8. lipnja 2018. godine obilježen je spomen na tragične žrtve partizanskih zločina počinjenih u svibnju 1945. godine u šumi Lug kod Blelovara. U ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva obljetnici je nazočio član Predsjedništva i rizničar Društva Đuro Knezičić, te su tom prigodom položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve nedužno stradale žrtve partizana i komunista i njihovih zločinačkih službi OZNE I UDBE.

 

Koncelebriralnu Svetu misu predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovasko-križevački biskup.

Obljetnici je nazočila i Silvana Oruč Ivoš u svojstvu izaslanice predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, te je tom prigodom istaknula:

"Zločini počinjeni u šumi Lug, oni počinjeni na 72 gubilišta u Bjelovarsko-bilogorskog županiji, kao i na 940 mjesta diljem Hrvatske, te nastotinjak mjesta u Sloveniji, na trasi Križnoga puta, u svibnju i lipnju 1945. imaju isti obrazac. A to je da su bili sustavno planirani, iznimno brutalni, da je među njihovim žrtvama bilo djece, žena, staraca, te da su i počinitelji i nalogodavci - partizanska Titova vojska te njegove službe OZNA  i UDBA -ostali nekažnjeni.

Samo na ovom spomeničkom području pokopana su 293 ostatka dosad prešućivanih žrtava poraća. Nedužnih ljudi, pa  i cijelih obitelji, ubijenih bez ikakvog suđenja. Njihova jedina krivica je bila ta što su domoljubi i Hrvati. Što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu. Pogubljeni su mučki, bez svjedoka, dalako od očiju javnosti, u šumama i skrovitim mjestima. A i oni svjedoci koji su znali ili naslućivali što se dogodilo, koji su čuli vapaje i krikove hrvatskih mučenika, u strahu za vlasiti i živote obitelji, morali su šutjeti.

 

I tako gotovo 45 godina. Tek je 1992. godine na ovom području započelo iskapanje grobnih jama, a 2006. godine dio žrtava našao je mir i spokoj u obilježenom dostojnom počivalištvu.

No to nije slučaj sa stotinama tisuća drugih hrvatskih domoljuba.

 

Bivša država i njen represivan aparat svoje su krvave tragove u obliku povijesnih krivotvorina u hrvatskoh historiografiji ostavili puno prije Domovinskog rata. Na žalost, osamostaljenjem Hrvatske mnoge su povijesne krivotvoreine nastavile egzistirati. A brojne tragične sudbine nedužnih hrvatskih domoljuba ostale su skrviene i zaboravljene.

 

Ni dan danas na pravi se način nisu osudila zbivanja iz vremena poraća 1945. i komunističkog totalitarizma godinama kasnije. Uspostavom komunističke diktature i namjetanjem partijskog jednoumlja federalna Hrvatska odvojila se od europskog civilizacijskog kruga kojem je do tada pripadala, a novi okrutni režim počeo provoditi masovni progon političkih i drugih neistomišljenika.

 

Pod parolom klasne borbe koja je bila neodvojivi dio komunističke ideologije, počinjeni su najbrutlaniji zločini, zločini genocidnoga razmjera kao što su pokolji na trasi Križnog puta. Oni koji su bili nepodnobni zbog vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi, političkih uvjerenja ili zagovaranja nacionalne države, domoljubi, intelektualci i umjetnici, državni službeni NDH, njima bliske osobe, obitelji, djeca - okutno su smaknuti.

 

Na žalost, i danas 73 godine nakon počinjenih uločina, krivci nisu odgovarali. Najveći broj nedužnih žrtava još uvjek nije našao mir.

Danas, s ovom mjesta ne širimo mržnju prema krivcima i ne pozivamo na osvetu. Ali vapimo i pozivama na istinu. To je najmanje što, uz molitvu, moramo napraviti za sve one koji su mučki ubijeni u poraću 1945. i kasnije.

 

No isto tako, treba javno reći da je danas kada znamo što je komunistički režim napravio - neprihvatljivo, ostaviti slobodnu mogućnost da se u javnom prostoru koriste simboli tog režima koji je iza sebe od 1945. pa i tijekom Domovinskog rata, ostavio krvave žrtve. Nenormalni i ponižavajuće za sve žrtve, ali i za sve uljudbene snage da se danas u demokratskoj Hrvatskoj, vrijednosni sudovi tog režima ne samo nameću, nego imaju i veliki prostor u javnosti.

 

Nedužni hrvatski mučenici, koji su stradali kao žrtve ideologije komunističkog totalitarnog sustava i njegovih vođa, obvezuju nas da napravimo sve kako bi zaustavili krivotvorenje povijesti. Zaslužuju da istina o njima, ali i o njihovim krvnicima izađe iz ovih tužnih i krvlju natopljenih šuma i postane javna. Uložimo sve napore da se istraže grobišta i popišu žrtve partizanskih zločina. Ne radi osvete, nego istine kako bi žrtvama vratili dostojanstvo. Sve drugo je moralna i civilizacijska sramota.

 

Svim žrtvama neka je laka hrvatska zemlja. Počivali u miru Božjem!"