Rankovići, nedjelja 22. listopada 2017.

Svečana Sveta Misa za ubijene Hrvatske vojnike i civile krajem Drugog svjetskog rata slavljena je u nedjelju 22. listopada 2017. godine, u 11 sati na mjestu pogibelji u šumi Rije kod Župne crkve u Rankovićima.

mons dr Pavo Jurišić Rankovići komemoracija Sveta Misa 2017

Svetu misu predvodio je mons. dr. Pavo Jurišić, uz suslavlje mr. don Željka Marića, rektora Bogoslovnog sjemeništa „Petar Barbarić“ iz Travnika, don Đuro Arlović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa „Petar Barbarić“, don Predrag Ivandić, perfekt Bogoslovnog sjemeništa „Petar Barbarić“ i župnik Župe Svetog Josipa Rankovići don Miljenko Džalto.
Spomen na žrtve stravičnog partizanskog zločina od prije 73 godine

Uz domaćine, gosti hodočasnici: mnogobrojni Kuprešaci čiji su najmiliji ovdje pobijeni, Hrvatsko žrtvoslovno društvo iz Zagreba na čelu sa predsjednikom Antom Beljom, Udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Novi Travnik s predsjednikom Zrinom Beljanom te svečana postrojba oružanih snaga BiH.

Spomen obilježje u Rijama u Župi Svetog Josipa Rankovići, jedino je registrirano Spomen obilježje ubijenim hrvatskim civilnim i vojnim žrtvama Drugog svjetskog rata u BiH.

Nakon Svete mise i komemoracije svečani program i prigodan domjenak pripremili su Kulturno šprotsko društvo Glavica i Župni ured Svetog Josipa Rankovići, na koju smood srca pozvani, ali pred nama je bio još dug put povratka.
mons dr Pavo Jurišić Ante Beljo HŽD

Zahvaljujemo na pozivu domaćina, nadamo se da ćemo se idućih godina imati priliku upoznati se i družiti nakon komemoracije.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo je od 20. listopada do 22. listopada 2017. godine prevalila put dug 909 km – Zagreb – Drvar, Livno, Kupres, Bugojno, Jajce, Travnik, Bila, Rankovići te preko Posavine do Bosanskog Broda, Slavonskog Broda - te put Zagreba.

Krenuli smo u petak ujutro iz Zagreba u 9 sati, a u nedjelju smo bili na Glavnom kolodvoru u 21 sati.

Komemorirali smo žrtve na Kupresu i u Rankovićima, u društvu prijatelja i vjernika s tog područja.

Rankovići komemoracija Hrvatsko žrtvoslovno društvo 2017

Rankovići komemoracija Hrvatsko žrtvoslovno društvo 2017 1

Rankovići komemoracija Hrvatsko žrtvoslovno društvo 2017 2

Rankovići komemoracija Hrvatsko žrtvoslovno društvo 2017 3 Kuprešaci

Prvo hodočašće kroz BiH 2017 Ante Beljo

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Zahvaljujemo organizatorima koji su nas na ovom dugom putu hodočašća od 909 km lijepo dočekali.

Zvonimir Čilić Franjo Talan
Zvonimir Čilić, novinar, publicist, suradnik portala vitez.info i Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba

Zahvaljujemo se novinaru i publicistu Zvonimiru Čiliću, koji nas je proveo svojom pričom kroz Bilu. 

S portala vitez.info
..."Jedan broj žrtava, njih oko 150, a po nekim procjenama i više od 300, dovedeno je i svirepo ubijeno u zatrpano u šest masovnih grobnica, koje još uvijek nisu istražene na lokalitetu Rije, ali i na brojnim, također neistraženim drugim lokacijama u Travniku, Novom Travniku i Vitezu. Jer procjene govore da je u tom stravičnom zločinu, u samo tri dana ubijeno i više od tri tisuće  zarobljenih i ranjenih hrvatskih vojnika, hrvatskih civila, bolesnika u travničkoj bolnici,  a i ne mali broj travničkih Muslimana. I po mnogim tvrdnjama povjesničara, Travnik je u Drugom svjetskom ratu, bio najveće hrvatsko stratište u BiH. A bio je to krvavi i pljačkaški osvetnički pir partizanskih krajiških brigada uz suglasnost njihovih zapovjednika razjarenih gubicima koje su pretrpjeli u borbama za Travnik, a prije svega zbog pogibije dvojice njihovih visokih oficira." - poveznica https://www.vitez.info/spomen-zrtve-stravicnog-partizanskog-zlocina-73-godine/
Tekst: Jadranka Lučić
Fotografije: Arhiva HŽD/Jadranka Lučić/Đurđa Cecelja


MISA U RIJAMA (RANKOVIĆI)

HOMALIJA 

mons dr Pavo Jurišić Rankovići

mons. dr. Pavo Jurišić

"Kad otvorimo prve stranice Biblije onda lako možemo uočiti kako je prvi događaj u povijesti označen nasiljem, gdje brat ustaje na brata, Kajin ubija Abela. Biblija nam prikazuje ovaj zločin kao događaj iza kojeg stoji zlo. To je kušnja starog zavodnika, vraga koji je od onih vremena počeo igrati svoje kolo oko ljudskog roda. Kada nam sveti Ivan u Novom zavjetu govori o vražjem djelovanju u svijetu, onda on za njega ima tri imena: Otac laži, Knez svijeta, ubojica od postanka svijeta. Zar ta imena ne odgovaraju načinu vladanja svake sile u svijetu. I danas, kada neka sila nastoji ovladati čovjekom dušom, ljudskim savjestima, onda se pokušava nametnuti istim sredstvima kojima se đavao služi: .„Primarni", a ako ne dođu, onda „prijeti". Najprije laže, zatim prisiljava, da bi na koncu uklonila sve što joj smeta na njezinu putu ili sputava njezinu moć.

Eto, tako je od one Kajinove toljage tisućama godina nastaju razvoj sredstava, oružja i municije, pendreka i palica, armija, vojski i milicije pomoću kojih je vršeno nasilje.

Danas smo se okupili da bismo se pomolili za žrtve partizanskih zločina nad ljudima koji su izvršeni na različitim lokacijama u okolici Travnika 1944. godine. Iako se još nije dovoljno uradilo s ciljem utvrđivanja točnih lokacija tih grobišta, jer je ,,u fondu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata sačuvana svega jedna kutija arhivskog gradiva s podacima o grobištima u Bosni i Hercegovini, uključujući i kopiju stranice novinskog članka iz tjednika Globus u kojemu se Travnik spominje kao jedno od masovnih stratišta i grobišta s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća", o čemu govori u prilog dvoje povjesničara, Stipe Pilića i Blanke Metković) koji su pisali članak o borbama za Travnik u listopadu 1944. Oni kažu da je prema dostupnimpodacima moguće je izdvojiti nekoliko lokacija koje bi mogla predstavljati grobišta:

  1. Jedno od njih je sklonište u Tvornici duhana u Travniku gdje su žrtve dijelom ugušene, a dijelom likvidirane bombama i minama.
  2. Jedno od najčešće spominjanih grobišta u fondu Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata je groblje Svetog Roka na Bojni kod Travnika.
  3. Prema izjavama svjedoka, barem jedno masovno grobište trebalo bi se nalaziti u krugu kasnije tvornice Borac.
  4. Državna bolnica u Travniku je bilo i stratište i grobište, no, prema izjavi majke likvidiranog Joze Pendeša, vjerojatno i zatvor. Pendeš se nikada nije vratio iz bolnice - zatvora i vjerojatno je jedna od žrtava između 70 ranjenika, civila, djece, žena i staraca i dvije časne sestre koji su i prema drugim izvorima tamo likvidirani i pokopani. Dio ih je zaklan, a dio strijeljan 22. i 23. listopada 1944. g. Dio ih se i danas nalazi ispod zasađenih borova bolnice, dio je ekshumiran i pokopan u muslimanskom groblju, a dio 1955. g. prebačen na „drugi prostor".
  5. Poznato je da je jedno od stratiš ta bila i vojarna u Travniku koja se posljednja predala, ali nije poznato jesu li tamo žrtve i pokopane.
  6. Isto vrijedi i za zatvor zvan „Crna kuća", gdje su prema izjavama u kartonima žrtava pojedinci i likvidirani, ali je nepoznato gdje bi mogli biti pokopani.
  7. Za jednu se žrtvu iznosi da je pokopana kod Pravoslavne crkve u Travniku.
  8. Dio žrtava pokopan je i u groblju na Docu.
  9. Jedno od zanimljivijih stratišta je oko isusovačke gimnazije odnosno Nadbiskupske sjemenišne zgrade. Naime, ondje postoje četiri stratišta: vrt, gaj, igralište pa i učionica u gimnaziji. Ukupno je riječ o 13 žrtava i to 2 vojnika i 11 civila. Sedam je pokopano u gaju, gdje je kasnije napravljena skakaonica, a šest na kraju vrta, pokraj današnjeg Đačkog doma.
  10.  Iznosi se da je ova lokacija na Rijama jedino istraženo
  11. Na ovim prostorima otkriveno je još nekih manjih grobišta kao što je mjesto Čelikovac kod Bavrkinih kuća među kojima se nalazio i Mijo Milovanović, zvani Sipin koji je prenesen u groblje u Rastovce, a ostali su pokopani. U blizini današnje Veterinarske stanice je grobnica stradalih Nijemaca, a u Stojkovićima, iznad kuće pok. Ive Duje sahranjen je nepoznat broj žrtava. Vjenceslav Topalović ističe da je oko 600 zarobljenih domobrana odvedeno, svi svezani žicom po četvorica, prema Donjem Vakufu, Jajcu i Bugojnu, te su putem pobijeni.

Prema Izvješću o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, ukupan broj vojnika, ranjenika i civila, likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944., ostaje nepoznat, no s obzirom na broj stanovnika tadašnje općine i kotara Travnik, zasigurno se radi o vrlo visokom udjelu u ukupnom broju hrvatskih ratnih i poratnih žrtava na području Bosne i Hercegovine.

Iako je iz izvora koji stoje na raspolaganju teško otkriti počinitelje ovih zločina, u kartonima Komisije za utvrđivanje žrtava sačuvana su tri svjedočenja o mogućim zločincima, a ja ih ovdje neću navoditi, jer držim da su vojne postrojbe i njihova zapovjedništva bile su odgovorne za brigu oko zarobljenika, ali ključna je uloga pripadala OZN-i, KNOJ-u, narodno oslobodilačkim odborima i političkim organizacija, nadasve komunističke partije u vojnim postrojbama. Najznačajnije su odluke donošene na najvišem nivou, u Politbirou Centralnog komiteta KPJ-u, ali su se konkretna izvršenja prepuštala lokalnim i teritorijalnim organizacijama, kao i organizacijama u vojsci.

Zato je za nas vjernike znakovit onaj biblijski izvještaj, kada Egipćani sa dvojim firaunom i njegovim bojnim kolima i konjima u onoj noći Pashe jure za Hebrejima. Tu vojnu silu i faraona guta Crveno more, a mali je i nenaoružani aramejski narod sačuvan i spašen, zato što je Bog na njegovoj strani. Taj će narod postati mesijanskim narodom iz kojega će izaći Izbavitelj i Osloboditelj od svakoga zla i njegovih moći.

Ni Isus se nije mogao distancirati i postati imun od utjecaja zla koje se događalo svuda oko njega, pa ni onoga koje je njemu naneseno.

To je i put svakoga onoga koji prihvaća Krista i slijedi njegov zakon. Mi se spominjemo žrtava nevinih, ali želimo kao vjernici, dok osuđujemo zlodjela zlih ljudi, nadvladati poriv za osvetom. Kršćanin ne bi trebao nikada na zločine odgovarati zločinima, inače ne bismo vidjeli ni trunke radosti u ovoj suznoj dolini, a samo bi jad umnažali. Molimo Božjem milosrđu da pokojnima udijeli mir, a sve koji zlo čine potakne na put obraćenja, a koji su ga činili udijeli oproštenje.

Danas je i misijska nedjelja. To je dan kada mi kršćani još dublje želimo produbiti svoju odgovornost u svijetu kojemu je potrebna Kristova poruka, evanđeoska vijest i njegovo milosrdno spasenje.

Molimo i žrtvujmo se za misije."

1 Stipo Pilić - Blanka Matković, „Borbe za Travnik u listopadu 1944."