Priopćenja

Svjedočanstva glinskih logoraša 27012018

Magdala Fidelis Ivica Matošević

Magdala Fidelis i moderator predstavljanja knjige Ivica Matošević

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 1

moderator Ivica Matošević

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 2

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 3

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 4

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 5

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 6

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 7

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 8

Marin Ćubela i Ivica Matošević

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 9

Miodrag Demo, Ivica Babić, general Željko Glasnović, Marin Ćubela... sa sudionicima predstavljanja

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 10

Ivan Lipka...

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 11

Miodrag Demo, izaslanik Gradskog ureda za branitelje... umirovljeni brigadir i 100 postotni invalid Domovinskog rata, bio je na svim ratištima, a pred kraj nastradao je ispred Banja Luke...Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 12

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 13

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 15

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 16

Svjedočanstva glinskih logoraša Stara Peščenica predstavaljanje knjige 17

Fotografije: Arhiva HŽD / Jadranka Lučić

 

Ne Frljićevom širenju mržnje javnim novcem

ZA GRAD ZAGREB, MINISTARSTVO KULTURE, GRADSKO KAZALIŠTE KEREMPUH

POTPIŠITE PETICIJU!

http://citizengo.org/hr/sc/149505-ne-frljicevom-sirenju-mrznje-javnim-novcem

 

Sve provokacije Olivera Frljića ovdje je nemoguće nabrojati, a njegov je opus odavno prešao granice dobrog ukusa. Međutim, postavlja se pitanja zbog čega se Frljićeva zloupotreba i instrumentaliziranje kazališta nastavlja financirati novcem poreznih obveznika.

U petak, 19. siječnja, u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh, na premijernoj izvedbi Frljićeve verzije Pirandellove drame “Šest likova traži autora”, financirane sredstvima Ministarstva kulture i grada Zagreba, Oliver Frljić je pojedine osobe s čijim se stavovima ne slaže prikazao kao svinje koje na kraju budu ubijene.

Tako su gospićko-senjski katolički biskup u miru, dr. Mile Bogović, dr. Zlatko Hasanbegović, saborski zastupnik Neovisnih za Hrvatsku, Željka Markić, liječnica, poduzetnica i predsjednica udruge U ime obitelji, Marko Perković Thompson, Velimir Bujanec, voditelj emisije Bujica na Z1 televiziji, Josip Klemm, poduzetnik, dragovoljac Domovinskog rata i predsjednik braniteljske udruge specijalne policije kao i drugi, prikazani kao svinje.

Između ostalog, u predstavi biskup Bogović dolazi na plinskoj boci te spomenutim likovima u svinjskom obličju daje kokain imitirajući pričest, pri čemu Zlatko Hasanbegović u trenutku muslimanske molitve prima kokainsku “pričest”. Mladenci, koji prikazuju Velimira Bujanca i njegovu suprugu Karolinu, poklanjaju Željki Markić kolijevku s kosturom mrtvog djeteta iz sela Ahmići nakon čega glumci koji uprizoruju Željku Markić, Zlatka Hasanbegovića i druge – dječjom glavom igraju nogomet. U drugoj sceni prikazano je silovanje žene na hrvatskoj zastavi dok Vilim Matula iz pozadine viče “U ime obitelji, U ime obitelji”, vrijeđajući sve one građane koji su potpisujući referendumsku inicijativu, koju je U ime obitelji pokrenula, iskoristili demokratsko pravo i zatražili referendum kao najviši oblik demokracije.

Promatrajući ovakvu zloupotrebu i instrumentalizaciju kazališta (i umjetnosti), svjedočimo vrijeđanju, omalovažavanju i mržnji koja se pokušava upakirati u umjetničku slobodu, satiru i kulturu. Vrijeđajući osobe, ljude i naše sugrađane koji imaju svoje dostojanstvo, svoje obitelje, prijatelje, želi se poniziti i sve one koji dijele iste ili slične vrijednosti i uvjerenja te pozvati na njihov odstrel.

Svaka je mržnja neprihvatljiva, bez obzira tko je u pitanju. Mržnja pod krinkom ‘slobode govora’, ‘slobode umjetničkog izražavanja’ osobito je opasna jer prikriva institucionaliziranje mržnje i diskriminacije. Dehumanizacija, širenje mržnje i diskriminacija prvo je obilježje totaliranog ideološkog obrasca kojim se želi stvoriti okruženje straha i netrpeljivosti prema neistomišljenicima.

Kazalište Kerempuh financira se najvećim dijelom iz proračuna Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH te obavljanjem svojih djelatnosti, donacijama iz zaklada i sponzorstvima od strane Večernjeg lista, Antene Zagreb, B1 plakata, DM-a, Računala Končar, Pivnice Medvedgrad, Pan-Peka i Škljoca.

Predstava „Šest likova traži autora” financira se sredstvima Ministarstva kulture i grada Zagreba.

Ovim putem od Grada Zagreba, Ministarstva kulture i gradskog kazališta Kerempuh tražimo preispitivanje odluke o financiranju i prikazivanju predstave „Šest likova traži autora”, koja na teret poreznih obveznika zloupotrebljava umjetnost koristeći je za širenje mržnje i netrpeljivosti prema osobama katoličke ili muslimanske vjere, biračima Nezavisnih za Hrvatsku, obožavateljima glazbe Marka Perkovića Thomspona, gledateljima Bujice, podupirateljima organizacija civilnog društva, kao što je U ime obitelji, ili hrvatskim braniteljima, osobito članovima udruge specijalne policije.

Financiranje mržnje, netrpeljivost, oduzimanje ljudskosti osobama te pozivanje na odstrel pojedinaca, a s njima i cijelih društvenih pokreta  je NEDOPUSTIVO, osobito državnim, javnim novcem.

---

U predstavi glume: Vilim Matula, Branka Trlin, Linda Begonja, Damir Poljičak, Roko Sikavica, Iva Šimić, Jerko Marčić, Borko Perić, Mia Anočić – Valentić, Tihana Lazović, Kim Končar, Karlo Mlinar, Ozren Opačić, Filip Sertić i Matija Šakoronja

---

IZVORI:

Tko je odgovoran za postavljanje predstave kojom se neistomišljenike prikazuje kao svinje koje se ubija?

U Frljićevoj predstavi raspojasali se uzvanici s Bujančeve svadbe: Ples svinjskih glava uz zvuk Thompsona i turbo folka

Priopćenje Hrvatskoga kulturnog vijeća u povodu predstave L. Pirandella „Šest likova traži autora“ u gradskom kazalištu „Kerempuh“ u Zagrebu

Dehumanizacija neistomišljenika financirana javnim novcem: Biskup Bogović, Hasanbegović, Markić, Thompson..prikazani kao svinje koje se na kraju ubija

Krešimir Miletić: Frljić širi mržnju na teret nas, poreznih obveznika

ŠEST LIKOVA TRAŽI AUTORA / redatelj: Oliver Frljić

BUJANČEVA SVADBA U KEREMPUHU Bujanec, Bogović, Hasanbegović i Željka Markić kod Frljića su svinje što šmrču. 

Frljićizam za početnike


FRLJIĆEVO UMIJEĆE


Zapisale naših knjiga ‘strane’:
”KROATIJA ZEMLJA JE POŠTENJA.”
Fini ljudi, Zvonimira grane,
Na srcu im kršćanska znamenja.


Bilo tako u sretna vremena
Dok ne stiže komunizam crni.
Gle, zarika aždaja paklena –
Stare slave uspomene skvrni.


Biser mora, našu Rijeku krasnu,
Neman ljuta pali grijehom vatre.
Vjeru svetu, trobojnicu časnu,
Sin aždaje rado bi da satre.

Djela njeg’va, pokvarena jajca, 
Začinjena smradnim jugosmećem,
Kazalište Plemenitog Zajca
Uprljaše balkanskim ‘umijećem’.

Odan vragu, Sodomi, Gomori,
Duša mu je slika vražjeg hrama.
Protiv Boga i stijega se bori,
Nema bijednik ni ljudstva ni srama.

Da nam vrli pradjedi ožive
Sred Zagreba da vide strahote,
U tren oka i Frljić i ‘dive’
Visjeli bi na stupu sramote.

Narod buči, vlada mudro šuti,
Braćo draga negdje smrdi nešto.
Braniteljim’ zakoni su kruti,
Al’ Frljići uspijevaju vješto.

Oj uljeze, opančino prosta,
Koji li ti Rockfeller ugađa?
Jadni Hrvat kruha nema dosta,
Tebi kuna ‘ustaška’ sve slađa.

Ustaj rode protiv dušmaninu,
Da nam djedi ne plaču u grobu.
Ne daj kaljat svetu Domovinu –
Protjerajmo bezbožnu rugobu.

Čeg se stide pametni stvorovi,
Luđaci se vijek ponose time.
Preporuka za Frljića slovi:
Nek se Vrapče pozabavi njime.

Idi vraže, onom tko te zove,
Zemlju našu ostavi na miru.
Hrvat slijedi stope Isusove,
Vjeran križu, vjeran Zvonimiru.


Marija Dubravac, Brisbane

Marijan Živković

Marijan Živković hrvatski branitelj i otac dva sina koji su poginuli u obrani Hrvatske neovisnosti danas je dobio poziv kao okrivljenik 28.ožujka 2018. u 9 sati na sudu u Vukovaru. Okrivljen je za kaznena djela čl.235. st.3. Oštećenje tuđe stvari, čl.314. st 1. Prisila prema službenoj osobi, čl. 324.st.1. Izazivanje nereda prijeti mu kazna do 7 -12 GODINA ZATVORA!! Čika Marjane uvijek ste imali svu moju podršku.

Hrvatskom tužiteljstvu i sudstvu koje sudjeluje godinama u mrcvarenju ovog čovjeka poručujem javno SRAMITE SE!

Umjesto da se angažirate tražeći još uvijek nestalog sina Marijana Živkovića, progonite čovjeka godinama zbog jedne razbijene ploče, dok vam koljači i silovatelji slobodno šetaju Vukovarom, dok vam četnici i njihovi potomci bacaju bombe takve puštate na slobodu.

Zorica Gregurić

Mladen Pavkovic

U Hrvatskoj su, pretežno, ekstremno lijevi ponovno podigli pravu buru. Ovog puta nikome drugima nego najviše njima, zamislite, smeta – govor mržnje! Oni bi ponovno zatvarali one koji ne misle, ne pišu ili ne govore kako „aga kaže“. Nu, ako i ima govora mržnje, a ima ga, onda prvo strelicu treba uputiti prema pojedinim političarima, poglavito u Hrvatskom saboru, gdje se većinom govori kao na „Dolcu“, a sve to prenose i mediji.

Političari bi trebali biti primjer ne samo za govornicom već i inače u životu, a pogledajte što mi imamo od tih i takvih (svaka čast iznimkama). Svaki „drugi“ ili „treći“ se za nešto goni, pretežno za kriminal namještanje poslova svojim „drugarima“, pa čak i za primanje mita. Kod nas političari uglavnom ne služe narodu, već narod njima.

A kad je riječ o govoru mržnje dovoljno se prisjetiti i ne tako davne predizborne kampanje, recimo Kerum-Opara. Padale su teške riječi, čak je bilo govora da će jedan drugoga tužiti i sudu, ali to se ipak nije dogodilo. Sada su „najbolji“ suradnici, milina jedna. Ljudima inače najviše smetaju „komentari“ nakon nekih članaka u pojedinim portalima. Masovno se znaju javljati razni anonimusi, kojima je jedina životna „svrha“ na najgori i najružniji način, bez ikakvog argumenta i dokaza pljuvati i bljuvati po pojedinim autorima teksta.

Međutim, „komentar“ može napisati svatko, pa čak i oni (da se ne uvrede) iz Vrapča, ali nakon toga puno se teže potpisati punim imenom i prezimenom. Neke  manje-više političke stranke imaju posebno zadužene ljude (armije) koji prate sve što se u novinama, televiziji, a osobito na portalima negativno piše i govori o njihovim gazdama, pa kao jedan istog trenutka se pojavi stotinu i više „komentara“.

Oni koji prijete u zadnje se vrijeme i uhićuju. Ako se tako nastavi, u zatvorima, gdje inače vlada gužva, više neće biti mjesta. Nekad su to drug Tito i partija vrlo jednostavno rješavali. Za bilo kakvu kritiku komunističke vrhuške po hitnom postupku i čak bez suđenja ljude se slalo na Goli otok, Staru Gradišku ili Lepoglavu. Ostajali su bez posla, a zbog te njihove „nepodopštine“ stradavala je i cijela njihova obitelj.

Oko 330 novinara, pretežno mladih ljudi, koji su radili i pisali za bilo koje glasilo ili radio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) odmah nakon završetka II. svjetskog rata stigla je „zaslužena“ kazna. Većini je oduzeto pravo da i dalje pišu, druge su zatvorili na teške robije, treće su strijeljali, a četvrti su se spasili bijegom u inozemstvo. Do danas nitko te ljude nije rehabilitirao, iako nisu bili ubojice ni zločinci već jednostavno – pisci. Bili su krivi jer su se u vrijeme rata našli na drugoj, propaloj strani.

A što bi bilo da smo se  i mi tako ponijeli nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, tj. da smo sudili i osudili novinare koji su u to vrijeme pisali za srbijanska glasila? Zbog toga bi nas sigurno osudila Europa, ali i cijeli svijet. Nu, na ono što se novinarima (i ne samo njima) događalo nakon 1945. mnogi su to „zaboravili“.

U Srbiji je rehabilitiran i jedan Draža Mihajlović – Čića, poznatiji kao krvnik Balkana, a u Hrvatskoj ni jedan novinar iz NDH-a. Međutim, nisu samo nastradali novinari koji su pisali u vrijeme Ante Pavelića. Tito i partija napravili su pravu čistku među tim ljudima i nakon 1970.-te godine. Među prvima je nastradao hrvatski književnik i novinar Zlatko Tomičić (1930.-2008.), koji je pokrenuo i uređivao „Hrvatski književni list“ (HKL), a potom i svi njegovi suradnici među kojima je bio i Bruno Bušić.

Osim što je bio progonjen poput zvijeri i to na žalost gotovo do kraja života (sic!), zanimljivo je da ga zbog njegove prošlosti ni u vrijeme nakon Domovinskoga rata nisu željeli primiti natrag u Hrvatsko novinarsko društvo (HND). Na svoj teški položaj žalio se na sve strane, ali kao što je moja malenkost objavila i u knjizi „Zlatno Tomičić – pisma na koja nisam nikada dobio odgovor“ za njih je ostao uskraćen do svoje smrti. I što? Nikome ništa! Zato jedan Đorđe Ličina slobodno i dalje može pisati i objavljivati knjige, a svakako mu je najbolja biografska s nazivom „Gnjida“. Protiv takvih koji su onda i danas unosili govor mržnje nitko se ne buni.

A u hrvatskoj državi, što se tiče medija, govor mržnje pokrenuli su novinari sramnog „Feral Tribuna“. Nakon što se jedan dio njegovih vlasnika i suradnika obogatio i nakon što su okrivili državu da im ne da pisati i objavljivati, okrenuli su se (ponovno) prema istoku, tamo gdje su pripadali i gdje pripadaju. Njihove „Novosti“, koje izlaze usred Zagreba, pomno nalikuju „Feralu“., a kako i ne bi kad su u njemu svoje novo utočište našli većina iz starog, srbijanskog društva, koji i dalje svojim tekstovima šire mržnju među Hrvatima.

A tko najviše smeta onima koji se poput nekog „nadriliječnika“ Brune Šimleše zalažu protiv govora mržnje? U prvom redu oni koji te i takve najčešće pitaju: što si radio u ratu, tata? Taj u nekoj svojoj kolumni uz ostalo brani Aleksandra Stankovića, kao „borca za slobodu“ te kaže da nije posao novinara veličati Domovinu, odnosno da jeste, ali u – Sjevernoj Koreji!

Nije li i to govor mržnje i uvreda svim onim novinarima koji su dali i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu? Sada se priprema i zakon kojim bi se suzbio govor mržnje pretežno na društvenim mrežama i internetu. Zatvarat će se prema svemu sudeći i vlasnici i urednici pojedinih portala. A o tome što jeste, a što nije netolerancija i govor mržnje te određivanje i izricanje globe  trebalo bi biti povjereno sudovima. Ako će to biti tako, a prema svemu sudeći bit će, onda ne treba prepisivati njemački ili neki drugi zakon o medijima, već je dovoljno ponovno razmotriti i primijeniti sličan zakon iz 1971. godine!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) 

Poveznica: https://kamenjar.com/mladen-pavkovic-govor-mrznje-prvi-su-pokrenuli-novinari-sramnog-ferala/

Udruga udovica hrvatskih branitelja 

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE

Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH - Grad Zagreb i Zagrebačka županija podnijela je u četvrtka, 25. 1., pritužbu pučkoj pravobraniteljici, Lori Vidović, i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, Višnji Ljubičić, na film “Ministarstvo ljubavi”, jer se njegovim javnim prikazivanjem u programu HRT-a 11. siječnja 2018. u 23:20 i na različitim javnim događajima grubo narušava ljudsko dostojanstvo udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

“Film prikazuje udovice ubijenih i umrlih hrvatskih branitelja upravo jer su udovice i pritom ih na temelju toga statusa prikazuje na način koji vrijeđa njihovo dostojanstvo, čast i ugled kao udovica - žena čiji su muževi na najokrutniji način ubijeni u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku braneći hrvatsku državu”.

“Udovice se tijekom cijelog filma, financiranog javnim novcem kroz HAVC i HRT, dakle u ime Republike Hrvatske, prikazuju na nehuman, ponižavajući, seksistički i degradirajući način kao objekti koje više inspektora “lovi”, o čemu svjedoče postupci i razgovori likova u filmu, primjerice kada jedan od dva glavna lika govori kolegama:

Udovice su svugdje iste i treba ih naguzit. Jer misle živjet na tuđoj grbači. Jel’ ti živiš na tuđoj grbači? Ne… Jel’ ti živiš na tuđoj grbači? Ne, a one su jadne, one su sirotice, mo’š mislit, sve mafija. Znaš ‘ko je jadan, mi smo jadni. Jel’ si možeš natankat benzin, jel’ si možeš djetetu platit vrtić, ne možeš, al’ zato su one jadne, one su lijepo izjebale cijelu državu i još povrh svega varaju pokojne muževe kojima su obećale vjernost….”

“Diskursom korištenim u filmu javnost se potiče na mržnju prema ranjivoj društvenoj skupini - udovicama hrvatskih branitelja jer ih se prikazuje kao osobe koje od društva zaslužuju prijezir i progon, napose zbog navodnih privilegija koje, kako je zlonamjerno i s osudom prikazano u filmu, ‘zloupotrebljavaju’.

Javnim prikazivanjem filma “Ministarstvo ljubavi” u kinematografiji kao i na javnoj televiziji, prekršen je članak 16. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17), prema kojem je “zabranjeno javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol”, kao i Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Kazneni zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o HRT-u.

Zbog svega navedenog Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH, kao udruga žena, traži od pravobraniteljica:

-     Da se očituju o navedenom uvredljivom i diskriminatornom prikazu svih udovica koje u hrvatskom društvu, opravdano, uživaju zaštitu hrvatske države, a onda i udovica hrvatskih branitelja;

-         Da zaštite žene koje su udovice, od napada na njihovo građansko, ljudsko, žensko i majčinsko dostojanstvo;

-        Da ispitaju tko je financirao film “Ministarstvo ljubavi”, je li financiran javnim novcem i je li dopustivo da se javnim novcem, kroz državne institucije, vrijeđaju žene i udovice;

-      Da nas izvjeste Udrugu udovica hrvatskih branitelja o svojem stavu o tome kako su žene prikazane u filmu “Ministarstvo ljubavi”.