Priopćenja

Akademik Vladimir Paar odgovorio Braniteljskom portalu; Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU, kojemu sam predsjednik, nije dobilo nikakve kurikule na recenziju!

Čak se bojimo da je Povijest na recenzije poslala strancima povezanima s g. Borisom Jokićem, koji je svojim djelom i izazvao sumnje, prigovore i kritike u hrvatskoj javnosti, pa i, kako jasno kaže Vaš kolega akademik Paar, i cijelu knjigu recenzija proizvelo Znanstveno vijeće koje on u HAZU vodi, a na nju ministrica Divjak nije ni osvrnula, niti ju je ikad u javnosti spomenula...

 akademik vladimir paar1

Treba spomenuti da su prije godinu dana članovi Znanstvenog vijeća dali preko sto vrlo kritičkih recenzija na sve tada predložene kurikule, a naročito negativne recenzije bile su na kurikule povijesti i Hrvatskog jezika.

U odgovoru na pitanje Uredništva Braniteljskog portala - ( Je li HAZU od gđe ministrice Blaženke Divjak dobila na recenziju kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik?) Akademik i predsjednik Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Vladimir Paar odgovorio je; - Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kojemu sam predsjednik, nije dobilo nikakve kurikule na recenziju.

Pitanje smo poslali i predsjedniku HAZU Zvonku Kusiću kao i predsjedniku hrvatske vlade Andreju Plenkoviću na koje nismo dobili odgovor, uostalom kao što nismo dobili odgovore na nekoliko poslanih upita ministrici MZO Blaženki Divjak.

U nastavku teksta pročitajte pitanja i odgovor, za sad jedini, koji nam je poslao akademik Vladimir Paar. Nadalje, u nastavku teksta možete pročitati i pet (5) pitanja na koje očekujemo odgovore od predsjednika HAZU akademika Zvonka Kusića.

Obzirom da smatramo kako su naša postavljena pitanja od nacionalnog interesa, očekujemo da će akademik Kusić kao predsjednik HAZU vrlo brzo dati svoje odgovore

Braniteljski portal, 21000 Split

1. veljače 2018.

Akademik Zvonko Kusić, predsjednik

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Predmet: Tri naša pitanja za VAS OSOBNO

Poštovani akademiče Kusić,

na naš upit je li gđa ministrica Blaženka Divjak u HAZU poslala kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik (https://www.braniteljski-portal.com/je-li-hazu-od-gde-ministrice-blazenke-divjak-dobila-na-recenziju-kurikule-predmeta-povijest-i-hrvatski-jezik), dobili smo odgovor akademika Vladimira Paara, kako slijedi:

 

Braniteljski portal, Uredništvo

 Poštovani,

 u odgovoru na Vaše pitanje mogu reći da je predsjednik HAZU akademik Kusić rekao da je HAZU od ministarstva dobila na recenziju kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik, te da će te recenzije dati oni akademici koji rade na područjima povijesti i hrvatskog jezika.

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kojemu sam predsjednik, nije dobilo nikakve kurikule na recenziju.

Treba spomenuti da su prije godinu dana članovi Znanstvenog vijeća dali preko sto vrlo kritičkih recenzija na sve tada predložene kurikule, a naročito negativne recenzije bile su na kurikule povijesti i Hrvatskog jezika. Te su recenzije prikazane u knjizi “Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije” (izdavač Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 2017).

Knjiga je slobodno dostupna na web stranici Hrvatskog pedagoško-književnog zbora.

Ukoliko želite, molim Vašu poštansku adresu na koju ću Vam poslati slobodni primjerak knjige.

S izrazima poštovanja,

Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kojemu sam predsjednik, nije dobilo nikakve kurikule na recenziju.

Treba spomenuti da su prije godinu dana članovi Znanstvenog vijeća dali preko sto vrlo kritičkih recenzija na sve tada predložene kurikule, a naročito negativne recenzije bile su na kurikule povijesti i Hrvatskog jezika. Te su recenzije prikazane u knjizi “Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije” (izdavač Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 2017).

Knjiga je slobodno dostupna na web stranici Hrvatskog pedagoško-književnog zbora.

Ukoliko želite, molim Vašu poštansku adresu na koju ću Vam poslati slobodni primjerak knjige.

 S izrazima poštovanja,

- odgovorio je Uredništvu braniteljskog portala - akademik Vladimir Paar


Zahvaljujemo akademiku Paaru na brzom i jasnom odgovoru. Vi se osobno ne trebate truditi da nam odgovorite, jer smo odgovor, dakle, dobili.

Poštovani gospodine predsjedniče HAZU, Vas sada molimo sljedeće:

  1. Molimo Vas da objavite, ili nama kažete pa da to objavi Braniteljski portal, koji su članovi HAZU recenzenti tih dvaju predmeta. Te recenzije imaju iznimnu društvenu važnost i vjerujemo da ćete se i Vi i recenzenti koje ste odabrali suglasiti da se primijeni poznato pravilo iz svijeta znanosti da se imena recenzenata smiju objaviti ako se oni s time suglase. HAZU ima časne i sposobne ljude, iskusne znanstvenike i iskreno očekujemo da će oni pristati da se njihova imena objave.
  2. Inzistiramo da recenzenti HAZU postignu da se u kurikul povijesti, u dijelu koji se odnosi na Domovinski rat, ubaci rečenica da će se taj dio povijest pisati u skladu sa saborskom Deklaracijom o Domovinskom ratu (https://www.braniteljski-portal.com/urednistvo-reforma-skolstva-u-rijecima-ministrice-divjak-i-saborskog-zastupnika-hasanbegovica). Ministrica Divjak je izjavila da će se tako postupiti, ali dok ta rečenica ne bude u tekstu kurikula – tako nije postupljeno.
  3. Budući da u dosadašnjoj nastavi povijesti, povijest Domovinskoga ratazauzima sramotno i ponižavajuće mali broj sati, inzistiramo da recenzenti HAZU odrede da se taj broj sati barem UDVOSTRUČI.
  4. Poštovani akademiče Kusić, Vi biste to vidjeli i sami, ali mi se ne stidimo javno reći: mi ne vjerujemo ministrici Divjak da će primjereno postupiti u odnosu na noviju hrvatsku povijest, a napose na dio o Domovinskom ratu. Nimalo ne vjerujemo da će njezine „inozemne recenzije“ pridonijeti kvaliteti i primjerenosti toga gradiva: ne vidimo kako bi stranci to mogli procijeniti bolje od HAZU, ili od, na primjer, našega Ekspertnoga tima! Čak se bojimo da je Povijest na recenzije poslala strancima povezanima s koji je svojim djelom i izazvao sumnje, prigovore i kritike u hrvatskoj javnosti, pa i, kako jasno kaže Vaš kolega akademik Paar, i cijelu knjigu recenzija proizvelo Znanstveno vijeće koje on u HAZU vodi, a na nju ministrica Divjak nije ni osvrnula, niti ju je ikad u javnosti spomenula.
  5. Ukratko, samo se od Vas i cijele HAZU dobru nadamo. Molimo Vas da nas ne iznevjerite. Jer, stvarno, što bi onda nam onda ostalo od čega (koga) bismo se mogli Istini nadati?!…S poštovanjem,

Uredništvo Braniteljskog portala

 Poveznica: https://www.braniteljski-portal.com/akademik-vladimir-paar-odgovorio-braniteljskom-portalu-znanstveno-vijece-za-obrazovanje-i-skolstvo-hazu-kojemu-sam-predsjednik-nije-dobilo-nikakve-kurikule-na-recenziju

UREDNIŠTVO: Je li HAZU od gđe ministrice Blaženke Divjak dobila na recenziju kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik?

Žalosno je to da hrvatski branitelji moraju javno izjaviti da ne vjeruju jednoj hrvatskoj ministrici, napose zato što je naše nepovjerenje proisteklo iz nečega što je gđa ministrica morala izbjeći sve da i nešto najgore o nama misli: samo smo tražili da nam odgovori na pristojno postavljena pitanja...

 

 

Kusić HAZU mionistrica Divjak

Na znanje svima…

Uredništvo Braniteljskog portala uputilo je danas pismo HAZU s jasnim pitanjima, koje Vam objavljujemo u cijelosti…

Braniteljski portal, Uredništvo
31. siječnja 2018.

Akademik Zvonko Kusić, predsjednik
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Akademik Vladimir Paar, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU
Kopija n/p-G. Andrej Plenković, predsjednik
Vlada Republike Hrvatske
Markov trg 2
10000 Zagreb

Predmet: Molba za informacijom je li HAZU od gđe ministrice Blaženke Divjak dobila na recenziju kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik

- Poštovani predsjedniče HAZU Zvonko Kusiću, poštovani akademiče Vladimire Paar,
dana 30. siječnja 2018. ministrica znanosti i obrazovanja prof. dr. Blaženka Divjak izjavila je na televiziji N1 da je kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik poslala na recenzije u inozemstvo.

- Ona je to najavljivala i prije, ali je tada također obećavala da će sve kurikulue, a navlastito rečena dva, poslati paralelno na recenzije u HAZU.
Mi smo joj se obraćali s pitanjima o kurikulima u više navrata i nikad nam nije odgovorila.

- Zato se sada ne možemo pouzdati da će nam ona dati informaciju je li materijale koje je poslala u inozemstvo poslala i u HAZU. Molimo vas da nam vi odgovorite na to pitanje: je li HAZU od Ministarstva znanosti i obrazovanja dobila na recenziju kurikule predmeta Povijest i Hrvatski jezik?

- Žalosno je to da hrvatski branitelji moraju javno izjaviti da ne vjeruju jednoj hrvatskoj ministrici, napose zato što je naše nepovjerenje proisteklo iz nečega što je gđa ministrica morala izbjeći sve da i nešto najgore o nama misli: samo smo tražili da nam odgovori na pristojno postavljena pitanja. Mi ćemo u tom problemu stvar istjerati do kraja i ne pišemo vam zbog ponašanja ministrice Divjak prema nama kao građanima ove države, nego da što prije dobijemo odgovor koji nas zanima. U tom smislu, ovo naše pitanje vama ujedno je i upozorenje i vama i hrvatskoj javnosti da je gđa ministrica istodobno sa slanjem materijala rečenih predmeta u inozemstvo, te materijale trebala poslati i u HAZU. Molim vas odgovorite nam je li to učinila.

- Ako nije, moramo se zabrinuti i vi i mi i cijela hrvatska javnost, jer se otvara mogućnost da se radi o prevari. Nadamo se da tome nije tako, a ako jest tražit ćemo i javnu i političku odgovornost ministrice Divjak. Nadamo se da do toga neće doći, a ako ipak dođe, nadamo se da ćete nam se pridružiti u ustrajanju na njezinoj odgovornosti i brzoj smjeni.

S poštovanjem, dolje potpisani

– Uredništvo Braniteljskog portala… 
Ivica Arbanas – jedan od zapovjednika obrane Vukovara – zapovjednik Gardijske Bojne Termiti
Ante Katić Jeri – zapovjednik 115. Imotske Brigade HV-e
Ilija Vučemilović – zapovjednik bojne 1. Gardijske Brigade Tigrovi
Darko Banić – zapovjednik 7. Domobranske Pukovnije
Boris Klapirić Boća – zapovjednik Satnije Imotske Bojne 4. GBR
Stevo Šimunović Stiv – zapovjednik Bojne 7. Gardijske Brigade
Ante Reljanović Badžo – Diverzantski Vod 113. i 142. Brigade
Roko Mijić – zapovjednik 142. Drniške Brigade HV-e i Z. zapovjednika OG Sinj
Branimir Petričević Iso – Ratni zapovjednik Vojnog Središta za obuku - Petar Berisavić
Željko Petko – Zapovjednik oklopne bojne 4. Gbr
Pukovnik Ivica Pandža - Orkan – načelnik stožera 17. pukovnije Sunja

Poveznica: https://www.braniteljski-portal.com/je-li-hazu-od-gde-ministrice-blazenke-divjak-dobila-na-recenziju-kurikule-predmeta-povijest-i-hrvatski-jezik

marijan hanzekovic

Poveznica: http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/01/30/slavica-vucko-iza-nas-ostaju-samo-djela-ljubavi/

ŠTO JE OSTALO IZA MARIJANA HANŽEKOVIĆ?

Piše: Slavica Vučko

Najveće čudo svijeta, je život, koji smo dobili na dar. Umjesto da ga živimo u punini ljubavi i dobrote, događa se, da život podredimo gomilanju materijalnih dobara. Od svega, ipak, najlošiji je izbor života u kojem svojim odlukama, nanosimo nepravdu i bol drugim ljudima. Prema životu se najčešće ponašamo, kao da zemaljski, život nema kraja. Brinemo se o manje važnim sadržajima života, sabiremo raspadljivo materijalno blago a uskraćujemo si vrijeme, koje bi trebali posvetiti sebi i obitelji. Uskraćujemo si vrijeme za opuštanje u krugu prijatelja i vrijeme provedemo u prirodi koja je čarobne ljepote i koja nas puni mirom i obnavlja naše iscrpljeno tijelo. Sve to propuštamo u jurnjavi za raspadnim materijalnim dobrima. Naša najveća vrijednost je u našem srcu a ne u materijalnim dobrima. Nakon našeg prestanka zemaljskog života, bit ćemo zapamćeni samo po tome, koliko smo voljeli i dobra činili a ne po tome, koliko smo bogatstva skupili. Najbolji primjer su nam sveci. Oni zbog ljubavi i dobara koje su kroz život činili, vječno žive u našim sjećanjima, nasuprot onih, koji sa svojom smrću, nestaju iz sjećanja, kao da nikada nisu ni postojali. Iza njih ništa ne ostaje, nego gorčina i bolna sjećanja na njih.

Umro je Marijan Hanžeković, neki kažu veliki odvjetnik i poslovni čovjek a drugi uništivač ljudskih života, kroz ovrhe i izbacivanje iz njihovih domova. Nije velik čovjek, koji s visine gleda maloga čovjeka i kroji njegovu sudbinu, priskrbljujući sebi materijalna dobra. Nikada na boli drugih, ne možemo graditi svoju sreću. Biti velik, znači osjećati čovjeka, bojati ti se svojih djela koja razaraju živote drugih. Što znači ovršiti obitelj, koja zbog gubitka posla ne može podmirivati svoje preuzete financijske obveze? Netko to tumači moći i sposobnosti pa do izvrsnosti pravničke struke a u stvarnosti to nije tako. Pravnici i odvjetnici, prvi bi trebali reagirati na kršenje zakona. Nažalost, to sve manje čine ili rijetko kada čine.Da žele provoditi zakone, onda se nikada ne bi mogli zalagati, za nešto, što je u suprotnosti s Ustavom. Ustav Republike Hrvatske, garantira svakome građaninu pravo na rad i slobodu rada (Članak 55. Ustava). U najvećem broju ovršeni građani, koji su zbog duga morali napustiti svoj dom i sa svojom djecom potražiti utočište u skloništima ili kod ljudi koji su ih primili iz samilosti, u najvećim slučajevima, ne bi bili izbačeni iz svojih domova, da su imali posao, odnosno da ga nisu izgubili i da nije bilo odvjetnika, koji su se poput pokojnog Marijana Hanžeković, svjesno upustili u taj „elitni ugledni posao“. Nitko, tko nanosi bol čovjeku, koji je Božji dar, ne može biti sretan niti baštiniti Njegovo kraljevstvo. Nitko! Izgubiti vječni život poradi kratkotrajnog zemaljskog života, nakon kojega, ne možeš sa sobom ponijeti ništa, osim svoga srca, po kojem će ti biti suđeno u vječnosti. Zar smo toliko slijepi, neuki ili smo samo prekomjerno pohlepni, kad to ne vidimo. I dok ovršenima, treba samo malo da bi bili sretni a to je njihov dom i zajedništvo njihove obitelji, oni koji su svoje bogatstvo stekli tjerajući ih iz njihova doma, nikada nisu bili sretni. Čovjek može imati sva bogatstva ovoga svijeta ali ako nema ljubavi i mira, onda je najveći siromah. Nitko ne može biti miran ako čini loša djela. Mir je najveće bogatstvo. Materijalna dobra mijenjaju čovjekov karakter. S materijalnim dobrima gubimo istinske prijatelje, u život nam ulaze interesni, gubimo obitelj koju smo voljeli i koja je nas voljela, izopačujemo sve vrijednosti i postajemo novi ljudi u kojima ima sve manje ljubavi a sve više interesa. Što je čovjek bez ljubavi?

Da je pokojni Hanžeković, kao „izvrsni“ stručnjak prava, primijenio članak 56. Ustava koji govori: „Svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“nikada ne bi mogao potpisati Ovrhu ni na jednu deložaciju jer bi kao izvrstan pravnik znao, da tako krši Ustav Republike Hrvatske. Nažalost, nije pokojni Hanžeković jedini krivac politike, koja se vodi protiv građana Hrvatske. Nisu oslobođeni krivnje ni oni, koji su morali po svojoj funkciji i položaju, osigurati posao svakom građaninu. Nismo oslobođeni krivnje svi mi, koji mirno gledamo i zatvaramo svoje oči od te ubilačke politike i zatomljujemo svoje srce. Svi mi, postali smo suučesnici i tihi kreatori ljudskih posljedica koje slijede nakon Ovrha kao da čekamo, dok svi ne budemo na neki drugi način ovršeni, jer, nećemo moći održavati svoju i djedovski stečenu imovinu, jer nam plaće i mirovine neće biti dostatne za sve tražbine koje će država potraživati.

Svako zlo, koje se ne zaustavi, ono jača, buja, gazi sve pred sobom bez imalo milosti, dok na kraju ne uništi samoga sebe. Jedino istina i pravda vode u vječni život. Mi, koji činimo grijeh propusta, jer mirno sve to promatramo, zapravo smo sudionici u svemu tome i prešutno to sve podržavamo. Ponašamo se, kao da se to nas ne tiče, sve dok se ne nađemo na njihovom mjestu a onda je za sve prekasno.

Čudi me da nitko od tih humanista, eksperata i uglednih poslovnih ljudi, koji su svoja dobra stjecali na Ovrhama, nije upozorio, da se na taj način krši Ustav, najveći akt jedne države i da se ne bi smjele obitelji izbacivati iz njihovih domova. Ustav Republike Hrvatske Članak 58. govori:“Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba” Zar nije osnovna ljudska potreba na stan, hranu, zajedništvo obitelji koja mora biti temelj svake napredne države? Očigledno da nije i da se prema obitelji nema milosti ni onoliko, koliko im je zagarantirano Ustavom Republike Hrvatske.

Da se Ustav kad je čovjek u pitanju ne poštuje, vidimo i po Članku 59. Ustava:“Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom”. Kolikim bolesnim građanima, se uskraćuje pravo na liječenje i naručuju ih za 365 dana kad je upitno, hoće li do tada i živjeti.

Da se zdravlje i dugovječnost života ne može kupiti, možemo vidjeti iz primjera poznatog ovrhovoditelja Marijana Hanžeković. Sve što je zemaljski stekao, na zemlji je i ostavio. Na put u vječnost od kud je i došao, ništa od svog stečenog imanja nije mogao ponijeti. Pošao je, s tek malo više stvari, nego je donio na zemlju svojim rođenjem. Njegovo odijelo, koje je jedino ponio na sebi, ponio je iz jedinog razloga, da sakrije raspadljivost ljudskog tijela. Zar se isplatilo, za 66 godina života na zemlji u suznoj dolini uništiti vječni život?. Sigurno nije! Moralo bi se prestati s kršenjem Ustava Republike Hrvatske a sve one, koji su to činili sve ove godine, treba kazniti a ovršene obitelji vratiti u njihove domove i osigurat im posao, kako bi mogle svoje preuzete obveze i vraćati i svoju djecu na dostojan način uzdržavati.

O umrlima, ako nemamo što reći dobroga, bolje je da ništa ne govorimo. Umrli su u nadležnosti Svevišnjega koji će im suditi za učinjena djela ljubavi, za dobro koje su činili ili ih kazniti za djela neljubavi i zla koje su činili. Umrli nakon prestanka života o sebi govore sami kroz učinjena djela svoga zemaljskog života. Svi mrtvi neka počivaju u miru pa i pokojni Marijan Hanžeković, kojeg ćemo pamtiti po zemaljskim djelima koje je za vrijeme svoga života činio. On je sada u Božjoj nadležnosti i Njegov pravedni sud će mu suditi kao i svima nama kad dođemo pred lice Njegovo.

Slavica Vučko/Hrvatsko nebo

 

VICEPOSTULATURA

Postupak mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«
Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijegtel.: (039) 700-325; faks: (039) 700-326; www.pobijeni.info
IB: 4227318660009; UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški: 
Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM – Vicepostulatura
žiro-račun (BiH): 3381602276649744; devizni račun (inozemstvo): IBAN: BA393381604876650839; SWIFT: UNCRBA22


Široki Brijeg, 29. siječnja 2018. (Vicepostulatura) – U samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu u nedjelju 4. veljače započinju »VIII. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca« u povodu 73. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Priređuje ih Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem. Sve će zemaljskim vezama i preko interneta uživo prenositi i Radiopostaja Široki Brijeg (radiosirokibrijeg.com).

Program kroz prva tri dana započinje molitvom krunice i razmatranjem u 17.30, zatim slijedi sv. misa zadušnica u 18.00. Ovogodišnji predvoditelji su: fra Antonio Šakota, fra Domagoj Šimić i fra Ivan Matić. Oni u svojim zajednicama trenutno rade s Franjevačkom mladeži i Trećim franjevačkim redom ili su kroz proteklo vrijeme u tome bili itekako djelatni.

Kroz spomenuta tri dana podijelit će se i nagrade onima koji su sudjelovali na »VII. nagradnom natječaju« s temom pobijeni hercegovački franjevci. Prvoga dana nagrade će dobiti mladež, drugoga pučkoškolci, a trećega odrasli.

Četvrtoga dana, na sami dan Obljetnice, 7. veljače, program započinje u 16.00 molitvom pred ratnim skloništem, mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Nastavlja se molitvom pred grobom gdje su trenutno pokopana 24 ubijena hercegovačka franjevca. Slijedi sv. misa zadušnica koju će predvoditi i na njoj propovijedati dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Na kraju će vicepostulator fra Miljenko Stojić iznijeti rad Vicepostulature kroz prošlu godinu, a gvardijan fra Tomislav Puljić izreći će riječi dobrodošlice i zahvale.

I ove će godine 7. veljače biti obilježen također kao »Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk«, što ga je proglasio grad Široki Brijeg, te kao »Dan sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja«, što ga je proglasila Zapadno-hercegovačka županija. Nadamo se da će biti poslušan naputak sadržan u odluci proglašenja Dana sjećanja da se popodne zatvore mjesta rada tako da i djelatnici u njima mogu doći u samostansku crkvu na sv. misu. U sklopu ovih dana sjećanja, 5. veljače u 10.00 izaslanstvo Grada Širokog Brijega i izaslanstvo Zapadno-hercegovačke županije te izaslanstvo Vicepostulature položit će vijenac, zapaliti svijeću i pomoliti se za sve pobijene franjevce i puk Božji na Trgu širokobrijeških žrtava.

Udruga dragovoljaca đakovštine 1991/1992 poziva  Vas na promociju knjiga akademika Josipa Pečarića i dr. Miroslava Međimoreca

                            "General Praljak", autori  Miroslav Međimorec i Josip Pečarić

                            "Thompson - pjesmom za Hrvatsku" autor Josip Pečarić

General Praljak knjiga     Thompson pjesmom za Hrvatsku

Promocija će se održati u dvorani župe SVIH SVETIH Đakovo
Ponedjeljak 5. veljače 2018. s početkom u 18,00 h.

Knjige će predstaviti
Marko Ljubić, kolumnist
dr. sc. Miroslav Međimorec
akademik Josip Pečarić

                                                                                                   

PREDSJEDNIK UDRUGE

Miro Raspudić

Poveznica: http://laudato.hr/Tko-je-ovdje/Nasi-susreti/Mons-Mile-Bogovic-Los-je-znak-da-drustvo-to-podnos.aspx

 

Mons. Mile Bogović, umirovljeni gospićko-senjski biskup, u razgovoru za Laudato komentirao je pogrdno, uvredljivo uprizorenje svoje osobe u predstavi 'Šest likova traži autora' Olivera Frljića

Autor: Ines Grbić

dr Mile Bogović biskup u miruČvrstoću svog kršćanskog karaktera biskup potvrđuje i činjenicom da se zbog te diskreditacije ne osjeća uvrijeđenim.

- Nisam toliko osjetljiv na te napade, jer sam ih dosta imao u svojoj službi. Nisam shvatio da se to odnosi na mene osobno. Poznajem djelovanje Frljića, već sam imao nekih kontakata s njim preko medija. Nije to meni toliko teško palo. Ali to je jedna sablazan, bez obzira kako to tko primio. Tako nešto ne bi se smjelo događati. Nisam osobno uznemiren, nego sam uznemiren za naše društvo koje prihvati kao normalno ono što je blasfemija i nenormalno. Društvo pokazuje veliku dozu bolesti, ako to prihvati kao normalno postupanje. Svakako je loš znak da naše društvo to podnosi kao normalan način izražavanja u umjetnosti, još kada to kaže netko tko sebi prisvaja pravo na umjetnost. Najprije bi trebalo vidjeti je li to uopće umjetnost. I umjetnost ima jasna razgraničenja između kulture i nekulture - kaže mons. Bogović.

Smatra da bi i država trebala 'postaviti neke kriterije i u najmanju ruku odustati od financiranja toga'. Frljiću je dana velika pozornost, 'što je on i htio da se dogodi' te učinjeno biskupa „posebno ne boli - bio bi to znak da je dobro pogodio'.

Prizor 'pričešćivanja' kokainom zapravo pokazuje, smatra mons. Bogović, da nije on toliko bio cilj i meta Frljićeve mržnje.

- Nego je on izabrao jednog od biskupa, predstavnika Crkve, da napadne i Crkvu, i to na svetogrdan način. Jer ono što je katoliku najsvetije, izruguje i čini kokainskom, uličnom prašinom. Jasan je napad, ne na pojedinca, kao i kod drugih, nego na pojedine stavove koje pojedine ustanove zastupaju. Poznato je već da je Frljić i u drugim slučajevima bio žestoki oponent onoga što Crkva uči i preporučuje - kaže mons. Bogović.

Prikazano u predstavi je govor mržnje, a krije se iza umjetničke slobode koja 'provocira'.

- Opasnost je kad neko traži da se sankcionira govor mržnje, to je ono što oni sada rade, što nije dopušteno činiti prema drugima koji drugačije misle, a da se oni sami sebe od toga ograde i uvijek imaju neki jaki, obrambeni sustav. A kako je drugima, to im nije važno - upozorava biskup Bogović.

Podsjeća na susret od prije petnaest godina, kad je tražio mjesto za gradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini. Tada se jedan iz Vlade dogovorio s predsjednikom Saveza boraca da će Crkva obnoviti srušeni partizanski spomenik i staviti taj spomenik na ulazu u crkvu.

- To je za njega bio put da dobijemo lokacijsku dozvolu. Rekao sam mu kako mu takvo nešto uopće može pasti napamet. On mi je začuđeno rekao da mi je samo htio pomoći. Odgovorio sam mu, 'Odsada me možete napadati koliko hoćete, ali mi više nemojte pomagati'. Tako i ovdje, ne bojim se Frljićevih napada. To nije moja posebna briga i strah. Bojao bih se kada bi me Frljić i njemu slični počeli hvaliti. Jedino mi je u početku bilo nejasno kako je mene ubrojio među sada vrlo aktivne i prisutne osobe u društvu, koji se trude učiniti što mogu za ovaj narod i državu. To su Željka Markić, Thompson, Velimir Bujanec, Zlatko Hasanbegović, Josip Klemm. Ja ne samo da sam u mirovini, nego se i vladam kao stari umirovljenik. Vratio sam se u područje u kojem sam bio prije nego sam postao biskup, u povijest. Sada sam u 17. st. Kao takav, ne zaslužujem njegovu pažnju. No, vidi se da Frljić dobro pamti. Prije više godina, rekao sam da se ne čudim njemu što tako radi, nego onima koji zalijevaju njegovu vrstu umjetnosti, i to iz kante poreznih obveznika. Da nema tog zalijevanja, ne bi bilo ni Frljićevog djela. Neki su to zlobno protumačili, da želim Frljićevu smrt. Što mi nije bilo ni na kraj pameti. Zato mi je sad Frljić našao mjesto među fašističkim svinjama koje treba pogubiti. Za njega, dakle, ja sam svinja. Kad bih ja to rekao za njega u bilo kojem kontekstu, to bi bio govor mržnje. Ovako je to humor i satira. Frljić je za kerempuhovce umjetnik. Ne znam čemu im služi taj novi 'okvir za mržnju', kako bi rekao Krsto Papić. Ta vrsta 'umjetnosti' silno me podsjeća na onu iz 1945. g., kad su komunistički 'bogovi' sebi prisvojili pravo da tisućama i tisućama ljudi oduzmu dostojanstvo na koje ih je Bog uzdigao te sve proglase ušima, gnjidama i štakorima, pa ih onda potamane i bace u jame, rovove i bezdanke. Bila je povlastica ako ih nisu žive bacili. Ovdje nas šestoricu nisu ubrojili među gnjide i štakore, nego smo promaknuti u svinje i završili smo kao svinje. Zar nije i Frljićevo ubijanje fašističkih i ustaških svinja slično umijeću tog davnog izuma koje je obilno korišteno u ljeti 1945. g.? Ta sličnost je velika, pa makar to nazočnima u kazalištu Kerempuh sve izgledalo zabavno i veselo - upozorava mons. Bogović.

No, biskup smatra da 'i takva 'umjetnost' može uroditi dobrim plodovima, ako se ispravno shvati'. U tom vidu je spomenuo događaj opisan u Starom Zavjetu, u Drugoj Knjizi o Samuelu, a čitan je na misi baš ovih dana, 29. siječnja. O čemu se radi?

U želji da ga ubije, kralja Davida je progonio njegov vlastiti sin Abšalom. Bježeći sa svojom pratnjom, David je naišao na Šimeja, čovjeka koji je Davida proklinjao, bacao kamenje na njega i pratnju. Jedan iz pratnje, Abišaj, zamolio je Davida da mu dopusti ubiti Šimeja, 'toga uginulog psa', kako je rekao. David je žestoko odvratio: "Ako mu je Gospodin zapovijedio: 'Proklinji Davida', tko ga smije pitati: 'Zašto činiš tako?'. Eto, moj sin koji je izašao iz moga tijela, radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje, ako mu je Jahve to zapovjedio'“.

- To znači da Bog može dopustiti i zlo, Šimeja, da napadne dobro, Davida. Ali ne da ga uništi, nego da bi dobro poraslo i ojačalo. To se očituje i u Isusu Kristu, kojemu je zloća Heroda, Pilata, farizeja, pomogla da se u njemu očituje bezgranična i bezuvjetna Božja ljubav prema čovjeku. Inače, da su ga samo hvalili i pljeskali mu, ne bismo imali takvog i tolikog Otkupitelja. Zar nisu nenaklona okolina i komunistički progoni pomogli da imamo veličanstvenog Alojzija Stepinca!? Najveći je poraz zloće u tome što će na koncu uočiti da je pomagala dobru u rastu i da donosi još veće plodove. Slično kao što ljubav pomaže svakoj osobi da raste. Tako se događa i danas. Netko može ovo ponižavanje ljudi shvatiti kao poraz dobrote. Međutim i sve to može poslužiti da dobrota još više poraste, a ne da bude poražena - poručuje mons. Bogović.

Davidova veličina došla je snažno do izražaja baš kad ga je Šimej pogrđivao i na njega bacao kamenje.

- Frljić je sada poput Šimeja, sijač pogrda i bacač kamenja prema drugima. Ali vjerujem da će i on jednom spoznati da je u svoje ruke bolje uzeti zdravo sjeme, umjesto kamenja, i bacati ga tako da drugi kraj njega osjete korisnost njegovog sijanja i djela. Ne mogu vjerovati da za takvo sijanje zdravog sjemenja ne bi imali sluha kerempuhovci, koji su se ugodno zabavljali kad su padale glave tzv. fašističkih svinja, među kojima je i moja - kaže biskup Bogović.

Zaključno poručuje: 'Neće biti velikog rasta Crkve ako ne bude i mučenika. Jasno da će biti Šimeja koji će po nama bacati kamenje i onda kad nismo ništa krivi. Ali mi nećemo biti sijači tame. Znajmo se postaviti poput Davida, Alojzija Stepinca i naših velikana koji nam trebaju biti vođe i pokazatelj kako postupati'.

Fotografija: Arhiva HŽD/J. Lučić