Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!     

IN MEMORIAM Đuro Zagajski 2018

Đuro Zagajski – kratka biografija

Đuro Zagajski, rođen 2. listopada 1939. u Zagrebu, već kao maloljetnik pokušao je nekoliko puta pobjeći iz Jugoslavije. Jednom mu je to uspjelo, ali su ga austrijske vlasti vratile u Jugoslaviju, gdje je najprije proveo dva mjeseca u zatvoru, a potom je bio upućen na odsluženje vojnog roka. Vrativši se iz JNA u Zagreb bio je ponovno uhićen i osuđen na dvije godine zatvora zbog “neprijateljske propagande“. Napokon, u srpnju 1967. godine Zagajski se ponovno odlučuje na bijeg iz Jugoslavije i dolazi u Njemačku gdje dobiva politički azil. U narednom razdoblju sudjelovao je u demonstracijama protiv Jugoslavije i pratio emigrantske publikacije.

“Operativna obrada“ nad Đurom Zagajskim

Dana 22.01.1982. godine Centar SDS Zagreb zaveo je “Operativnu obradu“ nad Đurom Zagajskim.

Operativnu obradu nad njim predložio je Zdravko Mustač, načelnik Centra SDS Zagreb, suglasan je bio Josip Perković, načelnik II. odjela Centrale SDS SRH, a odobrio je Vinko Bilić, načelnik SDS SRH, dok je operativnu obradu od tada vodio Milan Munjas, operativni radnik Centra SDS Zagreb.

Osoba od posebnog povjerenja Đure Zagajskog bio je Stjepan Mesek, koji je bio agent Centra SDS Zagreb pod kodnim imenom “Karlo“ i “Dubravko“. Njega su na vezi od studenog 1981. godine do ožujka 1983. godine držali Mišo Deverić i Milan Munjas – djelatnici II. odjela Centra SDS Zagreb.

Suradnika “Emina“ vodili su djelatnici Centra SDS Varaždin Milan Tesla i Ilija Dodik, a oko vođenja suradnika instruirao ih je Josip Perković.

Dušan Šime Periš angažiran je 12.6.1981. godine i njegov pseudonim je bio “Dukat“.

Bio je na vezi Zlabnik Damira i Roguljić Mladena, djelatnika II. odjela Centra SDS Zagreb u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

U izjavi suradnika “Jerka“ od 2.12.1982. godine, koju je on vlastoručno napisao i potpisao, stoji: “Ja, Branko Sklepić, rođen 7.1.1947., na privremenom radu u SRNj München, dajem dobrovoljno i bez prinude Izjavu kojom se obvezujem da ću na dobrovoljnoj bazi, odano na patriotskoj bazi davati podatke službi DS. Pošto se krećem u društvu ekstremnih emigranata u Münchenu kao što su Zagajski Đuro itd. Sva saznanja ću prenašati, bilo pismenim putem ili direktnim kontaktom sa službom SDS“. “Jerka“ je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Damir Zlabnik, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Suradnik “Pjesnik“ je bio Miro Škrinjarić, kojeg je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Mišo Deverić, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Pored njih tu je veliku ulogu odigrao i izvjesni Milan Dorič – pod pseudonimima “Hanzi“, “Milan“, “Flora“ i “Pogan“.

Ubojstvo Đure Zagajskog

Djuro Zgajski grobU noći od subote na nedjelju, 26. na 27. ožujka 1983., ubijen je emigrant Đuro Zagajski, rodom iz Zagreba.

Mrtvo tijelo Đure Zagajskog pronađeno je u jutarnjim satima na otvorenom polju u münchenskom parku Vrt fazana. Zagajski je bio prijatelj i suradnik Stanka Nižića (ubijen 23.08.1981. u Zürichu) i Luke Kraljevića (preživio nekoliko udbinih atentata).

Mjesecima prije ubojstva Zagajskog, suradnik zagrebačke Udbe pod pseudonimom "Karlo", dostavljao je izvješća o aktivnostima hrvatskih emigranata u Njemačkoj i Švicarskoj. Glavna osoba u tim izvješćima bio je Đuro Zagajski.

Suradnik varaždinske Udbe pod pseudonimom “Emin“ u izjavi od 25.02.1983. godine, mjesec dana prije ubojstva, tvrdi da je Đuro Zagajski stekao potpuno povjerenje u njega i da u posljednje vrijeme zna većinom dolaziti u njegov stan i duže se zadržavati, dok je ranije izbjegavao da zajedno odu bilo kuda izvan javnih lokala. Sada je spreman i da se sa “Eminom“ nasamo vozi u njegovom automobilu.

Poslije ubojstva “Eminovo“ auto je završilo u Austriji na otpadu jer je navodno poslije automobilske nesreće bio totalno slupan. “Eminu“ se naravno nije ništa desilo, ali tako je uništio važne dokaze.

M. Štimac, rođen 1952 godine u Rijeci, član SKPJ, “odležao“ je sedam godina u KPD Stara Gradiška. Đuru Zagajskog je navodno upoznao u zagrebačkom zatvoru. Štimac je došao 1982. godine u Njemačku i od tada je radio sve da dobije njegovo povjerenje. Đuro Zagajski mu je bio čak i vjenčani kum 25.02.1983. - mjesec dana prije ubojstva. M. Štimac je bio i tajnik društva «Zrinski» čiji je predsjednik bio prof. Vladislav Musa.

Štimčeva desna ruka bili su kriminalci iz Sinja braća B. i P. Penić.

B. Penić se je hvalio da ima grupu ljudi u Splitu i Zagrebu koji su u stanju za novac izvršiti svaku akciju. Navodno su to kriminalci s kojima je Penić bio na izdržavanju kazne zatvora u Lepoglavi.

Đuro Zagajski je proveo zadnje sate svoga života u stanu B. Penića i njegove bivše njemačke supruge Astrid. U njihovom društvu su još bili P. Penić, M. Štimac i B. Sklepić. Nekoliko sati poslije večere kod B. Penića pronađeno je mrtvo tijelo Đure Zagajskog.