Priopćenja

Stavovi o, za Hrvate, povijesno važnim  nadnevcima, NDH, o dr. Anti Pavliću su stavovi poštovanog Rudija Tomića. Urednik portala je svjestan  da će kolumna izazvati oprečne reakcije,  no prošlo je vrijeme velikosrpske i komunističke diktature, laži i cenzure. Ako mogu  opskurni likovi poput  Drage Pilsela, Ante Tomića, Matije Babića  i niz Pupovčevih novinara  bez ikakve cenzure  pisati  ničim argumentirane  uradke u kojima blate čitav jedan narod Hrvate optužujući kao “genocidan“,  dat ćemo  javnosti priliku pročitati  što je  na “drugoj strani“. 
10 travnja

Podsjetit ću vas i da se sijanje mržnje uredno  plaća iz proračuna Republike Hrvatske,  a mnogi od onih  koji su Domovinskom ratu  bili na strani velikosrpske agresije  uredno sjede u institucijama vlasti pa i u Saboru Republike Hrvatske.

Očitovanje kolumnista, povjesničara, novinara i čitatelja  o NDH, ustašama  i dr. Anti Paveliću na portalu Hrvatsko nebo neće biti tabu tema. Onima koji čitaju portal, ostavit ćemo da sami procijene što je istina, a što laž. Uostalom, povijest čeka revidiranje već 50-ak godina. Kad se nepristrano i s punim podatcima izađe u javnost i konačno povijesno odrede činjenice, moći ćemo tu granicu između istine i laži pomicati ili utvrditi. Dokumentirano, jasno i bez zadrške.

Dotad nitko ne može imati ekskluzivno pravo na nju i njezinu interpretaciju. Nitko.

Urednik portala Hrvatsko nebo Daran Bašić

Svi narodi u svijetu imaju nacionalno znakovlje vezano uz jedan nadnevak, koji simbolizira najznačajniji dan u povijesni dotičnih naroda. Najvelebnije proslave u svim državama u svijetu su – dan nacionalne nezavisnosti.

Hrvatski je narod izuzetak i u ovom pogledu, jer nema povijesno definirani datum o obilježavanju nacionalne (samobitnosti) državotvornosti. Okupatorski režimi su imali svoje nadnevke, koje su nametnuli u Hrvatskoj kao hrvatsko znakovlje i ”državni blagdan”. Hrvati su tobože slavili te nadnevke jer nije bio radni dan, pa su se upustili i opustili u takvim proslavama. Kako su se u Hrvatskoj mijenjali režimi tako su se mijenjali i nadnevci koji su bili prihvaćani kao početci nacionalnog osvješćenja i državotvornog oblikovanja. Ali, nikada nismo imali jedan zajednički nadnevak, koji bi bio prihvaćen od većine hrvatskog naroda. Dakle, u pitanju je (još uvijek!) jedan najznačajniji dan u hrvatskoj povijesti kojeg bismo mogli označiti i ozakoniti kao svehrvatski dan nacionalne nezavisnosti i državotvornosti.

…Piše Rudi Tomić 

Mada u povijesti hrvatskog naroda imamo veliki broj nadnevaka koje bismo mogli uzeti i obilježiti najznačajnijim danom – od krunjenja Kralja Tomislava 925. godine do 25 lipnja 1991. godine. Kod mnogih Hrvata još je na ”snazi” prvotni datum – 30. svibnja 1990. godine, kada je u Hrvatskom državotvornom saboru ustoličen dr. Franjo Tuđman za prvog predsjednika Republike Hrvatske. Sporan je također i 25. lipnja 1991. godine, jer, i pored inauguracije u Saboru, međunarodna zajednica nameće tromjesečno čekanje, pa tek nakon isteka moratorija 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne veze sa ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.


Hrvatski narod koji ima svoje ime, svoj jezik, svoju kulturu i obitava na istom zemljovidnom prostoru od početka prvog milenija; koji je u tom vremenskom razdoblju imao svoje kraljeve, banove, vladare, poglavare i vojskovođe svjetski priznate – ali tek prije dvadesetak godina priznali smo sebe kao državotvoran narod!!!

Nismo još ni obrisali krmelje od suza u zagrljaju sa susjedima, evo nas opet, guramo se u multinacionalne zajednice (EU), koje su nacionalno državotvornije, gospodarski bogatije, kulturno nametljivije i međusobno snošljivi od snošljivosti koja vlada među Hrvatima.

”Tko imalo zna o hrvatskoj povijesti, tome danas mora biti jasno da ponoviti svoju razdvojenost ne smijemo, ako želimo opstati. Bili smo mi Hrvati na obje strane gotovo svih europskih ratova. Bili smo često, a toga se sjećaju i naši djedovi, za bocu rakije (u I. Svjetskom ratu). Živjeli smo stoljećima u uvjerenju da uzoriti i poglaviti laičkog eklezijalnog života na Zapadu vide i shvaćaju naše ispuštanje krvi za njihov račun i njihovu slobodu. Što smo dobili za uzvrat? Hrvati iz Istre znaju precizno i jasno da je sveti čovjek Papa Pio X. mirne savjesti dao počistiti glagoljaške natpise po crkvama u Istri i više od ovog primjera gotovo da i ne treba navoditi.”

(Z. Markus, HP, srpanj 1989.)

Neozbiljno je govoriti, a neznalački je pisati povijest hrvatskog naroda i optužiti Nezavisnu državu Hrvatsku, da je bila ”fašistička tvorevina”, kada je de facto hrvatski narod, i protiv volje Talijana i Nijemaca, ustao na obranu od srpskih četnika koji su ubijali i palili sve što je hrvatsko. NDH nije imala nacističku niti fašističku političku stranku nego je imala samo Ustaški pokret u kojem su četnici, partizani, komunisti i židovstvo uzurpirali revanšizam kojeg su Tito, Pijada i Churchil svrstali u nacizam i fašizmom, kako bi se što bilje osvetili ne samo hrvatskom savezniku (Njemačkoj) nego i Hrvatima, koji su im uvijek bili trn u oku.

Poglavnik Nezavisne države Hrvatske dr. Ante Pavelić bio je bez imalo pristranosti vrhunski državnik, po svojoj stručnoj spremi, nacionalnom osjećaju, vjerskom uvjerenju i predanosti za dobrobit hrvatskog naroda – i po cijenu života. Da je, kojim slučajem, Pavelić imao druge saveznike danas bismo imali više od 10 milijuna žitelja u Republici Hrvatskoj, koja ne bi bila ni ovoliko mala ni crvena kakvu nam je Tito omeđio. DESETI TRAVANJ – nije samo kalendarski nadnevak, nego najsvjetlija točka u hrvatskoj povijesti, jer se toga dana hrvatski narod digao na ustanak, oslobodio se okupatorskog Karađorđevog četničkog režima i proglasio svoju Nezavisnu državu Hrvatsku na cjelovitom etničkom i povijesnom područja.

Nema čovjek na svijetu koji ne bi pozdravio i podupirao takav pothvat za svoje nacionalno oslobođenje. Sve drugo je nacionalna izdaja.

Za sve zločine vezane uz NDH i ustaše snose najvišu odgovornost srpsko četništvo i partizani u Hrvatskoj. Nakon 70 godina od uspostave NDH još se nije rasvijetlio niti jedan zločin ni četnika ni partizana u RH, a imamo Bleiburg, Križni put, Jazovku i još poznatih nekoliko stotina masovnih grobnica! Ali, još se nije otupila oštrica zločincima koji u oslobođenoj RH uništavaju hrvatsko nacionalno biće! Doduše, oni to danas ne čine s mačem i kamom u ruci, nego s perom u medijima, sa zakonskim odlukama u Saboru, s predsjedničkim dekretima, sudskim optužbama i međunarodnim sudom u Haagu. Stog stajališta mogli bismo donijeti i zaključak, da će opet hrvatski narod, nakon što se osvijesti od nostalgičnosti i zabluda, ponovo ustati u obranu svojih osobnih i nacionalnih interesa.

”U čemu je, međutim naš današnji i novootkriveni trenutak nadahnuća i prosvjetljenja? U ničem drugom doli u vjeri u sebe i Hrvatsku. U ničem drugom doli u spoznaji, da smo mi ti, koji se moraju boriti do kraja za svoju domovinu. U ničem drugom doli u reskoj spoznaji, da to umjesto nas nikad nitko ne će i ne može učiniti. I to je to viđenje u našim lucidnim intervalima.” (Ibid.)

Ili ćemo naći zajednički nadnevak za hrvatsku državotvornost, koji će ujediniti hrvatski narod, ne na političkom mimorazilaženju, nego na temeljima hrvatske državotvorne ideje, integralne slobode i nacionalne posebnosti, kako bismo ostavili novim naraštajnim u naslijeđe ljepšu Našu lijepu domovinu. Svim državotvornim Hrvatima u domovini i dijaspori želim čestit blagdan – Deseti Travanj, jer, oni koji su dali svoje živote da imamo kakvu-takvu slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, zaslužuju naše priznanje i čestitke, jer bili su vitezovi i mučenici, a po Božjem milosrđu – već su sveci!

Rudi TomićToronto, 2012/Hrvatsko nebo  foto: naslovna/Kamenjar.com
Napomena: Stavovi autora ne moraju nužno biti mišljenje redakcije croative.net-a

Poveznica: https://croative.net/rudi-tomic-deseti-travanj-nije-samo-kalendarski-nadnevak/

VEČERAS BUJICA O ZABRANI PJEVANJA THOMPSONU - SIMBOLU BORBE PROTIV SRPSKE HRVATSKE

https://www.tportal.hr/showtime/clanak/thompson-nepozeljan-u-kostreni-zbog-politicke-situacije-njegov-koncert-nije-prikladan-foto-20180403

https://kamenjar.com/pocelo-sudenje-thompsonu-zbog-pozdrava-za-dom-spremni/

https://kamenjar.com/bajaga-moze-u-rijeku-ali-thompson-ne/

https://narod.hr/hrvatska/thompson-s-obitelji-stize-prosvjed-ik-splitu-zastitimo-temeljne-vrijednosti-naseg-naroda-domovine

NAGRADA THOMPSONU - SIMBOL BORBE PROTIV SRPSKE HRVATSKE!

(Govor na dodjeli braniteljske nagrade Thompsonu)

Danas Marku Perkoviću Thompsonu hrvatski branitelji dodjeljuju „Velika zlatna plaketa“, za sve što je učinio za dobrobit slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, i što je bio među prvim hrvatskim dragovoljcima Domovinskog rata.

HRVATSKI BISKUP dr. Vlado Košić trebao je također danas govoriti o Thompsonu, ali nije mogao jer je danas blagdan Male Gospe. Međutim jučerašnjim komentarom poslije skidanja spomen ploče hrvatskim herojima HOS-ovcima u Jasenovcu biskup je obilježio i ovu dodjelu nagrade:

Sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti. Ako bude sutra braću Srbe smetala hrvatska himna, ova će ju vlast zabraniti jer su i ustaše pjevali tu himnu. Živjela srpska Hrvatska!

A naš Thompson se evo više od četvrt stoljeća bori protiv uspostave Srpske Hrvatske. Počeo je kao mladi HOS-ovac. Vukovar ja pao prije nego što je on došao na red da ode braniti ga. Pjesma „Bojna Čavoglave“ je postala legendarna budnica. Velikosrpskim fašističkim agresorima unosila je strah u kostima sve do današnjih dana. Ona i druge njegove pjesme itekako su doprinjele da se u „Oluji“ ostvari ono što je on i predvidio pjesmom „Anice, Kninska kraljice“: fašistički agresori bježali su kao zečevi. Sa zečevima ih je usporedio njihov „vožd“ Slobodan Milošević.

Da, Thompson je unapred opjevao takvo poniženje. Zato je on na meti  svima koji su se borili i koji se bore za Srpsku Hrvatsku.

Tijekom Domovinskog rata i dok je bio živ istinski hrvatski predsjednik akademik Franjo Tuđman, takvi u Hrvatskoj se nisu smjeli puno ćuti. Znamo kako ih je brzo sredio naš Predsjednik kada su isto što rade sa ZDS pokušali s kunom!

Ali dolaskom komunista i njihovih saveznika na vlast 2000.-e počeo je progon svih onih koji su im smetali i  u ratu ponizili u uspostavi Srpske Hrvatske. Među prvima na udaru je i Thompson.

Čini mi se da je najveći udar na njega bio 2008.-e poslije velikog koncerta u Zagrebu. Tada su hrvatski intelektualci reagirali Pismom zahvale Thompsonu. Spomenut ću samo neke: akademici Aralica, Ašperger, Barišić, Bogišić, Dujella, Jelčić, Kušan, Popović, Trinajstić, biskupi Bogović, Ivas i Pozaić, general Rojs, admiral Domazet Lošo, Josip Botteri, Dodig, Hitrec, Lang, Lukšić, Mihanović, Mintas-Hodak, Olujić, Pavuna, Sedlar, Tomac, Tuđman, Vidmarović,...

Nisu uspjeli ušutkati Thompsona, već su njegovi koncerti, a posebno onaj u Čavoglavama postali simbol otpora uspostavljanju Srpske Hrvatske.

Prije dvije godine izgledalo je da je ideja Srpske Hrvatske konačno propala jer je Thompson pozvan da koncert iz Čavoglava premjesti u Knin. Ali ponovljen je napad na njega pa smo reagirali Peticijom ZDS. Mnogi od nas su imali neugodnosti zbog toga, a akademike potpisnike su kasnije prozivali i u Hrvatskom saboru.

Prije dvije godine su još i krili da je Peticiju bila obrana Thompsona i „Bojne Čavoglave“, ali prošle godini to više nisu krili. Shvatili su i da moraju i proširiti te napade pa su napadnuti i naši HOS-ovci.

Srpskoj Hrvatskoj ne odgovara i to što Thompson pjeva o hrvatskim vrjednotama: o ljubavi prema Bogu, domovini, hrvatskom narodu, braniteljima. Smeta im i pjesma „Lijepa li si“.

Ove godine su svi ti napadi kulminirali pa je eto došlo do uspostave Srpske Hrvatske. Imamo vladu kojoj je zapravo predsjednik Milorad Pupovac, ili kako je jučer u Hrvatskom tjedniku rekao Ivica  Marijačić Plenkovićeva misija „upravo i jest da u tandemu s Pupovcem provodi velikosrpsku politiku u Hrvatskoj“.

Zato ova dodjela braniteljske nagrade  Marku Perkoviću Thompsonu nije uobičajena nagrada. Ona je naša molba da nastavi svoju borbu protiv Srpske Hrvatske. Uvjeren sam da će on tu borbu nastaviti pa mu zato i čestitam na nagradi –simbolu borbe protiv Srpske Hrvatske!

Akademik Josip Pečarić


PREPORUČUJEMO POVEZNICU 

https://www.youtube.com/watch?v=VSH-LlgN9us

BUJICA Kostrana Thompson

PROSVJED BRANITELJA U KOSTRENI – GINUTI SMIJU, ALI PJEVATI NE?

Kostrena prosvjed branitelja 2018

Vedrana     travanj,

  

Skup podrške pjevaču, domoljubu, hrvatskom branitelju Marku Perkoviću Thompsonu, poradi neUstavne te Zakonom neutemeljene zabrane održavanja koncerta održao se ispred zgrade općine Kostrena.

Koncert koji je trebao uveličati obilježavanje pogibije legendarnog hrvatskog ratnika, pripadnika specijalne postrojbe Matija Vlačić iz Kostrene – Ivice Opačka se pretvorio u demonstraciju diktature lokalnih šerifa.

 ivica opacak Kostrena

Razlozi zbog čega se načelnik općine Kostrena, Dražen Vranić odlučio da upotrijebi svoje moći “vrhovnog zapovjednika”, kako se je nazvao u razgovoru ispred zgrade, nisu potpuno jasni, jer je ovim činom podijelio javnost, antagonizirao ju, duboko uvrijedio branitelje, pokazao nepoštivanje prema heroju Domovinskog rata i Domovinskom ratu i nanio ogromnu štetu ugledu Kostrene.

Skup je sazvala Zajednica Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Primorsko goranske županije.

Razlozi zabrane koncerta ostali su nejasni, kao i ponavljanje načelnika Vranića Kostreni bez podjela, vrtićima, šteti za branitelje i svojoj neinformiranosti o koncertu. Na pitanje što je problematično s nastupom Marka Perkovića Thompsona nije odgovorio, osim što je više puta ponovio kako je i bio branitelj.

Kostrena je ponovno upisana kao mjesto zločina, nakon jame Bezdan, upisana je kao mjesto kršenja zajamčenih prava slobode javnog djelovanja.

Još uvijek čekamo očitovanje struke, kao i koncert Marka Perkovića Thompsona.

Vedrana Spadoni/Hrvatsko nebo

VIDEO zapise preporučujemo pogledati na poveznici 

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/04/04/prosvjed-branitelja-u-kostreni-ginuti-smiju-ali-pjevati-ne/

Nikica Mravić, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata PGŽ 4. travnja 2018 - Kostrena skup potpore MPT nakon odluke o zabrani koncerta

 https://www.youtube.com/watch?v=AGeT8U2Iygc

 Nikica Maravić

 Milan Kurilj Kostrena

https://www.youtube.com/watch?v=rm2XNMfuAsc

 rozalija bartolic2

Donosimo obavijest od strane Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije koju potpisuje predsjednica Rozalija Bartolić.

Poštovani,

Udruga udovica organizirala bi odlazak na prosvjed “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije” u Split 12.04.2018. godine (četvrtak).
 
Cijena po osobi za prijevoz bila bi 130,00 kuna.
 
Molimo sve zainteresirane da nam se jave do ponedjeljka, radi daljnje organizacije.
 
Kontakt gđa Rozalija Bartolić 099 / 710-3764.
 
S poštovanjem!
 
Za Udrugu udovica hrvatskih branitelja iz DR
Grada Zagreba i Zagrebačke županije
Rozalija Bartolić, predsjednica

Donji Mosti hodočašće prvim hrvatskim žrtvama 36

U bilogorskom selu Donji Mosti na istoku Varaždinske biskupije, u subotu 7. travnja 2018 godine,  prigodnim je programom obilježen spomen: na prvi ratni zločin koji se dogodio u selu Donji Mosti 10.4.1941 godine, a žrtve su bile 11 hrvatskih seljaka i na 71 prešućivanu žrtvu iz II Svjetskog rata i poraća iz sela Donji, Srednji i Gornji Mosti.

Ovo obilježavanje organizirala je Bjelovarsko bilogorska županija – Odbor za obilježavanje spomena prešućivanim hrvatskim žrtvama II svjetskog rada i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije i općina Kapela, a prisustvovali su brojni uzvanici među kojima su župan Damir Bajs, ministar branitelja Tomo Medved, predsjednici općina Donji Mosti i Kapela, izaslanici Predsjednika vlade i Sabora kao i brojni drugi sudionici. 

Nakon prigodne ceremonije i govora kod spomenika na mjesnom groblju te polaganja vijenaca i paljenja svijeća, bjelovarsko-križevački  biskup Vjekoslav Huzjak održao je misu u prepunoj mjesnoj župnoj crkvi sv. Benedikta a potom je održan domjenak u Vatrogasnom domu.

Obilježavanje na mjesnom groblju te misu u crkvi sv. Benedikta, uveličao je vokalni sastav Sveti Matej Policijske uprave Bjelovarsko.-bilogorske.

Navodimo isječak iz govora predsjednice Matice Hrvatske iz Bjelovara Anite Blažeković:

„Travanjski rat, Bjelovarski ustanak i ovaj 1. masovni zločin u D. Mostima i danas su u neku ruku tabu teme. D. Mosti jasno i nedvosmisleno pokazuju i dokazuju da je ovdje započela brutalnost 2. svj. rata kada su pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije 10.4.1941. u prijepodnevnim satima pobili 11 ljudi, 12. žrtva ubijena je u Zrinskoj, općina Veliki Grđevac.  Za vrijeme 2. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala 71 prešućivana žrtva, a među njima i svećenik Viktor Müller kojega su partizani u ožujku 1945. odveli i ubili na nepoznatom mjestu.  I mi evo iz godine u godinu ovdje se okupljamo i manje-više ponavljamo slične riječi, ali prodor ove istine u širu javnost izostaje i za to uzroke ne treba samo tražiti u ideološkim stavovima, obiteljskom odgoju,  yugopatiji, nego i činjenici da nama na svim razinama nedostaju pošteni,  odgovorni  i  vrijedni  ljudi koji neće stavljati svoj interes u 1. plan i isključivo se držati toga, koji se neće ustezati u podmetanju svojih leđa pri razrješavanju brojnih problema koji muče Hrvatsku. 

Ima još jedna simpatična strana ovih komemoracija. Ima nas s raznih strana. Bilo bi nas puno manje da se nisu angažirali dragi prijatelji (g. Đ. Knezičić, g. A. Beljo, g. D. Borovčak, g. Panić i ostali, gospođa Ana Toth Drvota koja je u 8. desetljeću svog života i neumorno šalje poruke, obavijesti). Zahvaljujemo svima Vama koji ste danas došli na komemoraciju, i po takvom se djelovanju baš vidi koliko je bitno biti zajedno, ići zajedno u istom smjeru i biti strpljivi jer strpljivost sve postiže.

Mučenicima koje su 10. travnja 1941. pobili pripadnici Puka Car Dušan Silni, kao i ostalim prešućivanim žrtvama II. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti, neka je laka hrvatska zemlja!“ 

Što se desilo 10.4.1941 godine?

U svom pohodu na Bjelovar, u kojem je ustankom 8 travnja 1941 godine, srušena jugoslavenska i uspostavljena hrvatska vlast i proglašena Hrvatska država, II Konjički puk „Car Dušan Silni“ iz Virovitice, došavši u selo Donji Mosti na Veliki četvrtak 10 travnja 1941 godine oko 11.30 sati (ubivši dan prije u selu Petrancu 5 hrvatskih seljaka), pogubio je 11 bespomoćnih hrvatskih seljaka, čiji posmrtni ostaci počivaju na groblju u Donjim Mostima. To je prvi ratni zločin počinjen petog dana  rata i početak je krvavog ratnog kola na ovim prostorima kada su od 8-25 travnja 1941 godine četnici i velikosrbi u Bjelovaru i okolici ubili ukupno 33 Hrvata.

Osim njih, nakon 10. travnja 1941. u tijeku II. svjetskog rata i poraća teško su stradala sela Donji, Srednji i Gornji Mosti. Poginuo je i ubijen 71 mještanin, a među njima u ožujku 1945. i župnik Viktor Müller.

Ovo su podloge za istinitu noviju hrvatsku povijest prošlog stoljeća, o čemu se javno do 1990 nije smjelo govoriti, a koje pokazuju posebnu ulogu Bjelovara i bjelovarskog kraja u toj povijesti.

Detaljnije o zločinu:

Bio je Veliki četvrtak 10. travnja 1941., kada su oko podne ispred župne crkve Benedikta započeli krvavi uskrsni dani. Bespomoćni hrvatski seljaci nagovarali su srpsku vojsku da se ostave oružja i da mirno pođu svojim kućama u Srbiju. Najednom je zapucalo, a ispred crkve ostao je mrtav seljak Josip Kovačić. Jedan od srpskih zapovjednika naredio je da se krene u potjeru za seljacima koji su se razbježali, te da ih se pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu, koji je tog proljeća bio obilan. Tako su u blizini crkve došli u kuću Stjepana Ružmana, gdje su pronašli skrivene Boltu Pavlovića i Ludviga Rupića. Pavlovića su odmah ubili. Rupića, koji je pri pokušaju bijega slomio nogu, ubili su poslije sa Stjepanom Hercegom, kojeg su našli u susjednoj štali. Potom su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu bježali i nisu se skrivali, ali su ipak ubijeni na seoskom putu. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti, tada star 28 godina, preživio je teško ranjavanje. Pobješnje li Srbi istjeruju iz kuće Valenta Rupića i njegova 17-godišnjeg sina Franju Rupića, zeta Davorina Martina Blažekovića i njihova kuma Andriju Peveca. Tjeraju ih pješice cestom po snijegu u smjeru Kapele. Andriju Peveca izuli su i bosonogog vezali konju za rep. Padao je pod konje, dok nije klonuo i tada su ga ubili. Valent Rupić, Blaž Pintarić i još neki seljani morali su ići na čelu kolone kao taoci. Ivan Blažeković napustivši vojsku vraćao se iz Velikoga Grđevca u Moste, dok ga u selu Zrinska nisu susreli srpski konjanici i zaklali ga. Pred grobljem u selu Kapela ubili su 17-godišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažekovića. Istoga dana Srbi su kraj Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice, te su i njega ubili. Nakon toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2. konjički puk Car Dušan Silni uputio se prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana tenkovima već došli do Bjelovara, te su naišli na Srbe i prisilili ih na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, Srbin, za koje se pretpostavljalo da je naredio umorstva hrvatskih seljaka u selu Donji Mosti. Dospio je pred hrvatski sud u Bjelovaru. Nakon neuspjelog dokaznog postupka, u srpnju 1941. godine pušten je u Srbiju, gdje je nakon rata umro u Beogradu. Taj je podatak znakovit jer pokazuje djelovanje hrvatske sudske vlasti u novoj hrvatskoj državi, koja je poslije proglašena zločinačkom. Krivica se nije dokazala, zbog nedostatka svjedoka, pa je hrvatski sud u Bjelovaru oslobodio ozloglašenoga srpskog majora, čiji je 2. konjički puk Car Dušan Silni poubijao najmanje 11 nedužnih civila. Sud nije primijenio načelo zapovjedne odgovornosti, već je postupio po dokaznom postupku. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvijestilo je Ministarstvo vanjskih poslova NDH posebnim Iskazom o ubojstvima srbočetnika nad Hrvatima od 6. do 30. travnja 1941. na području grada Bjelovara i Kotarskog poglavarstva u Bjelovaru. Tih su dana poginula ukupno 33 Hrvata i to su bili prvi ratni zločini nad hrvatskim civilima početkom rata 1941. Srpski pokolj u Mostima, umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka, postigao je suprotan učinak. Većina je seljaka krenula u hrvatsku vojsku braniti Hrvatsku državu. U tijeku Drugog svjetskog rata i poraća, sela Gornji, Srednji i Donji Mosti teško su stradala. Poubijana su i poginula još 63 mještana, uz spomenutih 11 prvomučenika iz triju sela Mosti, ukupno 75 mještana. Na kraju je u ožujku 1945. ubijen i župnik Viktor Müler.

Vlatka Sakar

Fotografije:  Jadranka Lučić

Poveznica: http://dragovoljac.com/index.php/nikad-zaboraviti/10378-zlocin-konjickog-puka-car-dusan-silni-nad-hrvatskim-golorukim-seljacima-10-3-1941-godine

 

IN MEMORIAM Mirko Curic   Grob Mirko Curic

Ubojstvo Mirka Ćurića

Mirko Ćurić rođen je 5. ožujka 1932. u selu Korita kod Tomislavgrada. Emigrirao je u Njemačku u travnju 1957. godine. Kao i većina novopridošlih emigranata egzistenciju je osiguravao radeći razne teške fizičke poslove. Kad je uštedio nešto novaca, zakupio je i vodio jedan restoran u Münchenu.

Ćurić je po običaju dolazio u 8.00 sati u svoju gostionicu. Tako je bilo i ujutro 9. travnja 1969. Ovoga puta na ručki vrata našao je obješenu najlonsku vrećicu s nekakvim otpacima. Ne sluteći ništa sumnjivo, pokušao ju je skinuti s vratiju. No, čim ju je dotaknuo, odjeknula je snažna eksplozija, koja je Ćuriću raznijela obadvije ruke i rasparala mu trbuh. Izdahnuo je istoga dana u münchenskoj bolnici.

Ćurićevo ubojstvo nije iznenadilo njemačku policiju, kojoj je otprije bilo poznato da se njegovo ime nalazi na trećem mjestu liste za likvidaciju jugoslavenskog konzula u Münchenu Save Milovanovića.

Izvor: KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu

Zagreb, 30. rujna 1999. godine

Istanbulska konvencija foto 15 Đurđa Cecelja 24032018

SPLIT ZOVE HRVATE


Napali nas sa svih strana
Barabe i Jude od Bruxellesa grada
da nam otmu i muško i žensko
majku, oca i sve što je sveto.

Oj, Hrvati! Split vas k sebi zove
da vas skupi kao sokolove
da branite dom i vjeru našu,
narod svoj i našu državu.

Zaurlajte da se pako trese!
S vama su sve nebeske čete.
Nek' se tresu Barabe i Jude
Što uzeše od Bruxellesa škude!

Hrvatice, Bog vas sada zove
da pratite svoje sokolove
da viknete i vragu i Bogu:
Hrvati se slomiti ne mogu.

Vlatko Ljubičić
Fotografija: Arhiva HŽD