Hrvatsko žrtvoslovno društvo pohodilo je spomen području Crni potok u subotu 16. lipnja 2018. godine na kojem je održan komemorativni skup, kojim je obilježena 73. obljetnica tragedije koja se dogodila u lipnju 1945. kada su jedinice jugoslavensko-komunističke vojske ubile nekoliko stotina zarobljenih vojnika i civila.

Crni potok smatra se najvećim stratištem i grobištem civila i zarobljenih pripadnika OS NDH u našičkom kraju a i u istočnoj Hrvatskoj.

Na početku komemoracije sve nazočne je pozdravio predsjednik Udruge „Hrvatski domobran” ogranak Našice Željko Tomić koji je u svom govoru podsjetio na tragična događanja iz lipnja 1945. godine i pročitao imena žrtava za koje se zna da su tamo ubijena.

Sve nazočne pozdravio je i gradonačelnik grada Našica Josip Miletić koji je u svom govoru istaknuo. „Da trebamo pričati i govoriti što se ovdje, ali i na drugim hrvatskim bojištima dogodilo kako bi naša djeca znala tko je kako i na koji način stvorio našu domovinu.”

Komemoraciju je izvedbom prigodnih pjesama uveličao Kazimir Mikašek.

Slijedila je sveta misa za stradale na Crnom potoku koju je vodio fra Franjo Tomašević.

Nakon mise, kod spomen obilježja stradalim žrtvama Crnog potoka vijence su položili izaslanstvo Ministarstva hrvatskih branitelja koje je vodio pomoćnik ministra Hrvatskih branitelja Stjepan Sučić, izaslanstvo Osječko – baranjske županije predvođeno izaslanikom župana i potpredsjednikom županijske skupštine Ivicom Čemeom, izaslanstvo grada Našica predvođeno gradonačelnikom Josipom Miletićem i dogradonačelnikom Krešimirom Žagarom te izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članovi Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran kao i mnogi drugi sugrađani i gosti.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo na čelu sa predsjednikom Antom Beljom također je položilo vijenac i zapaljene su svijeće.

U partizanskom zločinu pobijeno do 5000 osoba

Partizanski poslijeratni zločini u Crnom potoku kod Našica u lipnju 1945. godine počinile su jedinice Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) i jedinice Jugoslavenske armije iz 17. krajiške brigade. Na ovaj su šumski predjel dovođeni su žicom vezani i iznemogli civili i vojnici, sudionici Križnoga puta, kao i civili iz našičkog područja. Procjenjuje se da je na Crnom potoku ubijeno između 1600 i 5000 osoba. Svjedočanstva govore o mnogo raspadajućih ljudskih tjelesa jer su žrtve bile pokrivene samo granjem s malo zemlje te da su divlje šumske životinje raznosile dijelove lešina. Područje je bilo prepuno osobnih predmeta žrtava kao što su sličice, molitvenici, dokumenti.

Svjedočanstva također otkrivaju da se Crni potok za kišnih dana pretvarao u krvavi potok. Tajnu ovoga najtežega zločina u povijesti našičkog kraja komunistička vlast pokušala je očuvati strogom zabranom pristupa na to područje i tek nakon promjene vlasti početkom devedesetih godina izgrađeno je spomen obilježje. O komunističkim zločinima u našičkom kraju Đuro Mikašek napisao je knjigu Našička spomenica žrtvama komunizma.

Krvava rijeka Crnog potoka

Navodimo dijelove govora gospodina Željka Tomića, predsjednika našičkog ogranka Udruge Hrvatski domobran. Prošlo je 70 godine od tragičnih lipanjskih noći 1945. godine, kada je ovdje nakon strašnog križnog puta od Bleiburga, svoju golgotu i smrt mržnjom osvetnika našlo mnoštvo hrvatskih mladića i muževa. Njih je pratila vojska zvana Narodnooslobodilačka, koja nije poštivala međunarodne norme, nije poštivala ljudsko dostojanstvo ni pravo na život.

Ta tzv. Narodnooslobodilačka vojska, dovodila je ovdje u nekoliko navrata po više stotina zarobljenika te ih masakrirala. Zločin je sustavno zataškavan. Sve se je odvijalo pred vojnim vlastima kotara Našice kao i zapovjedništvom partizanskih zapovjednika, mnogi Našičani sigurno znaju koji su to ljudi bili.Tada je ova predivna šuma odjekivala pucnjima pušaka i strojnica, odjekivala je beznadnim jaucima ranjenih i umirućih. Oni su bili dotučeni, sjekirama i kundacima, vilama i noževima, od lokalnog srpskog stanovništva. Spomenuti alat civilnih pomoćnika ubijanja pronađen je na ovom mjestu, a koji su to civilni pomoćnici bili, dobro je znano svima.

Njih je prekrila tama Crnog potoka i ove prekrasne šume. Nitko ne zna koliko je ovdje ljudi poubijano, ali temeljem vjerodostojnih svjedočenja, brojka prelazi 1600 osoba, a možda i po nekim naznakama i do 5000 osoba. Nedavno je otkriveno još jedno grobište u selu Velika Londžica. Čovjek čisti radilište te je na dvadeset-trideset centimetara dubine izvadio veći broj ljudskih kostiju. Kako to da su sva grobišta bila zaklonjena šumom ili pravoslavnim selima.

Prolazile su godine i desetljeća, a da se o ovom zlodjelu nije smjelo javno govoriti. Šutnja je u bivšoj nam državi trajala 45 godina s time da su hrvatski emigranti u inozemnim publikacijama svjedočili o tom zlodjelu. Mnogi su pisali o tim zlodjelima ali ja ću nabrojiti samo neke i to najistaknutije: Antun Čulić, prof. Branko Kranjčev i Đuro Mikašek.