Priopćenja

Zlokobne prijetnje

U ozračju sveopće histerije protiv Katoličke crkve u Hrvata, posebno medijske, nedavni je i brutalni napad nasilnika, koji je na prosvjedu organiziranom 20. rujna 2014., na Cvjetnom trgu u Zagrebu od strane nevladinih udruga: Glas razuma - Pokret za sekularnu Hrvatsku, Inicijativa "Nisam Vjernik" i Udruga "Protagora", protiv Vatikanskih ugovora, fizički ozlijedio gospođu, dr. Ružicu Ćavar, predsjednicu Hrvatskog pokreta za život i obitelj i članicu Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, nakon čega je morala biti hospitalizirana. Taj barbarski i nasilnički čin, zlokobna je prijetnja hrvatskoj sadašnjosti, prijetnja kojoj treba suprotstaviti činjenicu da je vjera i nada pomogla Hrvatima da prožive i prežive sva ova krvava stoljeća. Hrvati znaju u što vjeruju i zato ne moraju svemu vjerovati. Vjeruju svojoj Katoličkoj crkvi, koja je tijekom minulih stoljeća skrbila za opstojnost hrvatskoga nacionalnog bića, skrbi danas i skrbit će navijeke, što je za mrzitelje hrvatskih svetinja neoprostiv grijeh i ovakav brutalni napad na gospođu, dr. Ružicu Ćavar, jasna je poruka svim hrvatskim katoličkim vjernicima, svim hrvatskim domoljubima da će ih snaći slična sudbina ukoliko im domoljublje bude javno! Ta spoznaja je zastrašujuća i potvrđuje riječi iz podnaslova, ali sada provjerenom metodom zastrašivanja nasiljem nad katoličkim vjernicima, hrvatskim domoljubima, metodom za koju smo mislili da je zauvijek pospremljena u ropotarnicu povijesti, a to je metoda koja neodoljivo podsjeća na, ne tako daleku hrvatsku prošlost, na olovna vremena, kada su hrvatski domoljubi, katolički vjernici okrutno kažnjavani, a krimen im je bio ljubav prema hrvatskom narodu, ljubav prema domovini Hrvatskoj i svojoj Katoličkoj crkvi.
Stoga, brutalni napad nasilnika na gospođu, dr. Ružicu Ćavar, razlog je za zabrinutost hrvatske javnosti, posebno katoličke, domoljubne javnosti, odnosno razlog je to, da se tome mora zakonski suprostaviti, ali i vjerom, nadom i molitvom.
Dragutin Bauman, ing.kem.
član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
U Zagrebu, 22.rujna 2014.

Urušavanjem jednopartijske jugokomunističke diktature propala je njena skrbnica Jugoslavija. Proklamirani višestranaški demokratski sustav u samostalnoj Hrvatskoj državi svakim novim izborima sve je se više pretvarao u višepartijski sustav koji je prema vani stvarao privid višestranačja, a gubio sva obilježja demokratskog sustava u kome građani točno znaju kome daju svoj glas i zbog čega i tko, kako i za što diže ruke u Saboru u njihovo ime, komu se mogu zahvaliti za zastupanje njihovih stavova ili koga mogu prozvati ili pozvati na političku odgovornost zbog iznevjere njihova povjerenja. Stranačke izborne liste bez preferencijalnog glasa imale su za posljedicu davanje faraonskih ovlasti čelništvima stranaka čiji je konačni odabir uvijek bio bezlični poslušnici, karijeristi i klimavci umjesto sposobnih, radišnih i poštenih. Rezultati svakih novih izbora bili su samo još jedna nesposobnija garnitura od one prethodne i pretvaranje stranaka s demokratskim ustrojstvom u partijski sustav jednoumlja, višepartijski sustav daleko od demokracije sa posljedicama društvene demoNkracije.
Zbivanja u hrvatskom društvu od 2000. god. pa do danas su posljedica takvih otrovnih plodova. Kanadski izborni sustav ili onaj u skandinavskim zemljama koji već imaju mnogobrojne potvrde uspješnosti, društvene pravednosti i natjecateljskog naboja donijeli bi pozitivne promjene u hrvatskom društvu, probudili nadu i vjeru u uspjeh i bolju budućnost.
Nismo li u pravu ako postavljamo pitanje: kako to da jedan malobrojni hrvatski narod postiže veličanstvene svjetske uspjehe na području sporta, kulture, znanosti…, a samo na političkom i gospodarskom planu niže strahovite poraze?
Probudimo pobjednički duh u zamjenu onom podaničkom!
Birajmo svoje istinske zastupnike, a ne klimavce čiji su proizvod uvijek i neminovno sitniji ili krupniji diktatorčići koji donose samo izdaje i poraze.
Neka se onda takve demokratske stranke bore da takvi kvalitetni ljudi budu njihovi članovi, pa će i njihov uspjeh biti zagarantiran.
Podržimo referendum, neka Hrvatska uz svoju samostalnost priskrbi i epitete istinske demokracije i napretka.
Ante Beljo, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru
Zagreb, 22.09.2014.

 

 Šalje: Hrvatski pokret za život i obitelj, Maksimirska 51, 10000 Zagreb 

Tel/Fax: 01/2316-014      Mob (dr. Ćavar): 098/389-890

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Poštovani!

Povodom raznih manipulacija i neistina koje se šire u raznim medijima u svezi fizičkog napada na mene koji se dogodio 20. 9. 2014. oko 14:30 sati, pozivam vas da pogledate emisiju

"Bujica" na televiziji Z1 sutra, 22. 9. 2014.g. u 20:00 sati

gdje sam iznijela potpunu istinu o tom događaju.

Voditelj Velimir Bujanec me je intervjuirao u bolnici.

Uz srdačan pozdrav, s poštovanjem

dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

U životu susrećemo mnoge ljude. Često ni ne slutimo koliko zaslužne ili koliko velike u svojoj poniznosti. U Varaždinu ovih dana jedan samozatajni domoljub prešutno dočekuje svoj jubilej. Ivan Jaklin u Župi svetog Nikole biskupa u Varaždinu, već punih 40 godina kao orguljaš proslavlja sveto Bogoslužje. Tako će se u nedjelju 21. rujna ove godine napuniti 40. godina sviranja orgulja Ivana Jaklina. Četrdeset godina, cijeli jedan život..., posvećen orguljama i obitelji, ali posebno Bogu i Domovini.

Ivan Jaklin 01

Ivan je rođeni Varaždinac, diplomirani inženjer građevine, u braku s Blaženkom otac je troje djece i djed dvoje unučadi. S glazbom živi od početka svog života. Sve je započelo iznenada, u trećoj godini studija u Zagrebu, kad se svakog petka poslijepodne vraćao u svoj rodni Varaždin. Njegova je župa u to vrijeme ostala bez orguljaša. Čovjek, orguljaš prije našeg Ivana, je dobio zaposlenje, morao se učlaniti u partiju i obećati da ne će više odlaziti u crkvu.

Tadašnji župnik preč. gosp. Josip Žalac, na Ivanov imendan 24. lipnja 1974., pozvao je mladog studenta da privremeno počne svirati nedjeljom, dok župa ne pronađe stalnog orguljaša. Za mladog studenta Ivana i njegove roditelje bila je to izuzetna čast. Ivanov otac Dragutin, u ta zahtjevna vremena, sinu je odmah kupio električne orgulje, kako bih se kod kuće mogao pripremati.

To je bilo potrebno, jer Ivan premda je završio Nižu glazbenu školu u Varaždinu, a njegov instrument nije bio klavir, već harmonika. Značajnu podršku pri uvođenju u tajne orgulja dobio je od o. Pankracija Vupore, orguljaša Franjevačke crkve u Varaždin, koji mu je uz poduku dao i opsežan notni rukopisni arhiv. Dio tih rukopisa, sada naš maestro Ivan Jaklin priprema za prvu knjigu serijala koji želi objaviti. Ta prva knjiga u nizu, biti će posvećena Djevici Mariji i imati će 80-tak pjesama, s notama za dvoglasni zbor. Mnoge od tih skladbi stare su preko 300 godina! Ivan tako želi doprinijeti očuvanju hrvatske glazbene baštine.

Ivan Jaklin 05

Prva Ivanova orguljaška sveta misa bila je u nedjelju 22. rujna 1974. godine u Crkvi svetog Florijana. Tada su se u župi započeli okupljati mladi: srednjoškolci, studentska i radnička katolička mladež. Bilo je to vrijeme nakon II. Vatikanskog koncila, kada su se uz gitare započele pjevati pjesme i šansone „Žetelaca", franjevačkih „Prijatelja" i isusovačkih „Kristofora". A Ivan se odlučio popeti na kor, sjesti uz prastare orguljice svetog Florijana..., i zasvirati svoju prvu izvedbu „Ima jedna duga cesta"... I tako je počelo. Poslije te prve orguljaške svete Mise, Ivan je na blagdan Svih Svetih 1974. godine zasvirao i prvi put u Župnoj crkvi sv. Nikole. Otpjevao je tada i svoj prvi psalam, psalam 24 - Gospodnja je zemlja i sve na njoj.

Po završetku studija građevine, vratio se novi varaždinski orguljaš krajem 1976. godine kao inženjer u Varaždin. Zaposlio se u građevnom poduzeću „Zagorje", no i dalje je ostao orguljaš Župe sv. Nikole biskupa u Varaždinu. Njegov tadašnji dobri župnik Josip Žalac, potaknuo je Ivana na osobitu pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu i prema svetom Josipu.

Ivan Jaklin 06

Tako je Ivan započeo svirati svake srijede na čast sv. Josipa, zaštitnika obitelji i Hrvatske Domovine, svakog petka na čast Presvetog Srca Isusovog, subotom navečer kada su imali Misu mladih te nedjeljom u 8 sati kod sv. Florijana, potom u 10 sati i još navečer kod sv. Nikole, uključujući svaki blagdan i svetkovine. Bilo je to vrlo zahtjevno, a oko njega okupio se i zbor koji je pjevao subotom i nedjeljom prije podne kod župske mise u 10 sati. I to je tako trajalo sve do odlaska župnika u mirovinu 1989. godine.

Dolaskom novog župnika vlč. Josipa Dubovečaka, dosta se toga izmijenilo, posebno što se ticalo župske mise nedjeljom, kad je prema njegovoj želji glavninu glazbenog dijela bogoslužja imala školska mladež. Tada je započeto i zajedničko pjevanje uz programe koje su pripremale časne sestre uršulinke, s. Marija i osobito s. Cecilija. Kod tih svetih Misa bio je Ivan samo orguljaš uz mali harmonij u svetištu crkve pod skelama, jer su se u to vrijeme marom župnika Dubovečaka obnavljale orgulje. Tako obje crkve, sv. Nikola i sv. Florijan, niz godina ostaju Ivanu u radosnom sjećanju.

Ivan Jaklin 07

Stižu vremena Domovinskog rata, godine tuge i godine radosti. Ivan Jaklin sa suprugom Blaženkom podiže obitelj, kćeri Jelenu i Zrinku i sina Višeslava. Posljednjih 10 godina iskazuje se svojim sviranjem i pjevanjem pri svetom Nikoli. Ima oslonac i podršku u župniku Stjepanu Najmanu. To su godine nade i ponosa, u kojima se napunilo 40 godina orguljaškog sviranja. Gotovo cijeli jedan životni vijek. Kao inženjer tehničke struke iskazuje prijateljima svoj orguljaški hod kroz vrijeme - jezikom brojeva: U svom životu svirao je približno 9 tisuća svetih misa.

Kad ne bi ostao zabilježen taj orguljaški životni put, hod pun odricanja, možda bi se to moglo i zaboraviti. Ali to ostaje kod Gospodina zauvijek zapisano!

Prije 10 godina, Ivan Jaklin je obilježio 30. obljetnicu svog sviranja orgulja u Varaždinu. Pokojni biskup Marko Culej poslao je malu čestitku i blagoslov neumornom varaždinskom orguljašu. U međuvremenu stasao je i Ivanov sin Višeslav Jaklin, koji je studirao glazbu i magistrirao na orguljama te postao varaždinski katedralni orguljaš i danas sve poznatiji glazbenik.

Ivan Jaklin -na Udbini ove godine

Na kraju ostaje još nešto važno: Godine vjernosti Crkvi bile su obilježene Ivanovim mukotrpnim hodom u njegovom poslu, na radnom mjestu diplomiranog inženjera. Na svakom su ga koraku usporavali u napredovanju ili gurali "u kut". No, nikada nije popustio jugokomunističkim pritiscima da pristupi njihovoj bezbožnoj partiji. I zato su ga nastojali držati po strani.

Nastupom tzv. demokracije u Hrvatskoj, ništa se puno nije promijenilo. Politika komunizma i njezini (na)slijednici i dalje su nastavili vedriti i oblačiti u Varaždinu. Doista, kao da se svih tih godina Ivan nije ni pomaknuo, jer i nadalje neumorno svira i pjeva svoje psalme u čast Gospodinu. Vapi u ime svoje napaćene Domovine i svojih četvero stričeva i dva djeda, kojima ne poznaje groba, jer su stradali 1945. negdje na stratištima križnih puteva. Njegov otac Dragutin jedni je preživio Kalvariju obitelji Jaklin.

Ivan Jaklin -orgulje sv. Nikove u Varaždinu

U ovo doba, pored glazbenih obaveza, povjerenik je Hrvatskog kulturnog vijeća za sjevernu Hrvatsku, član Hrvatskog žrtvoslovnog društva, predsjednik Hrvatskog domobrana Varaždin te član i glasnogovornik Udruge Macelj 1945. S radošću priređuje javna domoljubna okupljanja u svom gradu Varaždinu i povede istomišljenike na hodočašće put Udbine ili žrtava za Domovinu. Sve u ime ljubavi prema hrvatskoj povijesnoj istini.

Tko kaže da ne postoje ljudi koji mogu biti dosljedni i vjerni svom narodu? Cijeli svoj život maestro Ivan, posvetio je bez zadrške na slavu Bogu i u čast Domovine! Konačno i za dom svoj - grad Varaždin, kojeg Ivan i njegova supruga Blaženka neizmjerno vole. Zato posebna čast i čestitke Ivanu Jaklinu, na njegovih 40 veličanstvenih godina ljubavi, prema glazbi, prema hrvatskim žrtvama, prema svom narodu..., uz čarobne zvuke orgulja baroknog Varaždina!

Damir Borovčak
Izvor: http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/18441-d-borovcak-orguljas-i-domoljub-ivan-jaklin.html

Ivo Josipovic Cakovec

  • Autor: Iva Međugorac
  • Datum: 18. rujna 2014.

 


Josipovićev tajni pakt: 'Poništit će temelj hrvatske države, Hrvatska kakvu poznajete prestaje postojati'

Protokol Ive Josipovića dao je nalog organizatorima da se čakovečkom gvardijanu fra Željku Željeznaku onemogući da na središnjem čakovečkom trgu nakon polaganja vijenaca pod spomenik braniteljima održi zajedničku molitvu koja je inače tradicija.

U sinoćnoj emisiji ''Bujica" poznatog hrvatskog novinara i TV voditelja Velimira Bujanca gostovao je Stevo Culej Stiv, dopredsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata.
Culej je, naime, nedavno dobio sudsko rješenje prema kojem se kažnjava s osam mjeseci uvjetnog zatvora zbog skidanja ćiriličnih ploča u Vukovaru. Međutim, da stvar bude groteskna, Culej te ploče nikada nije osobno skidao. Kažnjen je zapravo jer je svojim javnim i medijskim istupima poticao na taj čin.
Na pitanje urednika i voditelja emisije Bujanca je li tu riječ o verbalnom deliktu, Culej je odgovorio sljedeće:
''Aktualna vlast suočena je sa sve većim neposluhom hrvatskog naroda. Ona radi po starim udbaškim metodama, prati sve one za koje misli da su joj prijetnja. I pravosuđe u tom smislu koristi. Nije slučajan progon Josipa Klemma, Milijana Brkića, Tomislava Josića i ostalih naših branitelja jer ako nas ušutkaju - svi drugi će šaptom pasti", poručio je Culej.
On otvoreno kaže kako još od Domovinskog rata nije proživljavao ovakvu životnu dramu:
''Žena mi je zbog svega završila u bolnici. Stvarali smo Hrvatsku da bude po mjeri čovjeku i svih njezinih građana. Vlasti su se mijenjale, a mi branitelji smo ostali na sporednom kolosijeku. Nisam došao da se branim i izvlačim nego da kažem istinu, ono što boli hrvatske branitelje, hrvatskog čovjeka i hrvatskog stradalnika. Došao sam poručiti Ivi Josipoviću i Ranku Ostojiću da su na prevaru došli na vlast. Došli ste da nas opljačkate i ponizite! Želite u nama do kraja ugasiti i zadnje ono što nam je usadio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a to je da budemo ponosni Hrvati, ponosni u svojoj domovini. Nećete uspjeti u tome", odgovorio je Culej.

On je mišljenja kako je svo zlo počelo kad su projugoslavenske snage u Hrvatskoj 1990./1991. dokučile smisao pomirbe. Pritajili su se i samo čekali razvoj situacije. Shvatili su kako u svakom scenariju za njih može biti mjesta:

''Da smo izgubili rat, oni bi se svakako priklonili srpskoj strani. Oni bi njima nastavili služiti, no kako smo mi pobijedili, ostali su tu, ali su sa svojim lažima, prevarama i podmetanjima uspjeli doći do vlasti", poručio je Culej.

Inače, Bujanec je sinoć ponovno otvorio slučaj sina bivšeg srpskog milicajca tzv. SAO Krajine Saše Sabadoša koji je prošle godine brutalno pretukao Darka Pajčića, maloljetnog vukovarskog branitelja, kada je ovaj pokušao skinuti ćirilićnu tablu u Vukovaru. Naime, Sabadoš je nedavno promaknut, sada radi kao policajac na gliseru na Dunavu te ima i bolju plaću.

''Ministar Ostojić je nagradio zlikovca. Sabadoš je trebao ići na disciplinsku komisiju da se utvrdi je li prekoračio ovlasti, odnosno je li uporabio prekomjernu silu oko Pajčića. On je uništio tog čovjeka", istaknuo je Culej.

Inače, u ''Bujicu" se putem telefona javio i Darko Horvat, član Predsjedništva HDZ-a i šef međimurskog ogranka te stranke. Javio se kako bi ispričao jedan neugodan incident koji se nedavno dogodio u Čakovcu na obilježavanju 23. obljetnice oslobođenja Međimurja. Naime, na toj je obljetnici po prvi puta doslovce zabranjeno da se nakon polaganja vijenaca poginulim čakovečkim braniteljima održi zajednička molitva:

''Protokol Ive Josipovića, a predsjednik je također bio na toj komemoraciji, dao je nalog organizatorima da se čakovečkom gvardijanu fra Željku Željeznaku onemogući da na središnjem čakovečkom trgu nakon polaganja vijenaca pod spomenik braniteljima održi zajedničku molitvu koja je inače tradicija. Za nas je to bio nezamisliv čin grubog kršenja ljudskih prava jer tu su bili prisutni i članovi obitelji i rodbina poginulih branitelja. Ostali smo zatečeni i zbunjeni", zaključio je Horvat.

U Vukovaru je održana prva sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) na kojoj se raspravljalo o:
1. veleizdajničkim pojavama u današnjoj Hrvatskoj,
2. utvrđivanju prvih etičkih optužbi i izdajnika,
3. dogovoru o budućem radu.
O veleizdajničkim pojavama i pripremi novih tužbi govorili su: Ante Glibota, akademik Josip Pečarić, prof. Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Ante Beljo, Rozalija Bartolić, Mario Filipi, prof. Nikola Debelić, dr.dr.h.c, dipl. pravnik Zdravko Vladanović, dok je o stanju u Vukovaru govorio kriminalist Vlado Iljkić, izlaganjem pod nazivom ¨Kronologija izdaje Vukovara” u ime ¨Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.
Prvoj radnoj sjenici HNES nazočio je veći broj osnivača istog , brojni građani i te ugledni pojedinci  iz društvenog, političkog i vjerskog života  Vukovara i okolice.

Skup su pozdravili i predsjednik SOHV Tomislav Josić, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, predstojnik ureda Župana Vukovarsko-srijemskog Marinko Beljo, prof. dr. Dražen Živić, a skup je pozdravio i gvardijan vukovarski, fra Ivica Jagodić. Prve etičke/moralne tužbe za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa iznijeli su:
dr. Zdravko Tomac koji je iznio tužbu za Ivu Josipovića,
dr. Josip Jurčević koji je iznio tužbu za Stjepana Mesića,
dr. Zvonimir Šeparović koji je iznio tužbu za Vesnu Pusić,
odvjetnik Željko Olujić koji je iznio tužbu za Milorada Pupovca,

Osnivači-članovi HNES prof.em. Zvonimir Šeparović, Zg

Akademik Slobodan Novak, HAZU, Zg
Akademik Josip Pečarić, HAZU, Zg
Prof.dr. Branimir Lukšić,St
Prof.dr. Andrija Hebrang, Zg
Prof.dr. Josip Jurčević, Zg
Prof. dr. Zdravko Tomac, Zg,
Prof.dr. Josip Faričić, Zd
Prof. dr. dr. h. c. Nikola Debelić, Zg
Željko Olujić, odvjetnik, zg
Zvonimir Hodak, odvjetnik,Zg
Marko Franović, Sidney
Ante Glibota, Pariz
Josip Botteri Dini, akad.slikar, St
Miljenko Romić, akad.slikar, Zg/Vu
prof. Nevenka Nekić, književnica, Zg
Đuro Vidmarović, književnik,
Slavica Bilić, Udruga Bedem Ljubavi,
Negzana Pavičić, preživjela masakr u Škabrnji,
Rozalija Bartolić, Udruga udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata, Zg
Mario Filippi, predsjednik Udruge 100% invalida Domovinskog rata
Ante Beljo, dopredsjednik HŽD
Joško Čelan, publicist, St
Vlado Iljkić, kriminalist, SOHV, Vu
Tomislav Josić, SOHV, Vu
Ante Deur, Zbor udruga veterana Gardijskih postrojbi HV
Tomo Medved, brigadni general HV, Zg
Dražen Šantić,veterani 7. GBr HV,
Dr. Mario Sošić, Pula
Vinko Šeparović Markota, poduzetnik, Blato na Korčuli
Ante Nadomir Tadić-Šutra, pjesnik, bojovnik, Knin
Dr. Ante Milinović, povjesničar, Zrin
Mr.sc. Ivan Kozlica, povjesničar
Zvonimir Zorić, žrtva komunizma
Vladimir Milinović, publicist

Izlaganje “Kronologija izdaje Vukovara” donosimo u cijelosti dok će ostala izlaganja i tužbe biti prenesene u izvornom obliku narednih dana. 
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
Vukovar Pastoralni centar Sveti Bono 20092014
Kronologija izdaje Vukovara

I. Razoružavanje TO SRH
Tijekom 1988. godine u Vukovaru je održana velika vojna vježba tadašnje JNA i rezervista na kojoj su simulirani oblici napadanja i čuvanja Vukovara.

Od svibnja do srpnja 1991. godine, razoružana je bivša TO Vukovara na način da su oružje i druga vojna oprema odveženi u Vukovarsku vojarnu odakle su ubrzo prebačen i distribuirani u sela oko Vukovara nastanjena srpskim stanovništvom. Za to nikada i nitko do danas nije odgovarao.
II. Embargo na uvoz oružja
Ivica Lučić i Andrija Hebrang otvoreno su prozvali Ivicu Račana i Budimira Lončara za ovo nedjelo.

Vijeće sigurnosti UN-a uvelo je embargo na uvoz oružja za bivšu Jugoslaviju u rujnu 1991. godine, s obrazloženjem da je to jedan od način zaustavljanja rata. No, embargo je de facto pomogao Jugoslavenskoj vojsci i Srbiji jer su njihove zalihe naoružanja bile neiscrpne i neizmjerno veće od količina oružja, streljiva i druge vojne opreme s kojima je raspolagala Hrvatska vojska u nastajanju. U to je vrijeme ministar vanjskih poslova Jugoslavije bio Budimir Lončar. Njegova uloga u nastanku i izglasavanju Rezolucije Vijeć a sigurnosti kojom je uveden embargo nije zanemariva.
III. Politička manipulacija Erdutskim sporazumom nakon Tuđmanove smrti
1. trgovanje biračkom potporom od strane obje velike stranke

2. njegova pogrešna i nelegalna implementacija u zakone RH.
Moratorij 1- na suvremenu hrvatsku povijest – nelegalno vrijedi i sada
Moratorij 2 – srpskim mladićima na služenje u HV- jednom nelegalno produljen, na traženje Srba
Premda je Erdutskim sporazumom i kasnije Rezolucijom Vijeća sigurnosti kojom je uspostavljena Prijelazna uprava zaustavljeno nasilje i nova ratna razaranja i stradanja, pojedine točke Sporazuma i danas izazivaju različita tumačenja i prijepore. Proteklih godinu i pol dana jasno je pokazalo da je mirna reintegracije u biti nedovršeni proces koji je ostavio niz otvorenih i neriješeni problema – od kažnjavanja ratnih zločinaca do pitanja integracije, odnosno, samogetoizacije srpske nacionalne manjine.
IV. Promjena UZoPNM i snižavanje cenzusa sa 50%+1 na 1/3 
Budući je rekonstrukcija pokazala da je 1/3 najbliža prijeratnom broju Srba u gradu Vukovaru, politički se pogodovalo stjecanju prava po “sili zakona”, a – kako se pod sadašnjom vlašću pokazalo – na uštrb toga da ta prava proiziđu iz dobrih odnosa dvaju naroda i nakon što politički predstavnici srpske nacionalne manjine u Vukovaru iskreno prihvate odgovornost dijela srpske manjine za agresiju Srbije na Hrvatsku i Vukovar kao i ono što se dogodilo u Vukovaru. Izostanak želje za suradnjom oko pronalaženja nestalih i otkrivanja minskih polja upućuje na mogući stav srpske nacionalne manjine o stanovitoj privremenosti političkih, društvenih i teritorijalnih odnosa na ovom prostoru.
V. Metodologija popisa stanovništva i nesređeni popisi
Omogućeno popisivanje svih koji su u Vukovaru fiktivno prijavljeni, a ne samo onih koji u njemu stvarno žive, borave ili prebivajuotvorilo je novi krug nepravdi. Ovo je područje doživjelo veliki broj fiktivnih prijava radi ishodovanja dokumenata i osiguranja različitih oblika zaštite, od mirovina do zdravstvene skrbi, i to ne samo od strane domicilnog stanovništva nego i od strane onih koji su izbjegli s drugih područja Hrvatske nakon Bljeska i Oluje, što je značajno utjecalo na porast udjela stanovnika srpske nacionalnosti u gradu Vukovaru. Smišljeno se zadržava postojeće stanje nesređenosti različitih registara stanovništva (prebivalište, birački popisi i slično), čemu je pridonijela i upitna pouzdanost rezultata popisa stanovništva iz 2011. godine, a koji su državnoj vlasti i političkim predstavnicima srpske nacionalne manjine na lokalnoj i nacionalnoj razini, poslužili kao argument za uvođenje dvojezičnosti što je, zapravo, bila nova  agresija na Vukovar.
VI. Političko-žrtvoslovna izdaja
Odvila se na vanjskopolitičkom planu, s najtežim posljedicama u Vukovaru. Kroz međunarodnu politiku izjednačavanja krivnje između počinitelja zločina i njihovih žrtava, uz dugogodišnje ignoriranje postojanja žrtve (Sunčica), nepronalaženje nestalih, nebriga za žrtvu, Vukovar je s vremenom postao svojevrsni poligon za umirivanje savjesti Europe i svijeta za nečinjenje dobra i omogućavanje da se nad Vukovarom i Vukovarcima nadvije mračan oblak zla i neljudskosti.
VII. Političko-pravosudna izdaja
1. Neprocesuirani neki od najstrašnijih zločina

- zločinci često poznati, ali mnogi mirno žive, u Hrvatskoj i drugdje, čak i u samom Vukovaru
- neprocesuirani masakri hrvatskih policajca, zarobljenika i ranjenika, pojedinačna i grupna ubojstva,silovanja, divljačko granatiranje i uništenje grada, smrti djece i civila od granatiranja, uništenje kulturne baštine, zdravstvenih objekata.
2. Nepriznavanje postojanja logora od strane države Srbije (mučenja, ubojstva, silovanja)
3. Mukotrpno priznavanje postojanja sustavnih okrutnih silovanja kao dio strategije etničkog čišćenja, izbjegavanje pravosudnog procesuiranja počinitelja od strane DORH-a, kao i dodatno traumatiziranje žrtava opetovanim davanjem iskaza i dugotrajnošću procesa

Sve navedeno usmjereno je u pravcu prikrivanja, prešućivanja, potpunog iskrivljavanja i krivotvorenja istine o onome što se u Vukovaru događalo 1991. godine. Umjesto istine i pravde Vukovaru se nameću „nova pravednost“ i „politička korektnost“ što nije doprinos izgradnji stabilnog poslijeratnog društva i jačanju međusobnog povjerenja i poštovanja, nego poticaj novim napetostima, traumama, a moguće i sukobima. 
VIII. Političko-ustavnopravna izdaja
1. Nepoštivanje ustavnog načela ravnopravnosti građana Republike Hrvatske
2. Nepoštivanje čl. 8 UZoPNM – nepoštivanje duha zakona koji je preduvjet za uvođenje dodatnih političkih prava manjina, poglavito se to odnosi na srpsku manjinu
3. Naputak ministra Bauka kojim je počelo postavljanje dvojezičnih/dvopisanih ploča – narušavanje lokalnih nadležnosti vlasti Grada Vukovara
IX. Policijsko-pravosudna izdaja
Način postavljanja i čuvanja dvojezičnih/dvopisanih ploča, noću i uz kordone interventne, temeljne i krim policije te gelendere kao i uhićivanje, krim obrada, optuživanje onih koji to nisu zbog osobnog iskustva stradanja mogli podnijeti, sudski procesi koji su u tijeku. Slučaj Pajičić i slučaj Gilja.Očito je da je u Vukovaru na djelu nova agresija usmjerena prema onima koji su trpjeli, ali koji su i živote dali za obranu Vukovara i Hrvatske, i to od strane onih koji prema vlastitim riječima „ne razumiju osjećaje drugih“. Na Vukovarsku Hrvatsku vrši se svakodnevna medijska i politička agresija, a na vukovarske i druge branitelja primjenjuju se vrlo sofisticirani oblici fizičkog i psihičkog nasilja.
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara

Vrlo poštovana gospođo doktor Ružice Čavar,

Pridružujem se u cjelini poruci koju Vam je uputila gdja tajnica HŽD Jadranka Lučić i izražavam svoj prijezir i gađenje prema osobi koja je počinitelj toliko sramotnog  napada na Vas. Zaista, fizički napad muškarca na žensku osobu, damu, nešto je najniže i najodvratnije što postoji. Iskreno se nadam da će taj bijednik doživjeti ne samo zasluženu kaznu nego i opći javni prijezir svih moralnih i etičkih ljudi.

Poštovana gospođo doktor i draga kolegice po HŽD molim Vas da primite moje najbolje želje za puni i brzi oporavak.

Uz tople kolegijalne pozdrave,

Nikola Debelić


bravo! -  pridružujem  se  !!

Dunja Vatovac


Ruzica Cavar 2014

Preporučuje pogledati napad na našu dr. Ćavar - "

Na prosvjedu protiv vatikanskih ugovora napao 77-godišnjakinju "

 

http://youtu.be/wUK1tvy7QgI

 























Gospođa dr. Ružica Ćavar je jedna od najvažnijih katoličkih intelektualaca u Republici Hrvatskoj, te ovaj pokušaj da je se teško i trajno fizički ozlijedi izravni je atentat na hrvatske slobode, na katoličke svjetonazore i na demokratski suživot.
U potpunosti sam solidaran sa svim javnim i pravnim koracima koje će hrvatski kršćani i udruge poduzeti za njenu zaštitu i za obranu ljudskog suživota u našoj domovini.
Domagoj Ante Petrić


 

Poštovani SVI,

 

danas je  nacionalni dan protiv nasilja nad ženama.

U našoj lijepoj Republici Hrvatskoj da se doživi ovako nešto uoči ovoga dana i to još protiv drage gospođe Ružice Čavar od strane očito mržnjom obuzetog čovjeka.
Čuđenju nikad kraja kao i što nema kraja osudi ovakvog napada koji se može smatrati pokušajem ubojstva. A svakako je nanošenje teške tjelesne povrede.

Napad je za svaku osudu.

 

Pridružujem se prosvjedu protiv ovakvog ponašanja i oštro osuđujem napad na godpođu Ružicu Čavar kao predsjednik Udruge hrvatsko odgovorno društvo (HOD). Pridružujem se prosvjedu protiv ovakvog nasilnog napada i osuđujem napada i u svoje osobno ime.

 

Draga gospođo Ružice Čavar uz Vas smo u molitvama i želimo Vam brzo ozdravljenje.

 

Svakako stojimo na raspolaganju za slučaj pružanja pravne pomoći.

Dražen Dujmović


 

Poštovani,

 

 

 

pridružujem se javnom prosvjedu i osudi bezumnog nasilja, te očekujem pravilnu i učinkovitu reakciju nadliježnih tijela državne uprave.

 

Josip Miličević

 


 

Bogu hvala da još ima hrabrih Hrvata! Naša je dr. Ružica Ćavar prava heroina! Pridružujem se prosvjedu i osuđujem postupke nasilnika koji je gospođi u poznim godinama života nanio fizičke ozljede samo zbog razilaženja u mišljenjima.
Molim za njezino brzo ozdravljenje i srdačno pozdravljam!

 

don Anto Baković 

 


 

Ovom javnom prosvjedu pridružujem se. Javio sam se i ostavio poruku na mobitelu.
Uz sračan pozdrav
Fra Martin Planinić


 

 

Potkategorije