Priopćenja

Dragi hrvatski branitelji!

Golubica mira Mile Prpa

Dok vam pišem ovo pismo, nad Hrvatskom sija sunce
u svom punom sjaju.
Znajte da nije bilo vas, da bi taj sjaj bio znatno slabiji.

Kad pogledam u nebo, vidim nad Hrvatskom se nadvila duga sjajna, u punoj čaroliji svojih raskošnih boja, i uvijek je predstavljala dječju radost, znajte da nije bilo vas, da bi to bila duga hrvatske tuge.

Kad pušu blagi vjetri, maestrali, znajte da se uvijek sjetim vaše Oluje. Da nije bilo Vaše Oluje ne bi bilo ni blagih vjetrova maestrala koji miluju lica naše dječice, već bi se čuo razorni huk bure, mećave, leda i svega što nas razara i ubija.

Kad gledam vrhove Velebita i Dinare, znajte da su to postale svete hrvatske planine poput svetosti Sinaja i Ararata, samo zbog toga što ste ih vi učinili svetima braneći ih i u snijegu i ledu, po hladnim burama, pod lednim kišama, po jari sunca, u društvu poskoka, riđovki, otrovnih pauka i gladnih medvjeda i vukova.

Kad noću gledam zvjezdano nebo, vidim nove zvijezde se nadvile nad Hrvatsku, jer vi niste hodali maleni pod zvijezdama, pa su se poput betlehemske zvijezde, skupile da vide tko su to tako odvažni heroji.

Kad gledam zalaz sunca, i bakreno nebo što ga taj zalaz stvara,  čini mi se da je još crveniji zbog toga što ste prolili svoju krv braneći i Vukovar i Drubrovnik, Osijek, Kupres, Mostar...!

Kad gledam kako se rađa zora, vidim slobodu poput najljepših anđela koji se raspršiše Lijepom našom domovinom.

Kad sam sjeo pod maslinu, koju smo mi uvijek držali za sveto drvo i  zato njome škropimo svetom vodom, stavio sam glavu u ruke i duboko razmišljao;  - Bože, zašto ti, toliko dragi i toliko plemeniti ljudi dižu ruke na sebe, ubijaju sami sebe već u broju koji je zaprepašćujući

– u tisućama suicida?!

A kad sam ugledao tisućljetni hrast, koji je uvijek bio simbol opstojnosti, čvrstoće, snage -  i ja dođoh u njegovu hladovinu i sjedoh, i tad me obuze neka snaga, podiže me na noge a iz mog grla zaori se glas jačine groma da me čula cijela Domovina.

Zabranjujem vam da dižete ruke na sebe same!!!

Zabranjujem..., zabranjujem..., zabranjujem...! – čula se sa svih strana gromoglasna jeka.

I tad pogledah, kraj mene stoji  anđeo, i reče mi; Prenesi im Božju poruku! – Ako ste mogli biti heroji za cijeli narod, budite heroji i za sebe sama. Spasili ste tolike živote, a niste kukavice pa spasite i svoj vlastiti život. Na to mu odgovorih Doista!

Domovina ih treba žive, a ne mrtve!

(Mile Prpa /Codex moralis Croaticum)

AD 2014/15

Maslinova grančica Mile Prpa


SAMO LJUBAV OSTAJE, A SVE OSTALO PROLAZNO JE!

Na današnji dan, pao je naš Vukovar. Pao je privremeno,  ni jedno zlo ne traje dugo. Hvala našim braniteljima, koji su svoj život dali, da bi mi danas imali svoju domovinu, neka im vječno svjetlo uvjek svijetli i neka počivaju u miru Božjem. Hvala svima preživjelima i neka ih Bog nagradi za sve njihove preživjene boli a napose one boli i nepravde koje im se zadaju u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Mnogima ste u srcu i molitvama a to je daleko više nego što ikada mogu imati oni koji ruše ono što ste Vi stvorili.

Kao dokaz ljubavi i poštivanja koje imamo prema našim braniteljima naš veliki pjesnik Mile Prpa posvetio je braniteljima mnoge pjesme, a u prilogu je jedna od njih.

Neka vječno žive naši branitelji i naša domovina Hrvatska!

Vaša Slavica Vučko

PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

Haški sud je prije pet godina oslobodio generale Gotovinu i Markača.Zato se danas treba podsjetiti i na naše Pismo Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Naroda.

To pismo nije moglo doći do glavnih medija iako ga je potpisalo 29 akademika i biskupa.Na prijedlog prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana Pismo se moglo i supotpisati pa je to učinilo preko 2300 naših ljudi među kojima je bilo oko 250 sveučilišnih profesora i doktora znanosti. Pismo je bilo poslano u dva navrata članovima VSUN-a, a pročitano je i na velikom prosvjednom skupu u Haagu i na hrvatskom i na engleskom jeziku.

akademik Josip Pecaric
PISMO VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA

Ne tražimo od vas da pokapate naše mrtve.

Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma.

Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja.
Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.

Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale sv. Jakova, spomenika svjetske baštine.

Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje gradova Zadra, Slavonskog Broda, Osijeka…
Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla.

Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne „Maršal Tito“ da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave.

Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno s crkvom sravnjeno sa zemljom.

Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.
Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika.

Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo.
Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari.
Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, ni ubijanja, psihološka maltretiranja i silovanja.
Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji. Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane hidroelektrane ‘Peruča’ s trideset tona eksploziva.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata.

Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava.
Ne tražimo od vas da čistite minska polja.

Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid.

Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju.

Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanjehrvatske kulturne baštine, ni uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode.

Ne tražimo od vas da vratite u život naše 402 poginule djece u ratu.
Ne tražimo od vas da vratite dijelove ruku, nogu i tijela naša ranjena1044 djeteta.
Ne tražimo od vas da oživite roditelje za naše 5497 djece, koja su bez njih ostala u ratu.

Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno, ali i zato jer su sve to već ionako obranili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.

Mi sve to ne tražimo od vas jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu samo PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN!

Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu jer vi niste bogovi.
Mi čak ne tražimo od vas ni da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.

Mi tražimo od vas:
Vratite nam naše žive, naše branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivnje! Tako ćete spasiti svoju čast, zajedničku čast svih vas i svakoga pojedinačno. A po njoj će vas suditi povijest.

Mi Hrvati samo to od vas tražimo.


(U POVODU RASISTIČKIH PRESUDA U HAAGU OD 15.4.2011.)
https://kamenjar.com/pakostane-zivjela-nam-antifasisticka-tj-braniteljska-hrvatska/

Zbog pisma smo biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja bili i kod ministra vanjski poslova RH g. Jandrokovića. Iako su bili pri kraju mandata obećali su da će u svim svojim kontaktima, a to je bilo uoči Generalne skupštine UN-a, upozoravati kolege na to pismo. Najznačajnija mi je bila činjenica da su bili jako zadovoljni što je pismo poslano i svim veleposlanstvima u RH. Zato sam ja 12 mojih pisama koji su poslana Predsjedniku Vlade RH Milanoviću s prijedlogom da generala Gotovina zbog spašavanja Bihaća od genocida mnogo većeg od onog u Srebrenici predloži za Nobelovu nagradu za mir, a prije pravomoćnih presuda uvijek slao i veleposlanicima u RH.

Akademik Josip Pečarić

Đuro Kenzičić Mirogoj 2017

Đuro Kenzičić nestali u Domovinskom ratu

Zagreb, 17. studenog 2017. - groblje Mirogoj 

Ispred Saveza obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja zapalili smo svijeće i poližili vijence na Miroševcu i Mirogoju za sve nestale, poginule i umrle hrvatske branitelje te za sve nestale i ubijene hrvatske građane u velikosrpskoj agresiji početkom 90-tih i za vrijeme trajanja okupacije dijelova Hrvatske nam Domovine.

Neka im je vječna slava i neizmjerna hvala.
Nama, koji smo nastavili živjeti, obaveza je da opravdamo svoje postojanje i da ne zaboravimo niti zaniječemo njihovu žrtvu. Još strašnije je zloupotrijebiti njihovu žrtvu u samopromicanju ili nešto još strašnije unovčiti njihovo ime i žrtvu.

Đuro Kenzičić 18112017

Đuro Kenzičić Savez

Na Miroševcu

Zato dokažimo svojim djelima da smo dostojni spomenuti njihova imena i njihovu žrtvu, za slobodnu nam domovinu Hrvatsku!

Đuro Knezičić, Savez obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i 
rizničar Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Miljenko Romić Vukovar 1991 2017


Miljenko Romić, akademski slikar, član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

http://hulu-split.hr/artisti/romic-miljenko/

Miljenko Romić slikarstvo je završio u Splitu, a nakon toga je radio u Majstorskoj radionici Vilima Svečnjaka. Živi i radi u Zagrebu. Bavi se likovnim uređenjem knjiga i monografija. Autor je projekta Spomen doma – muzeja Ovčara u Vukovaru.U Krapini se predstavio sa četrdesetak ulja na platnu.
Izložbene aktivnosti je imao u Splitu, Zagrebu, Omišu, Kaštelima, Sinju, Bolu na Braču, Krapini, Križevcima, Beču, Clevelandu i Chicagu (SAD).
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2006. Galerija grada Krapine, Ljepota i misao
DRUGI PROJEKTI
Blaženi Alojzije Stepinac (Krašić, 1898.-1960.)– rad akademskog slikara Miljenka Romića.
Idejno rješenje Spomen-doma Ovčara Vukovar. Idejno je rješenje dao za muzej "Blagi Zadri" u Vukovaru.
JAVNI RADOVI
Memorijalni centar Vukovar - Spomen dom Ovčara
Spomen domhrvatskih branitelja Trpinjska cesta
Križni put - Borovo naselje Vukovar
Memorijalni centar žrtava totalitarnih režima - Zagreb, u izvedbi

SRAMOTA UOČI KOLONE SJEĆANJA: Policija čuva kamen temeljac za četnički spomenik kraj Vukovara

Autor: Snježana Vučković     Srijeda, 15. studeni 2017. 
kamen temeljac

U tjednu žaljenja za vukovarskim žrtvama i očekivanju kolone sjećanja u tom gradu, hrvatska policija dobila je zadatak sačuvati kamen temeljac za spomenik poginuloj srpskoj vojsci iz Trpinje kraj Vukovara.

Na kamen temeljcu ćiriličnim slovima ispisane su riječi: “Kamen temeljac za spomenik poginulim borcima i žrtvama rata 1991, meštani Trpinje.”
Z1 foto arhiva čuvaju kamen temeljac

Kraj budućeg spomenika, kako doznajemo, hrvatska policija u kombiju dežura 24 sata dnevno.
Poveznica: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/sramota-uoci-kolone-sjecanja-policija-cuva-kamen-temeljac-za-cetnicki-spomenik-kraj-vukovara-1092043/

Od Franje do Franje
Čitluk, 12. studenoga 2017. (Matica hrvatska) – Ogranak Matice hrvatske u Rijeci i Ogranak Matice hrvatske u Čitluku pozivaju na predstavljanje romana »Od Franje do Franje« Anite Martinac i zbirku pjesama »Stopu po stopu« Miljenka Stojića. U programu sudjeluju Igor Žic, Anita Martinac, Miljenko Stojić, Goran Crnković i Andrija Stojić. Predstavljanje će se održati u prostorijama Državnog arhiva u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, nadnevka 17.studenoga s početkom u 19.00 sati. Ulaz je slobodan i svi su dobro došli.

Roman »Od Franje do Franje« još je jedna uspješnica književnice Anite Martinac. On čini povijesno troknjižje uz romane »Medaljon« (2015.) i »Posljednji« (2016.). Objavljen je u nakladi Ogranka matice hrvatske Čitluk i Vinkovci, uredio ga je Miljenko Stojić, a recenzenti su prof. dr. Antun Lučić i dr. Ilija Protuđer. Izvrsne kritike o ovom romanu izrekli su akademik Mile Pešorda na predstavljanju u Zagrebu, profesorica Višnja Sorčik u Osijeku i Vinkovcima, Hloverka Novak Srzić i Željko Primorac u Čitluku, te Ivan Župa u Beču, kao i brojni drugi u vrlo kratkom roku od kada je roman objavljen. Već prepoznatljiva po svom stilu autorica je ponovno oduševila čitatelje odabranom temom prateći povijest gotovo čitavog stoljeća jedne obitelji kroz razne krajeve hrvatske zemlje. Autorica je osjećajno i spoznajno zaronila u materinsku riječ, zavičajni glas pritisnut teškim vremenitim nevoljama, nu sveudilj toliko čist i snažan da se uspijeva očuvati u svojoj nutarnjoj punini održavajući neprekinuti dia-logos s utjelovljenom Riječju, koja je svjetlo u tmini, utočište u nevremenu. Osvrćući se na mir i vedrinu koja očarava sa stranica romana akademik Pešorda je pozdravio novu zvijezdu na hrvatskom književnom sazvježđu, nadovezujući se na ranije kritike redatelja i književnika Miroslava Međimurca i o ranijim romanima, kazavši da su pisana lijepim hrvatskim jezikom u kojem otkrivamo riječi koje nas ugodno iznenade svojim zvukom i značenjem. Zaboravili smo ih, proglasili južnohrvatskom ruralnom inačicom, a toliko svježine unose u hrvatsku književnost. Stil je raskošan i opor, samodostatan i bogat, kako je istaknuo Međimurac. Mnogi su čestitali autorici na hrabrosti u odabiru tema kojima se do sada nitko, ili rijetko tko, bavio u književnim djelima.

»Stopu po stopu«, naziv je nove zbirke pjesama hrvatskog književnika, novinara i franjevca Miljenka Stojića, koja je nedavno objavljena u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) i Ogranka Matice hrvatske u Vrgorcu. Zbirku je uredio Ljubo Krmek, a recenzenti su bili Zdravko Kordić i Antun Lučić. Ovo je deveta zbirka pjesama istaknutog književnika Miljenka Stojića u njegovoj bogatoj bibliografiji koja uz pjesništvo obuhvaća i prozu, kako za odrasle tako i za djecu. Stojićevo pjesništvo opaža vrijeme u kojem se rađa. Autor je, naime, pomni slušač koji svojim emocijama i impresijom bilježi odjeke vremena kojima ne dopušta da postanu prah i pepeo zaborava. Svjestan prolaznosti Stojić bilježi slike probranim stihovima, poput Sijača riječi, kako se i zove jedna njegova pjesma u novoj zbirci »Stopu po stopu«. Tim stopama, laganim i sigurnim korakom, a opet tako upečatljivim u suvremenom pjesništvu, novom zbirkom u kojoj se ciklusi »Kap blizine«, »Puca vrijeme«, »Doći će« i »Toga dana« isprepliću poput pletera na kamenu cjelcu koji ostaje trajni spomenik kulture hrvatskog naroda. Neovisno opjevavaju li stihovi spomen na neku od osoba kojima želi sačuvati trajni spomen poput Božidara Vaceka, Krešimira Šege ili Pere Borasa, a posvetio im je pjesme u novoj zbirci, ili se osvrće na surovu prošlost i stihovima odašilje važne poruke, Stojić prosvjetiteljski i uvijek produhovljeno opjevava kako prošlo tako i sadašnje vrijeme. Stoga će i ova njegovo nova zbirka zacijelo obogatiti svaku ozbiljnu knjižnicu.