Priopćenja

Marko LjubićObjavljeno: 11. travnja 2018.

Poveznica: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/m-ljubic/29144-m-ljubic-izvire-li-na-splitskoj-rivi-rijeka-zivota-hrvatske.html

 

Ususret prosvjedu na splitskoj Rivi

Hrvatska više nema ni jedne sekunde za popravke postojećega državnoga poretka. On ne IKvalja i treba ga odmah započeti mijenjati. Radikalno, jasno, osmišljeno, precizno. Prosvjedni skup u Splitu protiv Istanbulske konvencije, iako nosi takav naziv, mora biti snažan politički skup, mora izroditi snažne političke ciljeve i jasno objaviti naciji kamo mora ići Hrvatska. Na to organizatori skupa imaju legitimno političko pravo, to im mora biti i obveza, ne smiju podleći pod nametnuti pritisak da skup treba biti nepolitički s čime se pokušava sva politička aktivnost i politika uopće podvesti pod postojeće stranačke okvire, jer golema je razlika između nestranačkoga i nepolitičkoga skupa, nestranačkoga i nepolitičkoga organizatora. Sve što se događa u Hrvatskoj u javnom diskursu ima političko značenje i sve je politika.

I mora biti politika.

Alternativa

Pokušaji kompromitacija alternativnih skupova i događanja optužbom da skupovi ili događanja imaju skriveni politički cilj, od kojih se onda organizatori brane, nisu ništa drugo nego pokušaji vladajuće političke oligarhije da Politikazadrži monopol nad političkim događajima. A to onda znači nad svim bitnim u Hrvatskoj. Da se politička volja nacije može kanalizirati propusnim i dobrim političkim sustavom, ne bi se imalo razloga organizirati javne skupove i prosvjede, a ako ne valja politički institucionalni poredak – prosvjedi i masovni skupovi, uključivo sa svim poznatim oblicima otpora, sve do građanskoga neposluha, organiziranoga nepoštivanja zakona i bojkota države i njenih institucija, pa do generalnih štrajkova pri čemu ne govorim o sindikalnim štrajkovima, postaju prije svega izraz visoke i nužne civilizacijske razine političke kulture naroda.

To je jedina demokratska i civilizacijska alternativa pokvarenim institucijama.

Zato političke ciljeve na skupovima prosvjeda ni ne treba skrivati, niti se to smije, jer je to tek podloga moćnom anacionalnom manipulativnom mainstreamu za – laži, izvrtanja istine, krivotvorine i manipulacije.

Otpor nije grijeh, nego – obveza.

Suprotstaviti se nevaljalom državnom poretku je – časno.

Usmjerenje

Splitski skup ne smije tražiti uzor u nekadašnjem golemom prosvjednom skupu na Rivi. Jer taj skup nije donio Sanader RivaUsmjerenjeako je prosvjed u Splitu izazvan namjerom Plenkovićeve vlade ratificirati Istanbulsku konvenciju, njegove poruke, ciljevi i postprosvjedno usmjerenje moraju biti usmjereni u neprekinuti niz događanja iz kojih će se izroditi jedna nova, dobra, moguća, i Hrvatska dostojna svoga naroda. S jasnim ciljevima, ali i prepoznatljivm rukovođenjem, s ljudima koji zaslužuju nacionalno poštovanje i povjerenje. A takvih ima na tisuće u Hrvatskoj.rezultate, postao je instrument HDZ-a, a usprkos golemoj nacionalnoj snazi tadašnjega skupa na Rivi, ta energija nije dodirnula državne institucije. Račan je trasirao – uništenje Hrvatske u institucijama, s kojim smo danas suočeni i posljedice strateškoga neuspjeha toga skupa vidimo danas. Jednako takve će biti pogubne posljedice ako sadašnji splitski skup prisvoji bilo koja grupacija za obračune sa suparnicima, a izostane najširi nacionalni pokret, platforma svehrvatskoga političkoga programa na svega nekoliko temeljnih političkih ciljeva i ideja, jer se samo na nekoliko najvažnijih nacionalnih ciljeva jedino i mogu okupiti svi nacionalni potencijali.

Nekadašnja Riva zato mora biti upozorenje današnjim organizatorima.

Funkcija prosvjeda mora biti institucionaliziranje političkih ciljeva prosvjeda, jer smisao političke borbe jest institucionalizirati svoje ideje i pretvoriti ih u državnu politiku, a ne ostajati na marginama odlučivanja ili izvan njega. Ako se nakon iskazivanja otpora na veličanstvenim skupovima, u državnim, društvenim i javnim institucijama, bez organiziranoga i kontinuiranoga otpora iskazanoga na tim skupovima nastave razvijati odavno osmišljeni i započeti Stierdestruktivni procesi s njihovim destruktivnim pa i neprijateljskim nositeljima, prosvjed ne može biti ocjenjen uspješnim, koliko god bio masovan i veličanstven.

Iako je prosvjed u Splitu izazvan namjerom Plenkovićeve vlade ratificirati Istanbulsku konvenciju, njegove poruke, ciljevi i postprosvjedno usmjerenje moraju biti usmjereni u neprekinuti niz događanja iz kojih će se izroditi jedna nova, dobra, moguća, i Hrvatska dostojna svoga naroda.

S jasnim ciljevima, ali i prepoznatljivm rukovođenjem, s ljudima koji zaslužuju nacionalno poštovanje i povjerenje. A takvih ima na tisuće u Hrvatskoj.

Zato poruke i ciljevi prosvjeda u Splitu ne smiju biti samo zaustavljanje ratifikacije ili referendum koji će isključiti BilačIstanbulsku konvenciju iz državno-političkog sustava, nego prije svega, a na valu toga otpora i svijesti o nevaljalosti političke oligarhije i paralizi državno-političkoga sustava, ciljevi prosvjeda u Splitu moraju biti – otkloniti uzoroke devijacija u Hrvatskoj.

Otkloniti mogućnost održanja i razvoja – grijeha struktura.

Jako ohrabruje vidjeti da su organizatori skupa u Splitu profesorica Sanja Bilač i dr. Vide Popović, s ostalim suradnicima, jer su i jedno i drugo prepoznati kao vrhunski hrvatski intelektualci, iznimno vrijedni ljudi, sjajni organizatori, a uz sve te reference mogu bez problema biti svojevrsna pozivnica prije svega akademskoj, mislećoj i umnoj Hrvatskoj da im se pridruži u osmišljavanju i promoviranju političkih zahtjeva.

Ohrabrenje

Skup u Splitu svojim porukama treba ohrabriti tisuće hrvatskih intelektualaca, treba ohrabriti i Katoličku Crkvu, ne Split RivaOrganizatoriJako ohrabruje vidjeti da su organizatori skupa u Splitu profesorica Sanja Bilač i dr. Vide Popović, s ostalim suradnicima, jer su i jedno i drugo prepoznati kao vrhunski hrvatski intelektualci, iznimno vrijedni ljudi, sjajni organizatori, a uz sve te reference mogu bez problema biti svojevrsna pozivnica prije svega akademskoj, mislećoj i umnoj Hrvatskoj da im se pridruži u osmišljavanju i promoviranju političkih zahtjeva.samo svećenike i institucionalnu Crkvu, iako i njoj treba ohrabrenje u borbi protiv zla, nego prije svega živu narodnu crkvu, mora ohrabriti svakoga postojećega člana političkih stranaka i to na svim razinama političkoga odlučivanja, da smiju, mogu, moraju podignuti glave, izreći istinu, izboriti se za istinu, da, ako im je zapriječeno političko iskazivanje stava u stranačkim strukturama to mogu nesmetano iskazati sa svojim narodom i pred njim, da svatko tko se usprotivi pogubnim politikama koje samo simbolički predstavlja Istanbulska konvencija, a godinama su duboko u utrobi hrvatskoga državno-političkoga poretka i svih društvenih podustava s razornim djelovanjem, ima potporu tisuća na Rivi, ali i cijele Hrvatske. Svakoga tko želi, može, i hoće poruke skupa iz Splita moraju – prigrliti.
I posljedica toga skupa mora biti formiranje jednoga moćnoga nacionalnoga tijela, sastavljenoga od umnih, hrabrih i časnih ljudi, koje će osmišljavati i usmjeravati hrvatski pokret nacionalnog otpora protiv odavno oboljelih političkih struktura u političkim strankama, ali zbog životne nužnosti i stvaranja osmišljenih temelja za izgradnju bolje Hrvatske, prethodnom eliminacijom političkim sredstvima one – zločeste.

Skup u Splitu mora biti poziv na svrstavanje dobroga naroda i dobrih ljudi, na čišćenje Hrvatske od nataloženoga i Padmetastaziranoga zla.

Ako to nikako nije moguće postići u okviru političkih institucija države i društva, ako za to ne postoje nikakve pretpostavke u sustavu, a ne postoje, procesi moraju započeti – izvan sustava i mora im cilj i konačno odredište biti – preuzimanje institucija.

Države.

Tako se ostvaruju ciljevi otpora.

Jer, ne postane li otpor politički standard – može poslužiti i kao otrov naciji.

Ne može se popraviti hrvatsko pravosuđe, hrvatska kulturna politika, hrvatske, a pogotovo državne medije, ne može Ne može...Ne može se popraviti hrvatsko pravosuđe, hrvatska kulturna politika, hrvatske, a pogotovo državne medije, ne može se imati primjereno civilno drušvo, ne može se stvoriti poduzetnička, gospodarska i investicijska razvojna klima, ne mogu se apsorbirati europski i svjetski fondovi, ne mogu se očekivati znanstveni rezultati izuzev u formi incidenta ili slučaja, ne može se očekivati dobro i vrhunsko obrazovanje, šport, ne može se ništa dobro očekivati u okviru ovakvih zakona i državno-političkog poretka koji u cjelosti kontrolira uska skupina interesno umreženih struktura i zbog održavanja kontrole, sprječava procvat Hrvatske.se imati primjereno civilno drušvo, ne može se stvoriti poduzetnička, gospodarska i investicijska razvojna klima, ne mogu se apsorbirati europski i svjetski fondovi, ne mogu se očekivati znanstveni rezultati izuzev u formi incidenta ili slučaja, ne može se očekivati dobro i vrhunsko obrazovanje, šport, ne može se ništa dobro očekivati u okviru ovakvih zakona i državno-političkog poretka koji u cjelosti kontrolira uska skupina interesno umreženih struktura i zbog održavanja kontrole, sprječava procvat Hrvatske.

Jer, da može, vidjelo bi se tijekom godina, a nasuprot toga, svjedočimo strmoglavom urušavanju svega.

Zakoni i njihova primjena

Priča o tome da su nam zakoni dobri, samo provedba ne štima, priča je kojom se branilo komunističke dogme i Sudfloskule, odnosno amnestiralo – poguban poredak.

Ni jedan zakon koji se dobro i efikasno ne provodi – nije dobar zakon.

Ni jedan.

Zakon je zakon onoliko koliko se primjenjuje.

A zakone donosi Sabor.

Državna i nacionalna suverenost se ostvaruje na izborima i u donošenju zakona u Saboru.

Nigdje drugdje.

U poremećajima ili nedorečenostima izbornoga procesa nastaju klice istanbulskih konvencija, tamo, u tom procesu Jokićnastaje Jokićeva reforma, Blaženka Divjak, tamo, u tom procesu se programira pedofilija u sustav obrazovanja, tamo u tom procesu se pojavljuje i postaje prosvjetitelj opskurni Vrdoljak umjesto da državne institucije istražuju njegovu ulogu u odlukama od nesagledive štete tijekom ministrovanja u Kukuriku vladi, tamo, u tom procesu se stvara mogućnost da Plenković zauzme ključno nacionalno mjesto skrivajući političke namjere, a onda snagom državnih pozicija i političkim nasiljem prekrštava hrvatski narod, tamo nastaje – zloćudna politička klica i metastazira u sve društvene sustave sa zlokobnim pipcima do zadnjega čovjeka u zemlji.

Onaj tko donosi zakone jedini može promjeniti ovakvo pravosuđe, onaj tko želi iz područja karikaturalnosti izvesti DORH ili ustavni sud recimo, mora jednostavno donijeti posve drugačije i nove zakone o DORH-u i ustavnom sudu. Onaj tko želi spriječtii pogubno djelovanje stranih agentura u Hrvatskoj putem navodnih građanskih udruga, mora donijeti posve novi zakon o građanskim udrugama, onaj tko želi odfrljićizirati kulturu, mora donijeti zakone koji će usmjeravati pravac nacionalne kulture koju država financira, onaj tko želi zdrav i izvrstan medijski prostor, neće finacirati „Novosti“ ili održavati ovakav HRT s nevjerojatnim propagandizom, nit će mu bivši jugoslavenski diplomat Maštruko odlučivati o programskim medijskim standardima, aprije toga svega, onaj tko će odlučivati o svemu tome, kao i u svim drugim oblastima regulacije, mora znati – što želi postići?

Koji mu je politički cilj?

I to mora znati, te u to slobodnim izborom i svojim razumom imati povjerenja svaki hrvatski čovjek.

Bezličnost političih ciljeva

To, što se želi postići je političko pitanje i početak je stvaranja svega u Hrvatskoj, a struka tek nakon toga dolazi u prvi plan. Politički legitimitet i nacionalna suverenost i državnost definiraju se odlučivanjem o političkim ciljevima, a razvoj i operacionalizacija se provodi u strukturama države, primjenjujući dostignuća znanosti i znanstvenu metodologiju osmišljavanja projekata. Ničega toga danas u Hrvatskoj nema, ni približno razvijeno, uspostavljeno, zato svaka društvena i politička protuha može tumačiti najsloženije znanstvene probleme, stavove, teze i pitanja, zato antife tumače Bibliju, Šuica kršćanstvo, zato Kuščević tumači kad je Crkva počela „razmišljati“, zato Zoran Pusić tumači i propovjeda civilizaciju, Pupovac i Stanimirović mirotvorstvo i humanizam, a Stipe Mesić – domoljublje. Politički ciljevi aktualnoga poretka su najčešće floskule koje se ne mogu mjeriti i koje svatko može tumačiti kako god hoće.

Takvi politički ciljevi su podloga stotinama i tisućama zakona i zakonskih okvira, ta pogubna bezličnost političkih ciljeva duboko je ucjepljena u ustavni poredak i ustav Republike Hrvatske, koji su podložni svakojakoj interpretaciji, pa je nemoguće uspostaviti jedinstveni primjenjujući standard, a to je izravno područje na kojemu političke elite zloupotrebljavaju državni poredak i drže pod kontrolom sve nacionalne institucije, koristeći ih isključivo za svoje skupne ili osobne potrebe.

Zbog toga danas imamo nevjerojatno pretežito i posve opravdano nepovjerenje naroda u državne institucije.

Bez toga država ne može funkcionirati, niti osigurati bilo kakav iskorak svome narodu iz postojećih problema, zbog OPolitiaktoga sene može iskoristiti ukupan nacionalni potencijal hrvatskoga naroda, zbog toga Hrvatska zaostaje u razvoju, zbog toga ljudi bježeiz zemlje, jer osjećajuzidove i nemogućnost za iskazivanje svojih potencijala.

Zato Hrvatska propada u svim sektorima.

Zato je uvjerljivo nedovoljno i neefikasno, iako je razumljivo i potrebno, boriti se specifičnim i pojedinačnim, nekoordiniranim akcijama za prava blokiranih, obespravljenih ljudi na rubovima, ali sve te akcije i borbe neće ništa bitno promjeniti ako se ne promjeni duboko, radikalno i potpuno državno-politički poredak koji svojim deformacijama proizvodi probleme i ljudsku obespravljenost kao na industrijskoj vrpci.

Izborno zakonodavstvo

Pojedinačne borbe bez jasnoće i svijesti o nužnosti otklanjanja uzroka najvažnijih problema i poremećaja, zapravo, koliko god cinično izgledalo, samo s jedne strane postaju plodno tlo za medijske i aktivističke manipulacije slične hodočašću Saše iz Rijeke s križom na leđima za prava bolesne djece, a protiv kupnje zrakoplova za obranu IzboriIzboriUz zahtjev za referendum protiv Istanbulske konvencije, mora se istaknuti zahtjev o promjeni izbornoga sustava, zajednički organizirati skupljanje potrebnih potpisa, a zahtijevati od države utvrđivanje jednoga datuma za oba referenduma zbog troškova, te za izradu pitanja angažirati najbolje hrvatske, a ako treba i inozemne stručnjake. Ima ih više nego dovoljno, voljnih i spremnih.hrvatskoga naroda, a s druge strane omogućuju opstanak proizvođačima nereda i institucionalnoga kaosa, te produženje agonije.

Sve promjene počinju od ljudi, osmišljavaju ih ljudi, jamče ih ljudi. Sve doboro i zlo, predstavljaju – ljudi.

Zato je uzrok svih nevolja u Hrvatskoj u sustavu koji promovira jedan, po rezultatima sustava - loš tip ljudi u procese odlučivanja, a drugi, dobri tip ljudi – sprječava.

Zbog toga je majka svih političkih ciljeva u ovome trenutku, stvarni i temeljni smisao borbe protiv Istanbulske konvencije, smisao borbe protiv nastranoga sadržaja čitavoga niza kurikularne ponude, građanskoga odgoja koji promovira otvorenu pedofiliju već godinama, zbog toga je smisao svake političke borbe u Hrvatskoj, ako je uistinu motivirana hrvatskim ciljem i namjerama - odmah pristupiti procesu izmjena izbornoga sustava, prije svega izmjenama ustavnih odredbi na kojima se temelji izborno zakonodavstvo.

Referedumskom inicijativom usporedo s inicijativom o Istanbulskoj konvenciji.

Ovo je svršeno vrijeme, postignuta je kritična masa nacionalne svijesti o tome.

Uz zahtjev za referendum protiv Istanbulske konvencije, mora se istaknuti zahtjev o promjeni izbornoga sustava, zajednički organizirati skupljanje potrebnih potpisa, a zahtijevati od države utvrđivanje jednoga datuma za oba referenduma zbog troškova, te za izradu pitanja angažirati najbolje hrvatske, a ako treba i inozemne stručnjake. Ima ih više nego dovoljno, voljnih i spremnih.

Pitanje HRT-a

Uz te zahtjeve, na Rivi treba istaknuti potpuno nezadovoljstvo informativnim programom HRT-a, zahtijevati trenutnu HRTsmjenu uprave i kompletne hijerarhije informativnoga programa, jer bez adresiranja toga zahtjeva i borbe za njegovo ostvarivanje – Hrvatska će biti izložena i dalje zastrašujućoj manipulaciji i kaosu u javnome diskursu. To je uvjet ozdravljenja Hrvatske danas, kao što je bilo zauzimanje vojarni JNA za obranu od srpske agresije.

Ti zahtjevi moraju biti smisao pokrenute Hrvatske i njeno odredište. Zbog toga je životno važno da ljudi kao profesorica Bilač i dr. Vide Popović na splitskom skupu pozovu sve umne Hrvatice i Hrvate u svojevrsni zajednički svenacionalni stožer za spas Hrvatske, zbog toga je važno to institucionalizirati, pružiti ruku svim zastupnicima u Saboru koji se hoće priključiti toj političkoj borbi, a izbjeći sve pokušaje svojatanja ovoga nacionalnoga otpora u funkciji najužih i nejasno definiranih političkih ciljeva. Zato je pitanje opstanka – te ciljeve jasno izreći i oko njih okupiti Hrvatsku.

Sa skupa u Splitu treba uputiti poziv Hrvatskoj, svakome čovjeku, da se očituje i svrsta - uz zlo, ili za dobro. Na to nitko ne smije ostati nijem, niti neopredjeljen, jer neopredjeljenost je svrstavanje uz zlo, a golemo je podupiranje zla imati društvenu moć, biti na državnim i javnim funakcijama, od načelnika najmanje općine do Predsjednice Republike, a ostati nijem ili podupirati održavanje ovakvoga stanja.

To je neoprostivi grijeh.

Marko Ljubić

Split protiv Istanbulske 12 ozujka 2018

Ako si protiv nasilja nad ženama dođi na prosvjedni skup!
Ako si protiv rodne ideologije (roditelja 1 i roditelja 2 umjesto majke i oca) dođi na prosvjedni skup!
Ako si za očuvanje suvereniteta Republike Hrvatske dođi na prosvjedni skup!
Ako si za očuvanje identiteta našeg naroda dođi na prosvjedni skup!
Ako si protiv izdajnika ovog naroda dođi na prosvjedni skup!
Ako si za istinu, dijalog i poštivanje ljudskog dostojanstva dođi na prosvjedni skup!
Dođi ako želiš da tvoja djeca, tvoji unuci u budućnosti sami odlučuju o svojoj budućnosti, da imaju normalnu obitelj i da žive po naravnim zakonima!

Hrvatska udruga Benedikt
http://hu-benedikt.hr/?p=107857

Na prosvjedni skup protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru, koji će se održati na splitskoj Rivi (spoj Marmontove, Rive i Trga dr. Franje Tuđmana) u četvrtak 12. travnja s početkom u 18 sati, dolaze ljudi iz svih krajeva Hrvatske kao i iz susjedne Bosne i Hercegovine. Do sada su nam se javili kako dolaze organizirano autobusima ljudi iz Zagreba, Osijeka, Zadra, Šibenika, Hercegovine, Đakova, Metkovića, Opuzena, Imotskog, Sinja, Trogira, Omiša, Kaštela, Trilja i Lovreća.

Preporuka je da se ljudi koji dolaze na prosvjedni skup iskrcaju na rotoru kraj hotela Marjan ili na autobusnoj stanici kraj Hrvatskog narodnog kazališta te da nakon toga za vrijeme skupa budu parkirani na prostoru u blizini gradskog stadiona u Poljudu.

Molimo sve ljude koji dolaze na prosvjedni skup da se za vrijeme istoga primjereno ponašaju, bez uvredljivih transparenata i govora mržnje te da ne čine ništa čime bi mogli povrijediti dostojanstvo druge osobe. Na prostor gdje će se održavati prosvjedni skup nije dopušteno donositi nikakve predmete i rekvizite kojima se može izazvati nelagoda kod drugih ljudi ili pak kojima se može drugoj osobi nanijeti ozljeda. Od obilježja se preporučavaju prvenstveno hrvatska nacionalna obilježja (zastava, majica, kapa i dr.).

Svojim ponašanjem za vrijeme prosvjednog skupa pokažimo dostojanstveno i afirmativno ponašanje promičući vrijednosti za koje se zalažemo ne dovodeći u pitanje pravo drugoga na drugačije mišljenje.

Pokažimo da smo neovisni, očuvajmo svoj suverenitet i zaštitimo temeljne vrijednosti našeg naroda i domovine.

Dođite na dostojanstveni prosvjedni skup i recimo NE ISTANBULSKOJ KONVENCIJI!

Inicijativa “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije”

Organizacijski odbor Split

 Istanbulska konvencija foto 13 Đurđa Cecelja 24032018

OBITELJ (NE I.K!)


Ona je sveta ko Sveto pismo,
Bez nje je život turoban, klet.
Uz nju ćeš znati tko smo, čiji smo,
Ona je svakom najdraži cvijet.

U njoj je smijeha, plača i svađe,
Premnoge tajne znade tek Bog.
Poslije suza živjet ti slađe,
Grije te plamen ognjišta tvog.

Obitelj su nam OTAC i MATI,
Bakica, dida, sestra i brat,
Po njima ćeš se Hrvatom zvati,
Precima mrtvim zahvalu dat.

Dokle god budu disali s tobom,
Spajati će vas zlaćana nit.
Kad zvono zadnji odzvoni ''zbogom''
Svi tvoji mili suze će lit.

Toplo je gnijezdo obitelj tvoja
Bez nje si vijekom žalostan, sam.
Duša ti željna mira, spokoja,
Do groba nosiš golemi kam.

Stog moli, sinko, Gospoda, moli,
Nek blagoslovi tvoj sveti Dom.
Obitelj slatku poštivaj, voli,
Ko dragulj krij je u srcu svom.

Marija Dubravac, Brisbane

Antun Babić otvoreno pismo hrvatskom narodu

Od proglašenja samostalne hrvatske države 25. lipnja 1991. hrvatski je narod birao četiri predsjednika odn. predsjednice Republike Hrvatske. Svi dosad izabrani predsjednici hrvatske države bili su ili članovi Komunističke partije Jugoslavije i partizani, ili su to bili njihovi očevi i djedovi.

Prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je član Komunističke partije Jugoslavije, partizan i general JNA. Treba naglasiti da je dr. Tuđman dosad bio jedini istinski hrvatski domoljub, koji kao predsjednik Republike Hrvatske nije bio u službi nikakvih stranih interesa.

Drugi predsjednik, u dva mandata, bio je Stjepan Mesić, koji je bio Jugoslaven, član Komunističke partije Jugoslavije, a neki kažu i suradnik Udbe. Na dužnost predsjednika Republike Hrvatske došao je uz pomoć stranih interesa, kojima je do kraja drugog mandata vjerno služio.

Treći predsjednik bio je dr. Ivo Josipović, čiji je otac bio partizan, član Komunističke partije Jugoslavije, Jugoslaven, a neki tvrde da je bio i šef Golog otoka, tj. član Udbe, i kao takav navodno odgovoran za ubojstva hrvatskih političkih emigranata. Dr. Ivo Josipović vodio je na kilometre daleko vidljivu prosrpsku unutarnju i vanjsku politiku, u čemu mu je neskriveno pomagala tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Sadašnja je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, čiji je djed bio partizan, a pretpostavljam i član Komunističke partije poslije Drugog svjetskog rata. Mnogi za Kolindu Grabar-Kitarović javno pišu i govore da je članica Trilaterale, u kojoj sjede moćne svjetske osobe koje su najveći protivnici Katoličke Crkve. Dakle, ako je tomu tako, tada je i ona u službi stranih i protuhrvatskih interesa.

Što nam govore ove vrlo šture ali i neoborive činjenice? One nam govore da, od više od osam milijuna Hrvata u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta, sve dosad u Republici Hrvatskoj za predsjednika države nije izabran nijedan predsjednik ili predsjednica države koji ne potječu iz jugoslavenske, komunističke i partizanske obitelji. Evidentna posljedica tih činjenica jest ta da se hrvatska država i hrvatski narod danas, dvadeset i sedam godina kasnije, nalaze pred samim rubom ponora i nestanka. 

Došlo je vrijeme za predsjednika države koji je i iskreni hrvatski domoljub i vjernik

Pokazalo se da niti jedan predsjednik odn. predsjednica osim dr. Franje Tuđmana nisu bili iskreni hrvatski domoljubi, a još manje istinski vjernici. Došlo je vrijeme da sljedeći hrvatski predsjednik bude potomak domobranske ili ustaške obitelji koja nije okaljala svoje ruke u Drugom svjetskom ratu, kao što su to učinili očevi ili djedovi nekih od spomenutih dosadašnjih predsjednika Republike Hrvatske. Također je vrlo važno da sljedeći predsjednik Republike Hrvatske bude osoba koja nije bila član Komunističke partije ili suradnik Udbe te da to nisu bili ni roditelji ni djed ili baka te osobe.

S tim na umu, kao sin hrvatskog domobrana Vinka Babića (rođenog 1916. u selu Volarice, kod Senja, koji je preživio Bleiburg, Križni put, Lepoglavu i logor u Požegi te koji je bio teško ranjen u Drugom svjetskom ratu) najavljujem svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske ne sljedećim izborima, kad god se oni budu održali. Od te kandidature odustat ću jedino u slučaju da se general Ante Gotovina kandidira za predsjednika Republike Hrvatske na istim izborima.

Za ovaj trenutak pripremao sam se i izgrađivao, svjesno ili nesvjesno, punih pedeset godina, tj. otkako sam 1968. otišao iz Jugoslavije i završio u izbjegličkom logoru Traiskirchen kod Beča, a nakon toga otputio se u Australiju. Sve o svojem životu, svojoj obitelji, isprekidanom školovanju, radu, političkoj borbi za samostalnu hrvatsku državu u emigraciji, sudjelovanju u obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske te dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu povratka i useljeništva objelodanit ću u svojoj autobiografiji koncem ove godine. Za one koji me ne poznaju, uz ovu najavu dostavljam i svoj kratak službeni životopis, koji svatko može provjeriti (vidi blog   www.spasimohrvatsku.hr).

Iznenadna i teška smrt moje supruge imala je velik utjecaj na ovaj moj korak

S najvećom odgovornošću i potpuno čistom savješću pred Bogom i narodom izjavljujem da mi nikada ne bi palo napamet da napravim ovaj korak da prije dvije i pol godine nije u strašnim mukama i u neprihvatljivim okolnostima umrla moja druga supruga Janja Ninić Babić, dragovoljka Domovinskog rata od 1990. godine, bliska suradnica ratnog ministra Gojka Šuška od početka do kraja njegovog mandata, tj. do njegove smrti, bojnica Hrvatske vojske te vojna izaslanica Republike Hrvatske u Pekingu (N.R. Kina). 

Prije iznenadne Janjine smrti planirali smo svoje zrele dane provesti u miru i posvetiti se svojoj široj i užoj obitelji, koja je dvadeset godina jako patila zbog naših obaveza prema poslu koji smo obavljali. Naravno, poseban poticaj za kandidaturu na sljedećim predsjedničkim izborima dalo mi je duboko razočaravajuće i opasno stanje, u kojem se, nažalost zahvaljujući nedomoljublju, nesposobnosti i služenju stranim interesima svih predsjednika i svih Vlada te saborskih zastupnika, nakon smrti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nalaze Republika Hrvatska i hrvatski narod u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Moj kratak službeni životopis, a posebno moja knjiga, pokazat će da imam jednake, ako i ne bolje, reference za predsjednika Republike Hrvatske od bilo kojeg drugog današnjeg političara u Republici Hrvatskoj, uključujući Kolindu Grabar-Kitarović i Andreja Plenkovića. Nadam se da ću to imati priliku i dokazati tijekom predizborne kampanje u medijskim i drugim sučeljavanjima. 

Okosnicu svog programa za predsjedničke izbore objavit ću za tjedan dana.

mr.sc. Antun Babić
U Zagrebu 8. travnja 2018.

Hrvatski klub

Poštovani prijatelji Hrvatskog kluba,

Čast nam je pozvati Vas na pretpremijeru, premijeru ili prvu izvedbu  mono-komedije

“ŽIKINA DINASTIJA LIJEVOM NAŠOM”

  

Plakat Hodak

u srijedu, četvrtak i petak 18.,19. i 20. travnja. u 20 sati,

u kazalištu Mala scena, Medveščak 2, HR-10000 Zagreb

autor: Zvonimir Hodak

režiseri glumac: Šiško Horvat Majcan

dramaturg: Dražen Stjepandić 

Trajanje: 70 minuta

Produkcija: Umjetnička organizacija „Ecipecipec“ Zagreb

„Žikina dinastija u lijevoj našoj“ je urnebesna i zabavna predstava o hrvatskoj političkoj patologiji koja je nastala po kolumnama Zvonimira Hodaka. Hrvatstvo i danas u neovisnoj Republici Hrvatskoj je tabu, protivljenje i osporavanje hrvatstva se plasiralo u mentalitet, generacije i generacije stjecale su privilegije osporavajući svoj mali hrvatski narod. Ima više od dva desetljeća kako taj sporni hrvatski narod uživa svoju državu, a s tim se nekada privilegirani počevši od Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Titove SFRJOT teško mire. O tome Zvonimir Hodak iz tjedna u tjedan na duhovit način upozorava u svojoj kolumni „Lijevom našom“ na portalu „Dnevno“ i tjedniku „7dnevno“.Hodakove kolumne prepune su stvarnih osoba, a neke od onih o kojima piše opravdano ih naziva - Žikina dinastija. Njegove tekstove za kazališnu izvedbu prilagodio Dražen Stjepandić.

„Žikina dinastija u lijevoj našoj“ humorna je monodrama iz suvremenog života u Republici Hrvatskoj. Obično se kaže kako u Hrvatskoj nema humora, „Žikina dinastija u lijevoj našoj“  to demantira. Ima ga i dolazi direktno s ognjišta, iz šiljastih glava, kako to rasistički navode brojni ljevičari.

Redovita cijena ulaznica je 50 kuna no za prijatelje Hrvatskog kluba osiguran je popust pa će tako cijena iznositi 40 kuna. 

 email urednik tjedno hr 

Vaš Hrvatski klub.

(Za HK – Čaplja)

Objavljeno: 08. travnja 2018.

Marko Ljubić o knjizi „Rasudbe hrvatske državnosti“

Povodom izlaska njegove knjige „Rasudbe hrvatske državnosti“ u nakladi Hrvatskog kulturnog vijeća, čija će promocija biti u Zagrebu, u dvorani Vijenac na Kaptolu 18. travnja u 20 sati, na Radio Mariji u prigodnoj emisiji urednika i voditelja Filipa Ećimovića gostovao je novinar i publicist Marko Ljubić.

Ljubić je svojim poznatim stilom, jasno, precizno i točno ponovo ukazao na ključne uzroke problema s kojima se Marko LjubićUzrociLjubić je svojim poznatim stilom, jasno, precizno i točno ponovo ukazao na ključne uzroke problema s kojima se suočava današnja Hrvatska. Svakako je važno poslušati njegove riječi o razlozima nasrataja na hrvatski nacionalni identitet, što Ljubić ističe kao ključni pravac ujedinjenih civilnih, političkih i medijskih pokušaja uništenja hrvatske državnosti. Stoga je naglasio da su osnovni razlozi utemeljenja svake nacionalne države zaštita, očuvanje i reafirmacija nacionalnoga identiteta, nacionalne samosvijesti i iskazivanje trajnoga poštovanja prema sebi samima i svome narodu, navodeći tisućljetnu baštinu hrvatskoga naroda od Marulića i Držića, Ruđera Boškovića, preko Stepinca do Hitreca i Aralice.suočava današnja Hrvatska. Svakako je važno poslušati njegove riječi o razlozima nasrataja na hrvatski nacionalni identitet, što Ljubić ističe kao ključni pravac ujedinjenih civilnih, političkih i medijskih pokušaja uništenja hrvatske državnosti. Stoga je naglasio da su osnovni razlozi utemeljenja svake nacionalne države zaštita, očuvanje i reafirmacija nacionalnoga identiteta, nacionalne samosvijesti i iskazivanje trajnoga poštovanja prema sebi samima i svome narodu, navodeći tisućljetnu baštinu hrvatskoga naroda od Marulića i Držića, Ruđera Boškovića, preko Stepinca do Hitreca i Aralice. Uz to je Ljubić naglasio da je upravo nevjerojatno i krajnje zloćudno da hrvatska državna politika potpomaže taj pravac uništenja nacionalnoga identiteta, time i same hrvatske državnosti, te da se to zajedničkim naporima ukupnoga hrvatskoga naroda i svih njegovih potencijala odmah mora zaustaviti i tome pružiti otpor na svaki način.

Komentirajući sintagmu o novinaru „prijatelju hrvatskoga naroda“, Ljubić je postavio pitanje – „a kakav bi to smio i Ljubic knjigamogao biti novinar ili bilo koji hrvatski čovjek koji ne iskazuje ponos, odanost i ljubav prema svome hrvatskome narodu, kakav je to Rus, Amerikanac ili Kinez koji to isto ne osjeća prema svome narodu“ te zaključio „da to nije samo izbor nego i obveza svakoga novinara u Hrvatskoj, a onaj tko se ne osjeća i svakodnevno iskazuje prijateljem hrvatskoga naroda - ne može se zvati ni novinarom, ni hrvatskim.

Svakako poslušajte što Ljubić kaže o najavljenom pokušaju i namjeri predsjednika vlade Andreja Plenkovića o jačanju senzibiliteta za europske vrjednote u jeku praktičnoga pokušaja uništenja temeljnih hrvatskih vrjednota namjerom ratifikacije Istanbulske konvencije i nasiljem u provedbi sporne krurikularne reforme na čelu s Blaženkom Divjak, što kaže o političkoj kulturi i kulturi državnosti, o medijskoj manipoulaciji u kontekstu nevjerojatnih manipulacija oko Istanbulske konvencije, zatim o političkom srpstvu kao obliku negacije hrvatske slobode i državnosti, o značaju hrvatske nacionalne suverenosti u Bosni i Hercegovini, iseljenoj Hrvatskoj kao sastavnici jedinstvenoga hrvatskoga naroda i čitavome nizu ostalih pitanja koje obrađuje u svojoj knjizi „Rasudbe hrvatske državnosti“.

Čut ćete ekskluzivno i poruku sisačkoga biskupa Vlade Košića o Ljubićevim analizama i kolumnama, koja je ostisnuta na korici knjige, te najavu predstavljanja na kojemu će o knjizi govoriti sisački biskup Vlado Košić, akademik Josip Pečarić, profesor dr. Vlado Pandžić te urednik knjige, književnik i novinar Nenad Piskač, uz pozdravnu riječ predsjednika Hrvaskoga kulturnoga vijeća, profesora emeritusa Marijana Šunjića.

Emisiju možete poslušati na poveznici.

hkv

Poveznica: https://www.hkv.hr/vijesti/razgovori/29117-intervju-marka-ljubica-radio-mariji-povodom-izlaska-knjige-rasudbe-hrvatske-drzavnosti.html