“Hrvatska javnost, napose birači, čijim je glasovima ustoličena vlast gospodina Plenkovića koji sada gazi njihovu izbornu volju i najdublja uvjerenja znaju ii trebaju znati da su Neovisni za Hrvatsku jedini, ponavljam, jedini zastupnički klub u Hrvatskom saboru koji će glasovati protiv ratifikacije Istanbulske konvencije”, istaknuo je u srijedu 11. travnja 2018.g. dr. Zlatko Hasanbegović u ime kluba Neovisni za Hrvatsku"

Zlatko Hasanbegović


Upozorio je da se medijskom manipulacijom nametnuo stav da si ili bezuvjetni zagovornik konvencije i time protivnik nasilja nad ženama ili si protivnik ratifikacije i time zagovornik nasilja nad ženama. Naglasio je da je zaštita žena samo smokvin list te da je glavna svrha konvencije prikrivena, ona je sredstvo za ostvarivanje drugih ideoloških ciljeva, odnosno rodne ideologije.

Govor dr. Zlatka Hasanbegovića donosimo u cijelosti:

„Poštovane zastupnice i zastupnici,

posljednjih tjedana i mjeseci toliko je toga rečeno i napisano o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno nazvanoj Istanbulska konvencija, da je teško dodati nešto novo.

Vještom političko-medijskom manipulacijom nametnuta je dihotomija koja glasi: Ili si bezuvjetni zagovornik ratifikacije i time građanski emancipiran, protivnik nasilja nad ženama, ili si, s druge strane, protivnik ratifikacije i time zagovornik svakovrsnog nasilja nad ženama, suptilno i rafinirano, u duhu tolerancije označen kao takozvani „katotaliban“, Baukov „moderni križar“, vjerski fundamentalist, zatucani konzervativac, desni ekstremist i slično.

Pojednostavljeno, ili si oduševljeni sljedbenik i poštovatelj gospode Jean Claude Junckera, Andreja Plenkovića, gospođe Rade Borić ili si neostvareni i potencijalni Joseph Fritzl i Ebu Bekr al-Bagdadi. Nema, niti smije postojati bilo kakvo drugo stajalište ili shvaćanje.

“Neovisni za Hrvatsku jedini su zastupnički klub koji će glasovati protiv IK”

Klub Neovisni za Hrvatsku bezuvjetno je protivnik ne samo ratifikacije nego i samog čina pristupanja Istanbulskoj konvenciji. O tome smo kao saborski zastupnici i političari proteklih mjeseci iznosili jasna stajališta i argumentaciju. Nismo se skrivali iza takozvane savjesti ili kao politički i svjetonazorski „hermafroditi“ izbjegavali jasan stav.

Hrvatska javnost, napose birači, čijim je glasovima ustoličena vlast gospodina Plenkovića koji sada gazi njihovu izbornu volju i najdublja uvjerenja znaju ii trebaju znati da su Neovisni za Hrvatsku jedini, ponavljam, jedini zastupnički klub u Hrvatskom saboru koji će glasovati protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.

Budući da zbog političko-medijske manipulacije s obilježjima Agitpropa i širenja lažnih vijesti, izmaklo, u čemu su točke prijepora, o čemu prijepora uopće nema, treba se vratiti na meritum stvari.

Razlozi za protivljenje ratifikaciji

Neovisni za Hrvatsku odbijaju ratifikaciju iz sljedećih razloga:

1. Ukoliko prihvatimo da je navodno jedina svrha Konvencije, zanemarujući na trenutak ideološku i rodno teorijsku pozadinu i stvarne dugoročne ciljeve, ono što stoji u članku 1.A., citiram, zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, ukloniti, progoniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji i to putem više od 40 različitih točaka konvencije, u tom slučaju ne samo njezina ratifikacija već i usvajanje postaju bespredmetni uz neoborivi argument da su sve ove odredbe već ugrađene u hrvatsko zakonodavstvo.

Budući da je stvarna i prikrivena svrha ove konvencije na drugoj strani i da joj je zaštita žena od nasilja tek smokvin list i sredstvo za ostvarivanje drugih ideoloških ciljeva suprotstavljenih ne samo onome što nazivamo tradicionalnim obiteljskim vrijednostima i antropologiji, proizašloj iz monoteističke judeo-kršćansko-islamske baštine, već suprotstavljenih i znanosti, biološkim činjenicama te na kraju i zdravoj pameti i razumu.

2. Drugi razlog je povezan s temeljnim svjetonazorskim i vrijednosnim pitanjima na kojima počiva ne samo hrvatski narod, već i ljudski rod kao takav. Nasuprot tim temeljima stoji izazov onoga- što možemo zvati rodnom ideologijom, rodnom teorijom, ili kako god hoćemo, a kojim je nadahnuta i ova Konvencija, što njezini stvarni autori i ne kriju.

Dakle, njezin stvarni autor nije gospodin Plenković, niti gospođa Murganić već jedan vrlo jasan lobi stručnjaka za ono što se i kao akademska disciplina naziva rodna teorija.

Temelj ove ideologije ili teorije je manipulacija s fluidnim, konfuznim i višeznačnim pojmom „roda“, nažalost već penetriranog u hrvatsko zakonodavstvo putem HDZ-SDP vlada, koji postupno treba nadomjestiti biološki određen spol, kao puku zakonsku klasifikaciju i navodni izvor nejednakosti i različitih diskriminacija.

Budući da ovo nije mjesto ni vrijeme za akademsku raspravu i nadmudrivanje, već za iznošenje političkih stajališta, osvrnut ću se tek na argumentaciju Vlade i različitih rodnih aktivista po kojoj u ovoj Konvenciji nema rodne ideologije (rodne teorije), iako je svakom imalo upućenom, i bez da je stručnjak za takozvane rodne studije, jasno da je ona upravo tom teorijom nadahnuta.

“Interpretativna izjava po kojoj “RH smatra da IK ne sadrži obavezu uvođenja rodne ideologije” ima jednaku težinu kao izjava da RH smatra da štrukle sa sirom ne sadrže sir”

Zanemarujući dio interpretativne izjave po kojoj, citiram, „Republika Hrvatska smatra (!) da odredbe ne sadrže obavezu uvođenja rodne ideologije“, što nakon ratifikacije sa stajališta činjeničnog stanja i obveze provedbe, ima pravnu težinu jednaku izjavi da Republika Hrvatska smatra da štrukle sa sirom ne sadrže sir, po svojoj subinteligentnosti, da ne kažem glupavosti, i podcjenjivanju pameti je argument da u Konvenciji nema rodne ideologije jer se, citiram, „u tekstu nigdje ne spominje“!

Po toj kvazilogici, niti Marxov Komunistički manifest nije izraz marksizma jer su njemu ne spominje riječ marksizam, primjerice, Evanđelje po Ivanu ili Mateju ne bi se mogli nazivati kršćanskim spisima jer se u njima ne spominje izrijekom riječ „kršćanstvo“, Starčevićevi spisi izrazom hrvatske nacionalne ideologije ili nacionalizma jer se u njima ne spominju riječi „ideologija“ i „nacionalizam“ itd.

“Definicija “roda” nema nikakvo znanstveno utemeljenje”

Dakle, ključni argumenti Konvencije i Vladina objašnjenja, trebala bi biti definicija pojma „rod“ koja ne niječe spol, ali od kojega se ipak razlikuje kao, citiram „društveno oblikovane aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce.“

No upravo ova, paušalna definicija sama po sebi ukazuje na ideološku pozadinu cijele Konvencije budući da nema nikakvo znanstveno objašnjenje već je proizašla kao jedna od definicija iz rodno-teorijske retorte, jer je u društvenoj zbilji ono što se u Konvenciji naziva rodnim ulogama i rodnim stereotipima koje u društvenim inženjeringom treba ukloniti, nemoguće svesti samo na naučene i kulturalne čimbenike bez bilo kakve poveznice s biološkim čimbenicima proizašlim iz spola, a posebice motivaciju i nasilje prema ženama kao i prema bilo kome drugome izvoditi i svoditi isključivo na takozvane rodne uloge i stereotipe.

Dakle, sankilotski, ideološki i totalitarno nadahnut. To je, gospodine (ne vidim ga ovdje) Bauk, primjer totalitarnog mentaliteta i konteksta.

Pravila povjerljivosti za liječnike, odvjetnike i svećenike više neće predstavljati zapreku za prijavljivanje!

Totalitarno nadahnut rodno-teorijski duh ove Konvencije vidljiv je upravo iz onoga što se naziva „Pojašnjujuće izvješće“ i komentara uz njezine odredbe. Tek nekoliko navoda:

Traže se, citiram, „DALEKOSEŽNE promjene.”

„Obveze iz Konvencije temelje se na uvjerenju priređivača Nacrta, da na postojeće obrasce ponašanja žena i muškaraca utječu predrasude, rodni stereotipi te običaji i tradicija koje treba poništiti, a koji su rodno polarizirani.“

Dalje, u totalitarnom duhu od stranaka Konvencije se zahtjeva da poduzmu mjere nužne za provođenje promjena u, citiram Orwela, „mentalitetu i stavovima“: „treba se utjecati na srce i umove pojedinaca” koji svojim ponašanjem, prema autorima, “pridonose održavanju oblika nasilja koje pokriva opseg ove Konvencije“.

Ovakav pseudoznanstveni i totalitarni koncept, prema čl. 14 treba promicati „na svim razinama obrazovanja“– od vrtića do Sveučilišta „putem odgovarajućih nastavno-radnih materijala“.

Tu je i totalitarna odredba promicanja takozvanih nestereotipnih rodnih uloga i na „sve neformalne obrazovne aktivnosti, kulturne, športske aktivnosti“ (što uključuje vjerske obrazovne ustanove!).

Na tom tragu su, što je posebice promaknulo javnosti, i čl. 27 i 28– prijavljivanje od strane stručnjaka od kojih država traži da pravila povjerljivosti ili tajne koje su propisane Zakonom i drugim aktima, primjerice, liječnicima, odvjetnicima ili svećenicima više ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja nadležnim organizacijama ili tijelima, ako se ima „opravdana razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije“.

Ovime se, među ostalim, otvara mogućnost zlouporaba i različitih, osobito u postkomunističkim društvima duboko ukorijenjenih, denunciranja sa nesagledivim društvenim posljedicama.

Konvencija propisuje “rodnu ravnotežu” kod članova GREVIO-a, a sve su članice žene

Ratifikacija predstavlja i dodatno sužavanje suvereniteta hrvatske države ispod razine članstva u EU, to se vidi u tutorstvu takozvane „skupine stručnih osoba za djelovanje“,-GREVIO-a
O ideološkoj pozadini stvarnih ciljeva ove Konvencije, uključujući prvorazredno licemjerje, svjedoči nešto što je promaklo u svim raspravama i polemikama.

Naime, u Konvenciji stoji da će se GREVIO sastojati od najmanje 10 i najviše 15 članova uzimajući u obzir „rodnu ravnotežu“! Nasuprot načelu takozvane „rodne ravnoteže“ članove GREVIO-a čini ISKLJUČIVO 10 žena, prekaljenih rodnih aktivistica i „stručnjakinja“.

Iz toga se mogu izvući samo dva zaključka:
1. Ili da Vijeće Europe krši odredbe vlastite Konvencije
2. ili da je takozvana „rodna ravnoteža“ zadovoljena mogućim polimorfnim usmjerenjima i ulogama članica GREVIO-a, što lažnu zagonetku o tome ima li ili nema u Konvenciji rodne ideologije, čini – trajno riješenom.

Jasna poruka Plenkoviću i vladajućima: “Vrijeme brzo leti, a podcjenjivanje bila naroda bit će kad-tad kažnjeno”

Na kraju, da ne budem prestrog, ima li u Konvenciji nešto dobro? Naravno da ima.

Primjerice, članak 80. i zove se „otkazivanje“ i u članku 1. glasi: „Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe.“

Neovisni za Hrvatsku kao jedan od ciljeva svoga političkog djelovanja vide i nastojanje da nakon sljedećih izbora budu dijelom one saborske većine, utemeljene u istinskoj narodnoj volji, a koja će to i učiniti, otkazati Konvenciju.

Za to postignuće nam ne treba ideološko sektaštvo, besplodna društvena i narodna polarizacija te referendumski ekshibicionizam putem kojega će marginalne skupine tražiti svoj politički prostor.

Na ovome ne treba stranački parazitirati, treba nam suverenistička politika, jasan stav i izbori kao jedini argument kojim se može iskazati stvarna narodna volja i raspoloženje.

Gospodine Plenkoviću – kojega ne vidim ovdje, gospodo iz HDZ-a, ponekad i o tome razmislite, vrijeme brzo leti, a svaka oholost, prepotencija i podcjenjivanje bila naroda ima svoj rok trajanja i na kraju će, kad- tad, biti kažnjena.

O pobjedama i porazima će odlučivati hrvatski narod, ne briselski birokrati, samozvani marketinški stručnjaci, Sluškinje, Babe, genderolozi, Macan i odabrani novinski kolumnisti na stalnoj vezi sa svima poznatim, takozvanim „neimenovanim izvorima“ iz vrha HDZ-a.