Priopćenja

TKO JE USMRTIO HRVATSKOG VELIKANA SLOBODANA PRALJKA?

Arhiva HŽD Đ Cecelja general Praljak 2017To su svi oni koji i danas bez imalo ljudskosti, samilosti i pijeteta brutalno nasrću na mrtvo tijelo i dušu hrvatskog pravednika i mučenika Slobodana Praljka proglašavajući njegov častan, samurajski čin kukavičkim djelom, jer se po njihovom licemjernom tumačenju nije mogao ljudski suočiti s presuđenom krivnjom. To su svi oni komentatori koji likuju na malim ekranima, poglavito na ekranu fašističke N1 televizije koji su unaprijed i prije čitanja konačne smrtne presude generalu Praljku baš takav epilog željno očekivali. To su etički osuđeni veleizdajnici, Stjepan Mesić, Vesna Pusić, Vesna Teršelić, Milorad Pupovac, Ivo Josipović i ostali koji su sustavno svojim političkim djelovanjem radili baš sve ne bili uz ovakav smrtonosni epilog za Slobodana Praljka ali i za Hrvatsku državu i narod danas mogli popiti šampanjac. To su oni koji su neselektivno, kamionima slali u Hag transkripte i audio snimke iz dvora predsjednika Tuđmana i iz arhiva MORH-a.To su i oni pojedinci iz vrha današnje vlasti pod vodstvom HDZ-a koji su svojim besprimjernim nečinjenjem omogućili Carli Del Ponte da postane tužitelj, sudac i krvnik Slobodanu Praljku i cijeloj Hrvatskoj, kao i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.To su oni ministri iz HDZ-a koji su za obranu naših uznika proglasili štednju u državnom proračunu.To su i svi oni antihrvatski mediji koji su tezu o udruženom zločinačkom poduhvatu na čelu sa prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, histerično širili od 2000-te dolaskom Mesića i Račana na vlast, pa sve do današnjeg tragičnog događaja. To svi oni koji i poslije tragične smrti pravednika Slobodana Praljka ne odustaju i ne će odustati orgijati nad njegovim mrtvim tijelom.

Hrvatski mučenik, velikan i junak nad junacima, Slobodan Praljak, već je nakon prvostupanjske presude dao jasno naslutiti da ne će i ne može prihvatiti nikakvu presudu osim oslobađajuće koja bi mu skinula s leđa svaku i najmanju stigmu ratnog zločinca. Njega nije zanimala činjenica da je odslužio gotovo dvije trećine kazne i da je vrlo brzo mogao biti na slobodi, jer on slobodu poima na samo jedan mogući naći. On je znao da nikada ne može biti potpuno slobodan sa duboko nepravednom etiketom ratnog zločinca, etiketom koju mu je prišio međunarodni sud u udruženoj zločinačkoj presudi uz pomoć veleizdajnika iz Hrvatske, one Hrvatske za koju je Slobodan Praljak bio svakog trena spreman položiti svoj život. I položio je svoj život za Hrvatsku gledajući cijelom Svijetu u oči. Položio je svoj život za Domovinu šaljući cijelom Svijetu svoj očajnički krik nepravedno osuđenog pravednika u jednom klasičnom monstruoznom političkom procesu koji nakon dugih 13 godina danas pokazuje kako nema veze sa pravdom i zdravom pameću. Toga su svjesni čak i pučkoškolci koji će na temelju ovakve presude u budućnosti učiti lažnu povijest o svom narodu kao da tih laži i mitova već ionako nije dovoljno.

Danas je hrvatski narod kolektivno ponovo zavijen u crno i nema domoljuba u Domovini i izvan nje koji nije pustio suzu za hrvatskim intelektualnim i vojničkim divom koji će biti upisan zlatnim slovima u sva pravedna srca koja još uvijek prolaze svoje križne puteve u cijeloj  povijesti Hrvatske. Slobodan Praljak nam je poslao poruku da se za istinu o toj bremenitoj povijesti valja boriti, da za istinu i pravednost treba i umrijeti, jer bez istine i pravednosti jednostavno nije vrijedno živjeti.

Možda će duboko moralni i neviđeno hrabar čin generala Slobodana Praljka pred cijelim Svijetom biti ta točka komunikacije i okupljanja svenacionalnog bića hrvatskog naroda!? Možda će njegova mučenička smrt baciti novo svjetlo na suhoparne statistike o suicidu preko 3000 branitelja koji su se ubili zbog istih nepravdi koje je trpio njihov general? Možda će ova vjekovna opomena rasvjetliti um hrvatskim vlastima, potaknuti zaspalu savjest, probuditi u njima barem minimum suverenističke misli, domoljubne empatije, kako bi shvatili da hrvatski narod i Domovina nestaju upravo zbog brutalnih laži i mitova kroz cijelu povijest koju nam mentalno komunistički licemjeri uz pomoć međunarodne zajednice serviraju svaki dan umnožavajući ih do neslućenih razmjera?

Hrvatski velikan, general Slobodan Praljak, ostavio nam je toliko snažnu oporuku kakvu do sada nikada nitko nije vidio. Ostavio nam je oporuku koja obvezuje nas i sve buduće naraštaje Hrvatica i Hrvata! Njegova mučenička smrt nakon 13 godina uzništva ne razlikuje se ni milimetra od smrti Nikole Šubića Zrinskog koji je odbio živjeti u turskim lancima nepravde jurnuvši u smrt sa usklikom „U boj u boj“!

Neka mu je laka zemlja Hrvatska, vječna slava i hvala!

Kazimir Mikašek - Kazo

Fotografija: Arhiva HŽD/Đ. Cecelja

POVEZNICA

http://citizengo.org/hr/121222-peticija-za-zastitu-temeljem-ljudskih-prava-i-sloboda?tc=ty&tcid=43582147

general praljak 0

 

Peticija upućena: Mark Elliot Zuckerberg

PETICIJA ZA ZAŠTITU TEMELJEM LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Poštovani gospodine Zuckerberg,

veliki broj građana i udruga obavijestio nas je tijekom nekoliko proteklih dana kako im se s Facebooka neprekidno uklanjaju sve objave u kojima su spominjali ime generala Slobodana Praljka ili su objavljivali fotografije na kojima se on nalazi te da im se iz istog razloga vršila blokada pristupa njihovom računu na Facebooku.

Budući to predstavlja grubo gušenje temeljnih ljudskih prava i sloboda, Vi kao vlasnik i direktor Facebooka svojim autoritetom možete to zaustaviti. Nije nam poznato da se ikada u ijednoj zemlji dogodilo nešto slično, da se masovno i sustavno brišu sve objave i fotografije jednog čovjeka kojemu je veliki broj korisnika računa Facebooka iskazao posljednje poštovanje i sućut obitelji zbog njegove smrti. 
S poštovanjem,
Europsko vijeće za slobodu govora i zaštitu ljudskih prava


1 680 potpisa do sad. Pomozite nam prikupiti 2.000 potpisa.

3. prosinca 2017.g.


6. prosinca 2017.

7.549 potpisa do sad. Pomozite nam prikupiti 10.000 potpisa. 

Antonio Guterres
Šalje
:
Pokret za Domovinu (u osnivanju),
Hrvatska Uzdanica, udruga,
Hrvatsko nacionalno etičko sudište
Zagreb - 
Hrvatska

Prima:
António Guterres
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda
New York
USA
 
Poštovani gospodine Guterres,

Uvaženi Glavni tajniče Ujedinjenih naroda

Danas je, 29. studenog 2017., urbi et orbi, u Den Haagu obznanjena presuda šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kao konačna, nakon žalbe na prvostupanjsku presudu, a ona je ista kao i ta prvostupanjska, prije žalbe: osuđeni su ukupno na više od sto godina zatvora. Budući da ste Vi osobno sada na čelu UN- a, Sud u Haagu je Vaš, odgovorni ste za tu presudu, ona je i Vaša i Vijeća sigurnosti UN-a koje je Sud i osnovalo.

Ti optuženici osuđeni su:

  1. jer su branili svoje rodne domove od šovinističke i fašističke agresije;
  2. jer su uradili isto što i ostala dva konstitutivna naroda/entiteta u BIH, prije njih; osnivali su vlastitu etničku zajednicu.

Ukoliko je pritom i došlo do zločina kao odgovora na već počinjene zločine, jer zločin agresije rađa mogući zločin otpora agresiji, ti su ljudi u zatvoru već dva desetljeća i sigurno je da su time već dovoljno kažnjeni. Ti zločini su pojedinačni ispadi, ukoliko su im i dokazani. Međutim – nisu!

Svi mi u Hrvatskoj znamo:

da nije bilo hrvatske vojske (HVO), ne bi bilo ni današnje BiH pa ni muslimana/Bošnjaka u njoj, čemu je etnocid u Srebrenici dokaz; svi znamo da im je hrvatska vojska išla pomagati u borbi protiv velikosrpske okupacije, ne predmnijevajući s hrvatske strane ničim izazvani naknadni rat i s muslimanskim etnosom.

„Ujedinjeni zločinački poduhvat“ monstruozna je sintagma političke naravi od koje pravne obrane nema jer osuda je, semantički i stvarno, sadržana već u samoj toj sintagmi. Njome Sud unaprijed zna osudu („ zločinački“) i čitav je sudski postupak samo politička farsa. To je loš presedan od kada postoji pravosuđe, zbog političkih razloga izmišljeni konstrukt.

“Ujedinjeni zločinački poduhvat“, od strane hrvatske države najbolje se otkriva u slijedećem: dok je trajao rat u BiH, u hrvatskoj je državi našlo utočište i pomoć više od 700 000 muslimanskih/bošnjačkih izbjeglica pred srbočetničkim fašističkim terorom. To je taj hrvatski „zločinački poduhvat“, kojemu smo svi u Hrvatskoj mogući živi svjedoci, a mnogi od nas i sudionici tih zbrinjavanja, samo što u Haagu nije to tako prikazano.

Nije saslušano ni više od 200 svjedoka koje su obrane šestorice predlagale: već samim tim, pravomoćna presuda pada u vodu jer nije poštivana obvezatna pravna procedura.

Jednako onako kako je jasno i javno dokazano da most u Mostaru nije srušila hrvatska vojska i general Praljak, nego da je prethodno miniran te da je „napad“ Hrvatskog vijeća obrane vješto režiran pred unaprijed postavljenim kamerama, i sve ostalo u vezi s ovim suđenjem je, jednako tako, „unaprijed vješto režirano“!?

Je li to Vaše djelo? Je li to bila i odluka Vijeća sigurnosti UN-a, također unaprijed režirana iz političkih razloga smirivanja rata i izjednačavanja krivnje, žrtve s agresorom, ubijenog s ubojicama? To biste Vi trebali znati, jer: taj sud je, kako i rekosmo, Vaš!

Vi ste odgovorni za njegovo postojanje i rad, kao i za rezultate toga rada. Dakle, riječ je o položajnoj odgovornosti, identičnoj onoj „zapovjednoj odgovornosti“.

Poštovani gospodine Guterres, uvaženi Glavni Tajniče, mi znamo da ste Vi nedavno tu izabrani i da osobno sa svime time nemate ništa, ali imate kao nositelj dužnosti na kojoj ste sada. Odgovorni ste za čovječanstvo , ali i za čovjeka.

Vi ste kršćanin, katolik, uskoro će Božić, kada se darujemo međusobno. Darujte molimo Vas obiteljima nepravedno osuđenih ljudi poništenje te monstruozne presude, rezultata bahate i nepravedne politike moćnih nad nemoćnima.

Molimo Vas, ne zahtijevamo, a trebali bismo! Naime, Vi to može uraditi, Vijeće sigurnosti može poništiti loše obavljen posao Vašega politički opterećenoga Suda u Haagu.

Vidjeli ste kako je rad toga Vašega Suda završio. Hrvatski general Slobodan Praljak, siguran u istinitost i čvrste činjenice svoje obrane, kad je shvatio da se to njegovih sudaca ne dotiče, oduzeo je sebi život u Vašoj sudnici. Neka mu Bog podari oprost za taj čin, a Vi njegovoj obitelji darujte oslobađanje od strašne spoznaje da je Svijet, čak i u samom vrhu upravljanja čovječanstvom, nepravedan i nehuman.

Slobodan Praljak je, znate, tim suicidom postao stanovita paradigma nas Hrvata i naše braće hrvatskih Srba i Bošnjaka koji su, skupa s nama, branili našu zajedničku domovinu Hrvatsku i svoje domove u BiH od srbočetničkog fašizma. On je naša moralna vertikala i naš ponos. Nije jedini: u Hrvatskoj i BiH su sebi oduzela život, od svršetka obrambenoga Domovinskoga rata do danas, 7 283 branitelja - Praljkovi suborci, hrvatski časnici i vojnici, uglavnom iz istoga razloga osjećaja nepravde i bešćutnosti. Zato nas danas i nema mnogo, izginuli smo u obrambenim ratovima i genocidima, a „bilo nas kolik' i Engleza“ (kaže jedan stih!).

General Praljak, vrhunski intelektualac, kazališni i filmski stvaralac, obrazovanjem filozof, autentično je lice Hrvatske, kao što je onaj jugo-srbo-četnički general, također tamo osuđen, ali s razlogom, jer drugačije nije ni moglo biti… slika i pokazatelj naših okupatora.

Sve ste to u Haagu vidjeli, a sada Vas još nešto molimo: da pogledate sami sebe! Uvjereni smo da vidite čovjeka nazbilj, savjesna i humana, kakav Glavni tajnik Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i treba biti.

Čijoj pobjedničkoj vojsci u svijetu, osim hrvatske, se sudilo? Nije li to ironija politike velikih sila i njihovih eksploatatorskih interesa? Želi li se time poručiti svijetu da su u BiH oslobodilačka vojska bili srbočetnički teroristi i islamistički Talibani, a agresor HVO koja je bila multinacionalna vojska (u početku Muslimani i Hrvati).

S osobitim poštovanjem.

Dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, voditelj Pokreta za Domovinu (u osnivanju), vr.

Dr. sc. Ivan Radić, dr. med., predsjednik Hrvatske Uzdanice, vr.

Prof. emeritus, dr. sc. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, bivši predsjednik Svjetskog žrtvoslovnog saveza, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, prvi veleposlanik Hrvatske u UN, ministar pravosuđa RH, vr.

Potpisano u Zagrebu 30. studenog 2017.


REAKCIJA NA OTVORENO PISMO 

Poštovani prof. Šeparović, poštovani dr Stjepo Mijović Kočan, poštovani dr. Ivan Radić!

Hrvatski narod je u prijelomnim povijesnim trenutcima pritisnut strašnim nepravdama uvijek znao reagirati i dati pravi odgovor na sve multiplicirane ugroze. Toplo su nadam da je ovo dobro pismo koje je rođeno na oporuci našeg mučenika i velikana Slobodana Praljka novi početak svenacionalnog okupljanja u snažan Pokret za Domovinu. 

Lijep pozdrav, Kazimir Mikašek

Duboko potreseni smrću dragog generala Slobodana Praljka ipak ne smijemo potonuti u depresiju već moramo ostati pribrani i sagledati mnoge činjenice vezane za ovaj tragičan događaj. Jasno je kako je to vrlo teško jer je bol radi ovog gubitka izuzetno traumatična no sjetimo se njegove čvrstine i sabranosti u svim trenutcima teškog i krvavog Domovinskog rata. Sretan sam što sam imao čast upoznati ga jer je bio čovjek koji je govorio samo istinu, pošten i osjećajan no čvrst i veliki domoljub. Bio je spreman priznati svoje pogreške, saslušati svakoga i donositi vrlo teške i odgovorne odluke. To kako je bio pravi erudita govori i sama činjenica o završena tri fakulteta. Gospodin Praljak nije bio samo puko akademski obrazovana osoba već stvarni intelektualac. Svakako odvojite malo vremena i pogledajte ovaj video:

https://vimeo.com/244124117

Osobno mislim kako je on žrtva političkog sudovanja Haškog tribunala kao i neprofesionalnog te nesavjesnog postupanja te institucije  što je rezultiralo njegovom smrću. Ako napravimo vrlo jednostavnu i kratku analizu uočit ćemo kako se ta neprofesionalnost i nesavjesnost očituje se u slijedećim točkama:

Povreda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 5.1  točke 3. i 5.

1. Pretres osoba lišenih slobode.

Osobe lišene slobode moraju se detaljno pretresti pri dolasku u zatvorski prostor kao i pri svakom izvođenju i vračanju u zatvorsku sobu. Sve ono čime bi mogao ugroziti vlastiti ili život drugih osoba mora se izuzeti. Sigurnost "čistoće osobe i prostora“ može se i mora kontrolirati pretresom prostorije u kojoj osoba lišena slobode boravi. Očito je da je u načelu i slučaju generala Slobodana Praljka ova radnja propuštena, što se može smatrati nesavjesnim i neprofesionalnim obavljanjem službe čija je posljedica smrt osobe lišene slobode.

2. Vođenje osoba lišenih slobode

Za vođenje osoba lišenih slobode mora se osigurati onaj broj djelatnika pravosudne policije koji jamči punu sigurnost osobe koja se vodi (vanjski napad) kao i mogućnost sprječavanja bijega osobe lišene slobode. Pri izricanju presude generalu Slobodanu Praljku i ostalim okrivljenicima određen je nedovoljan broj pravosudnih policajaca koji su bili postavljeni tako da nisu mogli kontrolirati čuvane osobe,kako od pravljenja nereda i međusobnog sukoba, tako i od pokušaja suicida. Svakog okrivljenika trebala su voditi po dva pravosudna policajca , jedan s lijeve, a drugi s desne strane okrivljenika. U sudnici su trebali sjediti tako i da lijeva i desna strana završavaju pravosudnim policajcem, a između okrivljenika trebali su također sjediti pravosudni policajci.

Drugim riječima za ovo privođenje trebalo je biti  osigurano 12 pravosudnih policajaca. Pri čitanju presude 7 pravosudnih policajaca sjedilo bi pored okrivljenika,dva bi stajala iza njih sa svake strane,a troje bi bilo pripravno ispred sudnice. Da je ovaj uvjet bio zadovoljen policajci bi mogli reagirati i spriječiti suicid koji se nažalost dogodio.

3. Potrebne prateće službe

Pri visoko-rizičnim suđenjima, a osobito pri izricanju presuda starijim i zdravstveno ugroženim osobama  nužno je osigurati hitnu zdravstvenu službu. Kako se u ovom slučaju radilo o osobama lišenim slobode u starijoj životnoj dobi koje mogu imati određenih zdravstvenih tegoba, svakako se o tome trebalo voditi računa. Da je to učinjeno gospodinu Pralju bi se moglo odmah pružiti pomoć.

4. Davanje lažne izjave

Već nekoliko minuta nakon ispijanja otrova general Slobodan Praljak je potpuno sigurno preminuo jer je otrov bio u tekućem stanju pa je tako vrlo brzo djelovao. Jano je da djelovanje ovisi o tipu i snazi otrova. U točno neutvrđeno vrijeme, negdje oko 30 minuta nakon incidenta, jedan od djelatnika suda izvijestio je kako se poduzimaju sve potrebite mjere i kako je general Praljak živ.Ova izjava sramotna je i  trebala bi biti kazneno sankcionirana.

Kola hitne pomoći došla su gotovo sat vremena nakon incidenta što je potpuno nedopustivo. U direktnom televizijskom prijenosu bilo je vidljivo kako osoblje kola hitne pomoći još dugo nakon dolaska nije postupalo. Zašto? Vjerojatno zato što je general Praljak već bio mrtav.

Ako je ova laž o stanju generala Praljka trebala poslužiti kako bi se dovršilo izricanje presude dok je on još navodno živ, onda je to stravično i to jednako tako kao i ova nakaradna politička presuda svim okrivljenima. Takav postupak ne zaslužuje samo moralnu već i vrlo strogu kaznenu odgovornost.

Povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Članak 6.1 pravo na pošteno suđenje točka 1. 3. stavak d.

5. Pravo na pravednu presudu u razumnom roku.

Je li ovaj postupak morao trajati tolike godine? Sasvim sigurno nije. Duljina procesa je bitno utjecala na psihičko stanje okrivljenika, a naročito na ponos generala Slobodana Praljka, što je na koncu pokazao njegov postupak.

Ne prihvaćanjem  relevantnih činjenica i izvedenih dokaza obrane od strane Tribunala rezultiralo je nepravednom presudom. Time je direktno povrijeđeno pravo na pošteno suđenje izrečeno u članku 6. točci 3. stavku d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.  

Sud u presudi spominje UZP (udruženi zločinački poduhvat) koji je imao za cilj osvajanje bošnjačkog teritorija. Kolika je to neistina dokazuje činjenica kako je Hrvatska prema podacima Ureda Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice primila i zbrinjavala 670.000 izbjeglica i prognanika Muslimana - žena, djece i muškaraca- starijih od 55 godina. Kad se tome pridoda činjenica kao je Hrvatska obukla, opremila, naoružala bošnjačke postrojbete izvršila njihovu obuku onda je sigurno suludo govoriti o tame kako je Hrvatska nakon sveg tog htjela i napravila sukob s Bošnjacima   ili  kako to tvrde neki primitivni mozgovi izvršila agresiju na BiH.

HVO je dopustioprolaz mnogih konvoja s oružjem preko svog teritorija, a i sam je naoružao dio Bošnjaka kako bi se mogli suprotstaviti srpskoj agresiji. Bilo bi dobro da taj„ČASNI „ tribunal kaže barem jedan primjer u kojem je netko naoružao svog neprijatelja pa onda krenuo u napad protiv njega. To ne može biti logično ni najvećoj budali, pa se onda s pravom pitam kako je sud mogao donijeti takav zaključak. Spada li to u postupak poštenog i pravednog sudovanja?

Gospodo iz Tribunala morat će te preuzeti odgovornost za ovu presudu, a isto tako za smrt časnog i poštenog čovjeka koji nije mogao podnijeti teret nepravde koju ste mu nanijeli.

Ponekad treba biti i malo ironičan i reći ono što se nekom ni malo neće sviđati. Ovu presudu donio je  sud koji je osnovan 25. svibnja 1993. godine, a presudu generalima HV-a i HVO-a iznio 29. studenog 2017. Koje li znakovitosti???
Praljak

Bez obzira na ovu lakrdijašku presudu i sramotu koja se želi nametnuti našim generalima oni će za nas i dalje biti heroji. Posebnu čast u povijesti Hrvata imati će zauvijek general Slobodan Praljak koji je odlučio radije umrijeti no nepravedno biti proglašen ratnim zločincem. Poput nepravedno osuđenog Sokrata ispio je otrov.

Imaju li i miligram takve časti svi oni zastupnici koji su nedolaskom izbjegli odavanje počasti pokojnom generalu i svim drugim u ratu stradalim hrvatskim vojnicima. To je ideološka paradigma onih koji su napustili sabornicu 25. lipnja 1991. kad je Hrvatski državni sabor usvajao povijesnu odluku o osamostaljenju Republike Hrvatske. Oni nisu zaslužili biti zastupnici Hrvatskog sabora.

Gospodo - sram vas bilo!
Zoran Čapalija Čaplja

Svijece

CINKAROŠI I SPLETKAROŠI

Otkad su u Haagu sahranili pravdu
Volio bih da ništa ne čujem.
Da oslijepim, da ništa ne vidim.
Iako sam čovjek po rođenju,
Ja se danas ljudskog roda stidim.

Tek kada je pravda pokopana,
„Domoljublje“ svuda procvjetalo,
Guje, lignje pa i dikobrazi,
A znano je da nikada bez njih,
Ne bi prošli čudni igrokazi.

Pustili su u arhivske dvore
Bjelosvjetske ljute pse s lajne.
Strgali su svepečate
I odnijeli naše svete tajne.

Cinkaroši danas likujete!
Znakovit datum 29. „novembra“.
Zapamtite! Nikad povijest oprostit vam neće!
Zemlja pamti i vidi i čuje!

Sad možete i bosi u šumu.
Pobili ste sve „ustaške guje“!
Pitam se ima li toga igdje? Naravno, ne!
Jer samo nama „Pravednici“ režiraju drame.

I biraju „provjerene“ glumce
Da igrajuuvijek glavne role,
Jedni Jude – drugi dvorske lude.
Zemljo moja, Croatio!

Istinu ćeš gorku saznat
Kad ti povijest pisali budu
I Hrvati imali su
Svog Pilata i svog Judu.

Neka zazvone zvona Svetoga Marka
I obznane prije mrkle noći:
Kad ti drugi pravdu kroji
Ona nikad neće doći!

Hrvatski generalski zbor grbHRVATSKI  GENERALSKI   ZBOR

Hrvatski generalski zbor obavještava sve građane da u njihovim prostorijama na adresi Jurja Habdelića 2, Gornji Grad, mogu upisati u  knjigu sućuti za generala Slobodana Praljka.

Knjiga žalosti general Slobodan Praljak foto FAH
U prostoru Hrvatskog generalskog zbora otvorena je knjiga sućuti za generala Slobodana Praljka.
Svoje osjećaje i poruke bit će moguće upisati od petka 1. prosinca svakog dana od 11 do 19 sati. U srijedu 6. prosinca upisivanje u knjigu žalosti bit će moguće od 11  do 17 sati.


 

Ružica i Drina Čavar generalu Praljku
Ružica Ćavar, liječnica u mirovini, dr. stom. i dr. med, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva s kćerkom Drinom Ćavar

Fotografija Drine Ćavar svijeće za generala
Fotografija/Drina Ćavar