I godine 2017, u subotu, 6. svibnja, kao već 11 godina, 1 godišnje, na poziv Građanske inicijative "Krug za Trg", održao se prosvjed u Zagrebu, na trgu ispred Hrvatskoga narodnoga kazališta, koji službeno nosi sramotni naziv Trg maršala Tita.

Prosvjedovalo se pod geslom "Maknimo maršala Tita iz Zagreba i Hrvatske!".
Krug za trg 2017 11 okupljanje

Uobičajeno se okupi oko 2-3 tisuće ljudi, dajući potporu toj inicijativi.

Zaista je nezamislivo, po logici zdravoga razuma i prema svim moralnim načelima, da taj predivni trg hrvatske kulture, duha i znanosti, jer je tu i sjedište zagrebačkoga sveučilišta, u glavnom hrvatskome gradu, još iz davnih dana jugoslavenskog zločinačkog sustava, nosi naziv po glavnome tvorcu toga sustava, zatiraču hrvatskoga naroda i megazločincu, desetom po redoslijedu najvećih svjetskih zločinaca, pa evo već 27 godina i u samostalnoj i slobodnoj demokratskoj Hrvatskoj, koja je teškom mukom i uz prevelike žrtve pobjednički izborila svoju slobodu upravo protiv zločinačke velikosrpske agresorske armije toga zločinca, koji je govorio da će prije Sava krenuti uzvodno nego što će Hrvati imati svoju samostalnu državu.

Svake godine na takvome skupu brojnih ogorčenih i ožalošćenih Hrvata i Hrvatica, građana Zagreba i Hrvatske, pa i Hrvata iz inozemstva, koji glavni mediji u Republici Hrvatskoj na žalost uglavnom ignoriraju ili jedva spomenu, nastupaju sa svojim izlaganjima brojni eminentni intelektualci sa nepobitnim argumentima za uklanjanje toga imena iz javnih prostora bilo gdje u Hrvatskoj. No, to neraspoloženje naroda prolazi bez odjeka kod izvršne vlasti u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj.
Krug za trg 2017 Ante Beljo
Krug za trg 2017 Boštjan Marko Turk
Krug za trg 2017 Kazimir Mikasek

I godine 2017, u subotu 6. svibnja, skupu i hrvatskoj javnosti obratili su se prof. dr. Ivo Banac, povjesničar, prof. dr. Boštjan Marko Turk, povjesničar iz Ljubljane, i Roman Leljak, istraživač komunističkih zločina i publicist iz Slovenije, a skup su pozdravili i dr. Željka Markić, predsjednica Građanske inicijative "U ime obitelji", mr. sc. Marko Grubišić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, te, na opće oduševljenje nazočnih, kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, povjesničarka Bruna Esih, te kandidati sa njezine liste za Skupštinu grada Zagreba, dr. sc. Zlatko Hasanbegović, povjesničar, i legendarni general Hrvatske vojske i HVO-a Željko Glasnović, svo troje narodni zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru, koji su dali obećanje: "Skinut ćemo Tita!". Daj Bože da bude tako!

No, zašto je potrebno i zašto se održava i slavi takvo zločinačko ime kao grozna provokacija protiv svih ljudi zdravoga razuma i moralnih osjećaja, kakvi smo golema većina u Republici Hrvatskoj?

Zar ne shvaćaju oni koji su sve te duge godine na vlasti u Republici Hrvatskoj i gradu Zagrebu, pa i moćnici u svijetu, da bi im svima bila dužnost, kada su već na vlasti, da pravedno i pošteno vladaju, na temelju ljubavi i istine, odnosno služe narodu, kako bi on bio zadovoljan i u miru razvijao sve svoje kreativne sposobnosti za opće dobro svoje sadašnjosti i budućnosti.

I u Bibliji, iz najstarijih vremena, piše: "U svakome gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena, da narodom pravedno upravljaju. Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih." (Pnz 16:18-19).

Zar ni do današnjega, tobože naprednoga vremena, vlastodršci to nisu naučili, ni u nas ni u Europskoj uniji, ni u svijetu?

Glede ovoga o čemu govorimo, sjetimo se samo da je Parlamentarna skupština Vijeća Europske unije, kao što je poznato, donijela je već tri rezolucije o osudi zločina totalitarnih sustava, a to su Rezolucija 1096 iz 1996. godine o mjerama za suzbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava, te Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih sustava, od 25. siječnja 2006. godine, zatim Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, usvojena 2. travnja 2009. godine, sa određenim datumom sjećanja na sve žrtve komunizma, 23. kolovoza svake godine.

Ujedno je Hrvatski (državni) sabor potvrdio sve te europske dokumente, koji se temelje na međunarodnom dokumentima Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima i 30. lipnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990, a koju je potpisao tadašnji predsjednik Hrvatskoga sabora, Vladimir Šeks.

Zaista, na temelju samo tih dokumenata, a posebno rečene deklaracije donesene u Hrvatskome saboru, zar nije bilo logično i u skladu sa zdravim razumom da se bar najprije prestane sa glorificiranjem bilo kojih aktera tih zločina, a pogotovo najodgovornijeg i najvećeg počinitelja toga komunističkoga zla, maršala Tita?

No, na žalost, koliko samo ta umjetna neprirodna tvorevina Europska unija drži do svoga kakvog-takvog dostojanstva i koliko ne poštuje svoje odluke, tj. samu sebe, dokaz je sljedeći dokument, koji ću djelomično citirati.

Naime, radi se o pisanom odgovoru čovjeku Hrvatu iz Republike Hrvatske, koji se godinama zauzima da na Mirogoju u Zagrebu postavi nadgrobno obilježje svome stricu, poginulom hrvatskom vojniku, jednome od preko 1.000 vojnika pokopanih na tome groblju za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, a čija su grobna obilježja zločinački uništena od Titovih zločinaca, a grobovi preorani.

U arhivu groblja, hvala Bogu, sačuvana sa sva imena tih poginulih hrvatskih vojnika i mjesta pokopa. Većina toga prostora je prodana za druge grobnice. Ostao je slobodan mali dio prostora, na kojem je, prema skici, i mjesto strica toga zainteresiranog čovjeka. On je sve poduzeo kod institucija u Zagrebu i Hrvatskoj, bezuspješno, pa se požalio i Europskoj komisiji, te dobio odgovor od Glavne uprave za pravosuđe i zaštitu potrošača dotične komisije, 24. travnja 2017. godine, u kojemu, između ostaloga, stoji:

"Poštovani gospodine Šola!

Obraćam Vam se pozivajući se na Vaše dopise poslane 12. i 19. rujna 2016. godine, predsjedniku Junckeru i povjerenici Jourovoj, u kojima izražavate žaljenje zbog nesučeljavanja hrvatske Vlade sa komunističkom prošlošću nakon razdoblja u kojem su komunisti bili na vlasti, od 1945. do 1990.

Dužna sam Vam priopćiti da Europska komisija nema ovlasti intervenirati u Vašem predmetu. Prema ugovorima na kojima se temelji Europska unija, Europska komisija nema opće ovlasti za poduzimanje mjera u državama članicama. Ona može djelovati samo ako je riječ o pitanju iz područja prava Europske unije.

U svojem izvješću o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi, Komisija je napomenula da su se temeljna prava kršila u svim totalitarnim režimima i da je očuvanje sjećanja na te zločine u znak počasti i poštovanja prema svim žrtvama naša kolektivna dužnost. U tome se izvješću navodi i da trenutačno svaka država članica provodi različite mjere (npr. osiguravanje pravde za žrtve putem kaznenoga progona počinitelja, utvrđivanje činjenica, donošenja simboličnih politika itd.), ovisno o okolnostima u toj državi. Čak i među državama članicama koje su imale slična iskustva sa totalitarnim režimima, pravni instrumenti, mjere i prakse, te vrijeme njihova donošenja i primjene mogu se razlikovati.

Pitanja povezana sa zločinima i drugim okrutnostima počinjenima u vrijeme bivših komunističkih režima, stoga, u načelu, ostaju u nadležnosti nacionalnih tijela, te Komisija ne može intervenirati u ovom slučaju."

Pismo je potpisala Georgia Georgiadou.

Dakle, ipak se napominje da nam je "očuvanje sjećanja na te zločine, počast i poštovanje prema svim žrtvama kolektivna dužnost"...

Znači, Europska unija nema pravo nešto nametati članicama, kada se radi o moralnim pitanjima i poštovanju međunarodnih i europskih deklaracija o tim moralnim vrijednostima, ali kada se radi o njihovim materijalnim interesima onda lako nađu načina da članice Europske unije to moraju izvršiti.

Zar ipak ne bi bio red da vlasti u Republici Hrvatskoj same po sebi snose moralnu i političku odgovornost, te donesu odluke na temelju pravde i istine, radi mira i zadovoljstva svoga naroda?

Nepravedna vlast koja dolazi prijevarama i medijskim manipulacijama sigurno nije narodna vlast, nego je tiranija, a kako na miran način, bez prave demokracije promijeniti vlast, neka razmisli svatko ponaosob!

dr. Ružica Ćavar