Petar Perica slika Damira Kukavice

   Petar Perica Jaklin

 

27. 1881. 25. 10. 1944.

KRASNE PJESME, KRASNOM RODU

‘Do nebesa nek se ori,

Zdravo Djevo, zoro zlata’

Svetom Križu, Zlatnoj Zori,

Kliče grlo u Hrvata.

Pjeva duša, srce, um,

Rodno polje, mora šum,

Pjeva Daksa, Kotišina,

S kraja na kraj Domovina.

Krasne pjesme krasnom rodu -

Tko iznjedri tu milinu?

Tko li sroči dičnu ODU

Božjoj Majci, Božjem Sinu?

Kojeg god je stvora trud,

Tome vječna slava bud.

A tko drugi da bi bio

Već svog mora galeb mio?

Oštroumni Dalmatinac

Perica mu Petar ime,

Pradjedova hrabri sinac

Dijete krša, bure, plime,

Koga zače žal i kam,

Kog hrvatstva grijo plam;

Koj’ svom Kristu život dao,

U božanskoj bašči cvao.

Ruka sina čestitoga

Ostavila divne spome

U čast Boga trojednoga

Darak rodu hrvatskome;

Kad odjekne pjesme jek

Ti se brate sjećaj vijek

Svećenika domoljuba,

Kog sudbina stiže gruba.

Komunizma grešna sila

Trla Crkvu, vjeru svetu

Nogom vraga pogazila

Kroaciju razapetu

U suzama plivo rod

Suza rodi krvav plod.

Bilo jada i nemira

Plače stado bez pastira.

Pedeset tri pravednika,

Na otoku Daksi mole

Ori pjesma mučenika

Digli k Nebu ruke gole:

‘’Svet, svet, svet je Gospod Bog

Kralj preslavni puka svog.’’

Sred vukova janjci poju

Umiru za vjeru svoju.


Gle, Perica Petar stoji

Dušmani mu svukli halju,

Kaznu krutu vrag mu kroji

Ko nedužnom Kristu kralju.

I smije se vražji zbor,

Gol, ponižen, trpi stvor,

Al’ mu usna tiho moli,

Praštaj Bože Suznoj doli.


Puče puška, život gasnu

Na dno jame tijelo pade,

Bog uzeo dušu krasnu

Zapis rodu sveđ ostade:

Umro svetac, Kristov brat

Pjesma će ga vijekom znat -

Rajska Djevo, zoro zlata,

Do Nebesa – klik Hrvata!

Marija Dubravac, Brisbane