OBILJEŽAVANJE 20. GODIŠNJICE SMRTI

RATNOG MINISTRA OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE

GOJKA ŠUŠKA

 

OKRUGLI STOL

Sjećanje na ratnog ministra obrane Republike Hrvatske g. Gojka Šuška

Četvrtak, 3. svibnja 2018.

HVU „Dr. Franjo Tuđman“, Časnički dom, Zagreb, Ilica 256 b

________________________________________________________________________________

 

Ante Beljo, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru

ZNAČAJ GOJKA ŠUŠKA I HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U STVARANJU RH

Gojko Šušak Široki Brijeg Ante Beljo

U središtu Širokog Brijega kod spomenika Gojku Šušku položen je vijenac i zapaljena svijeća - Službena fotografkinja Širokog Brijega, Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević

Kad govorimo o doprinosu hrvatskog iseljeništva u stvaranju hrvatske države i o ulozi bilo kojega pojedinca u tom procesu, moramo pri tome uzeti u razmatranje različite uvjetovanosti koje su određivale načine i metode djelovanja, ovisno o prilikama u domovini, svjetskim političkim silnicama u određenim vremenima s kojima je trebalo računati, o posebnostima političkih i kulturoloških odnosa u pojedinim državama i organiziranosti hrvatske zajednice te o jedinstvenosti i masovnosti u traženju podrške za malobrojne ali ključne zahtjeve.

Bilo je od iznimne važnosti ne dopustiti da nas uvuku u bilo kakve igre ili prijepore s bivšim jugoslavenskim obavještajnim službama, ili službama drugih država koje s njima tijesno surađuju jer, po onoj poznatoj,

Nikada se ne hrvajte u brlogu sa svinjama. I jedni i drugi ćete se uprljati, a svinje to vole. Oni koji to budu promatrali, na kraju ne će uočiti razliku između jednih i drugih.

Dakle, polje kulturnih i športskih aktivnosti, zaštite ljudskih prava, borbe protiv diktatura, totalitarizama i sl. nailazile su uvijek na podršku kod svih dobronamjernih ljudi, a u našem hrvatskom slučaju i našoj iskrenoj zauzetosti i žrtvi za te ideale nikada nisu bila potrebna neka dodatna dokazivanja.

I, evo, u svemu navedenom Gojko Šušak uvijek je znao izabrati onu stranu koja je za hrvatsku samostalnost bila najdjelotvornija, a onda svim srcem i razumom ustrajati u njezinu oživotvorenju, po onoj iz molitve sv. Franje, čiji je Gojko bio najgorljiviji i najvjerniji zagovornik:

 Bože, daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,

daj mi snage da prihvatim ono što se ne može promijeniti,

a najviše od svega, daj mi mudrosti da razlikujem prvo od drugoga…

Gojko je poslije ilegalnoga prelaska jugoslavenske granice 1967. god. boravio u izbjegličkom logoru Traiskirchenu kraj Beča do 1968. god., a onda je dobio imigrantsku ulaznu dozvolu za Kanadu. Doselio se kod dvojice braće u glavni grad Ottawu, u kojem je živio sve do povratka u Hrvatsku 1990. god.

Rastao je Gojko s hrvatskom zajednicom u Ottawi, a i hrvatska zajednica s njim. Kroz čitavo to vrijeme on i njegova obitelj i prijatelji bili su neumorni lobisti za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, u suradnji sa svim aktivistima iz ostalih dijelova Kanade i onih iz Hrvatske kojima su bili gostoljubivi domaćini i pružali boravište i logističku pomoć.

A sada ponešto o dvama ključnim desetljećima, onima sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, u životu i aktivnostima hrvatskih zajednica u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, ali i ostalim državama u svijetu u koje je dospio velik broj novih hrvatskih doseljenika, u kojim je Gojko aktivno sudjelovao:

U sedamdesetim godinama, poslije ugašenog Hrvatskog proljeća, bilo je važno upozoriti svijet u kojem smo živjeli na masovne progone Hrvata u bivšoj državi i kršenje njihovih ljudskih i nacionalnih prava.

U tu svrhu bili su organizirani česti masovni prosvjedi ispred jugoslavenskih veleposlanstava i konzulata. Organiziran je i velik broj štrajkova glađu pred kanadskim parlamentom u Ottawi i pred zgradom UN-a u New Yorku u čemu je, u organiziranju i izvršavanju, Gojko Šušak imao ključnu ulogu, a i sam je u njima sudjelovao.

Te aktivnosti bile su uvijek popraćene velikim promotivnim kampanjama za prava hrvatskog naroda na demokraciju, slobodu i samostalnost. Kao državljani u tim zemljama i u suradnji s drugim pripadnicima naroda „iza željezne zavjese“, dobivali smo podršku mnogih udruga za ljudska prava, uglednih političara i utjecajnih javnih i kulturnih djelatnika.

Koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina poznata i priznata organizacija Amnesty International pokrenula je akciju u čitavu svijetu za proglašenje pojedinih poznatih zatvorenika „zatvorenicima savjesti“ (prisoners of conscience), onih koji su bili zatvoreni isključivo zbog izražavanja svojih svjetonazorskih stavova i iznošenja zabranjenih istina. Od Hrvata takvima su bili proglašeni dr. Franjo Tuđman, Marko Veselica, Vlado Gotovac i još neki. Kampanje su imale velik uspjeh za promidžbu Hrvata u svijetu.

Malobrojni narodi ne mogu imati veliku vojnu silu i jako gospodarstvo u svjetskim razmjerima, ali svoju obranu i snagu mogu graditi na poštivanju i promidžbi općeprihvaćenih civilizacijskih vrijednosti i dostignuća.

Početkom 70-ih godina u Kanadi i SAD-u izgrađeno je više hrvatskih centara, osnovan je velik broj hrvatskih katoličkih župa i misija, ustanovljene su značajne organizacije kao Savez hrvatskih škola Amerike, Kanade i Australije, Hrvatsko-kanadski folklorni savez, Udruga hrvatsko-kanadskih umjetnika, a već 1985. osnovana je Zaklada za hrvatski jezik i kulturu u svrhu uspostave Katedre za hrvatski jezik i kulturu na jednom od kanadskih sveučilišta, što je i otvoreno na University of Waterloo u Waterloou, nedaleko od Toronta, 1998. godine. Gojko Šušak bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik te zaklade.

Zaklada, a zatim Katedra, podigla je razinu komunikacija kvalitetom i sadržajima na viši stupanj suradnje s kanadskim i američkim institucijama i omogućila hrvatskim znanstvenicima, kulturnim djelatnicima i aktivistima za ljudska prava nastupe na toj razini, a mladim hrvatskim naraštajima uključivanje u obrazovanje i na sveučilišnoj razini.

Za predavače iz domovine kao što su dr. Franjo Tuđman, dr. Ivan Supek, dr. Dalibor Brozović, dr. Stjepan Babić i dr. bili su od iznimnog značenja nastupi na američkim slavističkim kongresima na kojim svake godine sudjeluje između 2500 i 3000 profesora slavističkih znanosti s američkih i kanadskih sveučilišta, a i mnogi uzvanici iz drugih zemalja.

I, eto, tako smo dočekali vrijeme velikih promjena u istočnoj Europi, početke urušavanja komunizma i raspad Jugoslavije te postignuto jedinstvo vezano uz čvrstu odluku iseljeništva o pomoći narodu u Hrvatskoj u ostvarenju osmostoljetnog sna o stvaranju samostalne hrvatske države. Ta pomoć u obrani, lobiranju za priznanje u svijetu i brizi o prognanim i izbjeglim bila je ključna za uspjeh.

Gojko Šušak je svojim povratkom u Hrvatsku sa sobom donio i ovaj nezaobilazno važan kapital i povjerenje, koji su bili ključan čimbenik za pobjedu u ratu i današnji položaj Republike Hrvatske, hrvatskoga naroda u BiH i Hrvata diljem svijeta.