Poveznica: https://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/27901-d-borovcak-ratna-mobilizacija-i-ljubav-hrvatica-toronta-u-borbi-za-slobodnu-hrvatsku.html

Predstavljanje dvoknjižja o Bedemu ljubavi Toronto

dbb1

dbb2

Oni koji su u četvrtak 26. listopada u Dvorani Vijenac prisustvovali prikazivanju Dokumenata iz iseljeništva hrvatskih žena i majki u borbi za slobodnu Hrvatsku ostali su zapanjeni podsjećanjem i prikazom onoga što su iseljeni Hrvati i Hrvatice u ratnom razdoblju činile za Hrvatsku.

Bezbrojni dokumenti, pisma, medijski osvrti, humanitarne akcije..., sve to sadrže dva opsežna dijela dvoknjižja koje je predstavljeno. Predstavljanje je organizirano od strane Hrvatskog kulturnog vijeća, a program od 75 minuta stručno je vodila tajnica HKV-a Irena Šupuković. U publici su bili ugledni uzvanici, medijski djelatnici i društveni djelatnici.

 dbb3

dbb4

dbb7Govor Valentine Krčmar – na predstavljanju Dokumenta BEDEMA LJUBAVI – TORONTO u Dvorani Vijenac 26. listopada 2017.

dbb9

dbb10

Hvala vam što ste došli na predstavljanje ratne dokumentacije Bedema Ljubavi Toronta i okolice. Prije nego vam predstavim naš rad, želim zahvaliti onima koji su pomogli da bi ova kolekcija dokumenata ugleda svjetlo dana. Ovi dokumenti su spašeni zahvaljujući mojem suprugu, koji ih je spremio i čuvao, a da ja to nisam znala. Kad su me kolege iz AMCA-e Toronto zatražili pisanu građu za pripremu naše ratne mobilizacije na području Toronta, bila sam ugodno iznenađena da imamo toliko sačuvanih dokumenata.

Moj je suprug bio samozatajan, ali je očito pratio rad žena iz Bedema ljubavi te pomno spremio i čuvao mnoge dokumente iz tog burnog vremena. I eto, danas smo ovdje u Zagrebu, kako bi ih predstavili svima onima koje zanima rad udruge Bedem ljubavi u Torontu. Hvala Ti Vlado na Tvojem doprinosu čuvanja arhivske građe.

dbb11

 Valentinin suprug Vladimir Krčmar

dbb12

Predsjednik AMCA-e Toronto dr.sc. Ivan Hrvoić i dopredsjednik Vladimir Benković

Hvala također mojim kolegama iz AMCA-e Toronto,. Da nije bilo njih, mi ne bismo danas ovdje predstavljali ovo dvoknjižje dokumenata, svjedočanstvo medijske, političke i humanitarne bitke za našu Hrvatsku. Zahvaljujući dr. Hrvoiću, koji me uvijek podržava, daje konstruktivne kritike i potiče u radu, ova kolekcija je ugledala svjetlo dana. Iskrena zahvala pripada gosp. Benkoviću, čovjeku koji je u minule tri godine, uporno i marljivo, svakodnevno radio na “hrpi papira” koje sam mu predala prije tri godine. Tako je nastala ova zbirka svjedočanstva iz vremena ratnog vihora. Gosp. Benković, povratnik iz Kanade u Hrvatsku, pomno je uredio dokumente, tako da me je ugodno iznenadio opseg građe u ovim lijepo uređenim knjigama. Riječ hvala nije dovoljna za njegov rad, stoga, još jednom, iskrena Vam hvala, gosp. Benkoviću.

dbb13

Naslov slike: urednik knjige Vladimir Benković uložio je 3 godine rada na sređivanju i objavi dokumenata

Također hvala i članovima Hrvatskog kulturnog vijeća koji su se zauzeli i organizirali ovo predstavljanje.

Često razmišljam o vremenu koje svjedoče dokumenti Bedema ljubavi Toronto, o danima obrambenog Domovinskog rata u našoj kanadsko-hrvatskoj zajednici i ništa nisam pustila zaboravu. Iako je građa ovih knjiga dokumenata veoma opsežna, ipak je to samo jedan dio našeg rada, rekla bih, tek 50 posto učinjenog u tom vremenu.

- Informirale smo tadašnje političare, medije i cjelokupnu javnost u Kanadi i SAD-u o situaciji u Hrvatskoj

- Posebice smo nastojale suzbiti naveliko raširenu srpsku promidžbu i neistinito izvješćivanje

- Inicirale smo mnoge sastanke s američkim i kanadskim političarima

- Često smo kontaktirali i s predstavnicima političkih stranaka u Kanadi i SAD-u, s kanadskim organizacijama, kao i s moćnim svjetskim organizacijama, od Ujedinjenih nacija u New Yorku do kanadskog Crvenog križa.

- Organizirale smo i vodile razne akcije za prikupljanje novčanih sredstava za nabavu lijekova i medicinske potrebe u Hrvatskoj. Uključile smo se i u razne aktivnosti ostalih udruga, društva i organizacija iz hrvatske zajednice u Kanadi.

O tom radu i djelovanju govore dokumenti u ovim knjigama, koje večeras predstavljamo. No, želim vam reći i nešto što nije na stranicama ovih knjiga.

- Nedostaju opisi sastanaka s kanadskim čelnicima na koje smo putovale skoro svaki tjedan u Ottawu, gđa Ružica Andruhcak, Biserka Butković i ja, a često su s nama putovali čelnici AMCA-e Toronto,

- Nedostaju popisi telefonskih razgovora s kanadskim i svjetskim čelnicima

- Nema opisa priprema za “šišatone” (objašnjenje: šišatini su naši kanadsko-hrvatski frizeri koji su novac od cjelodnevnog šišanja dali za naš rad).

- U ovim knjigama nema opisa o brojnim kućanskim poslovima u pripremi hrane i obroka te čišćenje i opremanje prostorija.

- Također nema opisa priprema za božićne sajmove, za koje smo mi žene pripremale predmete, božićne ukrase, hranu i kolače za prodaju.

- Nedostaju opisi sastanaka s gradskim ocima Toronta, koje je organizirala gđa. Ocvirk.

- Nedostaju mnogobrojna pisma koje je pisala gđa Radojka Šemrov ranjenicima i djeci.

- Nema ni opisa dobrotvornih prodaja stvari, koje je organizirala gđa Ana Osmokrović svake subote za invalide.

Nije nam bilo moguće sve bilježiti i opisati; to je zapisano u našim srcima i često razmišljam o svim dragim i dobrim ženama, koje su dale sve od sebe za našu Hrvatsku. Želim vam ipak ispričati jedan događaj. Pripremale su se večere, a jedna od popularnih bila je večera za Valentinovo. Dogovor je bio da se donesu kolači. Gđa Lela Mutić mi je rekla da su njih četiri žene ispekle 48 torti za tu priliku. Šutim, a suze same teku; ovako nešto zaista nisam očekivala; nedostajale su mi riječi. Lela kao da nije shvatila moje ponašanje, pa me pitala: zar se ti nešto ljutiš? Ljutim? Ma plačem od radosti. Od prodaje torti prikupili smo gotovo 3.000 dolara. Novac je poslan za djecu i invalide u Hrvatskoj. Kad se toga sjetim i danas me prožimaju osjećaji radosti i ponosa.

dbb14

dbb6

dbb15

Članice BEDEMA LJUBAVI TORONTO koje su se vratile iz Kanade u Hrvatsku pažljivo slušaju govornike i obnavljaju uspomene

Naše su Hrvatice u Torontu puno radile, ali i naši muževi dali su sve od sebe. Nemam riječi kojima bih izrazila ponos na članice i njihove supružnike. Mi smo radili zajedno s ostalim kanadsko-hrvatskim udrugama naše torontske zajednice. Naši mladi CCIC, AMCA, Dora, naše župske zajednice, folklorna društva, zavičajni klubovi - svi su činili jako puno za pomoć Hrvatskoj u obrambenom Domovinskom ratu. Bili smo složni i veoma zauzeti u udruzi Hrvatski nacionalni fond, koji je zahvaljujući ljudima iz Amerike slao potrebnu medicinsku pomoć. Ništa nam nije bilo teško ili nemoguće. Demonstracije su bile vrlo česte, telefonski pozivi stalni, pisma i faxovi bezbrojni. Novine su bile dnevno “bombardirane” našim pismima. Koliko smo mi žene u tom vremenu učinile, nemoguće je ocijeniti. No, danas kad mislim o tim danima i našem radu, shvaćam da smo učinile to da su kanadski, američki i svjetski čimbenici morali gotovo svaki dan, ako ništa drugo, razmišljati o ratu u Hrvatskoj i bili su prisiljeni nešto poduzimati.

dbb16

Članice stradalih ŽENA U DOMOVINSKOM RATU iz Vukovara bile su toplo pozdravljene

Čula sam za podatak da je bilo više od 23.000 žena-ratnica, više od 170 ih je poginulo, a 3000 ostale su trajni invalidi. Naravno, nas žene Bedema ljubavi Toronta i okolice, ne bi se moglo ubrojiti među ratnice, no mi smo se tako osjećale; borile smo se za našu Hrvatsku svim raspoloživim legalnim sredstvima i danas kad razgovaramo o tome osjećamo ponos i gajimo prijateljstvo. Šteta, što i danas nismo aktivne, jer vjerujem, da bi naš angažman u sadašnjem vremenu bio od koristi hrvatskoj diplomaciji.

Mi znamo da smo bile na braniku Domovine kad je trebalo, visoko smo držale hrvatski stijeg, neka se zna i vidi što iseljena Hrvatska čini za svoju nikad nezaboravljenu - tada napadnutu - domovinu Hrvatsku. Udruga Bedem ljubavi Toronto je zastala u radu. Na sreću aktivne su neke ženske udruge u domovini, kao npr. žene iz Bedema ljubavi Zagreb koje se i danas brinu za invalide Domovinskog rata kao i Udruga Žene u Domovinskom ratu, koje i dalje pronose istinu o ulozi i žrtvi žena za vrijeme obrambenog rata za slobodu Lijepe naše.

Članice Bedema ljubavi Toronto su pred vama, nekoliko njih koje su se vratile u Hrvatsku – njih s ponosom predstavljam. Molim gospođe da ustanu i da ih pozdravimo.

Hvala svima što se došli i pokazali zanimanje za naš doprinos u vremenu agresije na Hrvatsku.

DBB17

Ante Beljo, ravnatelj HIC-a i prof. dr. Vinko Grubišić, književnik i prvi predavač na Katedri hrvatskog jezika na Sveučilištu Waterloo u Kanadi

dbb18

Mira Tanfara i Roko Tanfara iz Kanade, na odmoru u Hrvatskoj. Između njih Vesna Kukavica iz Hrvatske matice iseljenika

dbb19

 Anđelko Hundić i Ante Brkić, prije više godina povratnici iz Mississauge u Hrvatsku

Cijeli tijek izlaganja predstavljača pažljivo su pratili i povratnici iz Kanade u Hrvatsku, kao i Hrvati iz Kanade koji su se zatekli u posjeti Hrvatskoj. Predstavljanje su pratili i članovi Udruge Macelj 1945., Zdravko Čepo i Damir Borovčak, s predsjednikom dr. Stjepanom Bačićem, jer su članovi Udruge Macelj 1945. i dr.sc. Ivan Hrvoić i Valentina Krčmar.

Predstavljanje je zaključilo jednu veliku i napornu etapu u radu hrvatskih intelektualaca u Torontu i okolici. Dokumenti BEDEMA LJUBAVI Toronto i Dokumenti AMCA-e Toronto izvrsna su arhivska građa za daljnja povijesna istraživanja ratnog razdoblja u Hrvatskoj i iseljeništvu. Članovi obiju udruga su zaključili da će ti dokumenti biti razaslani na neke kanadske i američke državne institucije, kao i u važnije knjižnice. Isto će se učiniti i u Hrvatskoj, kako se ta istina nikada ne bi mogla pobiti ni obezvrijediti. Kažu, zapisano ostaje, sve ostalo se vrlo lako zaboravlja. Sudionici tog vremena, tih napora i ratne dragovoljne mobilizacije zasluženo ostaju časni i ponosni, jer su konačno uspjeli ostaviti i dokumentirani trag. U ime idućih naraštaja koji će živjeti u slobodi – od srca im HVALA!

dbb20

db21

dbb22

dbb23

Tekst i slike: Damir Borovčak