Poveznica: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j-novak/28941-j-novak-tako-se-ne-gradi-ravnopravnost-2-dio.html

Moje kverulancije
J. Novak: Tako se ne gradi ravnopravnost (2. dio)Javor Noval karikatura

Istanbulska konvencija 

U poglavlju 3. ne samo da nema redefinicije obiteljskog nasilja, ne samo da se ne navode Istanbulskaugrožena djeca, ali i muškarci već će se tome nasuprot, Konvencijom poticati:„muškarce i dječake da aktivno pridonesu sprečavanju svih oblika nasilja“. Krasno.

Tek u članku 13. Konvencije, spominju se usputno, ali napokon i AmbicijeNaglašavajući „rodne uloge“ i „rodno utemeljeno nasilje nad ženama“ Konvencija ima i dodatne, šire ambicije u hrvatskom obrazovanju pa govori kako: “prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika“ stvar treba uključiti „u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.“ Ništa manje. A još je potrebno i da svi poduzmu „potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“. Dakle čak i za hobija. Ne znam što bi rekao Kim Jong-un na ovo, ali Konvencija je neoprezno ispustila sve ono što se zbiva još i za spavanja, a to joj je još jedino preostalo sankcionirati.djeca. Doduše još tu nema djece kao žrtava (žene su taj epitet već davno zavrijedile, ali ne i djeca) već se hrabro ističu samo „posljedice na djecu“ i nebulozno izrečeno sprječavanje „takvog nasilja“. No, i dalje se samo i isključivo navode „osobito ženske organizacije“. Treba naglasiti: svaka žrtva je žrtva vrijedna poštovanja, osobito su to djeca.

Izgleda Konvencija(još) nije čula za posvudašnje i brojne udruge očeva. A zašto se uopće u brojnim državama svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, samoorganiziraju očevi? Ima li tu možda nekog nasilja prema njihovoj djeci i njima? Zašto su američki policajci još prije dvadesetak godina, pri prijavi za obiteljsko nasilje, na intervencijama prestali prvo i preventivno odvoditi muškarce, nego prvo odvedu militantne majke koje ih vrijeđaju, napadaju i protive se odvođenju? Sigurno su ti Amerikanci temeljito zaostali i nisu čuli za naprednu europsku Konvenciju...

Konvencija je neoprezno ispustila sve ono što se zbiva još i za spavanja...

Naglašavajući „rodne uloge“ i „rodno utemeljeno nasilje nad ženama“ Konvencija ima i dodatne, šire ambicije u hrvatskom obrazovanju pa govori kako: “prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika“ stvar treba uključiti „u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.“ Ništa manje. A još je potrebno i da svi poduzmu „potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“. Dakle čak i za hobija. Ne znam što bi rekao Kim Jong-un na ovo, ali Konvencija je neoprezno ispustila sve ono što se zbiva još i za spavanja, a to joj je još jedino preostalo sankcionirati.

U nastavku ima tu i sekundarne viktimizacije i koordinirane međuresorne suradnje i programa usmjerenih Genderpodučavanju počinitelja nasilja u obitelji usvajanju nenasilnog ponašanja. Znači nasilnici bi u zreloj dobi trebali usvojiti svoj nov i promijenjeni karakter. To će sigurno biti uspješno. Trebaju samo programi..., a poticat će se i privatni sektor, sektor informatike i komunikacijske tehnologije.

U poglavlju 4.doslovno piše: „Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere za zaštitu svih žrtava od bilo kojih daljnjih djela nasilja.“ Kao da piše mali Ivica: baš svih žrtava, od svih, ikojih, bilo kojih... (daljnjih nasilnih djela). Ove mjere trebaju biti utemeljene „na razumijevanju rodnoutemeljenog nasilja nad ženama“, te da „budu usmjerene na osnaživanje i ekonomsku neovisnost žena žrtava“. To je naročito ostvarivo u RH pri visokoj stopi opće nezaposlenosti pri kojoj bi žene srednje dobi, a koje nikada nisu radile sada preko noći imale postići ekonomsku neovisnost. No eto, u članku 18., točki 3, napokon je ipak osvanuo i pojam djece žrtava. Muškaraca (još) nigdje...

U članku 19. stoji važno: žrtve će primiti „odgovarajuće informacije“ te dostupne usluge potpore i pravne mjere „na jeziku koji razumiju“. Odlično, znači ništa od znakovnog sporazumijevanja? Kako se čovjek s ovim dostignućima ne bi sprdao? Ma kako tema bila ozbiljna.

Vrhunac hipokrizije

U članku 22. otvoreno piše: „Stranke će pružiti ili osigurati specijalizirane usluge potpore, koje pružaju žene, svim ženama žrtvama nasilja i njihovoj djeci.“ Znači muškarcima pristup zabranjen? Zašto? Zar se za stručno KontradikcijaJako bih volio da mi netko objasni čemu služi nametanje i vezivanje „pravila povjerljivosti“ stručnim prijaviteljima kada oni prijavljuju nedjelo nedefiniranim službenicima policije te istim takvim odvjetnicima i osobama u urudžbenom odjelu suda? Tko je taj koji će nakon prijave jamčiti povjerljivost?? Dovoljno je čitati novine i osvjedočiti se o suradnji policije i novinara, primjerice. O tim kanalima se recimo šuti. Je li to pozivanje novinara stvar pojedine osobe iz policije, radi li to šef smjene i je li ta mala usluga možda honorirana? Isto tako je i sa sudom. Hoće li si netko u urudžbenom ili u dostavi ili neki šefić popravljati plaću novinarskim džeparcem? Kako dakle osigurati ovakvu kontradiktornu i neostvarivu povjerljivost iz Konvencije?osposobljene muškarce smatra da ne mogu pružiti potporu žrtvama djeci i ženama žrtvama? Ili su svi muškarci zli? Kamo vodi ova nova neravnopravnost? Hoćemo li onda tražiti da i prilikom pokretanja tužbi za obiteljsko nasilje tužiteljica traži sutkinju, a tužitelj suca? Zaista sastavljeno u punoj maniri širenje duha i djela opće diskriminacije i neravnopravnosti. Za budućnost.

Vrhunac hipokrizije je ipak članak 26. u kojem se Konvencija po prvi puta opširnije sjetila djece, ali u kojem kontekstu! Pa kaže da se dužna pozornost ima posvetiti „pravima i potrebama djece svjedoka“ nasilja. A to uključuje psihološko-socijalno savjetovanje „primjereno dobi djeteta svjedoka“ i još: „uz pridavanje dužne pažnje najboljim interesima djeteta.“ Sramotno. Je li možda itko pomislio kako je u najboljem interesu djeteta, da nakon proživljene traume, ono uopće ne mora svjedočiti? Ni protiv jednog svojeg roditelja!

Nakon forsiranja rodne ideologije, nakon poticanja na neravnopravnost, nakon poticanja na svjedočenje djece protiv roditelja, u članku 28. eto primjera i potpune kontradiktornosti. „Stranke će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da pravila povjerljivosti“... znači stručne osobe bit će vezane pravilom povjerljivosti, dobro. Nadalje: ta „pravila povjerljivosti koja su unutarnjim pravom nametnuta određenim stručnim osobama“ da ona „ne predstavljaju Konvencijaprepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama“ ako imaju opravdana razloga vjerovati u počinjeno teško djelo ili se „mogu očekivati daljnja teška djela nasilja.“

Jako bih volio da mi netko objasni čemu služi nametanje i vezivanje „pravila povjerljivosti“ stručnim prijaviteljima kada oni prijavljuju nedjelo nedefiniranim službenicima policije te istim takvim odvjetnicima i osobama u urudžbenom odjelu suda? Tko je taj koji će nakon prijave jamčiti povjerljivost?? Dovoljno je čitati novine i osvjedočiti se o suradnji policije i novinara, primjerice. O tim kanalima se recimo šuti. Je li to pozivanje novinara stvar pojedine osobe iz policije, radi li to šef smjene i je li ta mala usluga možda honorirana? Isto tako je i sa sudom. Hoće li si netko u urudžbenom ili u dostavi ili neki šefić popravljati plaću novinarskim džeparcem? Kako dakle osigurati ovakvu kontradiktornu i neostvarivu povjerljivost iz Konvencije?

U svemu ovome temeljno se zaboravlja već sama činjenica da se nasilje dogodilo i da je počinitelj/počiniteljica prijavljen te ako se još dogodilo sudsko svjedočenje djeteta protiv jednog od roditelja, da je to za samo smirivanje sukoba isto što i lijevanje ulja u vatru. Konvencija još na sve to, predstavlja i potiče i zasebnu mogućnost utuživanja za naknadu štete. Je li netko uopće pokušao shvatiti Konvenciju kao cjelinu? Kad će taj obiteljski sukob biti okončan? Kada će moći biti ukinute mjere zaštite žrtve? Kada će ona napokon moći mirno i slobodno nastaviti sa svojim životom?

Konvencija ne vidi postojanje i nasilja nad muškarcima i onog nad očevima

Sudski sporovi u nas traju pet do osam godina, kad nakon toga vremena nasilnik/nasilnica budu osuđeni, slijedi Upitnikodštetni spor, još pet do osam godina. A zatim ako odštetni zahtjev ne bude isplaćen treba pokrenuti tzv. ovrhu presude jer to kod nas ne ide automatski. Dva postupka treba pokrenuti i u drugim zemljama Europe, pa su umotvorke/umotvorci Konvencije mogli uočiti kakve sve (opasne) bedastoće pišu i koliko dugotrajno zlo siju. I kako zapravo potiču novo nasilje i novu patnju. Bilo sudsku, bilo fizičku od nasilnika/nasilnice. Posebno, kako su zamislili, kako će taj otvoreni polu-životni rat podnositi i s njime živjeti, djeca?

Kako Konvencija ne vidi postojanje i nasilja nad muškarcima i onog NasiljeKako Konvencija ne vidi postojanje i nasilja nad muškarcima i onog nad očevima tako za nju ne postoji ni nasilje nad djecom u smislu da se djetetu uskraćuje pravo na oca ili majku, nakon nekog vremena i poslije incidentnog nasilja. Upravo suprotno, Konvencija u članku 31. brine upravo da ne dođe do kontakata s majkom ili ocem nasilnikom/nasilnicom (spram odraslih) pa kaže kako će se osigurati mjere za ostvarivanje bilo kojeg prava na viđanje djece ili skrbi a kojim se mjerama ne bi „ugrožavalo prava i sigurnost žrtve ili djece“.nad očevima tako za nju ne postoji ni nasilje nad djecom u smislu da se djetetu uskraćuje pravo na oca ili majku, nakon nekog vremena i poslije incidentnog nasilja. Upravo suprotno, Konvencija u članku 31. brine upravo da ne dođe do kontakata s majkom ili ocem nasilnikom/nasilnicom (spram odraslih) pa kaže kako će se osigurati mjere za ostvarivanje bilo kojeg prava na viđanje djece ili skrbi a kojim se mjerama ne bi „ugrožavalo prava i sigurnost žrtve ili djece“.

Dakle, prva je (odrasla) žrtva, a zatim je tek na redu dijete. Dijete očito nema prava na viđenje drugog roditelja, nego prvo treba brinuti za sigurnost žrtve. Lijepo se zaista vidi tko je pisao Konvenciju. Sačuvaj Bože da i dijete ima svoje osnovno pravo na roditelja. Da se te dvije stvari odvoje i vode istovremeno: djetetu pravo na roditelja, žrtvi sigurnost, a ne obrnutim redoslijedom. I nije nevažno djetetovo pravo na viđanje, to nije sporedno, niti je smjelo biti preskočeno i zaboravljeno. Upravo to pravo moguć je temelj ozdravljenja ukupnih odnosa sukobljenih strana. Zadovoljno dijete može (a ne mora) pacificirati obje strane sudarene i nepokolebljive u mržnji, ratu, sudovanju, ljutnji i potencijalnom novom nasilju.

Oni stvarnost ne poznaju ili ju ne žele poznavati

U članku 33. Konvencija se ipak odlučila sramežljivo progovoriti i o psihičkom nasilju. No, naravno bez objekta. Ne zna se tko bi to mogao biti izložen njemu. To tako, unatoč opće poznatim statistikama kako je verbalno nasilje vrlo čest oblik psihičkoga. A verbalnom su nasilju najčešće izložena djeca i muškarci i očevi. No, konvencija je (i) ovdje tobože općenita a u stvari otvoreno pristrana.

Članak 36. govori o seksualnom nasilju i toliko je pun gluposti da je to sve naporno i navoditi. Prepričat ću samo Istanbulska konvencija335ovako usput: govoreći o tri vrste penetracije kaže mudra Konvencija „seksualne naravi“. A da kakve bi naravi penetracija bila? Zatim kaže da će se to namjerno ponašanje inkriminirati. Znači ako je nenamjerna penetracija onda ništa? A kako će se sankcionirati pentracija koja je bila dobrovoljna, ali se penetrirana poslije predomislila? Vjerojatno isto kao i do sada: muškarci ili očevi bit će po prijavi žene automatski privedeni istražnom sucu i ako ne žele priznati krivnju, ako nisu krivi, čekat će svoj red za suđenje. A kako taj rok može biti duži i od mjeseca ili dva, ljudi gube posao od kojeg žive. Tako se događa da su muškarci ili očevi prisiljeni ne samo priznati nasilje kojeg nije bilo, nego i cijeli život nositi stigmu presuđenog nasilnika. Za ovu Konvenciju sve je ovo viša matematika, oni stvarnost ne poznaju ili ju ne žele poznavati.

Isto tako, kako će se sankcionirati i određivati je li to bilo bez pristanka: sudjelovanje druge osobe u seksualnim radnjama s trećom osobom? Što ako nakon sudjelovanja osoba A promjeni mišljenje? Hoće li osoba B biti kriva ili i osoba C? U svojoj zadrtosti, Konvencija se zaista upušta... I zatim još Konvencija piše: „Pristanak mora biti dobrovoljan kao rezultat slobodne volje osobe, što se procjenjuje prema okolnostima slučaja.“ A tko je taj tko će biti procjenitelj? Pa da pukneš od smijeha kad to ne bi izazivalo punu pravnu mučninu.
Pa kaže nama predsjednik Vlade Plenković: Pa pročitajte tekst konvencije.

- nastavlja se –
Javor Novak


 

Istanbulska konvencija

Nakon 34 točke normiranja, zgodna je još jedna kontradikcija kojom Konvencija ili ne zna što radi ili nam želi baciti pijesak u oči pa u članku 73. kaže: „Učinci ove Konvencije, Odredbe ove Konvencije, ne dovode u pitanje odredbe unutarnjeg prava i obvezujućih međunarodnih instrumenata koji su već na snazi ili mogu stupiti na snagu...“, a po kojima bi bila moguća povoljnija prava osobama u borbi protiv „nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“. Kako to učinci ove Konvencije „ne dovode u pitanje odredbe unutarnjeg prava“ kad su iznad njega i kad Grevio uživa „povlastice i imunitete“?? Očito, nad-država će nam propisivati prava. Sudeći po tome koliko naši IKpolitičari i ini notorni, kuju u nebo ovu Konvenciju, ona je tu zato da bude naša alfa i omega, sjekira nad sjekirama - nad svim našim pravnim helebardama.

A što znači ovo, iz članka 77. (teritorijalna primjena), točka 1.: „Svaka država ili Europska unija mogu, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, navesti područje ili područja na kojima se primjenjuje ova Konvencija.“ Je li to Europa regija umjesto država? Sve ponovljeno još i u točki 2.: „Svaka Stranka može, u bilo kojem naknadnom trenutku“ (...) „proširiti primjenu ove Konvencije na bilo koje drugo područje određeno u izjavi i za čije je međunarodne odnose ona odgovorna ili u čije ime je ovlaštena poduzimati mjere.“ Nestaju li ovime države u korist EU nad-države?

Zatim slijede striktno označene moguće rezerve od Konvencije, a koje nisu moguće u cjelini, što je zgodno, nego samo djelomično i pod brojnim (otegotnim) uvjetima. Zgodno je i to što rezerve imaju rok trajanja (od pet godina), a poslije toga sve Jovo nanovo? Utješno je da se mogu obnoviti (što oduševljava), ali nije rečeno do kada no zato treba dati grevio-u objašnjenje zašto se rezerva produljuje.

Divne kontradikcije

U ovom članku, članku 79. u točki 2.eto još jedne u nizu divnih kontradikcija: „Osamnaest mjeseci prije datuma isteka rezerve, Glavno tajništvo Vijeća Europe obavijestit će dotičnu Stranku o tom isteku.“ Znači primjerice Hrvatska će biti obaviještena. Zatim: „Najkasnije tri mjeseca prije isteka Stranka će obavijestiti Glavnog tajnika da zadržava, mijenja ili povlači svoju rezervu.“ No, „U nedostatku obavijesti odnosne Stranke, Glavno tajništvo će obavijestiti tu stranku da se njezina rezerva smatra automatski produljenom na razdoblje od šest mjeseci.“ Znači i kad Hrvatska zaboravi, bit će obaviještena da joj je rezerva automatski produljena. A onda kaže ovo: „Propust Grevioodnosne Stranke da obavijesti o svojoj namjeri da zadrži ili preinači rezervu prije isteka tog razdoblja dovodi do prestanka rezerve.“ Tko tu koga plete?

Na kraju ove teme, u članku 80. točki 1. protivno svim pritiscima iz Europe da Hrvatska potpiše i ratificira ovu Konvenciju stoji još jedna kontradiktornost: „Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe.“ Onda zašto forsiranje? Zašto traženje obrazloženja?Gdje mi to kasnimo?

Ipak, na kraju (no, zašto izdvojeno a pod naslovom:Članak 66.?) saznat ćemo konačno i koje su to famozne „povlastice i imuniteti“. One se sad zovu „Dodatak“. Pa se tako, tek na posljednjoj stranici Konvencije, navodiništa manje nego šest točaka.

Radi važnosti navodim ih u cijelosti:

„1. Ovaj dodatak primjenjuje se na članove grevio-a navedene u članku 66. ove Konvencije, kao i na ostale članove izaslanstava u posjetu državi. U svrhu ovog dodatka, izraz 'ostali članovi izaslanstava u posjetu državi' uključivat će neovisne nacionalne stručne osobe i specijaliste navedene u članku 68. stavku 9. Konvencije, članove osoblja Vijeća Europe i tumače zaposlene od strane Vijeća Europe u pratnji grevio-a tijekom posjeta državi.

2. Članovi grevio-a i drugi članovi izaslanstava u posjetu državi će, tijekom izvršavanja svojih funkcija koje se odnose Grevio5na pripremu i izvršenje posjeta državi, kao i tijekom rada koji će uslijediti vezano uz njih te putovanja u vezi ovih funkcija, uživati sljedeće povlastice i imunitete:

a. imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja i od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu;

b. izuzeće od svih ograničenja njihove slobode kretanja prilikom izlaska iz zemlje ili povratka u zemlju prebivališta, te ulaska i izlaska iz zemlje u kojoj izvršavaju svoje funkcije, te od registracije kao stranca u zemlji koju posjećuju ili kroz koju prolaze u izvršavanju svojih funkcija.

3. Tijekom putovanja poduzetog u izvršavanju njihovih funkcija, članovima grevio-a i ostalim članovima izaslanstava u posjetu državi će, u pogledu carina i deviznih kontrola, biti odobrene iste olakšice kakve se odobravaju predstavnicima stranih vlada koji su na privremenoj službenoj dužnosti.

4. Dokumenti koji se odnose na ocjenu provedbe Konvencije, a koje nose članovi grevio-a i ostali članovi Genderizaslanstava u posjetu državi su nepovredivi u mjeri u kojoj se tiču rada grevio-a. Nikakvo zaustavljanje ili cenzura neće se primijeniti na službenu komunikaciju grevio-a ili na službenu  komunikaciju članova grevio-a i ostalih članova izaslanstava u posjeti državi.

5. Kako bi se osigurala potpuna sloboda govora i potpuna neovisnost u obavljanju njihovih dužnosti, članovima grevio-a i ostalim članovima izaslanstava u posjetu državi imunitet od pravnog postupka za izgovorene i napisane riječi i radnje poduzete u izvršavanju dužnosti i dalje se odobrava, neovisno o tome što odnosna osoba više nije uključena u obavljanje tih dužnosti.

6. Povlastice i imuniteti jamče se osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka s ciljem zaštite neovisnog ŽeneOdavno je već prošao trenutak u kojemu su žene žrtve ili žene pravne zaštitnice nasilja trebale i morale shvatiti da treba jasno i glasno osuditi svako nasilje, a ne samo jedan njegov najvidljiviji segment. Tako dugo, dok žene ne shvate da upravo one, pišući zakone i konvencije i provodeći ih, moraju osuditi nasilje prvo nad djecom, pa nad ženama, pa nad muškarcima i da u osudu trebaju i moraju svakako uključiti i verbalno nasilje (a kojeg u ovoj Konvenciji uopće nema!) nikakvi zakoni niti konvencije ne će nam ni donijeti, niti krasitinekakvu buduću uvjerljivost a pogotovo ne će dokinuti nasilje. Svi nasilnici/nasilnice moraju biti obuhvaćeni sankcijama, bez toga nema društvenog zdravlja.izvršavanja njihovih funkcija u interesu grevio-a, a ne radi njihove osobne koristi. Odricanje od imuniteta osobama navedenima u stavku 1. ovog dodatka izvršit će Glavni tajnik Vijeće Europe u svakom slučaju u kojem bi, prema njegovom ili njezinom mišljenju, imunitet ometao izvršenje pravde i kada ga se može odreći bez štete za interese grevio-a.

Zaštićeni medvjedi

Imam ova pitanja: zaštićeni medvjedi su članovi izaslanstva, neovisne nacionalne stručne osobe, specijalisti, članovi osoblja Vijeća Europe pa čak i tumači zaposleni od VE. Svi oni imat će imunitet „od osobnog uhićenja ili pritvaranja i od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka“. Zašto je važna osobna prtljaga? Bit će izuzeti od „registracije kao stranca u zemlji koju posjećuju“. Znači bit će tretirani kao rezidenti, čemu ta krivotvorina? Zatim nesuvislo ovo: „članovima grevio-a i ostalim članovima izaslanstava u posjetu državi će, u pogledu carina i deviznih kontrola, biti odobrene iste olakšice kakve se odobravaju predstavnicima stranih vlada koji su na privremenoj službenoj dužnosti.“ Znači u stvari stranci, bit će tretirani kao domaći, a uživat će carinske rodolakšice kao stranci na privremenoj službenoj dužnosti u stranoj zemlji. Onda, što su oni: stranci, ne stranci, povlašteni rezidenti ili...? Od kakve je važnosti i s čime je u stvari u vezi ne carinjenje predmeta i osobne prtljage, za provođenje Konvencije o nasilju nad ženama te za usmene i pismene zaključke i dokumente grevio-a? I još se naglašava kako to nije radi osobne koristi!

Genijalna je i točka 5., naročito ovaj dio, pazite sad: „neovisno o tome što odnosna osoba više nije uključena u obavljanje tih dužnosti.“ Znači članovima radne skupine osigurava se potpuna sloboda govora i potpuna neovisnost u obavljanju dužnosti neovisno o tome što osoba odavno nije uključena u obavljanje navedenih tužnosti! Je li to znači da im se jamči doživotni imunitet? Pa to nemaju čak ni naši saborski zastupnici ni predsjednici Vlade!

Zgodna je ova, već tradicija i praksa Konvencije, da bude proturječna. Evo još jedno neuvjerljivog pokušaja uvjeravanja u suprotno, pogledajmo još jednom točku 6: povlastice i imuniteti se jamče „u interesu grevio-a a ne radi njihove osobne koristi“. Pa, ako je riječ o interesu grevio-a kakve veze ima ne carinjenje predmeta a koji nikako nisu dokumenti grevio-a a iz osobne su prtljage? Tko tu dakle „nema“ osobnu korist?

Žene ne će biti bolje zaštićene nego što su to danas

Pa vi dragi čitatelji zaključite o Istanbulskoj Konvenciji sami. Kaže nama predsjednik Vlade g. Plenković neka čitamo Konvenciju. Da, nažalost je čitamo i ne vjerujemo koliko nametanja i opasnih podvala ona donosi. Koliko prozirnih kontradiktornosti i privilegija. Koliko ovakva Konvencija upravo stvara i potiče neravnopravnost i koliko je Vladajednodimenzionalna i neprimjenjiva. Nositeljice izrade ovog uratka, u svojoj mono-dimenzionalnosti i širokoj pristranosti uvjerene su kako su stvorile željenu, apsolutnu zaštitu žena. Međutim, upravo zbog te pristranosti, žene ne će biti bolje zaštićene nego što su to danas. Odavno je već prošao trenutak u kojemu su žene žrtve ili žene pravne zaštitnice nasilja trebale i morale shvatiti da treba jasno i glasno osuditi svako nasilje, a ne samo jedan njegov najvidljiviji segment. Tako dugo, dok žene ne shvate da upravo one, pišući zakone i konvencije i provodeći ih, moraju osuditi nasilje prvo nad djecom, pa nad ženama, pa nad muškarcima i da u osudu trebaju i moraju svakako uključiti i verbalno nasilje (a kojeg u ovoj Konvenciji uopće nema!) nikakvi zakoni niti konvencije ne će nam ni donijeti, niti krasitinekakvu buduću uvjerljivost a pogotovo ne će dokinuti nasilje. Svi nasilnici/nasilnice moraju biti obuhvaćeni sankcijama, bez toga nema društvenog zdravlja.

Upravo ne vjerujem da je ovu Konvenciju i sam predsjednik Vlade uopće pročitao. Neshvatljivo je što je on u njoj vidio, bolje rečeno što sve nije. Upravo neshvatljivo. Koga je (i da li uopće) konzultirao? Osobno, zaključit ću ovako: ovo je opasno, manjkavo, rodno ideološko i zadojeno štivo te ruglo od ravnopravnosti, ali i od pravna sustava normi uz stvaranje nadnacionalne mreže privilegiranih i to doživotno privilegiranih.

Pozdrav predsjedniku Vlade. Što prije...trk... na ratifikaciju!

-nastavlja se-
Javor Novak

Vidi Konvenciju i Pojašnjenje Vladina ureda za ravnopravnost spolova na poveznici.

Poveznica: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j-novak/28955-j-novak-tako-se-ne-gradi-ravnopravnost-5-dio.html