Priopćenja

http://www.zbjl.hr/

Tko ostaje u ljubavi Dubrovnik

PROGRAM SEMINARA

Subota, 7. 10. 2017.

09.00 sati: Zaziv Duha Svetoga. Predavanje na temu: „Upoznaj, prihvati, zavoli i promijeni sebe“ – p. Nikić

09.45: Razmatranje: „Riječ Božja donosi plod u dobru i plemenitu srcu“ – p. Mijo Nikić

10.30: Odmor

11.00: Predavanje: „Ljepota susreta s Bogom u molitvi i svetim sakramentima“ – p. Mijo Nikić

11.45: Kratki uvod u moljenje sv. Krunice – p. Mijo Nikić. Zajedničko moljenje krunice

12.15: Odmor. Vrijeme za ručak

14.00: Razmatranje: „Krive i prave slike Boga“ – p. Mijo Nikić

14.45: Razmatranje: „Isus Krist – moj Spasitelj i Otkupitelj“ – p. Mijo Nikić

15.30: Predavanje: „Savjeti za zdrav i osmišljen život“ – Marina Jurčić, dr. med.

16.00: Odmor

16.30: Razmatranje: „Eshatološke stvarnosti: smrt, sud, čistilište, pakao, raj“. – p. Mijo Nikić

17.00: Ispit savjesti i prilika za sv. ispovijed. Razorne posljedice grijeha i krivnje nadvladane snagom Božjeg milosrđa u Kristu Isusu“ – p. Mijo Nikić

18.00: Sv. Misa

18.45: Odmor

19.30: Predavanje: „Kako pomažu medicina i vjera u nadvladavanju stresa, depresije, PTSP-a i psihotraume“ – Marina Jurčić, dr. med.

20.15: Klanjanje pred Presvetim: molitve za duševno i duhovno iscjeljenje. P. Mijo Nikić

21.00: Završetak prvog dana seminara

Nedjelja, 8. 10. 2017.

09.00 sati: Psihološko-duhovna meditacija: „Susret sa svijetlim i tamnim dubinama srca i duše“ – p. Nikić

09.15: Predavanje: Duhovne i psihosomatske bolesti. „Uzmi svoj križ i naći ćeš Božji mir“- p. Mijo Nikić

09.45: Predavanje: „Što nam poručuju naši snovi i potisnute emocije“ – p. Mijo Nikić

10.15: Odmor

10.30: Razmatranje: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“ (1 Iv 4,17). p. Mijo Nikić

11.15: Razmatranje: „Duh Sveti razlijeva ljubav Božju u naša srca“. „Razlikovanje duhova prema sv. Ignaciju Lojolskom“ – p. Mijo Nikić

12.30: 12.45: Kratki film o djelovanju Zaklade biskup Josip Lang.

13.00: Sv. Misa – predvodi i propovijeda: p. Mijo Nikić            

14.00: Završetak seminara

On-line prijavnicu ispunite OVDJE!

http://www.zbjl.hr/index.php/psih-duh-sem/prijavnice/prijavnica-duhovne-vjezbe-pravnici-2013_copy


U NAJAVI: SPLIT od 21. – 22. 10.2017.

Tko ostaje u ljubavi Split

Image result for vučić plenković

Ali gledajući blagonaklono na srbijanskog predsjednika možemo samo primjetiti kako on samo slijedi želje hrvatskih političara i javno govori ono što oni svojim ponašanjem pokazuju da misle. A kako se radi o ogromnoj većini hrvatskih političara, takovo Vučićevo ponašanje već ga definira kao hrvatskog nacionalistu, zar ne?

Mnogim državotvornim Hrvatima zasmetale su nedavne tvrdnje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića povodom donošenja zakona o hrvatskim braniteljima (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/vucic-ostro-o-zakonu-o-braniteljima-i-fasistickim-halucinacijama-foto-20170927)

https://direktno.hr/direkt/tomasic-pisala-europskoj-komisiji-je-li-primjereno-da-se-vucic-ovako-obraca-clanici-eu-i-rehabilitira-zlocinacke-ideologije-99302/

Mnoge je to podsjetilo na njegov čuveni govor u Glini pa ga se poziva i da se zbog sudjelovanja u fašističkoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku kazneno optuži

(https://www.youtube.com/watch?v=CEuejyKaLLs).

Što je zasmetalo našim ljudima.

Vučić naime tvrdi kako je u Zakonu o braniteljima sporna hrvatska definicija o srpskoj agresiji u Domovinskom ratu te rečenica da je agresiju na Hrvatsku "izvršila Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH".

Međutim, zašto bi takove tvrdnje koje izgovori predsjednik države koja je izvršila fašističku agresiju na Hrvatsku , ako znamo da je stalni međunarodni sud u Haagu u tužbi za genocid u svojoj presudi konstatirao kako je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem stvaranje homogene velike Srbije i u agresiji izvršila niz genocidnih radnji, a hrvatski političari nikada u svojim odgovorima na srpske optužbe to ne spominju. Istina jednom je tu presudu spomenula Predsjednica, ali narod kaže: Jednom kao nijednom!

Dakle, kad hrvatski političari to ne spominju Vučić prirodno može govoriti to što govori jer takovo ponašanje hrvatskih političara može tumačiti kao priznanje hrvatskih političara da taj dio iz presude nije točan.

Ni u glavnim hrvatskim medijima se presuda u Haagu ne spominje. Izuzetak je – tko bi drugi – Karolina Vidović Krišto u svom jutrošnjem komentaru na HTV-u pri čemu ona spominje i ono što pogotovo izbjegavaju spomenuti i hrvatski političari i u glavnim medijima a to je da na osnovu i te presude Hrvatska ima pravo tražiti da agresor Srbija plati ratnu štetu.

Ali gledajući blagonaklono na srbijanskog predsjednika možemo samo primjetiti kako on samo slijedi želje hrvatskih političara i javno govori ono što oni svojim ponašanjem pokazuju da misle. A kako se radi o ogromnoj većini hrvatskih političara, takovo Vučićevo ponašanje već ga definira kao hrvatskog nacionalistu, zar ne?

Na sličan način može se promatrati i dio Vučićevih tvrdnji koji se odnose na Deklaracija o zaštiti Srba. Naime, na opasku da se o Deklaraciji govori kao o "srpskim halucinacijama", uzvratio je da o halucinacijama sigurno ne bi trebali i ne bi smjeli govoriti oni koji podižu spomenike osuđenim teroristima ili se pitaju gdje staviti ploču "Za dom spremni", u Jasenovac ili u Novsku."Kod nas takvih fašističkih halucinacija nema", rekao je srpski predsjednik i dodao da ih u Srbiji žestoko osuđuju i kada se pojave.

I doista jesu li halucinacije ili zapravo postoji stvarna želja hrvatskih političara ka izjednačavanju branitelja s ustašama, pa ih Vučić svojim napadima na ZDS podržava. Zar nije zato hrvatska politika i premjestila spomen-ploču hrvatskim braniteljima iz Jasenovca u Novsku. Isto je i kada Vlada osniva Povjerenstvo za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima, a tom Povjerenstvu  totalitarni režim nije diktatura u prvoj Jugoslaviji. Njima su Ustaše iz zločinačkih namjera 1932 godine usvojili pozdrav ZDS iako je u toj državi za Hrvate teklo samo med i mlijeko, zar ne? Ne čudi onda što Komisiji piše hrvatska povjesničarka Blanka Matković: Odbacite raspravu o pozdravu ZA DOM SPREMNI jer je to hrvatska vrijednost (Hrvatski tjednik, 28. 09. 2017.)

Inači branitelji su inzistirali da njihov predstavnik bude jedan od ponajboljih hrvatskih povjesničara dr. sc. Josip Jurčević (prije dva dana su mu branitelji dodijelili i Veliku zlatbnu plaketu), ali Vlada ga nije izabrala. Naime on je i u nedavnom intervjuu rekao što misli o ZDS:

Je li „Za dom spremni“, najveći problem ove države?

Problem sa ZDS je izmišljen kako bi se na njemu pokušala do kraja slomiti hrvatska državotvorna i identitetska kičma te kako bi se javnosti odmaknuo fokus od golemih i dugotrajnih pljačkaških afera, poput Agrokora i energetskog biznisa, preko kojih se kolonizira Hrvatska, a budući naraštaji pretvaraju u dužničko roblje.

ZDS je stari hrvatski obrambeni i patriotski pozdrav, kojeg su hrvatski branitelji koristitli isključivo u kontekstu obrane od srbijanske oružane agresije. Osim HOS-a koristile su ga i brojne druge elitne postrojbe HV-a, uključujući i 1. Gardijasku brigadu, a o svemu tome postoje brojni izvorni A/V zapisi. Zbog svega toga nijedna prijašnja Vlada RH nije ga nimalo problematizirala. Naprotiv, čak su ga dodatno legalizirali tzv. Račanova vlada i SABA pod vodstvom zloglasnog Ivana Fumića.

Najpaklenskije je to što ZDS – i preko toga vrijednosti Hrvatskoga domovinskog rata – kriminalizira vlast stranke kojoj se pripisuje stvaranje RH i to pod pritiskom stranke koju je stvorio ratni zločinac Goran Hadžić.

Jučer je Zbor udruga Hrvatski ratni veterani organiziralo predavanje prof. dr. sc. Zdravka Tomca „TKO (NI) JE SPREMAN BRANITI DOM I DOMOVINU“

https://www.nacionalno.hr/prof-dr-sc-zdravko-tomac-tko-ni-je-spreman-braniti-dom-i-domovinu/

Iako je Tomac bio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske 1991/1992 ipak se mediji nisu odazvali pozivu, jer su svjesni da on govori, slično Jurčeviću, suprotno od onoga što govori vlast u RH.

Kako Vučić zastupa iste stavove i o ZDS kao i hrvatska vlast, zar nije on zapravo hrvatski nacionalist?

Zapravo hrvatska vlast na taj način odaje priznanje i fašističkim agresorima na Hrvatsku koji su odmah hrvatske branitelje nazivali ustašama. Potvrdu za to mogli su čuti i nazočni predstavnici vlasti na tribini koju je prije dva dana organizirao Hrvatski Generalski zbor “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”.

http://kamenjar.com/general-mijo-jelic-suprotstavite-se-politickoj-agresiji-na-branitelje-domovinski-rat-hrvatsku/

Hrvatski generali: Zlatan Mijo Jelić, Željko Šiljeg su tom prigodom pokazali dokument s potvrdom da su muslimani u Domovinskom ratu hrvatske branitelje takođe nazivali ustašama. Tako je zapravo hrvatska vlast danas prihvatila mišljenje druge dvije strane u Domovinskom ratu, zar ne?

Ali, meni jedan drugi dio Vučićeve izjave njega otkriva kao velikog hrvatskog nacionaliste. Naima, on je rekao da prijedlog zakona u kojem se Srbija navodi kao agresor otvara Pandorinu kutiju jer će se onda u Srbiji donijeti još 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji.

Zapravo Vučić ukazuje na činjenicu da je laž najviše pomogla Srbima u njihovoj povijesti i zato spominje 500 zakona. Znamo da se smatra da stotinu puta ponovljena laž postaje istina.

Ali nije to ono što ga razotkriva kao hrvatskog nacionalistu. To je njegovo poistovjećivanje Jasenovca s Olujom.

Poznato je danas da je „Oluja“ spasila 160000 muslimana u okruženju od stravičnog genocida tjedan dana poslije genocida kojega su Srbi napravili u Srebrenici. A Vučić kaže da je „Oluja“ i Jasenovac isto.

On to kaže iako sigurno zna za riječi koje je o „Oluji“ nedavno izgovorio, ugostivši u Pentagonu hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića, njegov američki kolega, umirovljeni general James Mattis dajući jednostavnu i sveobuhvatnu kvalifikaciju hrvatske “Oluje”: “To je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti.”

„Olujom“ je dakle spreječeno da Srbi naprave još jedan genocid mnogo veći od onog u Srebrenici, dakle „Olujom“ je načinjeno veliko dobro. I dok Bošnjaci pokazuju krajnu nezahvalnost pa i danas ugrožavaju Hrvate u BiH pa sam, ne jednom rekao da ako hoćeš napraviti od nekog naroda neprijatelja spasi ga od genocida, dotle Vučić kaže i da je Jasenovac sličan „Oluji“. Sigurno jeste sličan po lažima kojima se koriste kada govore o Jasenovcu (i svjetski moćnici su optužili hrvatske generale da bi priklili svoje sudjelovanje u ostvarenom genocidu – Srebrenica – i planiranom genocidu – Bihać), ali Jasenovac jeste bio radni logor i teško se može poistovjetiti s nečim takovo velikim kao što je „Oluja“ i s spašavanjem tolikog broja ljudi od genocida.

Zato je ovo poistovjećivanja Jasenovca i „Oluje“ nešto u čemu hrvatski nacionalisti kakav je Vučić sigurno pretjeruju, zar ne?

Akademik Josip Pečarić

TOVARNIK - Sinoć je završio 12. tovarnički jesenski festival koji se održao u organizaciji Općine Tovarnik i Odbora za provedbu festivala.Na tradicionalnom tovarničkom jesenskom festivalu sudjelovalo je stotinjak izlagača, dok je brojne posjetitelje najviše zainteresiralo mjerenje najtežeg ploda bundeve.

Tovarnik jesenski festival 2017
Pobjednik Ivica Ribarić

Pobjednik Ivica Ribarić

Čak 660 kilograma teška je bundeva što ju je uzgojio Ivica Ribarić iz Kozaraca u Baranji koja je pobjedila. Drugo mjesto osvojio je Krunoslav Peulić iz Lovasa s bundevom od 440 kilograma, a treće mjesto osvojio je Zvonimir Tišnjer iz Nove Subocke s bundevom od 380 kilograma.

Tovarnik najveće bundeve 2017

Ponosni pobjednik sa 12. tovarničkog jesenskog festivala, otišao s nagradom od 7. 000 kuna. – To mi je hobi zadnjih deset godina, a u svom vrtu imam nekoliko većih bundeva i tikvica. Sjeme za ovu najveću bundevu nabavio sam preko interneta u Engleskoj, sorta antlantic giant.  Sjeme sam stavio u posudicu sa zemljom 8. travnju 2017., a u vrt je presađena 20. travnja i rasla je oko 160 dana na površini od sto kvadrata. Dana 29. rujna bundevu sam ubrao i prevezao do Tovarnika. – kazuje Ivica Ribarić

Predsjednik odbora za provedbu festivala Marinko Beljo rekao je da bundeva od 660 kilograma dobila titulu najveće, i to ne samo u Tovarniku i Hrvatskoj nego, prema dostupnim informacijama, i u široj regiji.

Antun Ivanković foto

Tovarnik okupljanje Najveća bundeva

Kroz godine, na ovu manifestaciju se prijavljuje sve veći broj izlagača i natjecatelja, a ove godine došli su iz Srbije, BiH, kao i gosti iz Njemačke. Koliki značaj ova manifestacija ima za ovaj dio Srijema govori činjenica da Festival raste iz godine u godinu, kako po broju izlagača, tako i po broju posjetitelja.

Za organizacijski odbor festivala

Antun Ivanković, član odbora

Poveznica: http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/mmedimorec/27669-u-ocekivanju-presude-podlistak-o-generalu-slobodanu-praljku-i-hrvatskoj-sestorci-u-haagu-xviii.html

Objavljeno: 28. rujna 2017.

Kao osamnaesti prilog u podlistku o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu donosimo završnu riječ Slobodana Praljka na sudu u Haagu 21. veljače 2011. (hkv)

Završna riječ Slobodana Praljka na sudu u Haagu (ICTY), 21. veljače 2011.

Obuka policajaca iz BiH u Hrvatskoj, a koje šalje SDA još 1991. godine. Obuka pilota A BiH u Republici Hrvatskoj. Obuka i opremanje čitavih postrojbi A BiH u Hrvatskoj. Zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH. Organiziranje eksteritorijalnog školstva za muslimane izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem, bosanskom jeziku. Vremenski neprekinuto naoružavanje A BiH. Municija, nafta i lijekovi, i hrana i ostala potrebna logistika A BiH za vođenje rata. Liječenje više od 10 000 ranjenih boraca A BiH u hrvatskim Šeostorka Haagbolnicama. Omogućavanje dolaska više tisuća Mudžahedina u A BiH. Regularni logistički centri A BiH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru - tijekom cijelog rata. Itd., itd. I sve to besplatno.

Nikada u povijesti ratovanja jedan narod – (Hrvati) – nije tako i toliko pomogao drugi narod – (Bošnjaci – Muslimani) – i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku – (A BiH) – protiv Hrvata – (HVO) – u BiH. Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske (HVO-a) nije propuštao konvoje oružja (i ostalog) drugoj vojsci (A BiH) i onda kada je ta vojska (A BiH) to oružje (i ostalo) koristila za napade na one koji su joj to propustili. a) A što je s referendumom Hrvata za BiH, koji je preduvjet za postojanje te države? b) Priznanje BiH od Republike Hrvatske. c) Imenovanje veleposlanika RH u BiH. d) Potpisivanje svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem uređenju BiH a prvi koji su potpisivali bili su predstavnici HZ-HB i Republike Hrvatske. To je bila politika Dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je bila politika HVO-a. To su za tužiteljstvo ovog suda elementi UZP-a (UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG POTHVATA). Takva optužnica služi se logikom koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa.

Kakvo mišljenje i koji stavovi prethode ovakvoj optužnici? Simon Leach, bivši kvartovski policajac u Velikoj Britaniji, Praljakčlan tužiteljskog tima koji je istraživao zločine Hrvata u Lašvanskoj dolini, na jednom sastanku u tužiteljstvu 1996. godine, izvadio je papir na kojem su pisala imena: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Vice Vukojević. Tumačio je i objašnjavao da su to ciljevi do kojih će dovesti njegova istraga. Citiram iz knjige Williama Montgomeryja: „KAD OVACIJE UTIHNU“ (naslov izvornika: „Struggling with democratic transition: After the cheering stops“, Dan Graf, Beograd, 2010.): *** A. Stranica 114: „Specijalni ambasador SAD-a za ratne zločine Pierre Prosper pozvao je trojicu američkih ambasadora iz regiona (iz Srbije, Hrvatske i Bosne) da dođu u Haag kako bi se sastali s predstavnicima MKSJ. Dvije uspomene naročito su upečatljive. Prva se odnosi na to da smo direktno od Carle del Ponte čuli da se zvaničan pristup njene kancelarije temelji na stavu da su svi ratni lideri svih strana krivi za ratne zločine, a da zatim razmatra koji su to određeni zločini i kako da dokaže njihovu krivicu. Takvo gledište tada mi se učinilo – i još mi se čini – pogrešnim po mnogim osnovama.“ *** Je li gospodin Montgomery vjerodostojan svjedok? Kakva je reakcija ostale trojice?

Stavovi Carle del Ponte nisu „pogrešni po mnogim osnovama“, to je Carla del Ponteimperijalna bahatost, degradacija prava na komunističke čistke i nacističke pogrome. U svojoj knjizi „La Caccia – Io E I Criminali di Guerra“, u 10. poglavlju „Zagabria, dal 1999 al 2001“, na stranici 254. piše: *** „Jedan od tužitelja Suda, Kanađanin, dobro poznat u krugu po svojoj duhovitosti i dosjetkama, služio se aforizmom kojim je dobro isticao razliku između Srba i Hrvata koji su pokušavali ometati rad Suda: „Srbi su kopilad“ govorio je „Dok su Hrvati podmukla kopilad.“ *** Taj tužitelj suda, Kanađanin, služi se govorom mržnje. Del Ponte upotrebljava trajni glagol „služiti“ (upotrebljavati). To znači da to nije bila „dosjetka“, jednom upotrijebljena, već uobičajeni način šovinističkog i rasističkog karakteriziranja HRVATA – „podmukla kopilad“.Carla del Ponte prenosi riječi jednog od tužitelja suda bez ikakvih ograda, a to znači da se ona s takvim mišljenjem u cijelosti slaže. I to trajno u skladu sa značenjem glagola „služiti“ (upotrebljavati).

Potpuno mi je nejasan izostanak bilo kakve reakcije na takav profašistički način govora o jednom narodu. Mene interesira da li je u ozračju takvog mišljenja napisana optužnica protiv mene. Da sam, kojim slučajem, ja – Slobodan Praljak, napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada, u bilo kojoj formi prema bilo kojem narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobio bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim saznati da li na sudu u Haagu vrijedi: „Quid licet lovi, non licet bovi“. Želim saznati da li međunarodne organizacije koje su osnovale sud i koje se brinu o njegovoj pravičnosti, podržavaju taj stav, izrečen u spomenutoj knjizi. Tužiteljstvo me uspoređuje s nacistima, a moje djelovanje s holokaustom.

Pa da opišem ulogu Göringa s kojim likom bi, po Tužiteljstvu, ja trebao biti sukladan. – Taj je Göring smjestio svoje Židove (Muslimani) u svoju vikendicu i brinuo se o njima. – Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio ih i liječio. – Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio žene svojih neprijatelja. – Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. – Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju pod prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali pripadnici HOS-a – pretežito Muslimani. – Izvlačio ranjene Židove – Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Ne sam. – Organizirao izvlačenje i prebacivanje i smještaj 15.000 Židova – Muslimani iz Stoca i Dubravske Visoravni splavom preko Neretve + 3.000 automobila. Ne Hrvatska BiHsam. – Prevezao ranjenu Muslimanku – Židovku helikopterom iz istočnog Mostara u Split. Ne sam. – Židovsku (Muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije preuzeo kod Uskoplja i prebacio u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje hrvatskog državljanstva kako bi na teret hrvatskog proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Ne sam. – Organizirao gradnju ceste spasa za Židove – Muslimane kako bi mogli otići u drugu domovinu. Göringovu, u Hrvatsku. Ne sam. – Vodio ih i borio se sa Židovima – Muslimanima, braneći i oslobađajući Mostar i Čapljinu, i Travnik i Konjic, itd. Ne sam. – Pustio na svoju ruku zarobljene Židove – Muslimane, zarobljene poslije sukoba u Rami – Prozoru. – Spriječio osvetu nakon što su Židovi – Muslimani počinili zločin u Uzdolu. Ne sam. – Isto to vrijedi i za Doljane i Grabovicu. Ne sam. – Kad je trebalo i osobno provodio konvoje s hranom za Muslimane – Židove i konvoje s oružjem i onda kada su 3. Korpus A BiH i 6. Korpus A BiH i dijelovi 1. Korpusa A BiH krenuli protiv Göringa na zapadne granice Bosne i Hercegovine i u luku Ploče. Nakon što su potpisali primirje NacionalizamOno što tužitelj naziva nacionalizmom, kod Hrvata je bila potreba za slobodom, i nacionalnom i građanskom. U tom smislu, ja sam hrvatski nacionalist. Ne odričem se nacionalne politike Dr. Franje Tuđmana, jer je ta politika stvorila RH i omogućila opstanak BiH kao države. Ne odričem se smisla i pravnog utemeljenja HZ-HB, izraza volje Hrvata u BiH, suverenog i konstitutivnog naroda u toj državi.sa Srbima. Ne sam. – Itd., itd. – Göring – Praljkovo ponašanje u Sunji ću preskočiti. – Takvim se ponašanjem postaje ratni zločinac, sukladno logici Tužiteljstva. Tužitelj citira Goetheovog „Fausta“ – o zrcalu u koje se moramo pogledati. Moji su actus reus moje ogledalo, moj smisao i moja bit, jer proizlaze iz mens rea onoga što nazivamo Slobodan Praljak. Nažalost, suci Prandler i Trechsel odbili su prihvatiti mojih 150 svjedoka, koji svjedoče o činu i aktu i djelu optuženog Praljka, svjedoče istodobno i o općoj situaciji u kojoj su takva djela nužna, nažalost, ne uvijek i dovoljna. A nikako ne razumijem pravnu proceduru koja mi zabranjuje svjedočiti o Mladićevim dnevnicima.

ŽALIM LI ŽRTVE? Da, žalim sve nevine žrtve svih ratova. Posebno žalim žrtve onih petstotinjak ratova poslije 1945., HRHBa dogodili su se i događaju se usprkos svim moralističkim filipikama koje svakodnevno slušamo. Posebno žalim za svakim onim djetetom koje umre od gladi svake 4 sekunde ovog našeg realnog vremena. Mir u diktaturi je priprema za rat. Što duža i gora diktatura, to je više akumulirane negativne energije, to je više krvi i zla poslije. Radilo se o Titu ili Sadamu, isto je. I nisu krivi oni koji sruše diktatora i poslije se trude umanjiti zlo koje se javlja snagom fizičkih zakona, nego oni koji su omogućili i šutnjom produžili trajnost diktatoru. Isto vrijedi i za Jugoslaviju poslije Tita i za Irak poslije Sadama. Ono što tužitelj naziva nacionalizmom, kod Hrvata je bila potreba za slobodom, i nacionalnom i građanskom. U tom smislu, ja sam hrvatski nacionalist. Ne odričem se nacionalne politike Dr. Franje Tuđmana, jer je ta politika stvorila RH i omogućila opstanak BiH kao države. Ne odričem se smisla i pravnog utemeljenja HZ-HB, izraza volje Hrvata u BiH, suverenog i konstitutivnog naroda u toj državi.

HZ-HB, krhkom organiziranošću, omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio BiH i jug Hrvatske, a 1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova A BiH. Muslimanska politika i A BiH, nemoćni da vrate od JNA i VRS-a zauzete teritorije (dobrim dijelom i zbog moralnom ljudskom umu neshvatljivog embarga na oružje), krenula je u ofenzivu prema HVO-u. Oslobađajući BiH od Hrvata, počinili su zločine – Konjic, Čapljina, Doljani, Bugojno, Grabovica, Uzdol, itd, itd. Činjenice su na raspolaganju i za ubijene i za protjerane i za zatvorene Hrvate. Društveni su odnosi uzročno-posljedični, a pokrenuta spirala zla ne opravdava zločin, ali bitno smanjuje mogućnost provedbe prava. Ma tko god, na papiru, bio zadužen to raditi. Svugdje i uvijek je tako. HVO se branio od agresije i 1992. i 1993. i 1994., a dužnost zapovjednika je ne izgubiti rat. Moja savjest je čista.

Sudski je proces tumačenje zakona i interpretacija činjenica. Sudski proces je retorički i kao takav ne traži Haagapsolutnu istinu, već istinu koja je vrlo vjerojatna (van svake razumne sumnje), kojoj se teško ili nikako ne može proturječiti. U iznalaženju takve istine nije dovoljno znanje, već je potrebno umovanje, potreban je logos – racionalno i logično argumentiranje. Podaci i činjenice, izjave, statistike ... u argumentaciji ne znače ništa ako nisu logičnim zaključivanjem dovedeni u vezu s tvrdnjama. Tek povezivanjem različitih znanja možemo se približiti istini. U ovom procesu potrebna su znanja iz sociologije, sociologije rata, znanja o društvima u kojima je potpuno razorena i KrivnjaHladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta; - ZNAM da nisam kriv. Časni suče Antonetti; ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu, jer ste vi pravični. Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti: Pa postane moguće ono što nije bilo moguće, Pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, Pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje, Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila. A to zbilja ne bi bilo ništa novo.državna i društvena struktura, u kojima se pojedinci vraćaju u prirodno stanje, potrebna su znanja iz ratne psihologije, znanja ratnih vještina, oruđa, stvarnog sadržaja pojma vojske, itd., itd. Moguće pogreške u interpretaciji činjenica su – i vjerojatne i kobne. a. Pretjerana i kriva redukcija pojmovnog aparata i logične povezanosti; b. Zaključivanje na osnovu krivih pretpostavki; c. Izbjegavanje usporedbe sličnih sustava i fenomena; d. Lagodno (intelektualcima tako drago) izjednačavanje pojma „moći“ i pojma „htjeti“ i „željeti“ i .... e. Lagodno upiranje prstom u krivce što svijet nije sukladan njihovoj volji predodžbi. Sve su to polja logičkih mogućih grešaka u konačnoj prosudbi. Nadati se je da će se časni suci pridržavati strogih znanstvenih metoda i spoznaja.

U prošlom stoljeću, da ne spominjem daleku prošlost, u sudskim je procesima osuđeno više desetina milijuna ljudi. Po zakonima rasnim (SAD, Pretoria), diktatorskim, vjerskim, nacističkim (Njemačka, Srbija, Slovačka, NDH), fašističkim (Italija), komunističkim (SSSR, Jugoslavija, Mađarska, Kina) itd. i tome slično. Sudska retorika predugo je bila pod utjecajem nerazumnih društvenih i političkih sila i zbog toga je i sama osuđivana. Nažalost, nedovoljno. HaagKako ne bi završila u moralnom beznađu, krajnje je vrijeme da postane ono što mora biti – razuman i uman proces. Imam li se prava nadati?

Kakvi god da jesu zakoni ovog suda, oni ne vrijede za Amerikance. Za ostale narode vrijede zakoni stalnog suda (ICC – Međunarodni krivični sud), a ti se opet zakoni razlikuju od ovih ovdje (ICTY – Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju), po kojima se meni sudi. Time je ukinut važan uvjet sudske retorike, a taj jest: „Princip ravnopravnosti sudionika u sudskom procesu“. Citiram PERELMANA: „U odnosu u kojem je nejednakost bitno obilježje odnosa među ljudima, nema osnove za razuman i uman proces“.

I na kraju, nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta; - ZNAM da nisam kriv. Časni suče Antonetti; ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu, jer ste vi pravični. Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti: Pa postane moguće ono što nije bilo moguće, Pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, Pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje, Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila. A to zbilja ne bi bilo ništa novo. Mojih pola sata je isteklo.

Slobodan Praljak

 

pozivnica Vanga Nikolaj Stojanov

Predstavljanje knjige

Slučaj Vanga - Drugačiji pogled autora Nikolaja Stojanova

Profesionalno pero Nikolaja Stojanova, bliskog rođaka proročice, opisuje nepoznate činjenice iz njezina života, susrete i razgovore predstavnika bugarske i svjetske političke i kulturne elite s fenomenom Vanga...

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov 2017 Zagreb

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov Ana Vasung

Nikolaj Stojanov i Ana Vasung

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov NJ E Tanya Dimitrova

Nj.E. gđa TANYA DIMITROVA, izvanredna i opunomoćena bugarska veleposlanica

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov Raško Ivanov

Raško Ivanov, predstavnik bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov Veljo Tošev

Veljko Tošev

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov Đuro Knezičić

Đuro Knezičić, rizničar Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov 2017 Zagreb Novinarski dom Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov 2017 Zagreb Djurdja Cecelja

Nikolaj Stojanov                                                       Nikolaj Stojanov i Đurđa Cecelja

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov 2017 Zagreb potpisivanje knjiga

Slucaj Vanga Đuro Knezičić Diana Glasnova Dikolaj Stojanov i Jadranka Lučić

Đuro Knezičić, Diana Glasnova, autor Nikolaj Stojanov i Jadranka Lučić

Slucaj Vanga Nikolaj Stojanov 2017 Zagreb Raško Ivanov i rodjak Vange

S nama je bio i drugi rođak bake Vange... u društvu s Raškom Ivanovim 

Poveznica:  http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/27667-veliki-prilog-je-li-milorad-pupovac-gospodar-hrvatske.html

 O Miloradu Pupovcu

 

Ucjene, ultimatumi i pritisci koji posljednjih mjeseci dolaze od strane Milorada Pupovca, Milorad Pupovacpredsjednika SDSS-a, poprimaju sve veće razmjere, do to mjere da, primjerice, kolumnist Tihomir Dujmović piše kako Pupovac želi biti gospodar Hrvatske, pa mu smeta i Zakon o hrvatskim braniteljima. S druge strane treba primijetiti kako takav egzemplar ne bi bio moguć bez popuštanja od strane hrvatskih političara, jer su upravo oni od čelnika jedne manjinske stranke učinili političara nacionalnog kalibra o kojemu ovisi opstanak Vlade.

Pupovčevo ponašanje i odnos hrvatskih vladajućih političara u tom kontekstu za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Josip Jović, Stipe Kutleša, Matko Marušuć, Damir Borovčak, Mile Prpa, Ivan Jaklin i Kazimir Mikašek-Kazo.

Josip Jović: Pupovac kao trešnjevački fakini

U jednom od velikih, skoro svakodnevnih intervjua Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i SNV-a kaže, doslovice: Josip Jović„Za Plenkovića je došao trenutak, sada ili nikada, da se obračuna s konzervativnim snagama“! Ovom jednom jedinom rečenicom Pupovac je oslikao sav svoj karakter, stil i poziciju koju je zadobio u Hrvatskoj i koja je jača nego svojedobno pozicija Milutina Baltića ili Dušana Dragosavca. On je taj koji određuje premijeru taj odsudni trenutak koji je došao, a sama riječ obračun upućuje na drastične metode. Nije rekao tko su te konzervativne snage, ali se u nastavku teksta jasno VezaPupovac priznaje svoju ulogu veze između Beograda i Zagreba, pri čemu nije teško razumjeti kako je on ovdje zapravo Vučićev poklisar i njegova produžena ruka. On govori o jednakosti i nacionalnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj. Dovoljno je obrazovan znati razlikovati naciju od naroda, nacionalne manjine ili etničke skupine. Ali, to je ta definicija Hrvatske iz socijalističkog ustava kao države Hrvata i Srba koji u njoj žive. Dobre odnose Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba općenito možemo samo poželjeti, ali s Pupovčevom politikom to ne bu išlo.vidi kako cilja na pojedine udruge, braniteljske i one druge, nepoćudne portale, povjesničare i novinare i svakako na Crkvu.

Pupovac je izgradio nevjerojatnu poziciju vrhovnog moralnog i političkog autoriteta, čija se riječ mora poslušati, respektirati i na kraju uvažiti. Ali, naravno, ne treba njega kriviti, napadati niti se ljutiti na njega. Možemo mu samo zavidjeti.

Zanimljivo, u tim velikim, koncentriranim i dirigiranim razgovorima na više stranica u glavnim tiskanim medijima, a s Pupovactelevizijskih ekrana gotovo ne silazi, Milorad Pupovac je govorio o pločama i paljenju Novosti, o nacionalizmu, klerikalizmu, ksenofobiji i ustašluku, ali ništa nije govorio, niti su ga novinari išta pitali, primjerice, o redovitim proslavama kolosalnog zločina nad Hrvatima u Lici i Bosni 1941. godine, o provokativnim i uvredljivim sadržajima tjednika koji izdaje njegovo Srpsko narodno vijeće, a financira Vlada RH, o novom memorandumu koji se upravo priprema u Srbiji pod pokroviteljstvom same srbijanske vlade i koji će uskoro biti javno promoviran, kao što ga ni prije nitko ništa nije pitao kako je devedeset i prve započeo rat na mom otoku. Kao što je poznato, za njega su agresija i tragedija počele u kolvozu 1995.

Zanimlijv je i skoro neobjašnjiv, toliko godina nakon raspada Jugoslavije i kraja beogradskog patronata, ulizivački i podanički odnos hrvatskih medija i naročito hrvatske politike prema srpskim političkim strukturama u samoj Hrvatskoj i u Srbiji. Taj odnos je ono što omogućuje vrlo unosan biznis etnobiznismenu koji jeftino kupuje državne obveznice i onda ih skupo naplaćuje, podsjećajući nas na nekadašnje čuvene trešnjevačke fakine koji su prolaznicima prodavali ciglu. Ako je ne kupiš, dobit ćeš njome po glavi.

Pupovac priznaje svoju ulogu veze između Beograda i Zagreba, pri čemu nije teško razumjeti kako je on ovdje zapravo Vučićev poklisar i njegova produžena ruka. On govori o jednakosti i nacionalnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj. Dovoljno je obrazovan znati razlikovati naciju od naroda, nacionalne manjine ili etničke skupine. Ali, to je ta definicija Hrvatske iz socijalističkog ustava kao države Hrvata i Srba koji u njoj žive. Dobre odnose Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba općenito možemo samo poželjeti, ali s Pupovčevom politikom to ne bu išlo.

Stipe Kutleša: Pupovac se poigrava s hrvatskim političarima kao s političkim patuljcima

U postojećoj političkoj konstelaciji u Hrvatskoj ponašanje Milorada Pupovca je ne samo očekivano nego i normalno Kutlešas obzirom na to tko u Hrvatskoj vlada više od četvrt stoljeća. Svima je poznato da Pupovac provodi antihrvatsku i velikosrpsku politiku u Hrvatskoj potpomognut PatuljciSvima je poznato da Pupovac provodi antihrvatsku i velikosrpsku politiku u Hrvatskoj potpomognut iz Beograda, koji je još uvijek njegov glavni grad, i iz stranih centara moći. No to ne bi bilo dovoljno da nema svesrdnu potporu u samoj Hrvatskoj. Hrvatski se političari nalaze u njegovoj šaci i on se s njima poigrava kao s političkim patuljcima. On je onaj koji ipak kreira glavne događaje u hrvatskoj politici, posebno odnose sa Srbijom i Srbima; točnije on je posrednik, zajedno s domaćim izdajicama, preko kojega Beograd kontrolira Hrvatsku.iz Beograda, koji je još uvijek njegov glavni grad, i iz stranih centara moći. No to ne bi bilo dovoljno da nema svesrdnu potporu u samoj Hrvatskoj. Hrvatski se političari nalaze u njegovoj šaci i on se s njima poigrava kao s političkim patuljcima. On je onaj koji ipak kreira glavne događaje u hrvatskoj politici, posebno odnose sa Srbijom i Srbima; točnije on je posrednik, zajedno s domaćim izdajicama, preko kojega Beograd kontrolira Hrvatsku. Ako još ima itko tko to ne vjeruje neka posluša Vučićev govor u Glini iz vremena Domovinskog rata. Ustanovit će koji hrvatski krajevi „vekovima“ pripadaju Srbiji. Zato i nije čudno da je Pupovac „gospodar“ na „svojoj zemlji“ kada propisuje gdje se iz Jasenovca skinute ploče smiju ili ne smiju staviti.

Pupovac je uzurpirao vlast i među tzv. svojim hrvatskim Srbima. No, razlikujmo Pupovca i čestite hrvatske Srbe i pravoslavce koji su se za Hrvatsku borili kao za svoju domovinu. To nisu velikosrbi i četnici koji dijele Pupovčevo mišljenje niti djeluju u istom smislu kao Pupovac. Mnogi hrvatski pravoslavci nisu Srbi nego se izjašnjavaju Hrvatima pravoslavne vjere. Poistovjećivanje Šoškočaninpravoslavaca sa Srbima je jedan od ugrađenih virusa u hrvatsko biće, društvo i politiku. Dok se toga virusa Hrvatska ne oslobodi (kao i mnogih drugih „sustavno i namjerno ugrađenih virusa“), nikada neće biti ni demokratska, ni napredna ni hrvatska Hrvatska. Zato nije pretjerana biskupova izjava o srpskoj Hrvatskoj. Ovdje bi bilo točnije reći velikosrpskoj i velikosrbijanskoj Hrvatskoj. Izjava da Pupovac želi biti gospodar Hrvatske nije netočna. Čak štoviše, ona je već djelomično i ostvarena. Do koje će se mjere ta želja još ostvarivati ovisi ne samo o Pupovcu (jer kad bi mogao on bi trenutno Hrvatsku popio u kapi vode) nego ovisi o (protu)hrvatskim političarima i o hrvatskim biračima.

Hrvatski političari, pogotovo oni vladajući, uglavnom ne žele u hrvatsku politiku uključiti hrvatske državotvorne Srbe nego desetljećima šuruju s velikosrbima Pupovčeva tipa. Oni se u mnogim temeljnim stvarima slažu. Da nije tako ne bi s njima koalirali u vlasti. Tako i sebi čuvaju povlaštene položaja. Opet se po tko zna koji puta pokazuje da njima nije stalo do Hrvatske nego do svog „feuda“. Zato se i može dogoditi da Pupovac tako suvereno odlučuju o saborskoj većini, o pozdravu ZDS, o pločama hrvatskih branitelja (ali i o četničkim pločama u Hrvatskoj od kojih niti jedna nije skinuta niti se o tome vode rasprave), o zakonu o braniteljima i sl. Pa što je normalnije nego da Pupovcu smetaju hrvatski branitelji jer su oni uništili njegovu državu i, na njegovu žalost, stvorili kakvu takvu hrvatsku državu. Ali hrvatska tragedija nije samo u Pupovcu nego u hrvatskim pupovcima.

Prof. dr. sc. Matko Marušić: Srbi su naša braća, na žalost ne svi

Ja sam o politici Milorada Pupovca već pisao, a pisali su i mnogi drugi, pa to ovdje nema smisla ponavljati. Dovoljno Marušićje reći da je to velikosrpstvo ojačano komunizmom, a zakrinkano u PravaPupovac i njegovi vrijeđaju i podrivaju, ali to ne smije biti razlog da se Srbima u Hrvatskoj napravi nepravda. Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na svoja manjinska prava, na svoju vjeru i na – zastupnike u Saboru. Nikako se ne smije ići na sustav da im se to oduzme ili umanji. Da, treba napraviti izborni zakon po kojemu će stvarno svi Srbi u Hrvatskoj izabrati svoje najbolje predstavnike i koji će spriječiti da manjinski zastupnici odlučuju o Vladi. To neka izvole napraviti gospoda stručnjaci za izborne zakone. Pritom se ne treba pozivati na „države bez manjina“ i slične primjere, jer oni Hrvatskoj ne odgovaraju i ne služe na čast našoj kršćanskoj kulturi i ratničkoj časti.„antifašizam“. No, pitanje odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj nije pitanje odnosa prema Miloradu Pupovcu i njegovim sljedbenicima. Radi se o mnogo većem, važnijem i presudnijem pitanju, koje je i civilizacijsko, kršćansko i pitanje hrvatskoga ponosa, poštenja, pa i viteštva. O pitanju Srba u Hrvatskoj treba i razmišljati i govoriti (pisati) s velikom odgovornošću, ozbiljnošću i objektivnošću.

Bez obzira na sve povijesne strahote koje smo mi Hrvati doživjeli od Srba i na današnju mrzilačku i protuhrvatsku politiku koju danas vode neki od njih, mi svima njima ne smijemo uzvratiti istom mjerom. Prvo, tvrdim (iako tehnički ne mogu dokazati) da je većina hrvatskih Srba lojalan, pošten i civiliziran, demokratski skup hrvatskih državljana. Uostalom, da je i jedan jedini među njima takav, mi ne bismo imali pravo na njega zaboraviti i „strpati“ ga zajedno s onim nelojalnima. A imali smo više od deset tisuća Srba u hrvatskoj vojsci u Domovinskom ratu, i to se nikad ne bi smjelo zaboraviti. O tome s ponosom i ljubavlju govore hrvatski branitelji i to trebaju čuti svi i zapamtiti svi: to je ocjena koju su upravo hrvatski branitelji najpozvaniji dati.

Pupovac i njegovi vrijeđaju i podrivaju, ali to ne smije biti razlog da se Srbima u Hrvatskoj napravi nepravda. Srbi u NovostiHrvatskoj imaju pravo na svoja manjinska prava, na svoju vjeru i na – zastupnike u Saboru. Nikako se ne smije ići na sustav da im se to oduzme ili umanji. Da, treba napraviti izborni zakon po kojemu će stvarno svi Srbi u Hrvatskoj izabrati svoje najbolje predstavnike i koji će spriječiti da manjinski zastupnici odlučuju o Vladi. To neka izvole napraviti gospoda stručnjaci za izborne zakone. Pritom se ne treba pozivati na „države bez manjina“ i slične primjere, jer oni Hrvatskoj ne odgovaraju i ne služe na čast našoj kršćanskoj kulturi i ratničkoj časti.

Naša braća hrvatski Srbi trebaju zadržati prava koja imaju, a treba spriječiti njihovu zloporabu kakvu sada provodi SDS na čelu s Miloradom Pupovcem. Da, “Novosti“ trebaju nastaviti izlaziti, i to uz pomoć države, ali ne mogu biti smrad raspadnute lešine „Ferala“, gdje se preselila feralovska jugonostalgičarka i udbaška skupinica propalih (nesrpskih) pisaca, koja pod krinkom ljudskih prava i zaštite srpske manjine u Hrvatskoj provodi velikosrpsku politiku, podriva hrvatsku državu, vrijeđa hrvatski narod i otvoreno riga četničku mržnju i laži.

U raspravama o potrebi da se suzbije srbočetničko divljanje u Hrvatskoj, međutim, nisam pročitao konkretan prijedlog koji bi ispunio obje zadaće: demokratski suzbiti srbočetništvo i isto tako demokratski ni u čemu ne zakinuti lojalne hrvatske građane srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere.

Kad je udruga „U ime obitelji“ 2014. predložila novi izborni sustav i referendum o njemu (koji je Milanovićeva Vlada spriječila jednostavnim krivotvorenjem podataka), odmah sam ga svim srcem podržao, jer je bio konkretno izložen, jasan i pravedan. Sada je „U ime obitelji“ ponovno pokrenula inicijativu za promjenu izbornoga zakona, i najavljuje referendum o tom zakonu. Koliko sam ja razumio, razlika je u tome da sada, potaknuta negativnim iskustvom ponašanja Pupovca i „Novosti“ traži da zakon u dijelu koji se odnosi na biranje manjinskih zastupnika bude složen tako da ne dopusti pretvaranje manjinskih prava u zaštićeno podrivanje države i vrijeđanje većinskoga naroda. Dio o izboru zastupnika koji je predlagan 2014. i dalje podržavam svim srcem, a apeliram da dio o biranju manjinskih Izbori2zastupnika bude napravljen mudro, pravedno i učinkovito: želim da svi Srbi u Hrvatskoj iskreno i slobodno izaberu svoje predstavnike i da se dokaže moja tvrdnja je većina njih lojalna Hrvatskoj u najboljem smislu te riječi. No, ako taj dio ne bude složen jako dobro i pravedno, zapast ćemo u politikanstvo, pa ćemo Milanovićevim „antifašističkim“ bleferima dati priliku da glumataju „zaštitu manjina“, a Srbe ćemo povrijediti.

U prilici spominjanja referendumske inicijative o promjeni izbornoga sustava udruge „U ime obitelji“ iz 2014., moramo se prisjetiti triju ružnih događaja: a) Baukove prevare s brojem glasača, b) lakoće kojom je Ustavni sud „progutao“ krivotvorene brojeve, a poslije za to nikad nije dao objašnjenje i c) da je u vodstvo Hrvatske demokratske zajednice, jednako kao i komunisti iz SDP-a, bilo protiv toga referenduma. U odnosu na snagu, zrelost i poštenje hrvatskoga naroda, referendum nije odbijen zbog Baukove prevare i licemjerja Ustavnoga suda, nego zbog sramotne odluke HDZ-a da ne podrži tu inicijativu.

HDZ nam, dakle, još uvijek duguje objašnjenje za politički nezreo, a nacionalno poguban postupak od prije tri godine. Zato nam sada mora dug vratiti udruživanjem sa svim poštenim, mudrim i domoljubnim čimbenicima u ovoj državi tako da se donese novi izborni zakon koji će zadovoljiti i domoljubne Hrvate i domoljubne hrvatske Srbe, ali – pazite – i međunarodne vrebatelje hrvatske samostalnosti i nacionalne svijesti, licemjernu Europsku Uniju, a time – i mene. Nesretan neka bude samo Pupovac, jer njega ne može usrećiti ništa što nije velikosrpsko, i komunisti, jer njih ne može usrećiti ništa što nije jugoslavensko. Jednim pametnim, stručnim i poštenim potezom možemo riješiti nekoliko krupnih državnih problema i pritom se još i dobro zabaviti.

Damir Borovčak: Cedevita za ruganje zdravoj pameti

Početkom tjedna tema su postala slova s prezimenima igrača na poleđini dresova košarkaškog kluba Cedevita. BorovčakSlovo "U" na dresu hrvatskog KK Cedevite u Srbiji su prozvali ustaškim simbolom! Naime, dio srpskih medija plasirao je priču kako veliko slovo "U" ima zakrivljene vrhove što ih podsjetilo na NDH. Uslijedio je i ekspresni podrepaški odgovor iz Hrvatske! Iz KK Cedevite su istog dana reagirali na te napise, a njihovo podugačko priopćenje prepuno je objašnjenja. Završava "izvinjenjem" u vidu šok rečenice: "Žalimo ako se zbog slučajnog nalikovanja slova bilo tko osjetio povrijeđenim, a kako bi se izbjegao svaki novi nesporazum fontove slova na dresovima i svim oznakama kluba zamijenit ćemo u najkraćem roku." Kakve li ažurne gluposti. Teško nama s toliko papak-pameti! Neke i abeceda može podsjećati na NDH, pa ćemo "u najkraćem roku" zamijeniti za „азбукy“. Ako nekog i slovo „C“ neodoljivo podsjeća na NDH, mogla bi se uprava KK Cedevita očitovati svojim pismom s promjenom slova i imena, u napr: „Чедевита“ – čedevita, zar ne?

Kampanja deustašizacije je u tijeku. Javlja se predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, specijalist za sve fašizme osim četničkog. Smatra da su u svezi referenduma za izmjenu izbornog zakona, mete su SDSS i ostali zastupnici, posebno doktor Furio Radin, a i on osobno. I to zato jer se: "suprotstavljamo ultrakonzervativnom klerikalno nacionalističkom projektu zemlje. Pa i određenim snagama koje obnavljaju proustašku filozofiju i proustašku političku praksu. Smetamo snagama koje žele smanjiti politički pluralizam u zemlji, koje žele redefinirati Ustav i vratiti Hrvatsku u predmoderna vremena prije Francuske revolucije". Kako gordo zbori taj Pupovac. Naučio on to iz doba Politbiroa CK SKJ, iz najtežih vremena obračuna s hrvatskim kvislinzima.

Naravno, uvijek se koristi prilika kad se s hrvatskim novcem treba nešto dokazati. Oni su od "vajkada" domaći u Rijeci. Masovno i planski Srbe dolaze na Sušak za vrijeme prve Jugoslavije, a posebice doseljavaju u sklopu JNA od 1945., dakle prije manje od 100 godina, kada im je Hrvatska služila kao kolonija. Na to upozorava Hrsvijet portal. Ovih dana u Rijeci Vojko Obersnel najavljuje izgradnju srpskog kulturnog doma. Je li ironično ako se svetosavska Vojko Obersnelakademija održavala u Hrvatskom kulturnom domu - HKD na Sušaku. A izgradnja tog HKD-a bila je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije uvjetovana izgradnjom pravoslavne crkve sv. Đorđa na Trsatu. Prikladni uvjeti iz tadašnje srbijanske prijestolnice. Međutim, prema uhodanoj srbijanskoj mitomaniji povod sadašnjeg obilježavanja je dolazak 218 pravoslavnih (a ne srpskih) obitelji u Rijeku i okolicu 1717. godine. Međutim, prilično je pouzdano da je RuganjeVučić je potvrdio da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. Zar opet nešto poput novih Garešanovih "Načrtanija", SANU "Memoranduma" ili Ćosićevog "Memorandum 2"? I onda još netko smatra kako je dovoljno samo mijenjati fond slova "kako bi se izbjegao svaki novi nesporazum". Opasno ruganje vlastitoj zdravoj pameti, zar ne?Rijeka početkom 18. stoljeća imala svega 3000 stanovnika. Također je poznat podatak da Rijeka 1914. godine broji svega 80 (!) Srba. Brojke sve govore, zar ne? No danas, bez pogovora Goransko-primorska županija i Grad Rijeka daju novac, a naravno i Vlada Srbije (poput kamena temeljca za spomenik u Srbu), što je domaćinima znak da ih matica nije zaboravila“ izjavio je Dragiša Laptošević. Dakle, povod ovog jubileja je u najmanju ruku sumnjiv, ako ne i opasan, piše isti izvor Hrsvijet-portal.

Pritom se u Rijeci zaboravlja da je u ime Kraljevine SHS i Kraljevine Italije 2. studenog 1920. u talijanskom gradiću Rappalu potpisan ugovor, po kojem je Italiji pripojena Istra, Zadar, Lošinj, Lastovo, Palagruža, Sušac i Trst. Potom je 27. srpnja 1924. sklopljen još jedan ugovor po kome i sama Rijeka (Fiuma) pripojena fašističkoj Italiji. Sve se to zbivalo prije pojave ustaškog pokreta i stvaranja NDH, u vremenu kad su Srbi gospodarili Hrvatskom a njene dijelove ugovorno prepuštali Italiji. Gdje je tada bio njihov srpski antifašizam?

Dio srpskih i hrvatskih medija zabrinjava kad veliko slovo "U" ima zakrivljene vrhove i što ih podsjeća na NDH, dok Aleksandar Vucic1ovo što se u posljednje vrijeme događa u Hrvatskoj nikog ne zabrinjava i nikog ne podsjeća na Veliku Srbiju? Za koja se to prava danas bore oni iz kluba manjina u Hrvatskom saboru, koji su protiv vraćanja "Hrvatske u predmoderna vremena prije Francuske revolucije". Pred saborskim će se zastupnicima ovih dana naći prijedlog novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Srbijanski se predsjednik Vučić već pjeni da mu je sporna hrvatska definicija o srpskoj agresiji u Domovinskom ratu, posebno rečenica da je agresiju na Hrvatsku "izvršila Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH". A što bi trebalo pisati? Možda ono što je on golobradi četnik Aleksandar Vučić radio i govorio u okupiranoj Glini 20. ožujka 1995.? Vrijedi to poslušati. Kako je samo bio oduševljen zločincem Vojislavom Šešeljem, kao svojim stranačkim šefom? Sigurno Vučić nema na umu vraćanje ratne odštete Hrvatskoj, ali zato želi prekrajati hrvatske zakone i hrvatsku povijest. Ništa novo iz Beograda, zar ne? A hrvatski političari bi končano trebali shvatiti da nije mudra diplomacija samo zatvarati oči i šutjeti pred uvredama.

Vučić je potvrdio da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. Zar opet nešto poput novih Garešanovih "Načrtanija", SANU "Memoranduma" ili Ćosićevog "Memorandum 2"? I onda još netko smatra kako je dovoljno samo mijenjati fond slova "kako bi se izbjegao svaki novi nesporazum". Opasno ruganje vlastitoj zdravoj pameti, zar ne?

Mile Prpa: Četnički, ekstremni milje

Hrvatska ima više nacionalnih manjina, za njih se i ne čuje, jer prihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu, ali to nije Mile Prpaslučaj sa srpskom nacionalnom manjinom, ili još bolje kazano prema Pupovčevoj provokativnoj politici, koja PogrješkaTemeljna pogrješka hrvatskih vlasti je oslonac i podrška kričećem, gotovo bi rekao četničkom, ekstremnom miljeu koji organizira Milorad Pupovac i još nekoliko Srba u Saboru. Stjecajem okolnosti oni čine jezičak opstojnosti vlade, jer njihovi glasovi održavaju Plenkovića na vlasti. Ucjena je prestrašna, od one neprimjerne verbalne kroz njihovo sramotno glasilo, do nedostojnog ponašanja i istupa u Saboru i na drugim javnim mjestima.naprosta iritira i ucjenjuje cijelu hrvatsku naciju. No, teško bi se to odnosilo na cijelu nacionalnu srpsku manjinu.

Temeljna pogrješka hrvatskih vlasti je oslonac i podrška kričećem, gotovo bi rekao četničkom, ekstremnom miljeu koji organizira Milorad Pupovac i još nekoliko Srba u Saboru. Stjecajem okolnosti oni čine jezičak opstojnosti vlade, jer njihovi glasovi održavaju Plenkovića na vlasti. Ucjena je prestrašna, od one neprimjerne verbalne kroz njihovo sramotno glasilo, do nedostojnog ponašanja i istupa u Saboru i na drugim javnim mjestima.

Pupovac jednostavno zbog svojeg dugogodišnjeg neprimjernog ponašanja i vjerojatne zloupotrebe i budžetskih sredstava, i posebno neprihvatljivosti njegove politike, on jednostavno mora otići s političke scene, a njihova udruga SNV treba biti raspuštena – sve to upravo u interesu srpske manjine.

Na njihovo mjesto treba dovesti pripadnike srpske manjine u Hrvatskoj koji su sudjelovali u Domovinskom ratu i koji Braniteljiprihvaćaju Hrvatsku kao svoju domovinu i svoju državu ili i druge umjerene ljude. Takvih je vrlo mnogo, koji stalno ukazuju na neodrživost Pupovčevog ponašanja i ističu da ga ne prihvaćaju kao predstavnika velike većine srpske manjine.

Istina da stoje primjedbe na Izborni zakon i ne dobro regulirano zastupanje nacionalnih manjina, a pogotovo po pitanju njihovog izbora.

Sve se to događa zbog neotvorenosti Hrvatske i njene politike prema dijaspori. Nevjerojatno, hrvatska dijaspira je veliki nacionalni potencijal, neiskorišten samo zbog odnosa domovinske politike prema njoj.

Treba pod hitno omogućiti hrvatskoj dijaspori da svi koji to žele po kratkom postupku dobiju domovnice i putovnice i da se u izmjeni Izbornog zakona za dijasporu osigura deset mandata u Saboru, a Hrvatima iz BiH pet mandata. Time bi se neutralizirala neprimjerna i razorna politika nacionalnih manjina, pri tom se misli na onu Pupovčevu, koji se ponašaju kao Alibaba i njegovih četrdeset hajduka.

Ivan Jaklin: Plodovi protuhrvatske politike

Hrvatska danas samo ubire plodove pogubne protuhrvatske politike koja se vodi zadnjih 17 godina. Nakon 3. Jaklinsiječnja 2000. godine prevladale su u našem društvu snage koje nikada nisu željele samostalnu državu Hrvatsku. Snage koje su željele svrgnuti dr. Franju Tuđmana još tamo daleke 1994. godine, kada je bjesnio rat i kada je više od četvrtine hrvatskog ozemlja bilo pod velikosrpskom okupacijom, a preživjeli hrvatski puk protjeran. Samo nas je čudo spasilo, Božja milost, mudrost i odlučnost Predsjednika Tuđmana, ljubav i hrabrost hrvatskih branitelja i vjera u slobodnu Hrvatsku, odanih hrvatskih ljudi. Da, bilo je to čak godinu dana prije sjajnih hrvatskih pobjeda izvojevanih u dvije akcije: „Bljesak“ i „Oluja“.

Tri i pol godine (2000. - 2003. godine) neuspješnog vraćanja Hrvatske u pakao neke „treće Jugoslavije“, Bogu hvala, nije prošao, te je prividan povratak državotvornih ljudi u Hrvatski državni sabor 2004. godine budio nadu da ćemo ponovno dobiti „hrvatsku vlast“. Izgledalo je na početku da će se urediti hrvatska državotvorna većina u Hrvatskom državnom saboru između HDZ-a, HSP-a i HSS-a. Ove dvije potonje bile su tada još uvijek respektabilne hrvatske časne stranke sa 17 zastupnika, koji su ušli u Sabor. Nitko normalan nije mogao pretpostaviti da će tadašnji predsjednik vlade Ivo Sanader učiniti sve da uništi te dvije povijesne državotvorne stranke, u čemu je nažalost i uspio, te stvoriti „hrvatsko-srpsku vlast“, koja traje i traje, bez obzira tko je trenutno na vlasti od tog vremena pa do danas. Tek se mijenja iz „hrvatsko-srpske“ u „srpsko-hrvatsku“, i obrnuto. Trenutno je stvoren dojam da je trenutna vlast ovisna o Miloradu Pupovcu, te bi njega trebalo u ovom trenutku smatrati predsjednikom Hrvatske vlade, ma kako on nerado izgovara ime države u kojoj odlično živi, ne svojom zaslugom, već zaslugom onoga koji ga je 2004. uzdigao na čast „ultra-moralne veličine“, koji od nas „ustašoidnih primitivaca“ namjerava stvoriti „civilizovane beskičmenjake i srpske sluge“ koji nemaju imena, povijesti, kulture, a niti teritorija.

Tužno je da taj čovjek redovito odlazi po savjete i naredbe u OtužnoTužno je da taj čovjek redovito odlazi po savjete i naredbe u Beograd i Banja Luku, kad ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj ima dosta istaknutih pojedinaca i „nevladinih udruga“ u kojima djeluju oni koji Hrvatsku mrze iz dna duše, i mnogo bolje znaju kako uništavati Hrvatsku. Hrvatska, nažalost, nikada nije oskudijevala Judama, kako je to prije 100 godina tužno zaključio A. G. Matoš.Beograd i Banja Luku, kad ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj ima dosta istaknutih pojedinaca i „nevladinih udruga“ u kojima djeluju oni koji Hrvatsku mrze iz dna duše, i mnogo bolje znaju kako uništavati Hrvatsku. Hrvatska, nažalost, nikada nije oskudijevala Judama, kako je to prije 100 godina tužno zaključio A. G. Matoš.

Hrvatska većina je potpuno ušutkana, državni blagdani obilježavaju se tek tako, forme radi, u jeku turističke sezone gore isključivo određena područja, a srpsko glasilo istoga naziva kao i četničke novine koje su izlazile u Prvoj Jugoslaviji, dakle „HOBOCTИ“ (čitaj: „NOVOSTI“) bljuje vatru i mržnju prema svemu hrvatskom. Pritom, valja naglasiti da to glasilo izlazi o trošku hrvatskog državnog proračuna.

No, nije samo hrvatski puk ušutkan, već i naši sugrađani srpske nacionalnosti, koji ovu Hrvatsku vole, jer je ona i njihova domovina, gdje žive generacijama. Velik broj naših sugrađana srpske zajednice sudjelovalo je u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu i borio se zajedno s nama u pravednom ratu za hrvatsku slobodu, i to njih nekoliko tisuća, no njih nigdje nema. Izgleda da tek privilegirani „etnobiznismeni“ i „korisnici“ državnog Proračuna oko njih, uzimaju si za pravo da upravo i jedino oni predstavljaju sve hrvatske građane srpske nacionalnosti.

Na žalost, tako je i s nama Hrvatima. Ne znam koga predstavlja i čije interese brani trenutna na silu „skrpana“ vlast?

A, tamo na kraju Zagreba grada, na brdu Pantovčaku, naša gospođa Predsjednica, kao trenutno jedini jamac konačnog povratka Hrvatske u uljuđenu zajednicu slobodnih država, pokušava vratiti državotvornu politiku u našu domovinu, koja ponovno luta bespućima nes(p)retne hrvatske stvarnosti.

Kazimir Mikašek Kazo: Pupovac, Plenkovićeva moralna vertikala!

Iako sam o ovoj temi pisao više puta, a argumentirano su pisali i mnogi drugi, nije uzalud ponoviti gradivo kako bi Kazimir MIkasekvidjeli tko je Milorad Pupovac, čovjek koji danas, kao Plenkovićev koalicijski partner„žari i pali“ u Hrvatskoj. Pupovac je Plenkovićeva moralna vertikala, a Plenković je za Pupovca „pravi dragulj“! Bez ikakve sumnje ova ljubav je obostrana, ljubav koja proizvodi mržnju, a mržnja uvijek proizvodi krvave sukobe čemu svjedočimo kroz sve zablude u povijesti hrvatsko-srpskih odnosa.
Kratka kronologija.

1.) Pupovac je sudjelovao u prikrivanju ratnog zločina u slučaju otmice, mučenja i ubojstva dr. Ivana Šretera kojeg su srpski teroristi oteli 18. kolovoza 1991. i bešćutno ubili, lažući zamjeniku ministra unutarnjih poslova Slavku Degoriciji da je dr. Šreter živ i da će ga teroristi pustiti tijekom razmjene zarobljenika. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

Dr. Ivan Šreter jedna je od 22 nestale osobe u srpskom koncentracijskom logoru Bučje za kojima Hrvatska još uvijek traga. Ovu sramotnu ulogu (po)četnika Milorada Pupovca opisao je Slavko Degoricija u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud ” iz 2008. godine.
2.) U najtežim danima nove Hrvatske u veljači 1992. Milorad Pupovac, sadašnji predsjednik SDSS-a i HDZ-ov koalicijski partner, izjavio je da je u Hrvatskoj “11 tisuća srpske djece pokršteno” čime je dao svoj obol srpskoj mitomanskoj propagandi protiv Hrvatske.
.
3.) Do danas nije razjašnjena uloga Milorada Pupovca i njegova veza s talijanskim obavještajnim časnikom Paolom Ivan ŠreterRaffoneom, šefom sektora za civilna pitanja Glavnog stožera UNPROFOR-a u Zagrebu, a koja je opisana u izvješću službe sigurnosti takozvane “vojske RSK” o kontaktu između njihove operativne veze dr. Milana Kresojevića iz srpske operacije „KOBRA“ s Paolom Raffoneom. Izvješće je sastavio 25. 06. 1994. pukovnik Dušan Smiljanić, pomoćnik komandanta za „obaveštajno-bezbednosne“ poslove.

4.) Nakon što je Međunarodni kazneni sud u Haagu silovanje žena osudio kao dio srpskog plana za provođenju etničkog čišćenja, a taj plan su u Hrvatskoj provodili srpski teroristi i četnici regrutirani iz redova srpske manjine, potpomognuti Srbijom, Crnom Gorom i JNA, Milorad Pupovac je u hrvatskom parlamentu tijekom rasprave o Zakonu negirao i minorizirao tragediju silovanih žena, ruganjem žrtvama, čime je još jednom pokazao da ne priznaje i nikada neće priznati agresiju Srbije i Srba na Hrvatsku.

Poglavito uvredljivo djelovala je njegova konstatacija kako se nada „da priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja neće biti povod za kaznene prijave protiv onih koji su prokazani kao silovatelji!“.

5.) Srpske Novosti, vlasništvo Milorada Pupovca, a financirane preko SNV-a, iz državnog proračuna s cca 3,5 Novostimilijuna kuna godišnje, okupile su najelitniji, antihrvatski novinarski agitprop koji jedan tjedan bjesomučno pljuje po Hrvatskoj, a drugi tjedan veliča Tita i diktatorsku, komunističku, agresorsku Jugoslaviju ili u prijevodu Veliku Srbiju. Naravno, bez ikakvih posljedica! Još i više! Za takve radnje Pupovac je u hrvatskoj politici nagrađen enormnim političkim utjecajem.

6.) Pupovac svojim agresivnim nastupima i Hrvatskom saboru (npr. sa žutom trakom na rukavu) sukcesivno veleizdajnički obmanjuje hrvatsku i međunarodnu javnost tvrdeći da je srpska manjina u Hrvatskoj ugrožena i time dosljedno provodi memorandumsku velikosrpsku politiku koja Pupovcu daje posebnu ulogu opisanu u sliedećem povijesnom citatu Vase Čubrilovića iz 1939. godine. Dakle prije uspostave NDH! „Moćna srpska manjina što se nalazi u srcu hrvatskih zemalja, mora uvek da bude u stanju omesti konsolidaciju jedne takve države (Hrvatske) i onda kada bi se sticajem međunarodnih okolnosti i stvorila“!

7.) Pupovac je na javnoj sjednici HNES-a pod predsjedanjem prof. Zvonimira NovostiSrpske Novosti, vlasništvo Milorada Pupovca, a financirane preko SNV-a, iz državnog proračuna s cca 3,5 milijuna kuna godišnje, okupile su najelitniji, antihrvatski novinarski agitprop koji jedan tjedan bjesomučno pljuje po Hrvatskoj, a drugi tjedan veliča Tita i diktatorsku, komunističku, agresorsku Jugoslaviju ili u prijevodu Veliku Srbiju. Naravno, bez ikakvih posljedica! Još i više! Za takve radnje Pupovac je u hrvatskoj politici nagrađen enormnim političkim utjecajem.Šeparovića uz jednoglasnu potporu velikog broja dokazanih hrvatskih domoljuba, akademika i priznatih intelektualaca u svjetskim razmjerima, etički osuđen za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.

I tako, mogli bi unedogled nabrajati grijehe Pupovca koji danas „žari i pali“ „lijepom našom haubicom“ i novim i novim ucjenama bombardira predsjednika „Hrvatske vlade“ na štetu naše drage domovine. Postavlja se jednostavno pitanje, a to pitanje postavio sam na sjednici proširenog predsjedništva HNES-a, etičkog sudišta koje je Pupovca osudilo za veleizdaju“! „Kako trebamo nazvati onoga, koji je saosuđenim veleizdajnikom Pupovcem u čvrstoj koalicijii“? Nije li „lopov“ i onaj koji mu drži „merdevine“, koji ga financira našim novcem iz državnog proračuna? Hoćemo li mi „starčevićanski“ nazvati stvari pravim imenom ili ćemo mućati?

Treba li dalje elaborirati ovu bludnu koaliciju s kojom se svaki dan budim i osjećam se silno ugrožen i uznemiren u srcu vlastite domovine? Osobito zbog toga što sam politički dovoljno pismen i znam da već kod prvog sastavljanja Plenkovićeve vlade takav oblik političke prostitucije u Hrvatskoj nije bila politička nužda. Osobito kada znam da je Pupovac svojim ucjenama iz pozicije svakog političkog utjecaja maknuo Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih i brojne druge potencijalne, domoljubne ministarske kandidate, koji su Plenkoviću osigurali izbornu pobjedu. Osobito kada mi se čini da je Most bez obzira na sve njihove političke zablude i neiskustvo daleko prirodniji politički partner od SDSS-a i HNS-a. Osobito kada sam uvjeren da Plenković posjeduje te diplomatske kvalitete kojima je od Mosta mogao stvoriti jakog strateškog partnera, a to je on sam tvrdio u predizbornoj kampanji.

Misli li doista bilo tko da su Bulj i Grmoja za Hrvatsku lošiji ljudi od Pupovca, Radina i Pusićkinog jata?

Andrej Plenković još uvijek ima šansu postati državnik, ako u HDZ vrati temeljno demokršćanstvo i domoljublje u ovim evidentnim vremenima teške društvene i moralne krize u raseljenoj Hrvatskoj. Šanse su mu time veće, jer na hrvatskoj političkoj sceni za protivnike ima potpuno devastiranu ljevicu!

Nažalost, Plenkoviću vrijeme stvarno ističe, baš onako kako ga je na to ucjenjivački upozorio Milorad Pupovac.

Davor Dijanović