PISMO 
HRVATSKIM BRANITELJIMA -

SUDIONICIMA
DOMOVINSKOG RATA
1991 – 1995

Žele pokazati da Hrvati doista 
moraju imati prinudnu upravu 
ili imaju nestati s lica zemlje!

Da je predsjednik dr. Franjo Tuđman danas živ 
bio bi optužen za ratni zločin na 
Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu.

by prof. Kornelija Pejcinovic© 2001

Pismo hrvatskim braniteljima koji sam napisala uoči proslave godišnjice Bljeska 2001. surađujući s pukovnikom hrvatske vojske na ujedinjenju hrvatskih branitelja aktualan je i danas. Nakon pobjede SDP-a, Ivice Račana i Stjepana Mesića 2000. godine počela je strašna hajka na hrvatske branitelje.

Pojavili su se i crveni eskadroni koji su napadali branitelje. Jedan takav je naletio u kafić u Zaprešiću u kojem je bio i pukovnik Marinko Antunović, izvanredan čovjek, pun života i energije. Prošao je sva hrvatska bojišta i dočekao da njega i društvo napadne jedna takva izazivačka banda. Došlo je do bitke kao na divljem zapadu u kojoj su napadači izvukli deblji kraj i bili kao vreće izbačeni van. To je priča koju sam je čula. Kratko vrijeme nakon tog događaja pukovnik Marinko Antunović je nađen mrtav kraj nebodera u kojem je stanovao na zagrebačkoj Knežiji.. Rečeno je da je izvršio samoubojstvo. Nije bio depresivni tip samoubojice i nevjerojatno je da bi došao pred neboder u kojem je stanovao i pucao u sebe. Nikada više nisam ništa čula o njemu.

Prilažem tekst koji sam tada napisala a koji sam našla sačuvan na internetu nakon 16 godina.

Kornelija Pejčinović


PISMO HRVATSKIM BRANITELJIMA
SUDIONICIMA DOMOVINSKOG RATA 1991 – 1995


Poštovani i dragi hrvatski branitelji,

      Danas sam, 29 travnja 2001., prolazeći ulicom zamijetila kod prodavača novina Jutarnji list sa velikom slikom pokojnog predsjednika i vrhovnog komandanta oružanih snaga Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana u paradnoj uniformi na naslovnoj strani.
      To je vjerojatno bio snimak koji je bio načinjen na tribini na Jarunu za vrijeme pobjedničke parade nakon Oluje 1995 godine. Svi smo tada bili ponosni kako na naše pobjede tako i na naše prekrasne ponosne ratnike koji su ih izborili i koji su marširali u savršenom redu pobjednički, uzdignuta ćela.
      Svi smo tada ili ponosni na vrhovnog zapovjednika koji je uspio stvoriti od svoga naroda pobjednički narod, od svoje vojske pobjedničku vojsku, stvoriti i obraniti državu i nadmudriti svjetske diplomatske lisce u krvavoj igri skrivača u kojoj se lako moglo dogoditi da nas nestane.
      Ispod te slike u Jutarnjem listu pisalo je:
Da je predsjednik dr Franjo Tuđman danas živ bio bi optužen za ratni zločin na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. To je izjava haaske tužiteljice Carle del Ponte.
      U konačnici ova optužba znači da, ako je nas vrhovni komandant optužen za ratni zločin, da ste svi vi branitelji pod njegovom komandom sudjelovali u zločinu, u zločinačkom ratu, da je naša država nastala u takvom ratu i takvom borbom zločinačka država, da nam je vojska zločinačka i da ste svi vi zločinci. Jeste li svjesni kamo ovo smjera?
      Obuzela me je srdžba i tuga istovremeno nad mojim narodom, nad našim braniteljima koji su se nakon pobjedničkog uzleta doveli do toga da tjeskobno čekaju koji će od njih biti pozvan u Haag, biti u Hrvatskoj optužen za pljačku, kriminal, ubojstvo ili oblaćen i ponižen na bezbroj načina u kojima su vrlo vješti sadašnji upravljači države kojim su oni predali svoju pobjedu na čerečenje.
      Ono što je posebno perverzno u svemu tome je, da se mnogi raduju kada se nekome nešto prišije, kada se poznatog branitelja ili generala optuži, dodajući još koju pikanteriju na priču, u želji da se Hrvate očisti od kukolja i da se od Hrvata napravi svece. I tako nas trijebe novinari udbaši i haaški istražitelji tražeći zločince među nama. Trijebe nas do posljednjeg.
      Ovim postupkom oni žele pokazati da su zapravo svi Hrvati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a tako i njihovi branitelji sitni lopovi, kokošari, i kriminalci, mafijaši, ubojice i zločinci, i da u usporedbi, s Amerikancima, Talijanima, Francuzima, Englezima i Nijemcima na primjer, kod kojih navodno takve pojave ne postoje, ili su izuzetak, Hrvati doista moraju imati prinudnu upravu ili nestati s lica zemlje.
      Kada se i posljednjeg hrvatskog nacionalista, kako ljude koji ljube svoju domovinu posprdno nazivaju naprednjaci, ljevičari, globalisti, dovede na suđenje i zadovolji svjetska i hrvatska žeđ za pravdom, valjda će i hrvatska strast za čistunstvom biti zadovoljena, a “čisti i pošteni istinoljupci” će ostati oni koji su od 1945 do 1990 sustavno i nekažnjeno pljačkali do propasti hrvatsku zemlju, nekažnjeno i bez suđenja ubijali i proganjali i raseljavali hrvatsko stanovništvo, neograničeno raspolagali svim dobrima i doveli do atrofije i birokratizacije institucije sistema koje više nisu mogle služiti životu, i koji danas voljom hrvatskog naroda i naših branitelja ponovo upravljaju zemljom i svima nama na isti nepromijenjen način.
      Zbog nesposobnosti u privređivanju s jedne strane i zbog stalne partijske pljačke s druge strane, propao je komunizam, tj. komunistička država je odumrla i čitav se komunistički sistem raspao od SSSR-a do Albanije, ostavljajući iza sebe bijedu, propalu ekonomiju, zastarjelu tehnologiju i nezaposlenost. U svim tim zemljama su komunisti sišli jednom zauvijek s vlasti, u najvećem broju tih zemalja je njihova organizacija proglašena zločinačkom i jednom zauvijek zabranjena lustracijskim zakonom. Jedino su Hrvati pozvali svoje djelate da ih spašavaju i dali im povjerenje da ih se optužuje, da ih se blati, da im se sudi, da ih izručuju u Haag, da ih otpuštaju s posla i da ih i poslije smrti proganjaju i napadaju, kada se mrtvi više ne mogu braniti.
      Jeste li i vi hrvatski branitelji krivi za to, ili ćete i vi odgovoriti kao papige: Nismo krivi mi kriv je HDZ?
      Podsjetimo li se na našu pobjedu, na marš pobjedničke vojske i njenog zapovjednika odmah će nam biti jasno da je pobjeda u ratu i stvaranje države bilo moguće samo zato što je u ratu bio jedan zapovjednik, jedna želja , jedan cilj, jedna domovina i jedan narod, i na koncu zato što je rat bio obrambeni, pravedan i na vlastitom teritoriju, a ne na tuđem.
      Nasuprot tomu postavimo sljedeća pitanja:

      Koliko ima udruga branitelja Domovinskog rata danas? Koliko je čelnika tih udruga? Kakvi su im ciljevi i kakav im je učinak?

Koliko ima udruga Veterana Drugog svjetskog rata – partizana? Koliko čelnika imaju? Koji su im ciljevi i kakav im je učinak?

      Ako pokušate dati iskreno i pošteno odgovor na svako od ovih pitanja bit će vam jasno zašto ste i vi i čitav hrvatski narod došli u situaciju da vama vlada haaški Tribunal, da general JNA Martin Špegelj prepravlja povijest i da vas se svakim danom, oni koji žele hrvatski narod staviti pod protektorat, sve manje boje. I nemojte zaboraviti da su Prva i Četvrta gardijska brigada gotovo do posljednjeg čovjeka dale svoj glas 3 siječnja 2000. onima koji rastaču danas hrvatsku pobjedničku vojsku za tuđe interese.

      Poštovani i dragi branitelji,

      Ako ne želite da nestane vas i nas, udružite se!

      Brojeći sve vaše udruge čovjek postaje malodušan i prestrašeno se pita koliko ti ljudi imaju domovina ako se svaka udruga borila za svoju. Jesu li vaše osobne ambicije iznad domovine i naroda, a ako jesu, u slučaju da domovine nestane koji će biti smisao vaših udruga i hoćete li u tom slučaju imati mjesta na zemlji.
      Prenite se ljudi! Ostavite osobno i mislite na opće! U suprotnom nestat će vas, nestat će nas.
      Uduržite se poput antifašističkih boraca! U prvo vrijeme napravite savez udruga domovinskog rata i izaberite koordinaciju, upravno vijeće, a zatim demokratskim putem napravite izbore i izaberite za određeno vremensko rasdoblje jednog predsjednika svih.
      Tek u takvom savezu ćete postati slijednici one jedinstvene vojske koja je pobijedila u domovinskom ratu. Tek tada ćete nalikovati onim ponosnim ratnicima koji su branili svoju jednu jedinu domovinu Hrvatsku. Tek tada ćete biti ozbiljan faktor u rješavanju problema naše države i svoga statusa, ali ćete tek tada biti priznati i od Svjetskog saveza veteranskih organizacija. Ovakvi kakvi ste sada za njih ste vjerojatno ilegalci, a bilo bi vrlo važno da preko tog saveza napadnete haaški Tribunal. Ne shvatite li ovaj apel ozbiljno iscrpit ćete se s vremenom u pojedinačnim akcijama i pitanje je kako ćete preživjeti.
      Udružite ljudstvo, sredstva, svoju srčanost i pamet! Kako ste nesebični bili 1991 budite i sada. Hrvatski narod i hrvatski branitelji koji su s krunicama i srcem obranili Hrvatsku moraju se obraniti i odvratiti od sebičnosti i taštine.
      U nadi da će ovo moje pismo povjereno Marinku Antunoviću pobuditi ono najplemenitije u vama i da će pasti na plodno tlo srdačno vas pozdravljam i želim vidjeti da u mojim braniteljima i mom narodu raste ljubav i jedinstvo u inat onima koji siju mržnju i razdor.

BOG I HRVATI I HRVATSKI BRANITELJI!

U Zagrebu, uoči godišnjice Bljeska, 29. travnja 2001.
Prof. Kornelija Pejčinović