika.

Mladen Pavković Majljepše su oči moje majke

Knjigu će uz autora predstaviti i dramska umjetnica

Anja Šovagović Despot

i

glazbenik Mirko Švenda Žiga. 

Ulaz je slobodan.

 

Nenad Vlahović dužan platiti Miloradu Pupovcu 35 tisuća kuna + troškove postupka

 

Filipi Kikaš Leljak Vlahović HNES

Na IV Javna sjednici Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta: Mario Filipi, Anton Kikaš, Roman Leljak i Nenad Vlahović... 

 

Dragi članovi HNES-a, dragi prijatelji,

Apel kolege Željka Tomaševića je  alarmantan. Naš član dragi kolega Nenad Vlahović je u velikoj nevolji. Progoni ga sudskim putem etički veleizdajnik Milorad Pupovac. Molim Vam pružimo mu pomoć svatko prema svojim mogućnostima. Svoj prilog ću dostaviti na tekući račun Nenada.

Hvala Željko.

Vaš

Zvonimir Šeparović


Poštovani i dragi profesore,

prije svega Vas i Vašu dragu suprugu Branku srdačno pozdravljam, jer se eto stjecajem životnih okolnosti, već dugo vremena nismo sreli ni vidjeli.

Javljam Vam se ovom e-porukom povodom nove obavijesti koju mu je priopćio gosp. Nenad Vlahović, član HNES-a, o tomu da je zaprimio još jednu presudu u korist etički osuđenog veleizdajnika Milorada Pupovca, prema kojoj je tom veleizdajniku dužan isplatiti 35.000,00 kn i troškove postupka.

Odvjetnik Palatinuš mi je poslao skeniranu presudu e-mailom.

Gosp. Vlahović mi je rekao da nakon nedavnog plaćanja prema prvoj presudi kojom je bio dužan 25.000 kn plus troškove postupka, a za što je od naših prijatelja nakon moje e-zamolbe bio dobio oko 5.000 kn ukupno, dok je ostatak novca nekako uspio sam skupiti, sada u iznimno teškom stanju bez ikakvih izvora iz kojih bi mogao skupiti toliki novčani iznos. Rekao je da su mu svi računi blokirani, te da može očekivati ovrhu nad kućom, ako ne uspije iznaći novce za plaćanje.

Uz to je otvoreno rekao da nema snage bilo koga moliti za pomoć, da mu je to u svemu najteže. Ipak, osjetio sam kao i prvi puta, da se na jedan ljudski način, nada pomoći članova HNES-a, odnosno ljudi za čije dobro se izložio i izlaže sukobu sa strankom, politikom i svjetonazorom Milorada Pupovca.

Vjerujući da je snaga Vaše zamolbe i poziva na pomoć gosp. Vlahoviću i njegovoj obitelji, puno jača od moje elektroničke ili svake druge zamolbe, da je od puno većeg odjeka među članstvom HNES-a i među nama bliskim ljudima koji su možebitno u mogućnosti pomoći, šaljem Vam e-poruku odvjetnika Palatinuša, razmišljajući da Vi osobno pozovete naše članove i posebno naše ljude iz inozemstva kojima je lakše pripomoći novčanim prilogom, da svaki u okviru svojih mogućnosti, pomogne članu HNES-a i njegovoj obitelji koja se sudskim odlukama u korist Milorada Pupovca našla u vrlo teškom stanju.

Vi zasigurno imate sve elektroničke i druge kontake našega članstva i bliskih nam hrvatskih ljudi.

Gosp. Vlahović mi je smsom poslao i broj bankovnog zaštićenog računa za uplatu mu novčane pomoći:

HR1624020063580906060 Erste Steiermarkische,  

Nenad Vlahović

Trg hrvatskih branitelja 1

43280 Garešnica

 

S poštovanjem,

Željko Tomašević

STOLAC "hrvatski hercegovački Bleiburg" 

KOJEM NIKADA HRVATSKA VLAST NIJE ODALA POČAST

Stolac Radimlje 2018 12

RADIMLJE: Hrvatsko žrtvoslovno društvo dočekali su  predstavnici Matice Hrvatske Stolac - Mladen Bošković, predsjednik, Anita Martinac, književnica, Stanislav Vukorep, hrvatski bosanskohercegovački istraživač, publicist i novinar... Ante Vujnović Feni, direktor Javne ustanova "Radimlja"

Stolac Radimlje 2018 9

don Rajko Marković - stolački župnik - "...Potkraj Drugog svjetskog rata partizani su zarobljavali brojne hrvatske civile koji nisu izbjegli iz svojih krajeva te ih dovodili u Stolac gdje su ih bez sudskog procesa osuđivali i ubijali. Prema dosadašnjim istraživanjima, njihov se broj penje na oko 10 tisuća žrtava."

Stolac Radimlje 2018 8

RADIMLJE - Hrvatsko žrtvoslovno društvo – Ante Beljo, Đuro Knezičić i Karolina Vrban Zrinski s hodočasnicima, položili su vijenac i zapalili svijeću za žrtve Blaiburškog kižnog puta Solac

HŽD komemoracija Struge Gorice

HŽD komemoracija Struge Gorice 2018

STRUGE GORICA: Hrvatsko žrtvoslovno društvo – Ante Beljo, Đuro Knezičić i Karolina Vrban Zrinski s hodočasnicima položili su vijenac i zapalili svijeću za žrtve Struge - Gorica

Svjedoci smo ovih dana, kao i svake godine u ovo vrijeme, kad hrvatska delegacija odlazi u Jasenovac gdje se održava - Hrvatska državna komemoracija žrtvama ustaškog logora Jasenovac. Najveći hrvatski državnici ispričavaju se za zločine koje su činile Ustaše i polažu vijence kod Kamenog cvijeta u Jasenovcu, iako je svima poznato, da je Jasenovac bio ratni hotpsot, a logor smrti postaje tek 1945., nakon što ga preuzimaju Titovi koljači, isti oni koji su u Stocu ubili 10 000 nedužnih Hrvata, o kojima, nikada nitko, od službene vlasti, nikada nije odao počast, položio vijenac i o tim zločinima obavijestio svijet. U Stocu i njegovoj okolini, ubijeni su nevini Hrvati, djece, žene, i civili, bez da su imali bilo kakovu krivicu. One Hrvate koje nisu ubili, bili su im besplatno roblje, obezvrijeđeni u svakom pogledu, za svoje nadničenje nisu dobivali naknadu, niti hranu, morali su jesti prije u svojoj kući, a bili su često gladni, preživljavajući jedući travu i praveći kruh od kore sa drveta. O toj patnji i mučeništvu živih i mrtvih, nikada ni jedna hrvatska Vlada nije progovorila. I dok slušamo kako nas Srbi prozivaju i svijetu prikazuju kako smo fašistički narod, jer je u domovinskom ratu stradao i jedan civil, za mučki ubijenih 10.000 Hrvata u Stocu nitko u svijetu i ne zna. Ne znaju ništa o hercegovačkim Hrvatima koji su živjeli kao robovi, gladni i žedni, a preživjeli su jedino uz pomoć Boga i Krunice koja je bila svakodnevna molitva, pa čak i onda kad su padali od umora i gladi, ni onda nisu Krunicu ispuštali iz ruku i gubili nadu u bolje sutra. Nadali su se u božju providnost i bolje sutra za svoju djecu. U svom jadu, ali i srcu koje nikada nije živjelo bez Boga i nade, dočekali su i svoju Gospu Međugorsku, Kraljicu mira, ljubavi i nade. Ona najbolje zna, kakav život su živjeli i kakvo zlo su podnosili Hrvati iz naše lijepe Hercegovine. I onda, i sada, trn u oku su onima, koji svoju Hrvatsku nikada nisu voljeli, pa je ne mogu ni poštivati i zato se mogu sa njom poigravati.

Hrvatske vlasti su pomogle, da su ta masovna ubojstva u zapadnoj Hercegovini prešućena i o ubijenim Hrvatima, mučenicima toga kraja, našim hrabrim Hrvatima, nikada nitko nije odao počast, niti tražio da se za ta masovna ubojstva, pokrene pitanje odgovornosti. Ubijene su cijele jedne generacije mladih muškaraca, u jednoj godini njih 2.500 i tako su sve te mlade djevojke tih godina, ostale neudate, i zamro je život jedne cijele generacije. Ubijani su svećenici, jer su bili mislioci toga vremena i Božji poslanici za svoj narod. Ubijajući svećenike i cijelu generaciju jedne mladosti, bio je neviđeni masakr nad Hrvatima, o čem svi šute, a najbolnije je da šute hrvatske vlasti, koje odaju počasti navodnim srpskim žrtvama, koje nikada nisu dokazane i koje su izmišljene, kako bi se Hrvati proglašavali genocidnim narodom, kao kaznu jer su željeli svoju Nezavisnu državu Hrvatsku. Nakon tih nemilosrdnih ubojstava, Hrvati su bili jako uplašeni, osiromašeni, gladni i jadni, i preživljavali su samo Božjom milošću. Danonoćno ih je pratila Udba i Kos, i za svaku riječ, koja im je bila sumnjiva, ubijali ih. Mnoge Hrvate je progutala noć, a od familije nitko nije smio o tome pričati. I kamen od tuge bi proplakao, ali hrvatske vlasti, do sada to najveće stratište nevinih Hrvata, nikada nisu posjetile i odale počast. U najvećem broju ubijeni su prije 1941. godine, kad nije bilo Ustaša o kojima laži i neistine pričaju do današnjeg dana. Regularnu hrvatsku vojsku Ustaše, prikazuju kao zločince, a svoje četnike sve su abolirali. Sad nam nameću kolektivnu krivnju, za zločine koje su oni činili nad Hrvatima. Hrvati su mučenički narod! Da je tako, vidi se i po Gospi Međugorskoj, koja se ukazala baš tom ispaćenom hrvatskom narodu, koji je od svih zaboravljen i koji je mučenik ovoga vremena. Na leđa Hrvata, stavljeni su svi četnički zločini, i tako ne postoji ni jedno stratište četničko, niti ijedan četnik, kojem je suđeno, niti koji od njih da je preživio rat. Nevjerojatan podatak! Ne postoje podaci, jer su svi četnici prešli u partizane, i tako bili abolirani, i nastavili ubijati Hrvate, a što čine i danas pod okriljem antifašista. Pod njihovim pritiskom, ubijaju se branitelji domovinskog rata, hrabri Hrvati kojima dugujemo našu Hrvatsku državu.

Koliko tuge i žalosti, zaboravljenosti i boli, ima u činjenici, da se nitko od službene hrvatske Vlade, nikada se nije poklonio, žrtvama Zapadne Hercegovine, žrtvama Slavonije i velikom djelu žrtvama u Hrvatskoj, ali se svake godine, službene hrvatske vlasti, klanjaju u Jasenovcu, i ispričavaju za navodne ustaške zločine, iako je svima sad već jasno, da tamo ima više ubijenih Hrvata nego Srba, a što potvrđuje i činjenica, da se Tito,masovni ubojica Hrvata, nikada nije došao pokloniti žrtvama Jasenovca. Znao je on tko su žrtve i mučki ubijeni i čije kosti su u Jasenovcu.

ANDRIJA ARTUKOVIĆ: U Jasenovcu počiva moja vojska. Prekopajte Jasenovac. Naći ćete dugmad s vojničkih bluza. Nisu dugmad sagnjila.“ 

TO SE ISTO MOŽE REĆI I ZA STOLAC GDJE LEŽI 10 000 UBIJENIH HRVATA. AKO NE VJERUJETE, ISKOPAJTE I PROVJERITE

Koliko tuge ima u ovoj činjenici, da se Hrvatska delegacija poklanja svim žrtvama, osim hrvatskim žrtvama, i time prihvaća srpsku priču o ustaškim zločinima. Svako ubojstvo čovjeka, je zločin, i mora se za njega odgovarati, a da bi se to utvrdilo, potrebno je ekshumirati logor Jasenovac i utvrditi istinu, jer nas samo istina može osloboditi. Zašto službena hrvatska vlast to ne želi učiniti i maknuti kolektivnu krivnju nad Hrvatima za zločine, koje su činili četnici diljem Hrvatske i Hercegovine. Zašto? Pitanje je koje žele svi koji istinu ljube i kojima je stalo do istine. Zašto nikada nije hrvatska Vlada položila vijence u Stocu i tako odala počast ubijenim Hrvatima. Zašto? Zašto?

Jasenovac 2018 Foto Nikola Čutuk Pixsell 

Foto: Nikola Čutuk/ Pixsell, Vlada

Zašto se ne otvore sve jame, u koje su mučki zakopani ubijeni Hrvati. Zašto im se ne oda dužna počast? Zašto? Jedini odgovor je, jer se ne želi znati istina, a samo nas istina može osloboditi. Dok se to ne dogodi, dok se ne pruži dostojanstvo žrtvama, i dok ih se dostojanstveno ne sahrani, Hrvatska neće imati mira niti napretka. I dok se veliki novci izdvajaju za raznovrsne udruge, koje šire laži i rovare protiv naše Hrvatske, i dok se taj novac ne usmjeri u utvrđivanje povijesne istine, Hrvatska kao država ne postoji, ona je tek mrtvo slovo na papiru.

Zašto se ne prizna Nezavisna država Hrvatska i njena službena vojska Ustaše. Ustaše su bile regularna vojska Nezavisne države Hrvatske, a njihova težnja i želja bila je Nezavisna država Hrvatska. Borba za nezavisnu državu, svugdje u svijetu nastala je u ratu, a u ratu se vodi borba čovjeka i čovjeka. Bez žrtava nije nastala ni jedna država, pa nije mogla nastati ni NDH. Samo u Hrvatskoj se sudi hrvatskoj regularnoj vojsci i aboliraju četnici i agresori, a što je ponovljeno i u domovinskom ratu. Samo Hrvati ne pokopavaju svoje mrtve i boje se progovoriti o svim jamama u kojima se nalaze hrvatske kosti diljem Hrvatske, Slovenije i Hercegovine. Odgovor je jasan! I danas, nakon 70 godina od pokolja nad nevinim Hrvatima, čija krivnja je jedino ta što su htjeli imati svoju državu Hrvatsku, vlada onaj isti strah, od istih, koji su ih ubijali prije rata, za vrijeme rata i poslije rata, a nastavili i u domovinskom ratu. Hrvatska nema budućnosti sa prešućenoj prošlosti o masovnom egzodusu nad Hrvatima i povijesnom istinom koju trebaju pisati Hrvati, a ne agresori, kako to čine sve vrijeme pa i danas, nakon pobjedonosnog i oslobađajućeg domovinskog rata.

Ni nakon domovinskog oslobodilačkog rata nisu sankcionirani oni, koji su ubijali i palili hrvatska sela, a sada govore da je to bio građanski rat. Nemaju savjesti ni žaljenja za nevinim žrtvama, nego se nakon pobjede u nametnutom ratu od strane agresora Srbije, ismijavaju sa našim braniteljima, a naše hrvatske generale pobjedničke vojske, proglašavaju luđacima i to u najvećem državnom tijelu, Hrvatskom Saboru. Sve to ukazuje, da Hrvatska nije slobodna, i sve Vlade, nakon našega pokojnoga predsjednika Franje Tuđmana,da su podaničke Vlade.

Krajnje je vrijeme, da se hrvatski povjesničari odluče da li je NDH bila hrvatska država. Ako je bila hrvatska država onda su Ustaše i Domobrani bili regularna vojska koja se borila za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku i moramo se oduprijeti svim napadima, jer u svakom ratu postoje žrtve, pa tako i u ratu za Nezavisnu državu Hrvatsku koja je bila i ostala san svakoga Hrvata.

Ukoliko NDH, nije bila hrvatska država, ni ustaše i domobrani naši vojnici, onda nismo za njihova loša djela niti odgovorni. Tada ne trebamo dopustiti da nas se proziva za tuđu krivnju. Narod bez svoje povijesti, je čovjek bez glave i zato luta jer ne vidi kuda poći treba. Presudno je pitanje za sve Hrvate diljem svijeta, za sve žive ali i mrtve, da se konačno utvrde povijesne činjenice, onako kako su se događale, onako kako to Hrvati vide i da to bude temelj naše Hrvatske, u koje nitko više nikada neće moći dirati i nekažnjeno proći. Mrtve moramo dostojno pokopati, istinu o njima usvojiti i s Bogom, kao katolička država graditi budućnost naše Hrvatske, koja je prijestolnica za sve prisilno iseljene Hrvate, i Hrvate koji stoljećima žive na svojoj zemlji u Bosni i Hercegovini.

Tekst: Slavica Vučko

Fotografija: Foto: Nikola Čutuk/ Pixsell, Vlada

                   Arhiva HŽD / Đurđa Cecelja, Jadranka Lučić

 

Stolac Radimlje 2018 HŽD

Stolac Radimlje 2018 11

Direktor Javne ustanove ''Radimlja'', kojoj je nekropola povjerena, Ante Vujnović Feni, predsjednik Matice hrvatske Stolac Mladen Bošković i Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Stolac Radimlje 2018 12
Stolac Radimlje 2018 2

Stolac Radimlje 2018 3

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, donijela je odluku kojom se povijesno područje – nekropola stećaka Radimlja kod Stoca proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

Stolac Radimlje 2018 4Stolac Radimlje 2018 5

Đuro Knezičić, rizničar društva 

Stolac Radimlje 2018 15

Na nekropoli se nalaze 133 stećka 

Stolac Radimlje 2018 7

Stanislav Vukorep, Mladen Bošković, Anita Martinac i Ante Beljo 

Stolac Radimlje 2018 8

Stolac Radimlje 2018 16

 

Stolac Radimlje 2018 17

Stolac Radimlje 2018 18

Stolac Radimlje 2018 10

Fotografije: Arhiva HŽD / Đurđa Cecelja, Jadranka Lučić