Priopćenja

(IKA) - Nevine žrtve Ivezić iz Brotnja koje su nedavno ekshumirane kao i mnoge žrtve Boričevca trebaju dati ton neskladnom orkestru države i nacije, poruka je gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića koju je izrekao na misi
28.07.2014. 21:52       Braniteljski Portal
- Blagdan sv. Ane proslavljen u Kosovu kod Knina Knin, (IKA) – Mnogobrojni vjernici Kosova kod Knina, kninski župljani, hodočasnici iz okolice Knina te Šibenske i Banjolučke biskupije i ove su godine u subotu 26. srpnja ispred filijalne crkve Svete Ane u Kosovu svečano proslavili svetkovinu sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije, kojoj se na blagdan hodočasti od davnina. Sliku sv. Ane u procesiji su nosili domaći mladići, a euharistijsko slavlje potom je predslavio fra Joško Kodžoman, provincijal splitske franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Suslavila su šestorica svećenika. Ujedno je to bilo spomen-hodočašće u prigodi 73. obljetnice pogubljenja drvarskog župnika Waldemara Maximiliana Nestora i tristotinjak Hrvata katolika, koji su se nakon hodočašća sv. Ani u Kosovo kraj Knina 26. srpnja 1941., vraćali vlakom kućama u Drvar i Bosanski Petrovac (BiH). "Šipadov" vlak uskog kolosijeka na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, napali su pobunjeni četnici, nasilno izvukli hodočasnike i bez milosti ih pobili, a njihova su tijela bacili u jamu Golubnjaču. Ondašnji drvarski župnik Nestor (1888. – 1941.) prvi je ubijeni katolički svećenik u II. svjetskom ratu na cijelom području bivše Kraljevine Jugoslavije.U propovijedi fra Joško je, između ostaloga, kazao da su došli "da se u misnom slavlju molitvama sjetimo naše braće i sestara, nedužnih hodočasnika, čija nas mučenička smrt obvezuje da ne zaboravimo prošlost o kojoj treba svjedočiti i otkrivati pravu istinu o onome što se ovdje dogodilo. Jer, stradanje nedužnih hodočasnika, Hrvata katolika iz Drvara i Bosanskog Petrovca, zvjerski pobijenih od onodobnih četnika, istina je o nama, o našoj hrvatskoj povijesti i stradanjima na prostorima zapadne i jugozapadne Bosne, dijela Dalmacije i Like. "Istina će vas osloboditi", rekao je Isus, pa je naša sveta dužnost da je otkrivamo i o njoj svjedočimo. A, o pravoj nam istini o onome što se zbivalo tijekom ne tako davne prošlosti na ovim hrvatskim prostorima svjedoče i Kronika župe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci te mnoga druga svjedočanstva, kazao je provincijal. Okupljeno vjerničko mnoštvo pozvao je na čuvanje hrvatske nacionalne svijesti i pradjedovske vjere, na čuvanje baštine koju nam namriješe preci.
Ti nedužni hodočasnici bili su oboružani jedino svojim krunicama kao svojim oružjem, nije tu bilo politike ni mržnje nego molitve. Mi smo bili tu od davnina na svojim ognjištima, branili smo svoje i borili se "za krst časni i slobodu zlatnu", nismo otimali tuđe. Tragična se povijest od prije sedamdesetak godina na ovim prostorima etnički gotovo očišćenima od Hrvata ponovila i nedavno nad malobrojnim Hrvatima koji su tu preživjeli, rekao je provincijal.
Podsjetio je da su ti hodočasnici ubijeni bez milosti, bez suda i ukopa, bez križa i spomena,
te da su istoga dana u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srbo-četnici i komunisti-partizani poubijali gotovo sve Hrvate.
Mi ovdje nismo došli optuživati, jer ovo je mjesto ljubavi, ali sjećati se možemo i moramo! Mi smo se ovdje došli kršćanski moliti za našu braću i za pobjedu Istine o njima... Jer ta je istina bila ubijena i prešućivana, što više, najstrože je bilo zabranjeno da bude istina. A taj krvavi dan mržnje u BiH se i danas slavi kao dan ustanka, kazao je.Za svetu Anu i Joakima provincijal je u propovijedi kazao da je u vjerničkoj tradiciji našega hrvatskoga naroda blagdan našao istaknuto mjesto, pa su brojne crkve i kapele posvećene njima na čast, te su bila i ostala do danas, mjesta hodočašća i vjerničkih molitvenih okupljanja.
 - Misa u spomen na žrtve Boričevca i Brotnja 
U nedalekom Srbu i dalje se slavi "prva puška" koja vas je protjerala, mnoge od vaših pobila, popalila kuće i nije vam dopustila doći na zgarišta. Nije to samo različit pogled na ono što se dogodilo u Boričevcu, već je to različit pogled na prošlost i budućnost naše domovine, istaknuo biskup Bogović Boričevac, (IKA) - Nevine žrtve Ivezić iz Brotnja koje su nedavno ekshumirane kao i mnoge žrtve Boričevca trebaju dati ton neskladnom orkestru države i nacije, poruka je gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića koju je izrekao na misi u spomen na žrtve stradanja stanovnika Boričevca, mjesta uz granicu s BiH u blizini Donjeg Lapca održanoj u nedjelju 27. srpnja. I ove su se godine na misi okupili brojni žitelji Boričevca, uglavnom potomci onih koji su protjerani iz toga mjesta prije 73 godine. Počast žrtvama Boričevca došli su odati i članovi udruga branitelja iz Vukovara, Malog Lošinja i Ogulina a uz biskupa Bogovića koncelebrirao je župnik i upravitelj župe Stipe Zeba.Na ovom mjestu stradanja i patnje koje simbolizira sve patnje našeg naroda teško je propovijedati.
Pogotovo što se sada u nedalekom Srbu i dalje slavi "prva puška" koja vas je protjerala, mnoge od vaših pobila, popalila kuće i nije vam dopustila doći na zgarišta. Nije to samo različit pogled na ono što se dogodilo u Boričevcu, već je to različit pogled na prošlost i budućnost naše domovine, istaknuo je na početku biskup Bogović te primijetio da je i danas sud o događajima u II. svjetskom ratu neujednačen. Neki bi željeli da se on "uskladi" s tonovima prve puške, a to su oni koji nisu dopuštali da se čuju glasovi žrtava Boričevca, glas 82-godišnjeg guslara Luke Ivezića rekao je biskup te dodao: dosta nam je kulta ičije puške, pogotovo one iz Srba jer smo njezin pucanj čuli i u vrijeme Domovinskog rata. Akteri iz 1991. zvali su se drukčije, no događale su se iste stvari kao prije 20 godina, prepoznate po istim plodovima.Gospićko-senjski biskup nadalje je istaknuo da se s mjesta stradanja i patnje s pravom diže glas da se konačno počnu okupljati žrtve a ne mučitelji, da se vrednuje i njihov glas, da ih se prepozna i poštuje. Osvrćući se na nedavnu ekshumaciju žrtava Ivezića iz Brotnja pronađenihu jami Dabin vrh rekao je da se možemo pitati zašto je zlo toliko otporno i tako žilavo i zašto se Bog s njima ne obračuna. To je kao žito i kukolj koji se ostavlja do kraja žetve te se tek onda spali, primijetio je biskup. Kalendar Crkve hrvatskih mučenika za narednu godinu, izvijestio je u homiliji biskup Bogović, bit će u znaku svjedočanstava nevino osuđenih od komunističkog režima kroz objavu njihovih pisama u kojima se vidi da oni nisu mrzili i proklinjali. 
- Drvar: Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije 
Drvar, (IKA/TABB) - Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije obilježen je u nedjelju 27. srpnja u župi sv. Josipa u Drvaru. Župa Drvar obilježila je 73. obljetnicu stradanja drvarskog župnika Waldemara Maximiliana Nestora i župljana župe Drvar, ali i dvojice susjednih župnika, grahovskog Juraja Gospodnetića te krnjeuškog Krešimira Barišića, kao i svih drugih mučenika i žrtava ubijenih bilo 1941., prije ili nakon toga.Molitveni program u Drvaru počeo je križnim putom koji je predvodio vlč. Žarko Vladislav Ošap, doskorašnji duhovnik na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu, zajedno s više bogoslova. zatim je priređena prigodna audio-vizualna prezentacija o ubijenom drvarskom župniku i hodočasnicima.
Misno slavlje, koje je prenosio Hrvatski radio i još neke radio postaje iz BiH, predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s domaćim župnikom Ivom Martinovićem te još petoricom svećenika koji su taj dan došli u Drvar, a neki su sa sobom doveli i hodočasnike.
U homiliji biskup je istaknuo: "Mi - preostali Kristovi učenici dramatično opustošene Banjolučke biskupije - nismo odustajali od obdržavanja Kristova Evanđelja, a ni od odazivanja Papinu pozivu da 'brižljivo branimo i čuvamo spomen na svjedočanstvo mučenika'. Uveli smo upravo na današnji dan poseban spomendan - 'Dan drvarskih mučenika'. Zašto drvarskih? Zato što su drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor i oveća grupa njegovih župljana – kao hodočasnici svetoj Ani u Kijevo kod Knina, vraćajući se vlakom u svoju župu – potpuno nevini – bez ikakvog suda i presude bili prve žrtve krvavog i bezobzirnog uništavanja katolika s područja mnogih župa naše biskupije.
Taj Dan drvarskih mučenika prvi put smo svečano obilježili 27. srpnja 2001.,  uz nazočnost mnogo svećenika, redovnika i Božjeg naroda svečanom koncelebriranom misom, pokorničkim bogoslužjem, pobožnošću križnog puta i otkrivanjem spomen-ploče trojici ubijenih župnika: vlč. Waldemaru Maxu Nestoru iz Drvara, don Jurju Gospodnetiću iz Bosanskoga Grahova i vlč. Krešimiru Barišiću iz Krnjeuše.
A onda smo nastavili svake godine istoga dana. Tog istog dana 2001. godine u Drvaru se obilježavala i 60. obljetnica Dana ustanka u BiH, kao što se, kako znademo, obilježavala svake godine tijekom komunističkog režima. Ako su pomirenje i mir potrebni, onda je nužno utvrđivanje prave istine o patnjama i stradavanjima nevinih ljudi, o zločinima i zločincima. Istina uporno traži da joj se omogući izlazak na svjetlo dana.
Nakon 73 godine konačno su pronađeni posmrtni ostaci ubijenoga drvarskog župnika Nestora i njegovih župljana, identificirani su i dobivena je službena dozvola da ih se vjerskim obredom dostojno pokopa.
Sadašnji trenutak naše crkvene i društvene povijesti traži od nas da konačno odlučno pristupimo ustanovljavanju cijele istine, zauzimanju za pravdu i neupitnom, prijeko potrebnom traženju oproštenja i izgradnji pomirenja i pravednog mira za buduće generacije. Osim hodočasnika koji su došli iz Bosanskoga Grahova, Livna, Jajca, Sivrića, Knina, Splita, Ogulina, Zagreba i drugih mjesta, na misi su se okupili predsjednik FBiH Živko Budimir, predsjednik Vlade Hercegbosanske županije Branko Ivković te predsjednici i predstavnici hrvatskih stranaka i hrvatskih Udruga iz BiH i RH.
Nakon mise položeni su pred križem vijenci poginulim hrvatskim braniteljima i izmoljena molitva opijela.Za vrijeme ručka koji je zajedno sa svojim župljanima upriličio župnik, nazočne je pozdravio biskup Komarica te zamolio predstavnike županijske i federalne vlasti da napokon riješe pitanje dozvole za gradnju župne crkve u Drvaru, te da omoguće dostojanstveni pogreb kostiju ubijenoga drvarskog župnika i hodočasnika.Spomen-dan je završio malonogometnim turnirom u čast sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije. (IKA)
Braniteljaki portal

bajram 2014
Bajram, veliki dan za pripadnike muslimanske vjere, trebao bi biti samo jedan dan u nizu kada se poštovanjem i pijetetom sjetimo da i njima zahvalimo na slobodi u kojoj uživamo.

Prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, general Anton Tus, kazao je: “Za vrijeme Domovinskoga rata nije bilo postrojbe u kojoj nije bilo muslimana”. O muslimanima koji danas proslavljaju Bajram, a koji su dali neopisivo veliki doprinos u ratu, nedovoljno se govori u kontekstu zasluga stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Slabo tko zna i da ih je život dalo 1100, a sudjelovalo čak 25 000. Oko 9000 Bošnjaka, u ratni vihor stiglo je iz BiH, iako do tada u Hrvatsku nikada nisu kročili!

Hrvatska se općenito na kapaljku prisjeća svojih heroja. Obično se tu i tamo na kakvu obljetnicu uz zapaljenu svijeću spomene nečiji herojski čin, i to je zasluga braniteljskih udruga čija se priopćenja sramežljivo pojave na pokojem portalu. Još se manje zna za muslimanske heroje, a bilo ih je...

Jedan od njih je Ohran Merić, Zagrepčanin koji ni sekundu nije dvojio kada je trebalo uzeti oružje i otići na bojišnicu. HOS-ovac Damir Markuš – Kutina, jedan je od njegovih suboraca koji neće dopustiti da Ohran padne u zaborav:

- Svakodnevno mislim na svoje poginule suborce pa tako i na Ohrana. Posebno u ove dane za koje znam da bi, da je preživio rat, proslavljao sa svojim sinovima. On je poginuo u 35. godini 18. 11. 1991. godine u proboju – kaže Kutina. Da se HOS-ov heroj Ohran ne zaboravi, potrudila se i Udruga HOS na čijim stranicama stoji:

"Ohran je znao zašto u HOS i što je HOS kada je pristupio u njegove postrojbe iz zagrebačkog naselja Kozari Bok. On je znao da je odlazak u obranu Vukovara bio gotovo siguran put bez povratka, ali put ovjenčan mučeništvom i slavom. Vukovar je prisilio svijet da pogleda istini u oči, makar to ni danas moćni ne žele priznati. Ohran je darovao za svoje prijatelje, svoju obitelj, suprugu i dva maloljetna sina, svoju domovinu, ono najviše što čovjek može pokloniti a to je njegov vlastiti život i od toga nema veće žrtve koja zaslužuje trajno sjećanje i poštovanje.

On je mogao izabrati i ostanak u Zagrebu i možda bi danas bio živ, ali njega je potaknulo junaštvo dragovoljaca HOS-a i želja da dade svoje doprinos obrani domovine. I to je učinio na najuzvišeniji i najteži način. Njegova i suboraca mu žrtva sigurno nije bila uzaludna i na nama živima je dužnost da se to ne zaboravi".

Zaboraviti se ne smiju ni Šefik Pezerović, prvi poginuli Bošnjak u obrani Hrvatske, pokojni Admir Kulenović, heroj obrane Dubrovnika, Mirsad Bakšić, Mehmed Aganović, Mesud Šabanović koji je ostao bez obje noge, Hasib Alibegović Ale koji je također život nastavio u invalidskim kolicima, Hamdija Mašinović, heroj operacije “Otkos 10″, Senad Mujagić koji je briljirao u specijalnoj jedinici “Osa” i još mnogi, mnogi... Bajram, veliki dan za pripadnike muslimanske vjere, trebao bi biti samo jedan dan u nizu kada se poštovanjem i pijetetom sjetimo da i njima zahvalimo na slobodi u kojoj uživamo.
Izvor: http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/128544-vise-od-1100-muslimana-danas-nece-proslaviti-bajram-poginuli-su-za-hrvatsku.html

  • Autor: S.Vučković
  • Datum: ponedjeljak, 28. srpnja 2014.

 

  • Photo: wwwbranitelji.com

Četničkome ideologu i vođi „đeneralu Draži Mihailoviću - Čiči“, podignut spomenik još davne 1992. u Vukovaru nakon okupacije i stravičnih ratnih zločina nad stanovnicima grada i okolnih sela.
Draza Mihailovic
U to je vrijeme gradom u ulozi gradonačelnika upravljao današnji saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a dr. Vojislav Stanimirović. Spomenik je napravljen u Beogradu 1991. godine i bio je prvi spomenik podignut četničkom zločincu nakon njegova pogubljenja 1946. godine, te postavljen upravo u Vukovaru gdje je počinjen najveći ratni zločin u Domovinskom ratu, gdje se nakon pada grada 20. studenog 1991. godine orila pjesma: “Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!“. Taj isti dan četnici s kokardama i vojnici tzv. JNA sa zvijezdama petokrakama na kapama, na Ovčari su od 17 sati pa do jedan sat poslije ponoći mučili i sustavno u egzekucijama ubijali više od dvije stotine ranjenika iz vukovarske bolnice. Preko pet tisuća branitelja i civila stradalo je u stravičnom razaranju grada Vukovara, a na tisuće ih je odvedeno u logore širom Srbije.Spomenik uklonjen iz Vukovara početkom 1997., vjerojatno „u znak dobre volje“, međunacionalne pomirbe i tolerancije. Spomenik je vraćen u Beograd, a potom 1998. godine postavljen u Brčkom.Rehabilitacija Draže Mihailovića u biti je i posredna rehabilitacija svih četničkih zločina za vrijeme Domovinskog rata. Opće je poznata činjenica da su četničke postrojbe: 'Šešeljevci', 'Dušan Silni' i 'Beli orlovi', počinili stravične zločine u Tovarniku, Lovasu, Berku, Sotinu, Vukovaru, Ovčari, kao i na drugim područjima za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.
Antun Ivanković
predsjednika Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik

EKSUHAMACIJA NA DABINU VRHU
Biskup Bogović: u Srbu se ne bi trebalo slaviti ustanak 27. srpnja

Na Dabinu vrhu u gustoj šumi, u blizini Donjega Srba, počela je ekshumacija posmrtnih ostataka 30-ak mještana hrvatskoga sela Brotnje, ubijenih najvjerojatnije u ljeto 1941., među kojima je bilo i djece, a pretpostavlja se da su ih ubili ustanici iz Srba.
dabin-vrh
Dok se ne obavi kriminalistička obrada po nalogu suda i Državnog odvjetništva, nitko od mjerodavnih ne želi reći tko su žrtve, a tko počinitelji zločina, pa ni ministar branitelja Predrag Matić. “Na tragu Vladine politike da je žrtva – žrtva i da svaka žrtva zaslužuje dostojno počivalište, ovdje smo došli da nakon 73 godine ekshumiramo posmrtne ostatke ovih žrtava, da ih dostojno pokopamo”, rekao je ministar Matić i dodao da su obitelji dale uzorke krvi za njihovu identifikaciju.
“Sve ukazuje da je riječ o članovima obitelji Ivezić”, rekao je pomoćnik ministra Ivan Gruić i dodao da će se to sigurno moći reći tek nakon provedene obrade i potvrde identiteta nekih žrtava.
Prof. dr. Milorad Kubad sa Zavoda za sudsku medicinu rekao je da dosad pronađeni ostatci pripadaju osobama od dječje dobi do osoba starije životne dobi.
Gospićki biskup Mile Bogović, koji je danas također bio na Dabinu vrhu, ocijenio je da se upravo zato u Srbu ne bi trebalo okupljati i slaviti ustanak 27. srpnja.
“U tome naletu prve puške koja je puknula 27. srpnja 1941., nakon toga se ovo ovdje dogodilo”, rekao je biskup Bogović.
Inače, više od 70 godina stare posmrtne ostatke žrtava iz duboke jame iznijeli su speleolozi Hrvatske gorske službe spašavanja.
Izvor: narod.hr/h
 

ZPS1 korcula 2014  ZPS1 korcula 2014 2
ZPS1 korcula 2014 3  ZPS1 korcula 2014 4
ZPS1 korcula 2014 5   

 

  Kalendar događanja - otok Korčula 25. srpnja 2014.
  Promocija knjige "Hrvatska tužba protiv Jugoslavije (Srbije i Crne gore)
  pred pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu 






ZPS1 korcula 2014 1  ZPS1 korcula 2014 6 

ZPS1 korcula 2014 7  ZPS1 korcula 2014 8
ZPS1 korcula 2014 9  ZPS1 korcula 2014 10 
Hrvatska tuzba ZPS 

 U petak 25. srpnja 2014. godine knjigu Hrvatska tužba - 
 prof. Zvonimira  Šeparovića u prepunoj
 velikoj dvorani Doma kulture u Blatu predstavili su don Josip  Borišić, Franko Burmas i autor.
 Voditelj programa: Teo Šeparović,
 umjetnički program klape "Dalmacija" i "Kumpanji",
 i
 učenica Viktorija Šeparović - Viki, koja  je govorila stihove  
 Majke Kate Šoljić i  Katarine Pavičić.

 Fotografije: Dinko Oreb

 Knjigu možete naručiti on_line

 http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-15723-hrvatska-tuzba

Piše: Saša Radović
sasa radovic
„Neka institucije rade svoj posao“ nedvojbeno je najgluplja rečenica u Hrvata na koju se svekoliki puk grohotom smije. Ne treba tražiti uzrok smijehu, svi ga znamo. Ali ipak se moramo upitati – kad će se te institucije konačno probuditi iz 24-godišnjeg sna?
Tajne u Hrvatskoj postaju sve manje tajne. Vrapci na granama javno pjevaju o hrvatskoj korupciji kakve nije bilo na brdovitom Balkanu od stoljeća sedmog. Čak je i Hrvatska televizija za koju svi znamo da pjeva onako kako svira Gornji grad – počela iznositi prljavi veš svojih mentora: državne i lokalne uprave. U javnost je puštena javna optužba za teško kazneno djelo jednog Kukuriku moćnika – okosnice hrvatske vlasti. Vjerojatno taj „bogohulni“ napad na naš politički, ali i europski politički milje - nije primijetio veliki SDP-ov mag Goran Radman, jer u protivnom takva nepodobna vijest ipak se ne bi pojavila na ekranima.


PRILIKA ZA DINKA CVITANA

Tajna vijest koja više nije tajna nego ju je HRT učinio javnom, odnosi se na Ivana Jakovčića i na model kojeg je zdušno provodio dva desetljeća. Ujedno je HRT omogućio Dinku Cvitanu da promijeni smjer DORH-a i da na javnu prijavu kriminala najgore vrste ne zažmiri i ne okrene glavu – kao što je to godinama činio njegov prethodnik Mladen Bajić.
Za opće civilizacijske pojmove ovo je horror priča – no to je u Lijepoj našoj uobičajen, normalan događaj, na kakav se ne obazire ni Vlada RH, ni Hrvatski sabor, ni pravosuđe, ni policija, a ponajmanje DORH, SOA, POA, UDBA i slične institucije. Novi Državni odvjetnik mogao bi učiniti „da njegova institucija proradi“ – u pozitivnom smislu, dakako!
Nijemac Georg List u Istri 12 godina pokušava započeti projekt s polo igralištima u koji je uložio 5 milijuna eura. S obzirom na to da je 12 godina prilično dug period, te da je naišao na „papirnate“ probleme – zamolio je istarskog vrhovnika Jakovčića da ga primi i pomogne mu u realizaciji projekta. I dogodilo se ono na što bi svaki hrvatski investitor klimnuo potvrdno glavom, a Nijemcu se učinilo čudnim:
"Gospodin Jakovčić me pozvao u Poreč. Molio sam ga da me primi kako bih ga upoznao sa zaprekama na koje sam naišao u Motovunu. Susreli smo se u restoranu Cotton Club, a s njim je bio i Branko Curić. Jakovčić me saslušao i u jednom trenutku rekao sljedeće: `Trebali biste uplatiti 500.000 eura u tvrtku gospodina Curića i on će riješiti probleme u vašem projektu`. Te su me riječi šokirale" – izjavio je njemački investitor Georg List.
Dodao je i da im je tom prilikom odgovorio da mu takvo što ne pada na pamet jer je već skoro 300.000 eura platio najboljim svjetskim konzultantima za izgradnju polo igrališta i pratećih objekata:"Rekao sam im i da gospodin Curić nema nikakvog iskustva u polo projektima. Nakon što sam ih odbio, moj je projekt potpuno blokiran".
Svaki komentar je suvišan. I gore spomenuti vrapci znaju da je to politički zločin najgore vrste, kriminal, korupcija, zloporaba službenog položaja, ucjena, reket, pljačka… Ako po običaju DORH ne gleda ni ne sluša HRT, pa isto tako po običaju zažmiri i začepi uši ako slučajno sazna za to – morat će se s europarlamentarcem Ivanom Jakovčićem (koja li sramota za Hrvatsku!) pozabaviti njegovi bruxelleski šefovi. Europa tolerira takvu sramotu u afričkim plemenima ili u Afganistanu – ali ne i u svojim redovima. Jakovčić, nakon spomenute javne objave – ne može sjediti između 751 europarlamentarca nego u Remetincu ili u Lepoglavi. Optužba na javnoj televiziji subjekt je kojeg se mora istražiti, a svako okretanje glave „institucija“ može se proglasiti pogodovanjem javno optuženima. U ovom slučaju teško može proći ignoriranje ili „hrvatski model“ – otvaranje istrage i stogodišnje trajanje te istrage.

STOGODIŠNJE ISTRAGE

Hrvatska javnost je naučila da trpi „stogodišnje istrage“ koje – ili zamru ili se pretvore u nedostatak dokaza, ali ne može trpjeti dovijeka podcjenjivanje razuma! Lijepi primjeri su: župan Valter Flego i bivši ministar Veljko Ostojić. Flego je drpio naš novac i podijelio ga sebi i svojima nezakonito podižući plaće. Ostojić je po poznatom istarskom modelu kupio jeftinu zemlju i urbanističkim kriminalom promijenio namjenu – te zaradio 24 milijuna kuna. Njihova kaznena djela su jasna kao dan i istraga je mogla biti gotova za par dana – no godine prolaze. Oni i dalje „rade svoj posao“ i mogu po volji, nekažnjeno ponavljati takva kaznena djela! Valjda do 2114. Flege i Ostojići naša su zbiljnost koja svakim danom eskalira - u negativnom smislu, dakako! Lista osumnjičenika, dužnosnika sve je veća. Uz župana Flegu i županicu Marinu Lovrić Merzel tu su i tri osumnjičena župana: za primanje mita, za korištenje luksuzne limuzine u privatne svrhe i za davanje mita (Vladimir Šišljagić, Danijel Marušić, Stipe Zrilić). Slijedi respektabilan broj osumnjičenih gradonačelnika: Knin HDZ (Rimac), Koprivnica SDP (Želježnjak), Supetar SDP (Marković), Imotski HDZ (Đuzel), Dubrovnik HNS (Vlahušić), Crikvenica (Rukavina), Gospić (Krmpotić), Beli Manastir (Doboš)... Za nabrajanje načelnika općina i ostalih dužnosnika kojima su ruke u pekmezu – trebale bi još dvije stranice.

LAKRDIJA PRAVDE

Gornja priča i lista osumnjičenih dužnosnika samo su kapi u moru zla koje vlada u Lijepoj našoj. Sve da se i dogodi čudo, pa da se nešto slično procesuira i osudi – to je lakrdija i ismijavanje pravde. Osim Sanadera koji je lukava isprika za našu karikaturu „hrvatske zbiljnosti“ – svi osuđeni političari-kriminalci sa smiješkom primaju svoje smiješne uvjetne kazne uz nekoliko sati „teškog“ humanitarnog rada. Uz to ostaju im ukradeni ili opljačkani milijuni.
Tajne sve više prestaju biti tajne. Samo u ovom tekstu spomenuto je slovom i brojem 16 imena i 16 tajni – koje više nisu tajne. Tih 16 današnjih navedenih, potencijalnih sudionika i tisuće nenavedenih i dalje razaraju ovu jadnu zemlju na brdovitom Balkanu. Hoće li konačno institucije početi raditi svoj posao? Ne karikaturu od posla kakvu danas rade te naše institucije – neprocesuiranje, ili smiješne i žalosne presude lopovima, ili oslobađanja kriminalaca – nego pravi pravni postupak i presude kao u pravim pravnim državama.

Anno Domini MMXIV./ LXI
Petak, 25. srpnja 2014.

Fotografija: Arhiva HŽD

– Žalosno je sve to. Ubili su mi dva sina. Trebali su ubiti i mene pa bi bili mirni svi. Ipak, ne stidim se i ne bojim se. Ploču sam razbio po danu ne skrivajući se

Marijan Zivkovic legenda
Autor teksta i fotografije: Branimir Bradarić   
Objava: 24.7.2014

Radi toga što je 2. rujna prošle godine čekićem razbio postavljenu dvojezičnu ploču na zgradi PP Vukovar Općinski sud u Vukovaru donio je presudu protiv Marijana Živkovića. On je prema toj presudi osuđen na devet mjeseci zatvora ili dvije godine uvjeta. Uz to mora platiti i tisuću kuna kazne.
- Žalosno je sve to. Ubili su mi dva sina. Trebali su ubiti i mene pa bi bili mirni svi. Ipak, ne stidim se i ne bojim se. Ploču sam razbio po danu ne skrivajući se. Kažem to jer ne znam tko će osuditi te koji su ploče postavljali po noći, rekao je Živković komentirajući donesenu presudu. Podsjetio je da je u Domovinskom ratu izgubio dva sina, Marka i Nikolu.
– Marko je bio pilot i njega sam sahranio dok se za Nikolu, koji je bio završio ekonomski fakultet, ni danas ništa ne zna.
Koliko oni vrijede? Mislim da bih imao pravo tužiti ovu našu nepravednu državu da mi vrate ili namire moje sinove. Tko god je na vlasti ja i svi moji prijatelji ćemo se truditi da svima bude jednako i da su svi zaštićeni, rekao je Živković.On je i prije toga datuma, 2. rujna, u Večernjem listu najavio da će upravo on biti taj koji će razbiti postavljenu dvojezičnu ploču. Tada je njihovo postavljanje bilo neizvjesno.
Toga 2. rujna ploče su postavljene, a oko podneva i poslije naguravanja sa policijom koja je osiguravala ploču na PP Vukovar Živković ju je čekićem razbio. Slike razbijanja te ploče vrlo brzo su obišle Hrvatsku i svijet.

Izvor: http://www.vecernji.hr/hrvatska