Priopćenja

Udruga zagrebački dragovoljaci branitelji Vukovara

UDRUGA ZAGREBAČKI  DRAGOVOLJCI  BRANITELJI VUKOVARA


Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara oštro osuđuje sramne prozivke Centra za suočavanje s prošlošću poznatijeg kao Documenta koji je jučer drsko napao Predsjednicu RH gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Negiranjem presumpcije nevinosti osudili su hrvatske generale i prije nego je Haški Tribunal dao pravomoćni pravorijek, što je nedopustivo.

Uz svu malicioznost koju su javno izražavali, osobito na obljetnice veličanstvene VRO Oluja u kojoj su postrojbe HV i redarstvenih snaga vratile pod nadzor okupirani teritorij s kojeg su JNA i četničke postrojbe protjerale 1991. godine preko 100 tisuća Hrvata, sada smo izloženi objedama osoba koje nemaju elementarne pristojnosti, a niti znanja. Nacionalni hrvatski sudovi ravnaju se prema načelu presumpcije nevinosti što znači kako se Documentine „perjanice“ očito pačaju u stvari koje ne poznaju, a spremni su komentirati pa i kada na taj način obmanjuju javnost i plasiraju neistine. Neznanje, glupost, malicioznost ili planirani napadi kako bi otvorili prostor za daljnje prakticiranje linča pokazat će budućnost no samo ako im to dozvolimo. Hrvatska je unatoč i usprkos svoj korupciji antihrvatskih elemenata ipak država prava. Iako ponekad izgleda kao država apsurda, ipak hrvatska je, naša je, izborili smo se za nju mi hrvatski branitelji zajedno s hrvatskim narodom i suočiti ćemo Dokumentu s ovim sramnim istupom i napadom na Predsjednicu.

Ta tko ili što je to Documenta koja se usuđuje osporiti hrvatskom generalu doprinos u obrani Domovine?

Tko je ta Documenta koja se usuđuje intervenirati u zahvalu Predsjednice Republike Hrvatske hrvatskim braniteljima i ratnicima koji su obranili i oslobodili hrvatsku državu od srpsko-crnogorske agresije i okupacije? Suočite se gospodo sa svojim neznanjem, nekulturom i obmana javnosti, to je jedino s čim se vi morate suočavati. Istupajte temeljem činjenica, a ne naputaka iz Srbije!          

Javno djelovanje Documente i njenih „perjanica“ doista zahtijeva ozbiljno, stručno i institucionalno propitivanje cjelokupnog djelovanja, osobito s naglaskom na usklađenost i postupanje temeljem hrvatskih zakona te je li se i koliko djelovanjem Documente i pojedinaca ugrožavaju hrvatski nacionalni interesi.

Kako bi se u budućnosti spriječile obmane, krivotvorenja i napadi na Domovinski rat i hrvatske branitelje (nedavno smo svjedočili kriminalnom pokušaju mijenjanja karaktera Domovinskog rata iz srpsko-crnogorske agresije u građanski rat, što je učinio Aleksandar Stanković u jednoj emisiji HRT te nije do sada snosio nikakvu posljedicu), Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara pokreće inicijativu za Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona člankom koji će se odnositi na kaznene odredbe, a kojim će snositi kaznenu odgovornost svi oni koji krše Deklaraciju o Domovinskom ratu donesenu u Hrvatskom državnom saboru 2000. godine.

Poradi naših prijatelja koji su svoje živote ugradili u temelje hrvatske države, dužni smo očuvati  načela kojima se štite teme­ljne vrednote i dostojanstvo Domovinskog rata, koji su nam ostavili kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Zagreb 25. studenog 2017.godine

Donosimo govor akademika Josipa Pečarića na predstavljanju knjige “General Praljak” koju je akademik objavio u suautorstvu s dr. sc. Miroslavom Međimorecom. (hkv)

Govor akademika Josipa Pečarića na predstavljanju knjige “General Praljak”

Dozvolite mi na početku da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim vam se što ste došli u ovako Praljakvelikom broju. Posebna zahvalnosti obitelji našeg generala....

Zahvaljujem se Ministarstvu branitelja što je pomoglo tiskanju knjige, kao i g. Branku Hrkaču koji je napravio korice.
Predstavljačima akademiku Dubravku Jelčiću i Mati Kovačeviću, koji je napisao i Predgovor knjige, što su izvrsno predstavili knjigu.

Biskup dr. Vlado Košić vas je sve pozdravio iz bolnice. Nije ništa strašno i sutra izlazi, ali nam je poslao poruku:

„Najprije vam obojici čestitam na knjizi!

Čestitam i na lijepim riječima potpore gospođe Predsjednice Republike!

Podsjetio bih samo da sam još u funkciji predsjednika komisije HBK Justitia et pax pozvao naše vjernike i Kolindahrvatsku javnost na molitvu za oslobađajuću presudu našoj hrvatskoj šestorki u Haagu. Bilo je to prije prvostupanjske presude. Krajem prošlog mjeseca uputio sam pismo župnicima i samostanima moje Sisačke biskupije da u nedjelje 5.,12.,19. i 26. studenoga na misama s vjernicima mole za oslobađajuću presudu hrvatskim uznicima u Haagu. General Slobodan Praljak bio je i zapovjednik obrane moje župe Sunje te prema njemu mi gajimo osobitu zahvalnost. Nadam se da će Bog uslišiti naše molitve te će nekad zloglasni dan 29. studenoga 2017., kao što je to postao 16. studenoga 2012. po oslobođenju generala Ante Gotovine i Mladena Markača, za sve nas Hrvate, i u RH i u BIH, biti pobjednosni dan istine i pravde. Za to se molim i želim svima Božji blagoslov.

S poštovanjem

+Vlado Košić“

Pozivam vas da pljeskom pozdravimo bisklupa.

Veliki hrvatski biskup nije slučajno spomenuo riječi potpore Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Te riječi su obilježile ovo predstavljanje pa ih ponovimo:

„Doprinos generala Slobodana Praljka obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani Praljakopstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti. Ovih dana, kada se nadamo pravednom sudskom pravorijeku i njegovu oslobađanju, kao i oslobađanju drugih hrvatskih uznika, ova knjiga izlazi kao doprinos istini o njemu i o tom povijesnom razdoblju borbe hrvatskog naroda za slobodu, istini koju je on nakon rata na mnoge načine ustrajno branio svojom riječju. Ujedno je ova knjiga svojevrsna zahvalnica za sve što je učinio za svoj narod.“

Predsjednica jasno poručuje da je jedina ispravna odluka suda u Haagu oslobađanje nepravedno optuženog generala Praljka i drugih hrvatskih uznika. Svaka drugačija odluka je zapravo presuda tom sudu! A zapravo to i jeste poruka koju smo željeli odaslati kada smo predlagali da se generala Praljka predloži za Nobelovu nagradu za mir!
Bilo kako bilo čini mi se kako je najbolje pročitati Uvod u moju prvu knjigu o tom sudu: SRAMOTNI SUD U HAAGU iz 2001. godine:

"ZAŠTO ZAPADNIM ZEMLJAMA TREBA SUD U HAAGU

Zašto Zapadne zemlje daju stopedeset milijuna dolara godišnje za rad međunarodnog suda u Haagu? Je li im toliko stalo do pravde i mira? Ili su im neki drugi razlozi posrijedi?

Jugoslavija je opstojala, uz raznoliku potporu Zapada, kao komunistička diktatura i tamnica naroda. Zapadu je Sramotni sud u Haaguodgovarala opstojnost te opskurne zemlje zato jer su imali interese koji su uvelike nadilazili pitanja o političkim, ljudskim i narodnim pravima u toj zemlji. Tako je uostalom i danas s mnogim drugim zemljama diljem globusa, zemljama čija sudbina jest ovisna ne o gromoglasno proklamiranim ciljevima Zapada, nego o njegovim prije svega globalnim ekonomskim interesima. Imperijalistički se um, u tom pogledu, nije mnogo promijenio, što se, naravno, može redovito i pročitati kod mnogih koji su se u ime tih razvijenih demokratskih zemalja motali po ovim prostorima - Zimmerman, Holbrooke, Petritsch ... Jugoslavija se raspadala po svim svojim sastavnicama usprkos dvjema moćnim željama, želji međunarodne zajednice i želji srpskog naroda i njegova rukovodstva.

Zapad je bio spreman prihvatiti izdvajanje Slovenije, ali je ostatak Jugoslavije želio vidjeti u jednom loncu iz mnogih razloga. Pitanja koja se mogu postaviti, kao npr. - s kojim pravom netko može tako misliti, a gradi se demokrat, i kako mu ne pada ni na pamet zapitati nešto narode o kojima tako misli, pristaju li na ono što trećerazredna politička liga Zapada misli da bi njima bilo dobro, ili bi, možda, oni sami znali odabrati svoju sudbinu bez nametanja. U današnjem političkom svijetu nije poželjna takva prosudba moralnog postupanja međunarodne zajednice.

Nije se mogla spriječiti propast Jugoslavije, ali se mogla spriječiti agresija Srbije na Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu. Zapad je to, da je htio, mogao učiniti. Priželjkivali su poraz Hrvatske, a ona se obranila od četničkog napadaja usprkos svim proračunima zapadnih stratega. Krvave posljedice tog ataka nisu se mogle sakriti od vlastitih gledatelja, a večerati u tihim američkim, i posebice europskim domovima, bilo je sve teže, jer se sve to događa tu, u blizini, zapravo suviše blizu.

Sve se teže sakrivala i jadnost i jalovost europske politike i spram raspada Jugoslavije i spram razvoja rata koji su Srbi počeli.

Nije se mogla sakriti ni duboka podijeljenost politika pojedinih europskih zemalja, mahom prosrpski orijentiranih. HaagSve to rezultiralo je politikom koja s moralnim načelima proklamiranim u tim zemljama na ovim prostorima kao eksportna roba nije imalo ništa zajedničko. Upravo suprotno, bila je to jalova, nedefinirana, amoralna, podijeljena i neusklađena politika, a rezultati takvog djelovanja bili su za Hrvatsku I Bosnu i Hercegovinu genocidni.

Puštanje Srbije da napadne, točnije ohrabrivanje Srbije da napadne, embargo na uvoz oružja za napadnute zemlje (svakom razumu i moralu suprotna odluka s genocidnim posljedicama), kasno priznanje Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine (svakog su prezira dostojne izjave onih diplomata iz Engleske i Francuske koji govore o tome da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina priznate prerano)...,

sudjelovanje i pomaganje JNA i četnicima da se domognu ranjenika u vukovarskoj bolnici (većina ih je poslije ubijena);

šutnja nad Vukovarom i zločinima koji su poslije počinjeni;

šutnja nad granatiranjem Šibenika, Zadra, Zagreba, Dubrovnika;

šutnja nad Škabrnjom i drugim pokoljima na okupiranom području;

prisiljavanje hrvatskih vlasti da puste naoružanje JNA iz hrvatskih vojarni u Bosnu i Hercegovinu, a time i Vukovarsudjelovanje u genocidu koji je u toj državi nad Hrvatima i Muslimanima počinila srpska vojska tim oružjem;
šutnja nad ubijanjem Sarajeva, Bihaća, Mostara;

proglašenje ratnih zaštićenih zona u dijelovima BiH-a, a iza toga apsolutno nečinjenje bilo i najmanje vojne ili ljudske geste da se spriječi masovno klanje u tim, od međunarodne zajednice, zaštićenim zonama;

potpomaganje Srba u "Krajini", uz zadnji pokušaj da se toj tvorevini prizna državnost u okviru Hrvatske ...

Stranice i stranice bi se mogle ispisati navodeći sve ono što se u svakom civiliziranom društvu može smatrati zločinom, a europska je zajednica u tom zločinu sudjelovala. Amerika je šutjela o svemu puštajući svoje europske saveznike da pokažu svoju nesposobnost, uključila se prekasno, vulgarno pragmatički privela stvar kraju ostavljajući neriješenim golem broj problema.

Koje god zemlje uključili u pojam "međunarodna zajednica" ili posebno u pojam "europska zajednica", jasno je da je takav projekt izgradnje zajedništva vrlo skup i da je u njega uloženo puno energije i novca (da li i morala?) da bi se smjelo dopustiti oštrije moralno propitivanje njegove eksportne politike u bivšoj Jugoslaviji. Projekt bi mogao postati upitan, mogao bi izgubiti nešto od svoje propagandne uvjerljivosti.

I zbog toga krivci ne mogu biti u Europi, krivci za ono što se dogodilo moraju biti samo na Balkanu. 1 svi moraju biti krivi podjednako, "mi za njihove balkanske finese nemamo smisla". Tamo neki nacionalisti zavadili su narode, poklali se između sebe, sve to treba na sudu politički i moralno utemeljiti, vođe strpati u zatvor i riješili smo problem. Takvo je mišljenje jeftinije od kolodvorske kurve, ali funkcionira.

To je razlog ovakvog suda u Haagu, suda u kojem se sudi po zakonima koji se ne odnose na one koji sude. A tu moral prestaje.

Posve je drugi problem i tema razmotriti potrebnost međunarodnog suda za ratne zločine čiji bi zakoni i način funkcioniranja bili jasni i moralni i pravedni, odnosili se na sve zemlje i na sve vrijeme u kojemu žive ljudi koji su počinili ratni zločin.

Sve ovdje nabrojano i mnoge druge upite oko haaškog tribunala razmatra u svojoj knjizi akademik Pečarić, jedan Sud haagod rijetkih na hrvatskoj intelektualnoj sceni koji se "drznuo" propitivati stvarni smisao te institucije. Knjiga nije znanstveno djelo, ali je utoliko više strasno razmatranje "problema" oko Haaga i pitanja koja nas duboko prožimaju a tiču se današnje hrvatske pozicije - kako je naime moguće da se tako lako odreknemo pravne suverenosti (a koja druga još postoji?) države koja je pobijedila u nametnutom ratu - mnogima usprkos".

Ovaj Predgovor knjige Sramotni sud u Haagu napisao je general Slobodan Praljak!

A kada je već naš general pisao zašto zapadnim zemljama treba sud u Haagu, završit ću ovo predstavljanje s molbom mom suautoru dr. Međimorcu da snimi najmanje film u kome bi sam Praljak govorio o svojim doživljajima i da svakako naš general ispriča o tome kako su tekli pregovori kada ga je Predsjednik Tuđman koji je imao s jednim francuskim generalom koji je predstavljao te zapadne moćnike.

Francuz je počeo “razgovor” osorno zapovijedajući što Hrvatska mora učiniti. General Praljak je na to počeo glumiti majmuna. Francuz priča li priča i u jednom momentu shvati da govori “majmunu”. Stane i upita našeg generala o čemu se radi.

Sada mu hrvatski general odgovori:

-Pa mi se prvo moramo upoznati. Ako sam dobro razumio Vi dolazite iz Francuske.

-Da, odgovori Francuz.

I onda ga je general Praljak počeo ispitivati o francuskoj književnosti, umjetnosti.

Pokazalo se da baš ne zna puno o tome i da mu general Praljak može bti profesor iz francuske kulture.

Dogovorili su novi sastanak uz večeru i onda doista pregovarali!

To je general Praljak čiji je doprinos obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije te obrani opstojnosti hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima tijekom Domovinskoga rata od velike je važnosti, kako je sjajno konstatirala naša Predsjednica.

Hvala!

Josip Pečarić

Poveznica: https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/p-r/peari-josip/28094-akademik-j-pecaric-nas-general-praljak.html

Poštovani podupiratelji udruge Glas roditelja za djecu - GROZD!

Nakon što smo se deset godina zalagali za pravo roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece, Ministarstvo obrazovanja je prihvatilo to načelo uvrstivši ga u prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (čl.2)!

To je pohvalno, međutim odredba o provedbi tog načela (čl.11 st.7) omogućuje različite interpretacije i manipulaciju prava roditelja, osobito u odgojno osjetljivim temama kao što su zdravstveni i građanski odgoj. Prema postojećem prijedlogu postojao bi jedan službeni dominantni program, određen i favoriziran od Ministarstva i podobnih stručnjaka (npr. g. Jokića), dok bi roditelji eventualno mogli izvući svoju djecu s pojedinih satova za koje bi to isto Ministarstvo procijenilo da imaju istaknutu odgojnu dimenziju. Mi, međutim, želimo da naša djeca imaju priliku pohađati cjeloviti program koji je u potpunosti izrađen u skladu s našim odgojnim vrijednostima i da imaju ravnopravni tretman, a ne da ih mi roditelji kao neki građani drugog reda trebamo izvlačiti iz razreda i dovoditi u neugodne situacije i njih i nas. Tim više što te naše vrijednosti dijeli većina hrvatskih građana, što je pokazala i eksperimentalna provedba programa zdravstvenog odgoja 2008. godine, u kojoj je gotovo 90% djece i roditelja izabralo program naše udruge GROZD!

Zato Vas molimo da se svakako uključite u javnu raspravu na eSavjetovanja i založite za mogućnost slobodnog izbora između više ravnopravnih cjelovitih programa koje bi roditelji i djeca mogli birati u skladu sa svojim odgojnim vrijednostima. Molimo Vas da predložite da se čl.11. st.7 spomenutog Zakona o izmjenama i dopunama promijeni i da glasi ovako:

„Međupredmetna i/ili interdisciplinarna tema i/ili modul, koja ima istaknutu odgojnu dimenziju u smislu utjecaja na osobnu izgradnju i usvajanje stavova, vrijednosti i izbora ponašanja, u dijelu izvan obveznih predmeta utvrđuje se izbornim sadržajem i provodi kroz posebne programe i/ili module iz stavka 6. ovoga članka. Učenici i njihovi roditelji mogu odabrati onaj program i/ili modul koji je u skladu s njihovim odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti.“

Napominjemo da javna rasprava traje do 3. prosinca, te Vas molimo da žurno, što prije date svoj doprinos u ovoj izuzetno važnoj stvari za budućnost nas i naše djece! Ovo je sada odlučujući dio našeg djelovanja za kvalitetni odgoj i roditeljska prava, za što se zajednički neumorno zalažemo već više od jednog desetljeća!

Hvala na angažmanu i srdačan pozdrav,

Kristina Pavlović, prof.

predsjednica udruge Glas roditelja za djecu – GROZD

20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenog 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u: 

Etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju

Predrag Mišić Peđa Vukovar HNES Muzej Mimara 2017
Javna sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta 11. studenog 2017. godine - Predrag Mišić Peđa 

HNES JAvna sjednica 11112017 24 ZPS 1

Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda. 

Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“ 19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom. U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića, plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković izvrgao je monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića. Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilične ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta. Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“ o navodnom zanemarivanju vukovarskih studenata... i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o građanskom ratu. Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama, Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla… Naučio je Aca lekciju: istinu  treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin  laže, to mu je od Boga“. Teza o građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi. Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili tezu i dokaz da se radilo o građanskom ratu, jer su oba brata Mišića, kao hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije, a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat je u našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan izoran povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave zakonom, koji se kod nas tumači površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.

Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje, Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, s krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed, pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde. Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19. studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu djelovati  u Hrvatskoj. To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost. Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa. On jednostavno i svjedoči, zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je  pravi domoljub  uvijek spreman boriti se za svoj dom.

Dr. Zvonimir Šeparović
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta 

Mons. Košić: Doista je potrebno kod nas zabraniti komunizam. Tko danas pametan veliča Hitlera i Pavelića i traži njihov trg u Zagrebu?

Lojze Butorac mons Košić Sisak 1945

Predstavljanje knjige Lojze Buturca „Sisak 1945.” održano je u srijedu 14. lipnja u u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili dr. sc. Agneza Szabo, dr. sc. Mile Marinčić i autor, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić.

Ovo Butorčevo posljednje djelo izlazi kao četvrta knjiga u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije, a u njoj autor kao mladić koji je 1945. godine imao 21. godinu, donosi zbivanja tih godina u Sisku i okolici s posebnim osvrtom na partizanske zločine.

Povjerenik za Hrvatski martirologij Sisačke biskupije dr. sc. Mile Marinčić istaknuo je kako je ova knjiga izrazito jasno postavljena i pisana, što čitatelju uvelike olakšava mogućnost razumijevanja vremena kojim se ona bavi. „Knjiga niti u jednom djelu, niti jednim slovom ne poziva na osudu, osvetu i mržnju. Ona je svjedočenje istine koja ne nestaje i koja je neprolazna, istine koja oslobađa i omogućuje mir i smiraj nasuprot laži i zločinu koji je želio ostati sakriven. Ta istina u ovoj knjizi, kod našeg Lojze, čak je označena terminom ljubavi, premda je žrtva u pitanju. Jasna je ovdje aluzija na Kristovu žrtvu i Kristov križ, a koji je u biti ljubav. Nikako osuda, nego samo ljubav može donijeti istinu i produbljivati istinu. Naravno ne osuđivati ne znači ne podcrtati tko je za nešto kriv i tko je nešto učinio, ali nema potrebe baviti se time treba li nekog suditi ili ne”, rekao je Marinčić te dodao kako je ova knjiga i svojevrsna autobiografija autora.

Recenzentica dr. sc. Szabo rekla je da ova knjiga svjedoči teške progone i nemilosrdna pogubljena građana Siska i okolice od svibnja 1945. na dalje. „Knjiga je satkana na temelju relevantne literature i povijesne građe što svjedoče brojne i dobro uređene bilješke u tekstu knjige. Osim toga knjiga je satkana i na temelju osobnih sjećanja i iskustva autora, ali i potkrijepljena brojnim fotografijama koje daju knjizi dodatnu izvornu vrijednost.

Riječ je o povijesnom hodu Hrvatskog naroda u čijem je žarištu i povijesni hod grada Siska i njegove okolice 1945. godine. Tu je riječ i o burnim i teškim godinama mučenja i stradavanja nedužnih ljudi, naših djedova i baka, svećenika, redovnika i redovnica, mladeži i djece na najrazličitije okrutne načine, prije svega bez ikakvoga suđenja… Ipak, ono što smatram najvažnijim i osobito bitnim je činjenica da u knjizi Lojze Buturca nema niti traga mržnje ili osvete prema onima koji su nam to činili. On donosi opise stvarnih povijesnih stanja, ali ti njegovi opisi su blagi i smireni. On na jednostavan i smiren način pokazuje činjenice onakvima kakve su bile i kako se ne bi zaboravile”, rekla je recenzentica nakon čega je o svojoj 1945. progovorio i autor.

Okupljenima se obratio i sisački biskup Vlado Košić upozorivši kako je potrebno da Hrvati ponište lažno ispričanu povijest te ispričaju onu istinitu, te kako knjiga Lojze Buturca doprinosi upravo tome.

„Nalazimo se u dvorani svetog pape Ivana Pavla II. koji je rekao da su u 20. stoljeću postojala tri velika zla: fašizam, nacizam i komunizam. I rezolucija Vijeća Europe iz 2006. godine osudila je ova sva tri režima i proglasila 23. kolovoza za Dan totalitarnih režima. Ona i govori kako je potrebno da se osude svi ti zločini, educiraju mladi o tome, otvaraju muzeji i podižu spomenici. Doista je potrebno je kod nas zabraniti komunizam. Tko danas pametan veliča Hitlera i Pavelića i traži njihov trg u Zagrebu? Nitko! Tako bi i trebalo zabraniti i izbaciti iz javnog života komunizam da se više ne propagira zlo i zločini”, poručio je biskup.

Na kraju biskup je predao Lojzi Butorcu povelju kojom je postao počasnim članom Hrvatskoga književnog društva Sv. Jeronimam, a u čijim je izdanjima tijekom godina izdao brojne članke.

Izvor: IKA