Foto arhiva HŽD J Lučić svijeće za junaka generala Praljka

 

Praljkova razdjelnica – kolektivno samouništenje ili opstanak

 

Jaka poruka Generala Praljka, zapečaćena vlastitim životom, nikoga u svijetu koji je pratio suđenje u Haagu hrvatskoj šestorici iz BiH nije ostavila ravnodušnim, a za većinski dio Hrvata kojima je Hrvatska država garant njihova opstanka, sigurnosti, blagostanja i napretka - kao što je to i svakom narodu na svijetu - doživljena je kao veliki šok i nevjerica. General Praljak je u toj borbi za samostalnost RH i opstojnost hrvatskog naroda u BiH od samih začetaka iz devedesetih godina prošlog stoljeća dao sve od sebe i bio na prvim crtama obrane na većini najzahtjevnijih položaja i najopasnijih mjesta – dobio je mnoge bitke i preživio rat. I otišao časno!

Uslijedilo je vrijeme prividnog mira poslije 1995. godine, u kome su 'psi rata' nastavili svoje prljave igre drugim sredstvima prilagođenim 'uništavanjem u miru'. Sve njihove strukture iz bivše države ostale su netaknute i 'uspješno integrirane' u sustav novostvorene države i one su rušile iznutra tu državu prvenstveno novcima hrvatskih obveznika. Kao prvi na udar je došlo hrvatsko iseljeništvo iza njih Hrvati u BiH i hrvatski branitelji. Uslijedilo je vrijeme zle kohabitacije onih koji su stvarali državu i onih koji je nikada nisu željeli i činili su sve da je uništavaju. Tri prve kategorije su se suočile sa surovim progonima po domaćim i međunarodnim sudovima. Počinitelji zločina nad Hrvatima ostali su nekažnjeni, baš kao i oni iz II. svjetskog rata, jedni zbog krivog tumačenja amnestije, drugi navodno zbog nepostojanja i nevjerodostojnosti svjedoka i treći jer počinitelji zločina nisu tobože dostupni (iako neki čak sjede u Hrvatskom saboru!).

Državno odvjetništvo, sudstvo… većina ministarstava i državnih ustanova od 2000. godine pa sve do nedavno bili su u službi tužiteljstva Haaškog suda, a ne u službi obrane okrivljenih što im je bila zadaća i dužnost. Većina ih je u sustavu RH još i danas. Takav sustav apsurda iritirao je hrvatske domoljube i porezne obveznike, a preko 3 000 hrvatskih branitelja počinili su samoubojstvo, prvenstveno zbog takvog zlog i izdajničkog odnosa i činjenica da su prisiljeni u svojoj krvlju izborenoj i demokratskoj državi svojim novcima financirati svoju propast i propast budućih naraštaja. Osnovna zadaća države je da čuva opstanak, sigurnost i napredak vlastitog naroda, a zadaća političkih stranaka je da se bore za načine kako to mogu najbolje učiniti. Zajednički strateški interesi države i rodoljublje moraju biti u osnovama svake stranke, a međustranačke borbe se odnose samo na metode kojima se to najuspješnije postiže. Mnoge institucije u državi uspješno su se ogradile zidovima nemiješanja politike u njihovo djelovanje kao DORH, sudstvo, kultura, znanost, tzv. nevladine udruge… istina je da se to odnosi na stranačku politiku, ali ne i na općeprihvaćenu državnu politiku. Ne može država napredovati s više međusobno suprotstavljenih politika, pa nam se zbog toga i ništa pozitivno ne događa u državi s promjenom stranke na vlasti.

General Praljak je na svojim leđima iskusio svu zloćudnost jednog takvog iščašenog sustava i posljedica njegova djelovanja koje mora prestati ili ćemo kao narod nestati. Ostaje li naciji stvarno kolektivno popiti otrov pred europskim bahatim sudom „pravde“ ili se osvijestiti i prestati plaćati vlastitim novcima vlastitu propast?  Postaje sasvim jasno kako trećeg rješenja nema!!!

Branio je general Praljak lavovski čast hrvatskog naroda u BiH i Republiku Hrvatsku, sebe i svoje prijatelje na Haaškom sudištu uz malu ili nikakvu pomoć RH, ali uz veliku opstrukciju iz RH podržavanu i iz najviših institucija RH i to je ono što posebno boli, a neistina, nezahvalnost i zloba u zatvoru stostruko boli.

Očekivao je Praljak kao i njegovi suoptuženi prijatelji i poštovatelji da će pravda bar donekle i bar malo odškrinuti vrata istini – ali to se nije dogodilo. A ako se ne dogodi u vlastitom domu malo je nade da će se dogoditi bilo gdje. Dao je sve od sebe svojim nadljudskim naporima i upornošću, ali neprobojni zid zla svjetskog, a još više i prvenstveno domaćeg, bio je previše tvrd za neke buduće borbe, a nama kao narodu to je opomena da moramo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i aktivno se suprotstaviti zlu ako želimo opstati kao narod i država.

Sućut obitelji i prijateljima generala Praljka

od Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Ožalošćenoj obitelji generala Praljka, svim njegovim suborcima, prijateljima i poštovateljima, u svoje ime i u ime svih članova Hrvatskog žrtvoslovnog društva izražavam duboku sućut.

Slobodan Praljak je cijeli svoj život od gimnazijskih dana sa Širokog Brijega, pa do svoje tragične smrti stupao uspravno, branio moralne ljudske norme, rodoljublje i pravičnost za hrvatski narod, kako u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tako i po cijelom svijetu.

Svojim znanjem, jedinstvenom inteligencijom, odanošću i žrtvom bio je uvijek u prvim redovima. Prošao je mnoga stradanja i dobio mnoge bitke, ali ovu bitku s nepravdom, zlobom i neistinom, koja je stizala iz svijeta ali još više iz njegove i naše domovine Hrvatske,  prema njemu i hrvatskom narodu nije uspio dobiti.

Pao je dostojanstveno kao žrtva zla, na sramotu i odgovornost mnogih u Hrvatskoj i raznih centara moći iz svijeta, koji nam kao narodu presuđuju kao nekada na Bleiburškom polju.

Ostat će zauvijek naš junak, a žrtva sramotnih svjetskih djelitelja pravde. Bio je i ostat će u hrvatskom narodu naš veliki ponos ali za neke njihov vječni sram.

Neka mu bude laka hrvatska zemlja.

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i prijatelj pokojnog Slobodana još od gimnazijskih dana.

U Zagrebu 29. studenog 2017.

Fotografija / Arhiva HŽD / J. Lučić