Priopćenja

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Osijek
Hrvatski domobran Osijek

Žrtve za Hrvatsku Osijek

Hrvatski obredni zdrug Jazovka - krilo Đakovo


 pozivnica Mirogoj 1 1

pozivnica Mirogoj 1 2

Poštovni,

pozivamo Vas na obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca 2017. u 11 sati na oskvrnutom groblju Hrvatskih vojnika 1941-1945. Mirogoj u Zagrebu.
Paljenjem 550 svijeća na 550 grobova s imenom i prezimenom pokopanog Hrvatskog vojnika želimo vratiti dostojanstvo ljudima koji anonimno počivaju u prikrivenim grobovima pored raskošnih grobnica groblja Mirogoj.
Na ovom groblju Hrvatskih vojnika 1941-1945. pokopani su vojnici koji su umrli u zagrebačkim bolnicama od posljedica rata , ali i vojnici koji su poginuli u borbama u okolici Zagreba.
Odlukom komunističkih vlasti u srpnju 1945. uklonjena su nadgrobna obilježja i uništena, grobni humci preorani, a obiteljima je i danas zabranjeno obilježiti grob člana svoje obitelji.
Obrazloženje odluke o uklanjanju vojničkih groblja okupatora:
"Treba izbrisati svaki trag zloglasne fašističke vladavine. Tako je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznalo mjesto gdje su se dizala takva groblja."
Ovom odlukom krši se ljudsko pravo na obilježen grob , povrijeđen je mir i dostojanstvo pokojnika, ali je napravljena i diskriminacija iz mržnje.
Ljudska prava imate zato što ste čovjek, odnose se na svakog čovjeka i svuda, ona su univerzalna. 
Ona vrijede u rodilištu, na groblju, ona vrijede za pobjedničke i poražene vojnike, svi ljudi su jednaki u životu i smrti.
Uništenjem ovoga groblja  povrijeđena je:
Povelja EU o temeljnim pravima, 
Ženevska konvencija,  
Opća deklaracija o ljudskim pravima,   
Konvencija o ljudskim pravima,
Ustav Republike Hrvatske,  
Zakon o grobljima,   
Zakon o istraživanju, uređenju, i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog   rata    i posljeratnog razdoblja , 
Kazneni zakon čl. 332 Povreda mira pokojnika.
Sukladno općoj Deklaraciji o ljudskim pravima, pravu na slobodu vjeroispovijesti,  tražimo da se ovim ljudima vrati dostojanstvo i mir, grobovi obilježe u skladu s vjerskom pripadnošću pokojnika, a to je grob za kršćane u znaku križa, a za pripadnike islamske vjere znak nišana.
Zato što su ovi ljudi pripadali poraženoj vojsci obiteljima je nametan  osjećaj krivnje za zločine koje nisu počinili,  tako da i danas postoje traume koje su prisutne i generaciji koja nije živjela u to vrijeme.
Ovo groblje je dio kulture sjećanja, ali i suočavanja s prošlošću.
Misu za katolike u 9,45 u crkvi Krista Kralja voditi će biskup Ivan Šaško, od crkve će se ići u koloni do groblja gdje će biti sljedeći hodogram s počrtkom u 11 sati.
1. Pozdrav prisutnima
2. Himna koju će pjevati grupa Bećarine iz Đakova
3. Izvođenje mirozova
4. Domoljubna pjesma Bećarine
5. Prigodni govor 
6. Duhovna pjesma- Bećarine
7. Molitva i blagoslov grobova
9. Paljenje 550 svijeća koje će paliti svi prisutni koji žele
Molitvu na groblju za popane  katolike voditi će vlč. Anto Pavlović iz Đakova.
Molitvu za pokopane vojnike islamske vjere voditi će ef. Mersad Kreštić.
S poštovanjem,
Pero Šola,
mob. 091 511 70 11
Poštovani Pero Šola i ostali organizatori spomena na poginule 
Podržavam Vašu inicijativu i iskreno se nadam njenom uspjehu, tj vraćanju nadgrobnih spomen obilježja na sve grobove s kojih su po naredbi komunističkih vlasti 1945. uklonjeni.
S nadom da će se to na groblju Mirogoj uspjeti prvo realizirati želim svako dobro
Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava osnovanog u Varaždinu 20. rujna 2000. godine 
Nakon prvih demokratskih izbora i uvođenja višestranačja nekako smo svi vjerovali da će se “za ispravljanje” brojnih nepravdi nastalih u vrijeme komunizma pobrinuti Država i njene “institucije” to se na žalost dogodilo nije, a uskoro izgleda ni neće .....
O tom “problemu” više se može vidjeti klikom na
 http://www.viktimologija.com.hr/index.php/priopcenja/1877-franjo-talan-sedmi-hrvatski-zrtvoslovni-kongres-muzej-mimara-zagreb-30-rujna-2016

Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Foto arhiva HŽD J Lučić svijeće za junaka generala Praljka

 

Praljkova razdjelnica – kolektivno samouništenje ili opstanak

 

Jaka poruka Generala Praljka, zapečaćena vlastitim životom, nikoga u svijetu koji je pratio suđenje u Haagu hrvatskoj šestorici iz BiH nije ostavila ravnodušnim, a za većinski dio Hrvata kojima je Hrvatska država garant njihova opstanka, sigurnosti, blagostanja i napretka - kao što je to i svakom narodu na svijetu - doživljena je kao veliki šok i nevjerica. General Praljak je u toj borbi za samostalnost RH i opstojnost hrvatskog naroda u BiH od samih začetaka iz devedesetih godina prošlog stoljeća dao sve od sebe i bio na prvim crtama obrane na većini najzahtjevnijih položaja i najopasnijih mjesta – dobio je mnoge bitke i preživio rat. I otišao časno!

Uslijedilo je vrijeme prividnog mira poslije 1995. godine, u kome su 'psi rata' nastavili svoje prljave igre drugim sredstvima prilagođenim 'uništavanjem u miru'. Sve njihove strukture iz bivše države ostale su netaknute i 'uspješno integrirane' u sustav novostvorene države i one su rušile iznutra tu državu prvenstveno novcima hrvatskih obveznika. Kao prvi na udar je došlo hrvatsko iseljeništvo iza njih Hrvati u BiH i hrvatski branitelji. Uslijedilo je vrijeme zle kohabitacije onih koji su stvarali državu i onih koji je nikada nisu željeli i činili su sve da je uništavaju. Tri prve kategorije su se suočile sa surovim progonima po domaćim i međunarodnim sudovima. Počinitelji zločina nad Hrvatima ostali su nekažnjeni, baš kao i oni iz II. svjetskog rata, jedni zbog krivog tumačenja amnestije, drugi navodno zbog nepostojanja i nevjerodostojnosti svjedoka i treći jer počinitelji zločina nisu tobože dostupni (iako neki čak sjede u Hrvatskom saboru!).

Državno odvjetništvo, sudstvo… većina ministarstava i državnih ustanova od 2000. godine pa sve do nedavno bili su u službi tužiteljstva Haaškog suda, a ne u službi obrane okrivljenih što im je bila zadaća i dužnost. Većina ih je u sustavu RH još i danas. Takav sustav apsurda iritirao je hrvatske domoljube i porezne obveznike, a preko 3 000 hrvatskih branitelja počinili su samoubojstvo, prvenstveno zbog takvog zlog i izdajničkog odnosa i činjenica da su prisiljeni u svojoj krvlju izborenoj i demokratskoj državi svojim novcima financirati svoju propast i propast budućih naraštaja. Osnovna zadaća države je da čuva opstanak, sigurnost i napredak vlastitog naroda, a zadaća političkih stranaka je da se bore za načine kako to mogu najbolje učiniti. Zajednički strateški interesi države i rodoljublje moraju biti u osnovama svake stranke, a međustranačke borbe se odnose samo na metode kojima se to najuspješnije postiže. Mnoge institucije u državi uspješno su se ogradile zidovima nemiješanja politike u njihovo djelovanje kao DORH, sudstvo, kultura, znanost, tzv. nevladine udruge… istina je da se to odnosi na stranačku politiku, ali ne i na općeprihvaćenu državnu politiku. Ne može država napredovati s više međusobno suprotstavljenih politika, pa nam se zbog toga i ništa pozitivno ne događa u državi s promjenom stranke na vlasti.

General Praljak je na svojim leđima iskusio svu zloćudnost jednog takvog iščašenog sustava i posljedica njegova djelovanja koje mora prestati ili ćemo kao narod nestati. Ostaje li naciji stvarno kolektivno popiti otrov pred europskim bahatim sudom „pravde“ ili se osvijestiti i prestati plaćati vlastitim novcima vlastitu propast?  Postaje sasvim jasno kako trećeg rješenja nema!!!

Branio je general Praljak lavovski čast hrvatskog naroda u BiH i Republiku Hrvatsku, sebe i svoje prijatelje na Haaškom sudištu uz malu ili nikakvu pomoć RH, ali uz veliku opstrukciju iz RH podržavanu i iz najviših institucija RH i to je ono što posebno boli, a neistina, nezahvalnost i zloba u zatvoru stostruko boli.

Očekivao je Praljak kao i njegovi suoptuženi prijatelji i poštovatelji da će pravda bar donekle i bar malo odškrinuti vrata istini – ali to se nije dogodilo. A ako se ne dogodi u vlastitom domu malo je nade da će se dogoditi bilo gdje. Dao je sve od sebe svojim nadljudskim naporima i upornošću, ali neprobojni zid zla svjetskog, a još više i prvenstveno domaćeg, bio je previše tvrd za neke buduće borbe, a nama kao narodu to je opomena da moramo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i aktivno se suprotstaviti zlu ako želimo opstati kao narod i država.

Sućut obitelji i prijateljima generala Praljka

od Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Ožalošćenoj obitelji generala Praljka, svim njegovim suborcima, prijateljima i poštovateljima, u svoje ime i u ime svih članova Hrvatskog žrtvoslovnog društva izražavam duboku sućut.

Slobodan Praljak je cijeli svoj život od gimnazijskih dana sa Širokog Brijega, pa do svoje tragične smrti stupao uspravno, branio moralne ljudske norme, rodoljublje i pravičnost za hrvatski narod, kako u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tako i po cijelom svijetu.

Svojim znanjem, jedinstvenom inteligencijom, odanošću i žrtvom bio je uvijek u prvim redovima. Prošao je mnoga stradanja i dobio mnoge bitke, ali ovu bitku s nepravdom, zlobom i neistinom, koja je stizala iz svijeta ali još više iz njegove i naše domovine Hrvatske,  prema njemu i hrvatskom narodu nije uspio dobiti.

Pao je dostojanstveno kao žrtva zla, na sramotu i odgovornost mnogih u Hrvatskoj i raznih centara moći iz svijeta, koji nam kao narodu presuđuju kao nekada na Bleiburškom polju.

Ostat će zauvijek naš junak, a žrtva sramotnih svjetskih djelitelja pravde. Bio je i ostat će u hrvatskom narodu naš veliki ponos ali za neke njihov vječni sram.

Neka mu bude laka hrvatska zemlja.

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i prijatelj pokojnog Slobodana još od gimnazijskih dana.

U Zagrebu 29. studenog 2017.

Fotografija / Arhiva HŽD / J. Lučić

Portal DNEVNO.HR

Slobodan Praljak svojevoljno je i pri punoj svijesti umro usred tuđinskog Haaga. S njim je umro i kolektivni ponos Hrvata koji su doznavši za njegov odlazak otvoreno plakali, žalili i emotivno se opraštali tražeći usput krivca za njegovu smrt. Otkud tolika žal za generalom kojeg mediji nisu pretjerano voljeli, o kojem su Hrvati sve manje čitali i o kojem su sve manje razmišljali?
Kajanje. Mogli smo činiti, a nismo. Svi.
Samoubojstvo Slobodana Praljka lakše bi se podnijelo kad bi se znalo da smo svi malo jače “potegnuli”, onako kako je tko mogao.
U redakciji sam uživo pratila presudu haškoj šestorci i u trenutku ispijanja tada nepoznate tekućine ja sam znala da je otrov. I znala sam da je smrtonosan, da će djelovati brzo, da Praljak ne želi biti spašen. Znala sam da nije “teatar”, znala sam da gledamo smrt uživo a odmah sam osjetila još nešto, vrlo neugodno. Da sam i ja kap otrova u toj čašici…
Prije dvije ili tri godine na moje ime je u redakciju došla pošta. Velika, žuta omotnica u sebi je sadržavala cd, priručnik, svjedočenja, iskaze, dokaze, fotografije. Znala sam da je preda mnom veliki posao koji zahtjeva koncentraciju i ne bi žalila ni sekundu svog vremena da nisam bila svjesna nečega vrlo poražavajućeg. Slobodana Praljka gotovo nitko ne čita. Sve što sam o njemu do tada pisala (a bilo je toga) ispod sebe nije imalo ničiji komentar a ja sam bila sretna ako bi se pojavio kakav sramežljivi “lajk”. Zato sam sve vratila u omotnicu i prašnjavu je izvadila tek sad, kad je umro.
Nisu te čitali, generale. To je prava istina. Tako si i za mene vremenom postao “klik”, slabo čitan članak. Pretjecali su te tekstovi o Severini, Rozgi, čitanije su bile i vremenske prognoze. Sad pregledavam materijale iz omotnice i shvaćam koliko si očajan bio. Nakon što su ti moćni ljudi okrenuli leđa, preostali su ti samo novinari preko kojih si želio pustiti svoj glas. Uzdao si se u portale i “tamo neku novinarku” za koju si bio samo “priča koja se ne čita”. Klik.
Sigurna sam da su se mnogi našli u toj čašici otrova. Od nekih jako važnih ljudi, do onih malih koji nisu otvorili članak s pričom o tvojoj sudbini. Zato je tuga tako golema. Kajanje je to. Jer, ne ulazeći u tvoju krivnju ili nedužnost, obrana našeg čovjeka bila je naša dužnost.
I nemoj misliti da nisi ništa ostavio za sobom, da ti je smrt zalud. Ostavio si nam spoznaju da čovjeku nikad ne smijemo okrenuti leđa. Ja sam svoju lekciju naučila. I nekako želim od tebe zatražiti oprost, ali osjećam da ne trebam. Jer znam da si nam davno oprostio.

Autor: Snježana Vučković Nedjelja, 3. prosinac 2017. 

Dr. Ružica Ćavar 
Dalmatinska 12 - 10000 Zagreb
Mob: 098 389 890

Poštovani i dragi prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!

Osim blokade u medijima, sada su nas počeli blokirati i na društvanim mrežama!

Unatrag nekoliko dana, najvjerojatnije zbog djelovanja organiziranih skupina koje prijavljuju sadržaj kao neprimjeren, sa facebooka se uklanja svaka objava o generalu Slobodanu Praljku. Tako je uklonjeno i mojih nekoliko objava, uključujući i onu koju sam također poslala vama preko elektroničke pošte prošli put.

Štoviše, blokiran mi je facebook račun na 24 sata (zbog ponovljene objave u kojoj se spominje general Praljak), uz prijetnju da će mi biti trajno deaktiviran ako se to ponovi!

S poštovanjem

dr. Ružica Ćavar

Poštovani,

Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata poziva Vas na konferenciju za novinare koja će se  održati  u četvrtak 07. prosinca 2017. godine u 11 sati u Europskom domu, Jurišićeva 1, (prvi kat) Dvorana Strasbourg.

Tema konferencije za novinare:

Kaznena odgovornost Mesića, Josipovića i Bajića

S poštovanjem,

Zorica Gregurić

mob: +385 99 7102 284

VARAŽDIN, 9. 12. 2017.


20 Ave MariaU subotu 9. prosinca u 19 sati u varaždinskoj katedrali bit će održana promocija nosača zvuka pod nazivom “20 Ave Maria za 20 godina Varaždinske biskupije”. Na CD-u se nalazi dvanaest solističkih i osam zborskih Ave Maria, od čega su sedam Ave Maria napisali hrvatski skladatelji.

Ovaj veoma kompleksan projekt zajednički su ostvarili glazbenici s područja Varaždinske biskupije, njih više od stotinu. Svojim izvedbama potporu projektu iskazalo je i dvoje svjetski proslavljenih pjevača, sopranistica Evelin Novak i bas-bariton Krešimir Stražanac.

Posljednja kompozicija na ovom nosaču zvuka je veličanstvena Ave Maria Antona Brucknera, za koju je okupljen velik zbor pod nazivom Project choir „20“. Ovaj jedinstveni zbor okupio je 60-ak pjevača iz mnogih dijelova Varaždinske biskupije.

Umjetnički voditelj projekta je mo. Višeslav Jaklin, a snimatelj Marin Kereša.
Poveznica: http://www.biskupija-varazdinska.hr/vaznije-najave/promocija-nosaca-zvuka-20-ave-maria-za-20-godina-varazdinske-biskupije/26684