Predstavljanje proširenog izdanja knjige “General Praljak” 

Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i da se zahvalim predstavljačima Diani Glasnovoj,  Benjaminu Toliću, i Mati Kovačević na sjajnim predstavljanjima. Posebna zahvala ide Hrvatskoj kulturnoj zakladi i Hrvatskom slovu za organiziranje ovog predstavljanja. Predstavljanje se odvija na početku godine koju su Hrvatska kulturna zaklada i Hrvatsko slovo proglasili godinom Nikole Šubića Zrinskog i Slobodana Praljka pa je očito da smo knjigu trebali predstaviti upravo ovdje.

A poslije Haškog dana Republike, kako ga je nazvao Benjamin, mnogi su generala Praljka i usporedili s Nikolom Šubićem Zrinskim. Ali i s Leonidom, sa Sokratom…

Hrvatski tjednik je našeg generala proglasio osobom godine, desetljeća, stoljeća...

Vjerojatno je teško naći nekog hrvatskog kolumnistu koji nije pisao o generalu Praljku – kao jednoj od najvećih osoba u hrvatskoj povijesti.

Npr. u ponedjeljak je u Bujici gostovao dr. sc. Marko Tokić sa Sveučilišta u Mostaru.

Gost Bujice progovorio je i o pokojnom generalu Slobodanu Praljku kojeg je dobro poznavao ...

“Osobno sam poznavao generala Praljka. Poznajem i sve ostale haške optuženike iz Herceg – Bosne. Smeta me kada se o tim ljudima govori kao o brojevima, kao o “šestorci“… Oni imaju svoja imena i prezimena, svoje obitelji i svoje biografije. To nisu nikakvi brojevi, to su naši ljudi! Praljak je bio izniman intelektualac, čovjek širokih humanističkih pogleda, talentiran za mnoga područja i osoba koja je imala moralni integritet. On je u praksi potvrdio ideju hrvatske pomirbe koju je zagovarao dr. Tuđman. Njegov otac u poslijeratnoj Hercegovini bio je prepoznat kao čovjek koji je imao nesretnu sudbinu da je zavodio komunizam i na taj način imao negativnu sliku u vlastitom narodu. General Praljak je 70-ih godina, kao čovjek s tri fakulteta, imao sve predispozicije da se nametne kao visoki partijski funkcionar i da bude privilegiran. Međutim, on se kao čovjek suočio s vlastitom obiteljskom prošlošću i osobno je uzrastao uz ljude s kojima se družio, a kroz knjige je tražio vlastiti životni odgovor. U tome je izgrađivao vlastiti hrvatski identitet i potvrđivao se kao čovjek razuma. Kada je došao u Sunju, organizirao je mlade dečke u obrani toga mjesta. Došao je kao redatelj, a otišao kao ratni vođa. Nakon toga osjetio je i poziv zavičaja,” bez dlake na jeziku govorio je Tokić, dodavši i da je odmah znao kako Praljkov čin ispijanja otrova nije predstava i da će nastupiti brza smrt.

TOKIĆ: – Znao sam da je u tom trenutku učinio samožrtvovanje, to nije bio suicid! To je sebedarje svom hrvatskom narodu. Napisao je 28 knjiga, borio se za istinu u Haagu, pripremao dokumente, snimke… Rekao je da mu dokažu gdje je i kako mogao bolje, da bi u tom slučaju prihvatio presudu. Nije imao drugog načina da kaže da je presuda nepravedna…

Na upit jesu li čelnici Herceg – Bosne već zaboravljeni od hrvatskih vlasti, Bujančev gost imao je spreman odgovor:

“Praljak je znao što je povijesna istina i da je to bio trenutak u kojem se povijest hrvatskog naroda u BiH skupila u jednu točku. Tim je činom rekao da nijedan Hrvat u BIH ne može odustati od svojih prava na BiH i to je platio svojim životom!”

http://www.7dnevno.hr/izdvajanja/top-2/dr-tokic-cilj-muslimansko-bosnjacke-radikalne-politike-je-dubrovnik/

Slično Tokiću piše u današnjem Hrvatskom tjedniku prof. emeritus dr. sc. Ivo Soljačić uspoređujući slučajeve Jana Palacha i generala Praljka.

Ova knjiga zapravo pokazuje što smo radili nas dvojica generalovih prijatelja. Osobno ću se uvijek pitati bili se sve ovako odigralo da su hrvatske vlasti prihvatile pismo biskupa Košića i Pozaića, akademika Jelčića i mene koje je supotpisalo više od 900 naših ljudi i predložile generala Praljka za Nobelovu nagradu za mir.

Da su hrvatske vlasti to trebale napraviti svjedoče i kasnije riječi Predsjednice, koje su sada dane i na koricama ove knjige. To nam pokazuje i zločin haaških sudaca, o kome nam svjedoći i današnji tekst Ivice Marijačića u Hrvatskom tjedniku s transkriptom iskaza američkog vojnog atašea Richarda Herricka koji ruši optužnicu protiv našeg generala, a Sud je odbio taj iskaz da bi mogla osuditi generala i time ga zapravo ubili!

Međutim toliki broj tekstova koji su se pojavili i pojaljivat će se na neki način i obvezuju i dr. Međimorca i mene da te tekstove sakupimo i da ova knjiga bude tek prva u seriji knjiga o generalu Praljku.


Josip Pečarić