Priopćenja

Komunistički ZločiniNovoPolitika

Hrvatsko žrtvoslovno društvo na hodočašću u Hercegovini pod nazivom Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća

Hrvatsko nebo Čapljina Hrvatsko žrtvoslovno društvo Ante Beljo

Hrvatsko žrtvoslovno društvo sa sjedištem u Zagrebu organiziralo je trodnevno hodočašće u Hercegovinu pod nazivom “Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća”. Oko pedeset članova Društva sa predsjednikom Antom Beljom položili su vijence i zapalili svijeće na više mjesta u Hercegovini gdje su počinjeni zločini nad Hrvatima početkom četrdesetih godina, uglavnom nedužnim civilima, a počinili su ih partizani i četnici.

zrtve hodocasce Ljubuški

Slijedećeg dana članovi Društva položili su vijence i zapalili svijeće pokraj Spomenika hrvatskoj slobodi u Čapljini gdje ih je dočekao gradonačelnik gospodin Smiljan Vidić, te se obratio nazočnima prigodnim riječima zahvale. U programu je sudjelovala i predsjednica Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH književnica Anita Martinac koja je govorila pjesmu Molitva za istinu te bila potpora u suorganizaciji hodočašća. Nakon Čapljine položen je vijenac i zapaljena svijeća u Strugama Gorici, gdje je ubijeno 25 hrvatskih civila u periodu od 13., 14. i 15. travnja 1941. godine od strane četničkih postrojbi. O tomu ih je upoznao po provedenim saznanjima i istraživanjima na području Strugam i Gorice, publicist gospodin Stanislav Vukorep.

Na Radimlji pored Stoca, vijenci su položeni uz spomenik žrtvama na Vidovu polju na mjestu masovnog posljeratnog jugokomunističkog zločina poznatom i kao Hercegovački Bleiburg. Nazočnim se u ime domaćina obratio gospodin Mladen Bošković predsjednik Ogranka Matice hrvatske Stolac i zahvalio na posjetu članovima Društva. Gospodin Stanislav Vukorep govorio je o dosadašnjim istraživanjima i saznanjima o masovnim ubojstvima na Radimlji, koja su započela odmah nakon dolaska partizana, u jesen 1944., a nastavljena su godinama nakon Drugog svjetskog rata. Na to mjesto dovođeni su također zatočenici iz mostarske „Ćelovine, zatvora OZN-e u Stocu, Čapljini, Čitluku i Ljubuškom. Književnica Anita Martinac je s prigodnom pjesmom Jame na Radimlji evocirala emocije i sjećanja na žrtve. Predsjednik žrtvoslovnog društva gospodin Ante Beljo govorio je o važnosti razotkrivanja istine a molitvu uz zapaljene svjeće izrekao je don Rajko Marković.

Nakon Čapljine, Stuga – Gorice, Radimlje i Stoca članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva uputili su se u Mostar u pratnji povjesničara Marijana Mandića i književnice Martinac, koji su im predstavili znamenitosti Hercegovine i govorili o povjesnim okolnostima kako iz vremena Drugog svjetskog rata tako i Domovinskog rata.

U Mostaru su posjetili Franjevački samostan gdje je domačin bio fra Ivan Ševo, dok je bogatu franjevačku knjižnicu predstavio fra Ante Marić. Članovi su također posjetili jezgru Staroga grada i Stari Most, te se spomenili i sedam pobijenih franjevaca iz mostarskog samostana koji su ubijeni i bačeni u Neretvu u veljači 1945. godine od strane partizana.

Isti dan članovi Društva također su posjetili Iliće i Cim, gdje su 15.travnja 1941. četnici-komunisti ubili četvero hrvatskih mještana, te spalili preko stotinu kuća i protjerali stanovništvo. U Cimu u Domu svetog Ante članove Hrvatskog žrtvoslovnog društva dočekao je fra Luka Marić, te članovi KUD Sv. Ante Cim, kao i članovi Udruge Framost. Nazočnima su o događanjima s početka Drugog svjetskog rata govirili povjesničari Hrvoje Mandić i Marijan Mandić. Program je vodila književnica Anita Martinac, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća obratio se i gospodin Ante Beljo.

Slijedećeg dana članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva nazočili su svetoj misi u Širokom Brijegu, te obilasku skloništa gdje su u veljači 1945. pobijeni širokobriješki franjevci o čemu im je govorio vicepostularor Vicepostulature fra Leo Petrović i 65 subraće fra Miljenko Stojić. U ime domaćina članove društva pozdravili su gradonačelnik Širokog Brijega gospodin Miro Kraljević i župan Zapadno-hercegovačke županije gospodin Zdenko Ćosić.

Pod jakim dojmovima o saznanjima iz prošlosti, kulturnoj baštini, kao i ljepotama Hercegovine, članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva vratili su se u Zagreb sa željom da o istom svjedoče pisanom riječi.  

Hrvatsko nebo

POVEZNICAhttp://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/04/17/hzd-na-hodocascu-u-hercegovini-pod-nazivom-stopama-uporno-presucivanih-hrvatskih-zrtava-u-cetrdesetim-godinama-20-stoljeca/

'Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća''

Ljubuški HŽD Ante Beljo 1

Preporučujemo video zapis Borisa Vidovića 
Hodočašće stopama prešućivanih četničkih zločina u Hercegovini: Ljubuški

https://www.youtube.com/watch?v=Lmb9HxQKBWA 

Ljubuški HŽD Ante Beljo 2

Ljubuški HŽD Ante Beljo 3

 

Ljubuški HŽD Ante Beljo 4

Ljubuški HŽD Ante Beljo 5

Ljubuški HŽD Ante Beljo 6

Ljubuški HŽD Ante Beljo 7

Ljubuški HŽD Ante Beljo 8

Ljubuški HŽD Ante Beljo 9

Ljubuški HŽD Ante Beljo 10

Ljubuški HŽD Ante Beljo 11

Ljubuški HŽD Ante Beljo 12

Ljubuški HŽD Ante Beljo 13

Ljubuški HŽD Ante Beljo 14

Karolina Vrban Zrinski, Mate Gogić, Mira Mioković i Slavica Vučko

Fotografije: Arhiva HŽD / Đurđa Cecelja / Jadranka Lučić

Poveznica: https://www.bljesak.info/kultura/vjera/hodocasce-stopama-uporno-presucivanih-hrvatskih-zrtava-u-40-im-godinama-20-stoljeca/232673

 

Široki Brijeg, Mostar, Čapljina, Stolac...

Hodočašće ''Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u 40-im godinama 20. stoljeća'' Pored Međugorja, Čapljine, Stoca, Mostara, hodočašće će proći i kroz Široki Brijeg.

Kultura / Vjera | 12. 04. 2018.

dron crkva siroki Bljesak.info

Foto: Bljesak.info / Crkva Uznesenja BDM u Širokom Brijegu

 

U organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva, na području Hercegovine, 13., 14. i 15. travnja 2018. održava se hodočašće ''Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća''.

Pored Međugorja, Čapljine, Stoca, Mostara, hodočašće će proći i kroz Široki Brijeg.

Prema planu i programu, u nedjelju, 15. travnja sudjelovat će na svetoj misi u crkvi Uznesenja BDM u Širokom Brijegu. Nakon toga će obići mjesto okrutnog partizanskog ubojstva 12 franjevaca koje se dogodilo 7. veljače 1945. godine.

Više o hodočašću i društvu možete pročitati na: www.viktimologija.com.hr

 

O Društvu

Hrvatsko žrtvoslovno društvo djeluje u Hrvatskoj od 1991. godine, i registrirano je u Gradu Zagrebu.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo kao nevladina, nestranačka, neprofitna znanstveno-stručna humanitarna udruga ima sljedeće ciljeve i aktivnosti: istražuje i pomaže žrtve rata i poraća, žrtve zlouporabe moći… radi ostvarivanja svojih ciljeva Udruga povezuje svoje članove na pojedinim projektima, organizira predavanja i druge stručne i znanstvene skupove, širi istinu o hrvatskim žrtvama iz novije hrvatske povijesti i stradalnika totalitarizama 20. stoljeća. Društvo djeluje u demantiranju neistina koje se uporno šire o hrvatskim žrtvama, uzrocima i posljedicama njihova nastanka i demantiranju laži koje se svakodnevno šire kroz medije. U prošlosti u održali sedam kongresa na temu hrvatskih žrtava, prvenstveno iz novije hrvatske povijesti, izdali Zbornike radova s tih kongresa (preko sedam tisuća stranica). Izdali su također i veliki broj knjiga s tematikom hrvatske žrtve. U novije vrijeme kroz svoje programe posebnu pažnju posvećuju prešućenim hrvatskim žrtvama s početka 1941. i 1942. godine koje se još u Hrvatskoj i susjednim državama uporno prešućuju, a izuzetno su bitne u razjašnjavanju uzročno-posljedičnih stradanja koja su uslijedila tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata, a ponovila su se i u Domovinskom ratu.

Zločini iz 40-tih

Hrvatsko žrtvoslovno društvo na hodočašću u Hercegovini

Hrvatsko žrtvoslovno društvo na hodočašću u Hercegovini pod nazivom ''Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća''

zrtve hodocasce Ljubuški

Hodočašće

Poveznica: https://www.bljesak.info/kultura/vjera/hrvatsko-zrtvoslovno-drustvo-na-hodocascu-u-hercegovini/233136

Hrvatsko žrtvoslovno društvo sa sjedištem u Zagrebu organiziralo je trodnevno hodočašće u Hercegovinu pod nazivom “Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća”. Oko pedeset članova Društva s predsjednikom Antom Beljom položili su vijence i zapalili svijeće na više mjesta u Hercegovini gdje su počinjeni zločini nad Hrvatima početkom četrdesetih godina, uglavnom nedužnim civilima, a počinili su ih partizani i četnici.

U petak su doputovali u Ljubuški, gdje su ih na Trgu dr. Franje Tuđmana dočekali ljubuški gradonačelnik Nevenko Barbarić i predsjednik Općinskog vijeća Ljubuški Tihomir Kvesić.  

Načelnik Barbarić upoznao je goste s aktivnostima i rezultatima iskapanja masovnih grobnica na području Ljubuškog, iz kojih su izvađeni ostaci 61 žrtve komunističko-partizanskog zločina, koje su zajednički pokopane na novom gradskom groblju u Ljubuškom.

Predstavnici Društva položili su vijenac i zapalili svijeće pokraj spomenika ljubuškim žrtvama na Trgu dr. Franje Tuđmana, a posjetili su i obližnje stratište Tomića njive, o čemu im je govorio Vice Nižić.

Slijedećeg dana članovi Društva položili su vijence i zapalili svijeće pokraj Spomenika hrvatskoj slobodi u Čapljini gdje ih je dočekao gradonačelnik Smiljan Vidić, te se obratio nazočnima prigodnim riječima zahvale. U programu je sudjelovala i predsjednica Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH književnica Anita Martinac koja je govorila pjesmu Molitva za istinu te bila potpora u suorganizaciji hodočašća.

Nakon Čapljine položen je vijenac i zapaljena svijeća u Strugama Gorici, gdje je ubijeno 25 hrvatskih civila u periodu od 13., 14. i 15. travnja 1941. godine od strane četničkih postrojbi. O tomu ih je upoznao po provedenim saznanjima i istraživanjima na području Struga i Gorice, publicist gospodin Stanislav Vukorep.

Na Radimlji pored Stoca, vijenci su položeni uz spomenik žrtvama na Vidovu polju na mjestu masovnog poslijeratnog jugokomunističkog zločina poznatom i kao ''hercegovački Bleiburg''. Nazočnim se u ime domaćina obratio Mladen Bošković predsjednik Ogranka Matice hrvatske Stolac i zahvalio na posjetu članovima Društva. Gospodin Stanislav Vukorep govorio je o dosadašnjim istraživanjima i saznanjima o masovnim ubojstvima na Radimlji, koja su započela odmah nakon dolaska partizana, u jesen 1944., a nastavljena su godinama nakon Drugog svjetskog rata. Na to mjesto dovođeni su također zatočenici iz mostarske „Ćelovine, zatvora OZN-e u Stocu, Čapljini, Čitluku i Ljubuškom.

Književnica Anita Martinac je s prigodnom pjesmom Jame na Radimlji evocirala emocije i sjećanja na žrtve. Predsjednik žrtvoslovnog društva gospodin Ante Beljo govorio je o važnosti razotkrivanja istine a molitvu uz zapaljene svijeće izrekao je don Rajko Marković.

Nakon Čapljine, Stuga – Gorice, Radimlje i Stoca članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva uputili su se u Mostar u pratnji povjesničara Marijana Mandića i književnice Martinac, koji su im predstavili znamenitosti Hercegovine i govorili o povijesnim okolnostima kako iz vremena Drugog svjetskog rata tako i Domovinskog rata.

U Mostaru su posjetili Franjevački samostan gdje je domaćin bio fra Ivan Ševo, dok je bogatu franjevačku knjižnicu predstavio fra Ante Marić. Članovi su također posjetili jezgru Staroga grada i Stari Most, te se spomenuli i sedam pobijenih franjevaca iz mostarskog samostana koji su ubijeni i bačeni u Neretvu u veljači 1945. godine od strane partizana.

Isti dan članovi Društva također su posjetili Iliće i Cim, gdje su 15. travnja 1941. četnici-komunisti ubili četvero hrvatskih mještana, te spalili preko stotinu kuća i protjerali stanovništvo. U Cimu u Domu svetog Ante članove Hrvatskog žrtvoslovnog društva dočekao je fra Luka Marić, te članovi KUD Sv. Ante Cim, kao i članovi Udruge Framost.

Nazočnima su o događanjima s početka Drugog svjetskog rata govorili povjesničari Hrvoje Mandić i Marijan Mandić. Program je vodila književnica Anita Martinac, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća obratio se i gospodin Ante Beljo.

Slijedećeg dana članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva nazočili su svetoj misi u Širokom Brijegu, te obilasku skloništa gdje su u veljači 1945. pobijeni širokobriješki franjevci o čemu im je govorio vicepostularor Vicepostulature fra Leo Petrović i 65 subraće fra Miljenko Stojić.

U ime domaćina članove društva pozdravili su gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević i župan Zapadno-hercegovačke županije Zdenko Ćosić.

Pod jakim dojmovima o saznanjima iz prošlosti, kulturnoj baštini, kao i ljepotama Hercegovine, članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva vratili su se u Zagreb sa željom da o istom svjedoče pisanom riječi, navodi se u priopćenju.

 

Nakon zagrebačkog, u Splitu se održava drugi prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u organizaciji inicijative 'Hrvatska protiv IK'.
IK Split Antun Babić 12042018

Antun Babić

IK Split Drina Ćavar 12042018
Drina Ćavar

IK Split sestra Zvonimira Nimac

IK Split sestra Zvonimira Nimac 12042018

s. Zvonimira Nimac

IK Split sestra Zvonimira Nimac general Glasnović

general Željko Glasnović, S. Zvonimira Nimac i Bruna Esih
Zagvozd protiv IK

Iz Zagvozda Milan Tomičić s Ivom Elez

Fotografije: S. Zvonimira Nimac, Antun Babić, Iva Elez

“Hrvatska javnost, napose birači, čijim je glasovima ustoličena vlast gospodina Plenkovića koji sada gazi njihovu izbornu volju i najdublja uvjerenja znaju ii trebaju znati da su Neovisni za Hrvatsku jedini, ponavljam, jedini zastupnički klub u Hrvatskom saboru koji će glasovati protiv ratifikacije Istanbulske konvencije”, istaknuo je u srijedu 11. travnja 2018.g. dr. Zlatko Hasanbegović u ime kluba Neovisni za Hrvatsku"

Zlatko Hasanbegović


Upozorio je da se medijskom manipulacijom nametnuo stav da si ili bezuvjetni zagovornik konvencije i time protivnik nasilja nad ženama ili si protivnik ratifikacije i time zagovornik nasilja nad ženama. Naglasio je da je zaštita žena samo smokvin list te da je glavna svrha konvencije prikrivena, ona je sredstvo za ostvarivanje drugih ideoloških ciljeva, odnosno rodne ideologije.

Govor dr. Zlatka Hasanbegovića donosimo u cijelosti:

„Poštovane zastupnice i zastupnici,

posljednjih tjedana i mjeseci toliko je toga rečeno i napisano o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno nazvanoj Istanbulska konvencija, da je teško dodati nešto novo.

Vještom političko-medijskom manipulacijom nametnuta je dihotomija koja glasi: Ili si bezuvjetni zagovornik ratifikacije i time građanski emancipiran, protivnik nasilja nad ženama, ili si, s druge strane, protivnik ratifikacije i time zagovornik svakovrsnog nasilja nad ženama, suptilno i rafinirano, u duhu tolerancije označen kao takozvani „katotaliban“, Baukov „moderni križar“, vjerski fundamentalist, zatucani konzervativac, desni ekstremist i slično.

Pojednostavljeno, ili si oduševljeni sljedbenik i poštovatelj gospode Jean Claude Junckera, Andreja Plenkovića, gospođe Rade Borić ili si neostvareni i potencijalni Joseph Fritzl i Ebu Bekr al-Bagdadi. Nema, niti smije postojati bilo kakvo drugo stajalište ili shvaćanje.

“Neovisni za Hrvatsku jedini su zastupnički klub koji će glasovati protiv IK”

Klub Neovisni za Hrvatsku bezuvjetno je protivnik ne samo ratifikacije nego i samog čina pristupanja Istanbulskoj konvenciji. O tome smo kao saborski zastupnici i političari proteklih mjeseci iznosili jasna stajališta i argumentaciju. Nismo se skrivali iza takozvane savjesti ili kao politički i svjetonazorski „hermafroditi“ izbjegavali jasan stav.

Hrvatska javnost, napose birači, čijim je glasovima ustoličena vlast gospodina Plenkovića koji sada gazi njihovu izbornu volju i najdublja uvjerenja znaju ii trebaju znati da su Neovisni za Hrvatsku jedini, ponavljam, jedini zastupnički klub u Hrvatskom saboru koji će glasovati protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.

Budući da zbog političko-medijske manipulacije s obilježjima Agitpropa i širenja lažnih vijesti, izmaklo, u čemu su točke prijepora, o čemu prijepora uopće nema, treba se vratiti na meritum stvari.

Razlozi za protivljenje ratifikaciji

Neovisni za Hrvatsku odbijaju ratifikaciju iz sljedećih razloga:

1. Ukoliko prihvatimo da je navodno jedina svrha Konvencije, zanemarujući na trenutak ideološku i rodno teorijsku pozadinu i stvarne dugoročne ciljeve, ono što stoji u članku 1.A., citiram, zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, ukloniti, progoniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji i to putem više od 40 različitih točaka konvencije, u tom slučaju ne samo njezina ratifikacija već i usvajanje postaju bespredmetni uz neoborivi argument da su sve ove odredbe već ugrađene u hrvatsko zakonodavstvo.

Budući da je stvarna i prikrivena svrha ove konvencije na drugoj strani i da joj je zaštita žena od nasilja tek smokvin list i sredstvo za ostvarivanje drugih ideoloških ciljeva suprotstavljenih ne samo onome što nazivamo tradicionalnim obiteljskim vrijednostima i antropologiji, proizašloj iz monoteističke judeo-kršćansko-islamske baštine, već suprotstavljenih i znanosti, biološkim činjenicama te na kraju i zdravoj pameti i razumu.

2. Drugi razlog je povezan s temeljnim svjetonazorskim i vrijednosnim pitanjima na kojima počiva ne samo hrvatski narod, već i ljudski rod kao takav. Nasuprot tim temeljima stoji izazov onoga- što možemo zvati rodnom ideologijom, rodnom teorijom, ili kako god hoćemo, a kojim je nadahnuta i ova Konvencija, što njezini stvarni autori i ne kriju.

Dakle, njezin stvarni autor nije gospodin Plenković, niti gospođa Murganić već jedan vrlo jasan lobi stručnjaka za ono što se i kao akademska disciplina naziva rodna teorija.

Temelj ove ideologije ili teorije je manipulacija s fluidnim, konfuznim i višeznačnim pojmom „roda“, nažalost već penetriranog u hrvatsko zakonodavstvo putem HDZ-SDP vlada, koji postupno treba nadomjestiti biološki određen spol, kao puku zakonsku klasifikaciju i navodni izvor nejednakosti i različitih diskriminacija.

Budući da ovo nije mjesto ni vrijeme za akademsku raspravu i nadmudrivanje, već za iznošenje političkih stajališta, osvrnut ću se tek na argumentaciju Vlade i različitih rodnih aktivista po kojoj u ovoj Konvenciji nema rodne ideologije (rodne teorije), iako je svakom imalo upućenom, i bez da je stručnjak za takozvane rodne studije, jasno da je ona upravo tom teorijom nadahnuta.

“Interpretativna izjava po kojoj “RH smatra da IK ne sadrži obavezu uvođenja rodne ideologije” ima jednaku težinu kao izjava da RH smatra da štrukle sa sirom ne sadrže sir”

Zanemarujući dio interpretativne izjave po kojoj, citiram, „Republika Hrvatska smatra (!) da odredbe ne sadrže obavezu uvođenja rodne ideologije“, što nakon ratifikacije sa stajališta činjeničnog stanja i obveze provedbe, ima pravnu težinu jednaku izjavi da Republika Hrvatska smatra da štrukle sa sirom ne sadrže sir, po svojoj subinteligentnosti, da ne kažem glupavosti, i podcjenjivanju pameti je argument da u Konvenciji nema rodne ideologije jer se, citiram, „u tekstu nigdje ne spominje“!

Po toj kvazilogici, niti Marxov Komunistički manifest nije izraz marksizma jer su njemu ne spominje riječ marksizam, primjerice, Evanđelje po Ivanu ili Mateju ne bi se mogli nazivati kršćanskim spisima jer se u njima ne spominje izrijekom riječ „kršćanstvo“, Starčevićevi spisi izrazom hrvatske nacionalne ideologije ili nacionalizma jer se u njima ne spominju riječi „ideologija“ i „nacionalizam“ itd.

“Definicija “roda” nema nikakvo znanstveno utemeljenje”

Dakle, ključni argumenti Konvencije i Vladina objašnjenja, trebala bi biti definicija pojma „rod“ koja ne niječe spol, ali od kojega se ipak razlikuje kao, citiram „društveno oblikovane aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce.“

No upravo ova, paušalna definicija sama po sebi ukazuje na ideološku pozadinu cijele Konvencije budući da nema nikakvo znanstveno objašnjenje već je proizašla kao jedna od definicija iz rodno-teorijske retorte, jer je u društvenoj zbilji ono što se u Konvenciji naziva rodnim ulogama i rodnim stereotipima koje u društvenim inženjeringom treba ukloniti, nemoguće svesti samo na naučene i kulturalne čimbenike bez bilo kakve poveznice s biološkim čimbenicima proizašlim iz spola, a posebice motivaciju i nasilje prema ženama kao i prema bilo kome drugome izvoditi i svoditi isključivo na takozvane rodne uloge i stereotipe.

Dakle, sankilotski, ideološki i totalitarno nadahnut. To je, gospodine (ne vidim ga ovdje) Bauk, primjer totalitarnog mentaliteta i konteksta.

Pravila povjerljivosti za liječnike, odvjetnike i svećenike više neće predstavljati zapreku za prijavljivanje!

Totalitarno nadahnut rodno-teorijski duh ove Konvencije vidljiv je upravo iz onoga što se naziva „Pojašnjujuće izvješće“ i komentara uz njezine odredbe. Tek nekoliko navoda:

Traže se, citiram, „DALEKOSEŽNE promjene.”

„Obveze iz Konvencije temelje se na uvjerenju priređivača Nacrta, da na postojeće obrasce ponašanja žena i muškaraca utječu predrasude, rodni stereotipi te običaji i tradicija koje treba poništiti, a koji su rodno polarizirani.“

Dalje, u totalitarnom duhu od stranaka Konvencije se zahtjeva da poduzmu mjere nužne za provođenje promjena u, citiram Orwela, „mentalitetu i stavovima“: „treba se utjecati na srce i umove pojedinaca” koji svojim ponašanjem, prema autorima, “pridonose održavanju oblika nasilja koje pokriva opseg ove Konvencije“.

Ovakav pseudoznanstveni i totalitarni koncept, prema čl. 14 treba promicati „na svim razinama obrazovanja“– od vrtića do Sveučilišta „putem odgovarajućih nastavno-radnih materijala“.

Tu je i totalitarna odredba promicanja takozvanih nestereotipnih rodnih uloga i na „sve neformalne obrazovne aktivnosti, kulturne, športske aktivnosti“ (što uključuje vjerske obrazovne ustanove!).

Na tom tragu su, što je posebice promaknulo javnosti, i čl. 27 i 28– prijavljivanje od strane stručnjaka od kojih država traži da pravila povjerljivosti ili tajne koje su propisane Zakonom i drugim aktima, primjerice, liječnicima, odvjetnicima ili svećenicima više ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja nadležnim organizacijama ili tijelima, ako se ima „opravdana razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije“.

Ovime se, među ostalim, otvara mogućnost zlouporaba i različitih, osobito u postkomunističkim društvima duboko ukorijenjenih, denunciranja sa nesagledivim društvenim posljedicama.

Konvencija propisuje “rodnu ravnotežu” kod članova GREVIO-a, a sve su članice žene

Ratifikacija predstavlja i dodatno sužavanje suvereniteta hrvatske države ispod razine članstva u EU, to se vidi u tutorstvu takozvane „skupine stručnih osoba za djelovanje“,-GREVIO-a
O ideološkoj pozadini stvarnih ciljeva ove Konvencije, uključujući prvorazredno licemjerje, svjedoči nešto što je promaklo u svim raspravama i polemikama.

Naime, u Konvenciji stoji da će se GREVIO sastojati od najmanje 10 i najviše 15 članova uzimajući u obzir „rodnu ravnotežu“! Nasuprot načelu takozvane „rodne ravnoteže“ članove GREVIO-a čini ISKLJUČIVO 10 žena, prekaljenih rodnih aktivistica i „stručnjakinja“.

Iz toga se mogu izvući samo dva zaključka:
1. Ili da Vijeće Europe krši odredbe vlastite Konvencije
2. ili da je takozvana „rodna ravnoteža“ zadovoljena mogućim polimorfnim usmjerenjima i ulogama članica GREVIO-a, što lažnu zagonetku o tome ima li ili nema u Konvenciji rodne ideologije, čini – trajno riješenom.

Jasna poruka Plenkoviću i vladajućima: “Vrijeme brzo leti, a podcjenjivanje bila naroda bit će kad-tad kažnjeno”

Na kraju, da ne budem prestrog, ima li u Konvenciji nešto dobro? Naravno da ima.

Primjerice, članak 80. i zove se „otkazivanje“ i u članku 1. glasi: „Svaka Stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju putem obavijesti upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe.“

Neovisni za Hrvatsku kao jedan od ciljeva svoga političkog djelovanja vide i nastojanje da nakon sljedećih izbora budu dijelom one saborske većine, utemeljene u istinskoj narodnoj volji, a koja će to i učiniti, otkazati Konvenciju.

Za to postignuće nam ne treba ideološko sektaštvo, besplodna društvena i narodna polarizacija te referendumski ekshibicionizam putem kojega će marginalne skupine tražiti svoj politički prostor.

Na ovome ne treba stranački parazitirati, treba nam suverenistička politika, jasan stav i izbori kao jedini argument kojim se može iskazati stvarna narodna volja i raspoloženje.

Gospodine Plenkoviću – kojega ne vidim ovdje, gospodo iz HDZ-a, ponekad i o tome razmislite, vrijeme brzo leti, a svaka oholost, prepotencija i podcjenjivanje bila naroda ima svoj rok trajanja i na kraju će, kad- tad, biti kažnjena.

O pobjedama i porazima će odlučivati hrvatski narod, ne briselski birokrati, samozvani marketinški stručnjaci, Sluškinje, Babe, genderolozi, Macan i odabrani novinski kolumnisti na stalnoj vezi sa svima poznatim, takozvanim „neimenovanim izvorima“ iz vrha HDZ-a.

Hrvatsko slovo
HRVATSKA KULTURNA ZAKLADA
HRVATSKO SLOVO

Hrvatske bratske zajednice 4,
tel.: 01/619 0112, faks: 01/619 0111

***

Četvrtak, 12. travnja 2018., u 19 sati
Srdačno Vas pozivamo na predstavljanje knjige
zdravko kordic 2008

Zdravka Kordića, književnika:

PROSTOR VRIJEME I KRIK

objavljene u nakladi HKZ-Hrvatsko slovo d.o.o.,
knjižnici Djela hrvatskih književnika, kao knjiga 46.

U predstavljanju zbirke poezije sudjeluju:
Đuro Vidmarović, književnik, predsjednik Društva hrvatskih književnika, 
Vlado Vladić, književnik, 
Niko Pavlović,  dramski umjetnik 
te autor Zdravko Kordić

Pozovite i prijatelje!