(Za nama zaostaju ko baba za misarima. Čvrste povijesne činjenice su alatke s kojima vrijeme radi za nas.)
Povijest se nikada ne ponavlja u istom obliku, no tko je imalo poznaje vidjet će da su mnoge stvari oko sukoba eurospkih i svjetskih imperijalizama iste kao i prije 100 godina.
Da bi uspješno zastupali svoje nacionalne interese, i naše političko vodstvo bi trebalo biti dobro naoružano povijesnim znanjem i povijesnom istinom.
No mnogi kao zarobljenici promidžbe ratno pobjedničkog imperijalizma, oko spomenute povijesne istine, još uvijk zaobilaze kao mačak oko vruće kaše.
Teška srca ću spomenuti nepopravljive i u protunarodnim grijesima ogrezle Josipoviće, koji i dan danas za spašavanje tita traže pomoć od svojih saveznika četnika, saveznika po pitanju obnove jugoslavije, bilo monarhističke, bilo komunističke, koja jedna i druga znače negaciju Hrvatske.
Istovremeno svaka Hrvatska znači negaciju jugoslavije.
Ovih dana se u cijeloj RH svečano slavila 22. obljetnica dana kada smo mukotrpni put do svoje obnovljene države i BLJESKOM OLUJNIM ga osvijetlili.
Bio je to i dan kada su svi razumni Srbi proklinjali i Pašića i Vuka zbog njihova jugočorbaluka, i Versaj i SANU, što im stvoriše i Antu i Vranu, i svima su kleli majke, što im daše sve do Karavanke.
A sada pitanje za našu dragu predsjednicu Kolindu, koja sagorijeva u želji da povlači najbolje poteze i na unutrašnjem i na vanjskom planu.
Što Vam znači ona izjava s Kninske tvrđave, vezano uz 90.-te godine, gdje ste uz grešne četnike prozvali i grešnu tzv. JNA?
Dužni ste nam prvom prilikom to pojasniti. Hrvatski branitelj iz vašeg podneblja, poštovani Marko Frančisković, u jednoj od svoje dvije velike knjige, lomeći se sam sa sobom oko naše tragične prošlosti i podijeljenosti, napisa i ovo:
"U mojoj kući se još 1991. god. govorilo: Neće nas JNA napasti." A Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Đoko Jovanić i slični, ako ste moguće mislili da su oni tzv JNA, su bili istinska JNA i 1941., i 1945., i 1971., i 1991.
Primala je JNA u svoje redove i rijetke preživjele mlađe sudionike Križnog puta, i tako, ispiranjem mozga i ucjenama, od hrvatskih pravila jugobranitelje, kojima nikad nisu do kraja vjerovali. Nisu nikada vjerovali niti hrvatskim kadrovima u svojim redovima, koji su je 1991. god. napustili, i naoružani vojnim znanjem pristupili obrani demokratski obnovljenoj i od iste JNA napadnutoj Hrvatskoj.
Takvi se u svojim unutrašnjim lomovima teško oslobađaju od nametnutih jugokomunističkih i velikosrpskih laži i mitova, pa u tom pogledu, za nama zaostaju ko baba za misarima.
Korištenje četničkog rječnika: ustaštvo, fašizam i sl., te zabrana predstavljanja spasonosnih knjiga akademika Pečarića (Tisno), je izravno u funkciji četništva i II. srpskog memoranduma.
No, povijesna istina bijela kao sir, izlazi na sunce. Čvrste povijesne činjenice su alatke s kojima vrijeme radi za nas.
Žarko Marić