Priopćenja

RELIGIJA I VJERA

Blaženi Alojzije Stepinac je najplemenitiji izraz svih naših narodnih i vjerskih stremljenja

Biskup Košić spomenik Alojzija Stepinca

Poveznica: http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/4557-blagoslovljen-kip-bl-alojzija-stepinca-

Spomenik bl. Alojziju Stepincu, postavljen povodom 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije ispred sisačke katedrale, blagoslovljen je u utorak 8. svibnja 2018.g.. Djelo akademskog kipara Tomislava Kršnjavog, lik bl. Alojzija prikazan je s križem koji nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici. Uz križ stoje dvoje male djece koji simboliziraju djecu koja su spašena u Sisku tijekom II. svjetskog rata, a što se u javnosti često prešućuje ili se o tome govori i piše neistinito.

Biskup Košić spomenik Alojzija Stepinca

Spomenik je blagoslovio te nakon toga i predvodio u katedrali svečano misno slavlje sisački biskup Vlado Košić.

Biskup Košić spomenik Alojzija Stepinca svibanj 2018 3

U koncelebraciji bili su postolatur kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija mons. Juraj Batelja, generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, predsjednik Caritasa mons. Frano Ćuk, kancelar preč. Janko Lulić, rektor Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i tridesetak svećenika.

Biskup Košić spomenik Alojzija Stepinca svibanj 2018

Biskup Košić spomenik Alojzija Stepinca svibanj 2018 1

Među više od dvije tisuće vjernika koji su u potpunosti ispunili katedralu i trg ispred nje bili su i autor kipa Tomislav Kršnjavi, članovi Hrvatskog generalskog zbora, europski i saborski zastupnici, predstavnici županijske vlasti, te predstavnici brojnih kulturnih udruga.

Biskup Košić spomenik Alojzija Stepinca svibanj 2018 1b

U homiliji biskup je izrazio svoju radost što je u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca za Sisačku biskupiju te 20. obljetnice njegove beatifikacije, na sam dan njegova 120. rođenja blagoslovljen kip koji je oplemenio trg ispred katedrale. „On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod“, rekao je biskup te dodao kako smo svjesni da na žalost ima i onih koji našeg svetog blaženika ne vole. „Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik. Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne - bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država“.

Biskupova homilija

Biskup je podsjetio i kako ga je već u svom prvom dolasku u Hrvatsku sveti papa Ivan Pavao II. nazvao 'najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata. "Prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je 'svojevrsnim kompasom' za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima. Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10. veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu“, poručio je biskup Košić te je u nastavku podsjetio na blaženikova sjećanja o spašavanju kozaračke djece, a što ih je zapisao krašićki župnik Vraneković.

U nastavku biskup je upozorio i na laži koje se i danas šire o bl. Alojziju. „Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara. Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu? Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost… Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i ovo grješnim Židovima: 'Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!' (Lk 11,47-48). Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju.  Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti“, zaključio je biskup Košić.

Na kraju slavlja biskup je zahvalio svima koji su se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos. „Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina“.

Nakon mise predavanje o bl. Alojziju održao je postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.  On je predstavio konkretne brojke o dobročinstvima koje je učinio bl. Alojzije, ali i brojne župe na današnjem području Sisačke biskupije koje su prihvaćale i zbrinjavale kozaračku siročad.  Na kraju mons. Batelja je rekao kako će ovaj spomenik biti nadahnuće biskupu i svećenicima ove biskupije. „Svaki pogled na ovaj kip neka bude zalog kršćanskoj nadi koja tako svjedočki živi pod njegovim geslom: U tebe se Gospodine uzdam“.  Na kraju je mons. Batelja poklonio biskupu knjižicu ovog predavanja pod naslovom „Bl. Alojzije Stepinac – zaštitnik malenih u ratu i miru“.

Pocasni bleiburski vod 2018

Udruga Počasni bleiburški vod (PBV) održala je danas, 8. svibnja 2018., konferenciju za medije na kojoj je predstavljen program ovogodišnje, 73. središnje komemoracije žrtvama Bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskog naroda, koja će se održati u subotu, 12. svibnja 2018. na Bleiburškom polju u Republici Austriji.

Komemoraciju organizira PBV u suradnji s Ravnateljstvom dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu te Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu, koji preuzimaju pripremu liturgijskoga dijela, a održat će se pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora uz supokroviteljstvo Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine. Kako je naglasio glasnogovornik PBV-a vlč. Ante Kutleša, program komemoracije počinje u 11 sati molitvom kod hrvatskoga groba na mjesnom groblju u Unterloibachu, nakon koje kreće procesija prema Bleiburškom polju. U 12 sati počinje službeni dio komemoracije uz izravan prijenos Hrvatske radiotelevizije. Svetu misu predvodit će zadarski nadbiskup i predsjednik HBK msgr. Želimir Puljić, a molitvu za žrtve Bleiburške tragedije islamske vjeroispovijedi Idriz ef. Bešić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gunja. Nakon svete mise govorit će predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković te predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović.

Na konferenciji za medije sudjelovali su čelnici PBV-a i predstavnici Hrvatske biskupske konferencije: Vice Vukojević, predsjednik PBV-a, Vladimir Šeks, predsjednik Nadzornog odbora PBV-a, Bože Vukušić, voditelj Predstavništva PBV-a u Hrvatskoj i glavni koordinator priprema komemoracije, zatim Thomas Baumgärtner, glavni tajnik Počasnog bleiburškog voda, vlč. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu pri HBK-u te Zvonimir Ancić, glasnogovornik HBK.

Vlč. Kutleša je kazao da su ove godine, „suprotno napisima u hrvatskim i austrijskim medijima, najveći dio tzv. novih mjera na Središnjoj komemoraciji zapravo stare mjere. Ono što je novo u organizaciji komemoracije odnosi se na zahtjeve koruške Biskupije i tamošnjeg biskupa Aloisa Schwarza“.

Vlč. Kutleša u vezi s tim posebno je istaknuo sve ono što će biti zabranjeno tijekom skupa: svaka vrsta trgovine, isticanje bilo kakvih tekstualnih, fotografskih, usmenih ili bilo koje druge vrste poruka s političkim sadržajem, nošenje bilo koje vrste odore, njezinih dijelova ili vojnog znakovlja ili njezinih imitacija, posebice vezanih za vojske Sila osovine ili njezinih saveznika tijekom Drugog svjetskog rata, narušavanje javnog reda i mira galamom, pjesmom ili nekom drugom vrstom neprimjerenog ponašanja, posebice za vrijeme procesije i svete mise te konzumiranje i prodavanje alkoholnih pića za vrijeme svete mise i nakon nje.

Kao jednu od najstrožih mjera, predstavnici PBV-a su istaknuli najavu austrijskog Ureda za strance da će se trenutno protjerati izgrednici iz Republike Austrije sa zabranom ponovnog ulaska u zemlju.

Predsjednik udruge Vice Vukojević osvrnuo se na djelovanje PBV-a i njegovu glavnu zadaću – očuvanje uspomene na bleiburške žrtve i žrtve Križnoga puta, usporedivši PBV s grčkom junakinjom Antigonom, koja je protiv zabrane kralja Kreonta pokopala svoga brata Polinika, što je na kraju platila životom. „Istina je smrt za sve neistine“, zaključio je, među ostalim, Vukojević.

Ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu pri HBK vlč. Tomislav Markić rekao je, među ostalim, da nam je „kao Crkvi dužnost moliti za žrtve. Na Bleiburgu je započeo Križni put za te žrtve, a grobištima ni danas ne znamo puni broj. Žrtve su ubijene i po drugi put zaboravimo li njihovi grobove, pa čak i treći put najavama zabrana molitve za njihove duše“, dodavši da zasad sve ide uobičajenim tijekom u organizaciji liturgijskog dijela ovogodišnje komemoracije.
Na novinarski upit je li biskup Schwarz kazao da je ovo komemoraciji na Bleiburgu posljednja prilika, vlč. Markić je odgovorio da će ovogodišnji uvjeti vrijediti i ubuduće.

Glavni koordinator pripreme komemoracije Bože Vukušić naglasio je, među ostalim, da je proteklih godina bleiburška komemoracija izazivala dosta pozornosti u hrvatskim medijima i javnosti, a da se ove godine to prvi put dogodilo i u Austriji.

„Komemoracija je predstavljena u kontroverznom svjetlu, premda je činjenica da je broj stvarnih i tzv. izgrednika potpuno minoran u odnosu na broj hodočasnika koji dolaze na Bleiburško polje pokloniti se sjenama svojih ubijenih predaka. Riječ je redovito samo o nekolicini pojedinaca koji svojim potpuno nerazumnim, nerazumljivim i neprimjerenim ponašanjem narušavaju dignitet komemoracije te čine probleme nama kao njezinim organizatorima“, kazao je Vukušić.

Stoga je najavio da će se, prema dogovoru s mjesnim biskupom u Klagenfurtu Aloisom Schwarzom, koji daje odobrenje za održavanje komemoracije, ukinuti postavljanje šatora te posluživanja jela i pića, posebice alkohola. Drugi problem za biskupa, istaknuo je Vukušić, bili su razni transparenti i zastave koji su se unosili na područje održavanja komemoracije, a za koje je odgovoran Počasni bleiburški vod. „I tu se pokazao isti problem, s obzirom na naše organizacijske mogućnosti i zakonske ovlasti, da nismo u mogućnosti nadzirati i selekcionirati dopuštene i prihvatljive zastave i transparente od nedopuštenih i neprihvatljivih. Stoga je odlučeno da će na području održavanja komemoracije biti dopuštene samo crkvene te nacionalne hrvatske i austrijske zastave, a nedopuštene apsolutno sve ostale zastave, transparenti i plakati“.

Ta dva postavljena uvjeta predstavljaju novost što se tiče odgovornosti Počasnog bleiburškog voda kao organizatora komemoracije.

„Te uvjete smo prihvatili, ne samo jer su u skladu s austrijskim zakonima i crkvenim propisima, nego i zato jer su u interesu digniteta i održavanja Središnje komemoracije žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda“, kazao je Vukušić.

Naglasio je da ako se itko imalo ozbiljnije pozabavi istraživanjem incidenata prilikom komemoracija na Bleiburškom polju, izuzev onih pod šatorima, uvidjet će da se oni nisu dogodili na prostoru pod ingerencijom Počasnog bleiburškog voda, nego na javnim površinama koje su u nadležnosti austrijskog redarstva, gdje se pojavljuje novi problem, s obzirom na to da prema tamošnjem Kaznenom zakonu iskazivanje obilježja NDH nije kažnjivo. Međutim, novina je da će se ove godine na Bleiburškom polju angažirati snage koje mogu postupati i u slučaju da nije izravno prekršen austrijski Kazneni zakon.

„Mi, Počasni bleiburški vod, kao organizatori komemoracije, nadamo se da takva postupanja neće biti. Ako ih bude, to će biti na njihovu savjest i odgovornost“, zaključio je Vukušić.

Na novinarski upit zašto se sada problematizira komemoracija, kad je posljednjih godina bilo vrlo malo incidenata, Bože Vukušić je kazao da se „problem pojavio 2015., kada je na 70. obljetnicu došlo više od 50.000 hodočasnika, a primjerice, lani 25.000, te da je taj veliki broj hodočasnika postao austrijsko unutarnjopolitičko pitanje.

Vukušić je također potvrdio da će ove godine na Bleiburg doći izvjestan broj hrvatskih policajaca i da će skupu nazočiti hrvatski redari i volonteri PBV-a te profesionalni zaštitari iz Hrvatske i Austrije. „Dakle, ukupno će 120 do 150 osoba biti zaduženo za osiguranje prostora koji pripada PBV-u i za koji smo mi nadležni.

Također je najavio da više neće biti politički intoniranih govora, a da je ove godine uvedena „nulta tolerancija na izgrede“.

Vladimir Šeks je, odgovarajući na pitanje smatra li da premijer Andrej Plenković treba nazočiti komemoraciji, odgovorio da je to stvar samog premijera hoće li doći osobno ili će poslati izaslanika, kao što je to stvar Predsjednice RH i predsjednika Hrvatskoga sabora. Zaključio je da je glavni cilj izbiti adute za zabranu komemoracije onima u Austriji, kao i onih u domovini, istaknuvši da se ne slaže s idejom o preseljenju komemoracije u Hrvatsku.
Poveznica:  https://www.facebook.com/pg/POBLV/posts/

 

 

Marija Egendorfer Drago Margaret

MAJKO

Ti si majka moje rodne majke
Vidim trnje probija ti čelo
Svaki korak stope pune muke
Krivim život krivim naše selo!

Sjeda kosa, stare ruke dršću,
Tvoje tijelo stare kosti krije,
Tvoje srce iste snove sanja
O mladosti tvoje Slavonije.

Nisam znala kad si digla oči,
Zadnji uzdah, dušu Bogu dala,
Put života je tvoja Kalvarija,
Za veselje nisi nikad znala.

Sve na svijetu ti si za me bila,
Kruh i voda, u tuđini zbita,
Moje oči za tobom 'vijek plaču,
Moje srce samo sebe pita.

Da li Slavonija plače za tom divnom ženom?
Da li Slavonija plače za dušu uvelu?
Da li Slavonija plače zbog te svete žene?
                                                                                    Plači, plači moja Slavonija, ali sada ne plači za mene.

Moja pokojna baka Marija Egendorfer, moj ujak / ujca Drago i ja s kojim sam preživijela Križni Put.
Fotografija snimljena 1949. godine.


 

Marija Egendorfer Drago Margaret knjigaKoliko je daleko do nikada
pisac: Margaret Grahovac Siegrist


Margaret Grahovac Siegrist 
piše o svojim osobnim iskustvima preživljavanja ratnih strahota iz Drugog svjetskog rata i onih iz 1991. - 1995. Ona govori o sretnim vremenima u najranijem djetinjstvu i teškim stradanjima u vrijeme komunističkog preuzimanja vlasti, kada je živjela u malom selu Sladojevići kod Podravske Slatine u Hrvatskoj.

Strahote na putu progona prema sjeveru promatrala je svojim dječjim očima. Sjeća se s tugom ljubavi koju je osjećala prema ocu, koji joj je spasio život u 3 navrata na tom putu prema sjeveru.
U sjećanju joj ostaje ljubav koju su njeni roditelji gajili jedno prema drugom i vrijeme za koje su se žrtvovali da budu skupa kada je rat bio u najpogubnijoj fazi. U knjizi su sačuvana njena stradanja, njene pobijede, nadanja i snovi da će "nikada" ipak uskoro doći.
Ona govori i o svojoj 47-godišnjoj baki, njenoj heroini koja je teško bolesna napustila bolnicu u Grazu u vrijeme najžešćeg bombardiranja i hrabro riskirala vlastiti život, da bi spasila svog 10-godišnjeg sina i 5-godišnju unuku...


Poveznicehttp://www.virovitica.net/predstavljena-knjiga-margaret-siegrist-grahovac/13499/

http://www.viktimologija.com.hr/index.php/hrvatska-u-pjesmi/2665-margaret-siegrist-majko

https://www.amazon.com/How-Away-Never-Margaret-Siegrist/dp/1439241724

https://www.hkv.hr/kultura/osvrti-kultura/6227-koliko-je-daleko-do-nikada.html 

Uz „Dokument dijaloga“

Na 'Dokument dijaloga' što ga je iznjedrilo 'Vijeće za suočavanje s posljedicama totalnih režima', kao što se i očekivalo, uslijedile su reakcije koje još ne prestaju. Reagirali su poznati novinari, komentatori, dijaspora, pojedinci otvorenim pismima iznoseći svoje stavove glede zaključaka i preporuka Vijeća. U skoro svim reakcijama prevladavaju kritike pri čemu se previdjelo istaknuti i ono pozitivno u Dokumentu, a to su daljnja HOS zvijezdaistraživanja koja se odnose na II. svjetski rat. Preporuku je odmah podržalo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.

Preporuke Vijeća ne samo da nisu pridonijele rješenju nego su produbile podjele. Razlog tomu je da se zvijezda petokraka rehabilitira, a ZDS zabrani osim u posebnim slučajevima, na grobljima na primjer, pokapajući one koji su se pod tim pozdravom borili za Hrvatsku. Pupovac, u poznatom 'do istrage naše ili vaše', zahtijeva potpunu zabranu pozdrava. U tome ga podržava i dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine, koji prije dvije godine izjavljuje da je Hrvatska kao Njemačka 1933. Vijeće nas je tako vratilo u bivšu tvorevinu, zapravo u 1945., kada je utemeljena 'povijesna istina' po kojoj su se Hrvati, pod zvijezdom petokrakom, borili protiv fašizma i našli na pobjedničkoj strani. I kako nas žele uvjeriti da današnja samostalna Hrvatska počiva na temeljima tog 'antifašizma'. Ovu tvrdnju ili 'istinu' najbolje je definirao dr. Z. Hasanbegović, nazvavši to floskulom potkrepljujući činjenicom da je svaka Jugoslavija negacija samostalne Hrvatske.

Propitivanje "povijesnih istina"

Za propitivanje 'povijesne istine', nametnute 1945., se strijeljalo, zatvaralo i progonilo sve do trajanja bivše tvorevine. JasenovacDanas, u samostalnoj Hrvatskoj takva opasnost je prošla, ali su na snazi i dalje otpori u iznošenju istine. Unatoč tome istina se otkriva zahvaljujući povjesničarima i drugima koji istražuju i objavljuju knjige, radove i druge povijesne podatke. Otkrivanje istine o NDH, Jasenovcu i poraću, a u nedostatku argumenata da to ospore, 'antifašisti' i 'napredna inteligencija' to proglašavaju 'revizionizmom', držeći se boljševičkog shvaćanja tog pojma. Uz agitpropovske napade na djelu su još i druge taktike da se istina ne sazna, ni o NDH, ni logoru Jasenovac. Često je to medijsko ignoriranje, nepozivanje na TV, a u zadnje vrijeme i zahtjevi za uskratom sredstava kako bi se onemogućila daljnja istraživanja, kao što je bilo u slučaju Društva za istraživanje trostrukog logora. Pri tome, uporno se izbjegava javno suočavanje s 'revizionistima'. Čega se boje teoretičari 'antifašizma'? Zašto, primjerice, HRT ne pozove u neku od svojih emisija već etablirane 'revizioniste' radi argumentirane rasprave o svim otvorenim pitanjima?

Ako su se partizani borili i izborili za Hrvatsku 1945., zašto smo se morali boriti u Domovinskom ratu? Činjenica je, RevizionistiOn još ne zna da su mit srušili 'revizionisti': prof. J. Jurčević, I. Vukć, R.Leljak, V. Horvat, M. Ivezić i dr. Ne zna za upućeni mu apel prof. S. Letice za formiranje komisije, u kojoj bi sudjelovali i strani stručnjaci, za utvrđivanje istine o logoru. Sličan zahtjev uputila je i Predsjednica. No, prije bilo koje komisije Srbija mora vratiti, ili barem dati kopirati arhiv o NDH. Dok se ne utvrdi istina, ma koja god bila, žrtve neće imati svoj pijetet, živi svoj mir, a Hrvatska mogućnost razvoja kao svaka druga europska država.međutim, da se partizanski pokret borio za Jugoslaviju, jer kako je Milovan Đilas izjavio: 'Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija živjela'. Nisu li to Bleiburg, Kočevski rog, Huda jama, Macelj, više od 600 pobijenih svećenika, Križni put, stotine grobišta potvrdili? Držeći se Staljinovog: 'Есть человек - есть проблема, нет человека - нет проблемы', partizani su počinili najveći zločin nad hrvatskim narodom u ime Jugoslavije.

"Revizionisti"

Nažalost, mnogi Hrvati su nasjeli na ta lažna obećanja, boreći se protiv vlastite države, i mnogi dali život za buduću propalu tvorevinu. Stalno i posebno se ističe uloga 'antifašizma' za priključenje Istre i Dalmacije matici zemlji pod crvenom zvijezdom što treba uzeti u obzir i objektivno ocijeniti. Svima koji su se borili protiv talijanskih fašista treba, u tom smislu, odati priznanje i poštovanje. Ako je to bila uloga crvene zvijezde, onda možemo reći da je imala pravi sjaj koji je nakon toga izgubila, pretvorivši se u krvavu petokraku sve do Borova Sela, Vukovara, Škabrnje, Lovasa... UpitnikNaravno, kao i svi povijesni događaji tako i ovaj, u skladu s preporukama Vijeća, treba biti predmetom daljnjih istraživanja i prosudbi.

Sve što je Vijeće smatralo relevantnim našlo se u 'Dokumentu dijaloga'. Interesantno je i znakovito da se ne spominje Jasenovac što je primijetio i prvi reagirao prof. dr. Slaven Letica. Znajući što je Jasenovac i čemu služi teško je povjerovati da se o tome nije raspravljalo. Čemu Jasenovac služi zna se već dugo što smo svjedočili nedavno kada su se tamo održavali politički mitinzi, koje nazivaju komemoracijama.

Slušali smo političare, koji su odjednom postali 'povjesničari', ponavljajući poznate fraze o logoru. A SDP-ov lider u revolucionarnom zanosu, prijetećim glasom poručuje da 'antifašizam' ostaje. Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković obećaje jednu umjesto četiri kolone sljedeće godine, stavljajući do znanja da je za održavanje jasenovačkog mita. On još ne zna da su mit srušili 'revizionisti': prof. J. Jurčević, I. Vukć, R.Leljak, V. Horvat, M. Ivezić i dr. Ne zna za upućeni mu apel prof. S. Letice za formiranje komisije, u kojoj bi sudjelovali i strani stručnjaci, za utvrđivanje istine o logoru. Sličan zahtjev uputila je i Predsjednica. No, prije bilo koje komisije Srbija mora vratiti, ili barem dati kopirati arhiv o NDH. Dok se ne utvrdi istina, ma koja god bila, žrtve neće imati svoj pijetet, živi svoj mir, a Hrvatska mogućnost razvoja kao svaka druga europska država.

Anto Periša

Poveznica: https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/29299-a-perisa-o-povijesti-strucno.html

HOS-ova ŠTAFETA SMRTI

"HOS-ova ŠTAFETA SMRTI" dokumentarni film snimljen svjedočenjem preživjelih i prati događaje iz Domovinskog rata koji su se zbivali od 10. do 22. studenog 1991. u minskom polju nedaleko od Marinaca. 

Od 11 hrvatskih branitelja koji su te nedjelje iz okupiranih Bogdanovaca krenuli u proboj s civilima, danas su živa samo dvojca: Ivica Jurčan i Đuro Kovačević. Oni su i glavni pripovjedači strahota kroz koje su prolazili preživjeli, ali i teško ranjeni branitelji koji su sudjelovali u "štafete smrti". Scenarij i režija: Nada Prkačin - LAUDATO TV

 

 

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018

Vlado Glavaš, Đurđa Cecelja, Danica Glavaš, Željko Tomašević i Katarina Furjan...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 3

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 6

Članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva... Josip, Ivica, Nada, Anđelko, Antonija...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Alojzije Iveta

Alojzije Iveta...
HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Anita Drnetić

Anta Drnetić...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Ante Prkačin

Ante Prkačin...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Anđelko i Nada

Nada i Anđelko...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV Petar Janjić Tromblon

Petar Janjić Tromblon...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Barica Spudić

Barica Spudić, Ljiljana Alvir...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Dario Kordić

Dario Kordić u društvu...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Darko Derganc

Darko Derganc i Jadranka Lučić

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Magdala Fidelis

Magdale Fidelis... 

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Tomislav Josić 4

Tomislav Josić...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Tomislav Josić i Željko Tomašević

Željko Tomašević i Tomislav Josić

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 2018 Tomislav Josić i Željko Tomašević 1

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 Ante Nazor

Doc. dr. sc. Ante Nazor – ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 damir Markuš KUTINA

Damir Markuš KUTINA...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 Dario Kordić

Dario Kordić...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 Krešimir Mihajlović

Krešimir Mihajlović...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 Paul Nicolier

Velimir Bujanec, Paul Nicolier i dr. Zlatko Hasanbegović...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 prof Jurčević

prof. Josip Jurčević...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV Lidija i Marko Radoš HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV Josip Horvat

Lidija i Marko Radoš                                                     Josip Horvat

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 Đuro Knezičić

 Đuro Knezičić, rizničar Hrvatskog žrtvoslovnog društva

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 1 Kata Zadro Đuro Knezičić

Kata Zadro i Đuro Knezičić...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV Barica Spudić

Barica Spudić s obitelji... 

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV Josip Miličević

Gordana Turić... Josip Miličević...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 15

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 16

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 18 Vinko Vice Ostojić7

Vinko Vice Ostojić... 

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 17

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 18 s Zvonimira i Zlatko Hasanbegović

s. Zvonimira Nimac i dr. Zlatko Hasanbegović

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 18 prof Jurčević

prof. Josip Jurčević...

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 18 s Zvonimira i Đuro

s. Zvonimira Nimac i Đuro Knezičić

HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV 19

Štafeta smrti  HOS ova štafeta smrti KD Lisinski LAUDATO TV Mario Filipi

                                                                                        Mario Filipi sa suprugom Anom... 

Fotografije: Arhiva HŽD / Jadranka Lučić i Đurđa Cecelja

OBILJEŽAVANJE 20. GODIŠNJICE SMRTI

RATNOG MINISTRA OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE

GOJKA ŠUŠKA

 

OKRUGLI STOL

Sjećanje na ratnog ministra obrane Republike Hrvatske g. Gojka Šuška

Četvrtak, 3. svibnja 2018.

HVU „Dr. Franjo Tuđman“, Časnički dom, Zagreb, Ilica 256 b

________________________________________________________________________________

 

Ante Beljo, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru

ZNAČAJ GOJKA ŠUŠKA I HRVATSKOG ISELJENIŠTVA U STVARANJU RH

Gojko Šušak Široki Brijeg Ante Beljo

U središtu Širokog Brijega kod spomenika Gojku Šušku položen je vijenac i zapaljena svijeća - Službena fotografkinja Širokog Brijega, Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević

Kad govorimo o doprinosu hrvatskog iseljeništva u stvaranju hrvatske države i o ulozi bilo kojega pojedinca u tom procesu, moramo pri tome uzeti u razmatranje različite uvjetovanosti koje su određivale načine i metode djelovanja, ovisno o prilikama u domovini, svjetskim političkim silnicama u određenim vremenima s kojima je trebalo računati, o posebnostima političkih i kulturoloških odnosa u pojedinim državama i organiziranosti hrvatske zajednice te o jedinstvenosti i masovnosti u traženju podrške za malobrojne ali ključne zahtjeve.

Bilo je od iznimne važnosti ne dopustiti da nas uvuku u bilo kakve igre ili prijepore s bivšim jugoslavenskim obavještajnim službama, ili službama drugih država koje s njima tijesno surađuju jer, po onoj poznatoj,

Nikada se ne hrvajte u brlogu sa svinjama. I jedni i drugi ćete se uprljati, a svinje to vole. Oni koji to budu promatrali, na kraju ne će uočiti razliku između jednih i drugih.

Dakle, polje kulturnih i športskih aktivnosti, zaštite ljudskih prava, borbe protiv diktatura, totalitarizama i sl. nailazile su uvijek na podršku kod svih dobronamjernih ljudi, a u našem hrvatskom slučaju i našoj iskrenoj zauzetosti i žrtvi za te ideale nikada nisu bila potrebna neka dodatna dokazivanja.

I, evo, u svemu navedenom Gojko Šušak uvijek je znao izabrati onu stranu koja je za hrvatsku samostalnost bila najdjelotvornija, a onda svim srcem i razumom ustrajati u njezinu oživotvorenju, po onoj iz molitve sv. Franje, čiji je Gojko bio najgorljiviji i najvjerniji zagovornik:

 Bože, daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,

daj mi snage da prihvatim ono što se ne može promijeniti,

a najviše od svega, daj mi mudrosti da razlikujem prvo od drugoga…

Gojko je poslije ilegalnoga prelaska jugoslavenske granice 1967. god. boravio u izbjegličkom logoru Traiskirchenu kraj Beča do 1968. god., a onda je dobio imigrantsku ulaznu dozvolu za Kanadu. Doselio se kod dvojice braće u glavni grad Ottawu, u kojem je živio sve do povratka u Hrvatsku 1990. god.

Rastao je Gojko s hrvatskom zajednicom u Ottawi, a i hrvatska zajednica s njim. Kroz čitavo to vrijeme on i njegova obitelj i prijatelji bili su neumorni lobisti za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, u suradnji sa svim aktivistima iz ostalih dijelova Kanade i onih iz Hrvatske kojima su bili gostoljubivi domaćini i pružali boravište i logističku pomoć.

A sada ponešto o dvama ključnim desetljećima, onima sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, u životu i aktivnostima hrvatskih zajednica u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, ali i ostalim državama u svijetu u koje je dospio velik broj novih hrvatskih doseljenika, u kojim je Gojko aktivno sudjelovao:

U sedamdesetim godinama, poslije ugašenog Hrvatskog proljeća, bilo je važno upozoriti svijet u kojem smo živjeli na masovne progone Hrvata u bivšoj državi i kršenje njihovih ljudskih i nacionalnih prava.

U tu svrhu bili su organizirani česti masovni prosvjedi ispred jugoslavenskih veleposlanstava i konzulata. Organiziran je i velik broj štrajkova glađu pred kanadskim parlamentom u Ottawi i pred zgradom UN-a u New Yorku u čemu je, u organiziranju i izvršavanju, Gojko Šušak imao ključnu ulogu, a i sam je u njima sudjelovao.

Te aktivnosti bile su uvijek popraćene velikim promotivnim kampanjama za prava hrvatskog naroda na demokraciju, slobodu i samostalnost. Kao državljani u tim zemljama i u suradnji s drugim pripadnicima naroda „iza željezne zavjese“, dobivali smo podršku mnogih udruga za ljudska prava, uglednih političara i utjecajnih javnih i kulturnih djelatnika.

Koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina poznata i priznata organizacija Amnesty International pokrenula je akciju u čitavu svijetu za proglašenje pojedinih poznatih zatvorenika „zatvorenicima savjesti“ (prisoners of conscience), onih koji su bili zatvoreni isključivo zbog izražavanja svojih svjetonazorskih stavova i iznošenja zabranjenih istina. Od Hrvata takvima su bili proglašeni dr. Franjo Tuđman, Marko Veselica, Vlado Gotovac i još neki. Kampanje su imale velik uspjeh za promidžbu Hrvata u svijetu.

Malobrojni narodi ne mogu imati veliku vojnu silu i jako gospodarstvo u svjetskim razmjerima, ali svoju obranu i snagu mogu graditi na poštivanju i promidžbi općeprihvaćenih civilizacijskih vrijednosti i dostignuća.

Početkom 70-ih godina u Kanadi i SAD-u izgrađeno je više hrvatskih centara, osnovan je velik broj hrvatskih katoličkih župa i misija, ustanovljene su značajne organizacije kao Savez hrvatskih škola Amerike, Kanade i Australije, Hrvatsko-kanadski folklorni savez, Udruga hrvatsko-kanadskih umjetnika, a već 1985. osnovana je Zaklada za hrvatski jezik i kulturu u svrhu uspostave Katedre za hrvatski jezik i kulturu na jednom od kanadskih sveučilišta, što je i otvoreno na University of Waterloo u Waterloou, nedaleko od Toronta, 1998. godine. Gojko Šušak bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik te zaklade.

Zaklada, a zatim Katedra, podigla je razinu komunikacija kvalitetom i sadržajima na viši stupanj suradnje s kanadskim i američkim institucijama i omogućila hrvatskim znanstvenicima, kulturnim djelatnicima i aktivistima za ljudska prava nastupe na toj razini, a mladim hrvatskim naraštajima uključivanje u obrazovanje i na sveučilišnoj razini.

Za predavače iz domovine kao što su dr. Franjo Tuđman, dr. Ivan Supek, dr. Dalibor Brozović, dr. Stjepan Babić i dr. bili su od iznimnog značenja nastupi na američkim slavističkim kongresima na kojim svake godine sudjeluje između 2500 i 3000 profesora slavističkih znanosti s američkih i kanadskih sveučilišta, a i mnogi uzvanici iz drugih zemalja.

I, eto, tako smo dočekali vrijeme velikih promjena u istočnoj Europi, početke urušavanja komunizma i raspad Jugoslavije te postignuto jedinstvo vezano uz čvrstu odluku iseljeništva o pomoći narodu u Hrvatskoj u ostvarenju osmostoljetnog sna o stvaranju samostalne hrvatske države. Ta pomoć u obrani, lobiranju za priznanje u svijetu i brizi o prognanim i izbjeglim bila je ključna za uspjeh.

Gojko Šušak je svojim povratkom u Hrvatsku sa sobom donio i ovaj nezaobilazno važan kapital i povjerenje, koji su bili ključan čimbenik za pobjedu u ratu i današnji položaj Republike Hrvatske, hrvatskoga naroda u BiH i Hrvata diljem svijeta.

Potkategorije