Priopćenja

prof Nikola DebelićPOVIJESNI GRIJEH HRVATSKIH KOMUNISTA:

a/ pokolj Hrvata civila i zarobljenika

b/ zatiranje hrvatskog imena i identiteta

Zadatak i cilj:

RASKRINKATI POGUBNU ULOGU KOMUNISTIČKE VLASTI KAO GLAVNOG VINOVNIKA STRADANJA HRVATA

OD 1945. KAO I SADAŠNJEG STANJA U RH.

1. God. 1945. nad Hrvatima je počinjen genocid masovnim ubijanjem, progonom, nasiljem, raseljavanjem. Brojka ubijenih/prognanih/nestalih prelazi, po mišljenju mnogih, jedan milijun Hrvata, najvećim dijelom mladog naraštaja.

Najveći pokolj u Europi u našim službenim medijima više se skoro i ne spominje, šutnja je potpuna, pobijedili su počinitelji genocida i njihovi sljedbenici. TAKOVO PONIŽENJE SI NE BI DOZVOLIO NI JEDAN NAROD NI JEDNA VLAST, samo tzv. hrvatska vlast u okviru strategije: Broj Hrvata svesti na beznačajan i nastaviti sa sustavnim zatiranjem, ponižavanjem i vrijeđanjem, započeto svibnja 1945.

2. Plan boljševičko-lenjinističko-titoističkog osvajanja vlasti glasi:

- masovno ubijanje, nasilje i progoni kroz duže razdoblje stvara strah koji se prenosi na nove naraštaje i koji  traje i danas.

- istovremeno do kraja sotonizirati svako hrvatstvo koje je plebiscitarno i euforično (bl. Stepinac, D. Bilandžić) pozdravilo uspostavu vlastite države. Time su hrvatski komunisti u sramotnoj sprezi s velikosrpskim neprijateljima svega hrvatskoga 70 godina kriminalizirali hrvatsko ime. (Vladimir Šeks „Državni udar“, knjiga I, str. 388. bilježi: Dr. Fr. Tuđman na sjednici Predsjedništva HDZ 1994. kaže: Bez NDH ne bi bilo samostalne Hrvatske. Našli smo se u borbi za hrvatsku državu i morali smo se osloniti prije svega na te elemente hrvatstva koji su bili povezani s NDH i to je bila većina hrvatskog naroda. Htjeli mi to ili ne to je bila većina hrvatskog naroda i bez tog elementa ne bismo bili izdvojili Hrvatsku.)

3. Za genocid nitko nije odgovarao, nije kažnjen ni osuđen, kako pravosudno tako ni politički, etički ni moralno.

Počinitelji zločina nagrađeni su apsolutnom i totalitarnom vlašću za sljedećih 45 godina, a i danas su na vlasti njihovi potomci ili sljedbenici. Iz te vladajuće strukture izrasli su deseci i stotine naraštaja profesionalnih političkih i gospodarskih čelnika, rodbinski i ideološki predodređenih za vlast, koji su i dalje generirali šire krugove vlasti.

4. Istovremeno s fizičkim izvršeno je duhovno ubijanje svakog hrvatstva, čega je glavni nositelj tadašnja i današnja aktualna vlast. Rashrvaćivanje se pokriva po boljševičkom pravilu floskulama o demokraciji, gledanjem u budućnost, borbom protiv fašizma, ustaštva itd. Dokaz je ničim utemeljena optužba protiv NDH upućena od strane premijera na naslovnicama dnevnog tiska da NDH treba osuditi, a o pokoljima od svibnja 1945. treba ozbiljno razgovarati ?! Tko je i gdje znanstveno obradio NDH i navodne zločine?

5. Današnja vlast je po mnogo čemu neokomunistička na što ukazuje i borba protiv hrvatstva kako bi se narod držao u stalnoj podložnosti i strahu. To dokazuje i onemogućavanje, prešućivanje, povijesne znanosti i oktroirani protuhrvatski profesorski kadar na Povijesnim studijima. Oduvijek su spas u inozemstvu tražili hrvatski domoljubi u bijegu pred nasiljem i bijedom, dok umreženi bivši SK moćnici, a danas neokomunistički tajkuni ostaju u ovoj tvorevini zaštićeni političkim zaleđem i često basnoslovnim imetkom.

6. Do 1990. ista SK garnitura je pripremila a u 'pretvorbi' ostvarila pripremljenu pljačku i uz zadržalu političku vlast postala je stvarni financijski i imovinski vlasnik bivših društvenih dobara. Danas su te strukture umrežene s ostalim  centrima  moći i stvarni su vlasnik i stečajni upravitelj RH.

7. Nakon 100 godina progona nestanak Hrvata je gotovo potpun. Sudbina BH Hrvata, Srijema, Bačke, Like i mrtvilo hrvatskih intelektualaca i političkih moćnika, garancija je ubrzanog nestajanja hrvatske nacije.

ZAŠTO?

NESHVATLJIVO JE DA VLAST DOPUŠTA ABOLICIJU I PREŠUĆIVANJE GENOCIDA.

O 1 700 JAMA, POČINITELJIMA I ŽRTVAMA SE VIŠE NE GOVORI NITI PIŠE. POČINITELJI OSTAJU BEZ JAVNE OSUDE, PRAVOSUDNE, POLITIČKE, ETIČKE I MORALNE.

TO SI NE BI SMIO DOPUSTITI NI JEDAN NAROD NI JEDNA VLAST.

emeritus Nikola Debelić

Predsjednica teško uvrijedila žrtve

 

hnes Zvonimi Šeparović

Tim izjavama i cijelim ovim nerazumnim, samovoljnim pozivom Vučiću da posjeti Hrvatsku predsjednica KGK je nanijela veliku štetu Hrvatskoj. Omogućeno je notornom četniku da preko crvenog tepiha i cijele parade, dva dana bere poene za svoju Srbiju

Kao utemeljitelj, predsjednik i počasni predsjednik Svjetskog viktimološkog društva i Hrvatskog žrtvoslovnog društva, javno prosvjedujem protiv Kolinde Grabar Kitarović, koja je na tiskovnoj konferenciji s njezinim gostom Aleksandrom Vučićem, izjavila da „ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s margina političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja definiraju politiku, taj posao ćemo raditi mi.“ Time je ona grubo uvrijedila udovice branitelja Domovinskog rata i sve branitelje i građane koji su samo u prosvjedu protiv dolaska Vučića u Hrvatsku. Postoji mogućnost da povrijeđeni obrane svoju čast i dostojanstvo pred sudom.

Tim izjavama i cijelim ovim nerazumnim, samovoljnim pozivom Vučiću da posjeti Hrvatsku predsjednica KGK je nanijela veliku štetu Hrvatskoj. Omogućeno je notornom četniku da preko crvenog tepiha i cijele parade, dva dana bere poene za svoju Srbiju. Na koncu su u KD Lisinskom okupljeni Srbi s Vučićem i Pupovcem, u nazočnosti predsjednice RH, pozivali na „novi početak“. Duh Raškovićeve pobune iz 1990-ih opet je oživio. Ovaj puta u središtu Hrvatske.

A tomu je svemu kriva Kolinda G. K.

Zvonimir Šeparović

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta 

Poveznica: http://dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/9487-predsjednica-tesko-uvrijedila-zrtve

Tekst NE BORASA ZA REKTORA objavljen je na portalu Glas Brotnja:

http://glasbrotnja.net/akademik-josip-pecaric-ne-borasa-rektora/

Čitam još jedan tekst s napadom na rektora:

http://www.bilten.org/?p=21108#

Foto Oskar Šarunić Josip PečarićZa razliku od mog teksta ovaj je potpuno ideološki obojen, pa nisam siguran kome on koristi.

Na primjer, njima je nešto najnormalnije da očito iz političkih razloga akademik Mislav Ježić nije izabran u trajnom zvanju na matičnom Filozofskom fakultetu već to što je izabran u trajno zvanje na Filozofskom fakultetu družbe Isusove gdje dugo već predaje indijske religije i filozofiju. Jer radi se o „klerikalnom otporu sekularnoj državi“

Time pokazuju da im je važna samo politička opredijeljenost kandidata. Tako bi objektivni čitatelj mogao pomisliti da je biti rektor nekakva pozicija u političkim strankama, a ne na sveučilištu. Odnosno, prikazuju ga kao boljševićkom žrtvom FF-a.

Ali Boras je bio dekan na tom fakultetu, da bi kao njihov kandidat i bio izabran za rektora. Čovjek koji je doktorirao poslije 15 godina rada na tom istom fakultetu u 48. godini života! A to je morao zaslužiti, zar ne? Što je on sve radio da bi to postigao shvatio sam i vidio na teži način: moja kćerka je bila na istoj katedri i doktorirala kod istog profesora kao i Boras! Kako je Boras već bio rektor najprljaviji dio posla na FF-u odradila je njegova doktorica (magistrirala kod prof. Tuđmana) i kolega (eksponirani ljevičar). Boras je izvrsno „plivao“ u vremenu „detuđmanizacije“, pa je prof. Tuđman sugerirao mojoj kćerki da ako želi ostati na tom fakultetu promjeni mentora. Naravno, ona to nije željela uraditi. Ako znanost nešto znači na sveučilištima, onda je mnogo bolje doktorirati kod prof. Tuđmana nego kod prof. Borasa!

Znajući sve to nisu me iznenadila reagiranja trojice kolega kada sam im ispričao priču iz prvog dijela ovog teksta. Jedan bivši dekan nije mogao vjerovati da je to učinio mojoj kćerki s obzirom na moj – po njemu – ogromni doprinos Zagrebačkom sveučilištu (1100 znanstvenih radova, 40-ak doktora znanosti, 3 časopisa na svjetskim listama ,...). Drugi blizak Predsjednici republike me je uvjeravao da Boras sigurno nije ni dobio zahtjev Ministarstva da zbog autonomije sveučilišta on riješi njenu žalbu, iako je državni tajnik to više puta tražio od njega. Valjda Boras nije dobio ni druga dva pisma koja su prethodila tom iz Ministarstva.

Tako mu je akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a još 5. listopada 2016. pisao o tome da su mojoj kćerki i meni povrijeđena ljudska prava i tražio da o tome razgovara sa mnom. Nikada nije dobio odgovor.

Podsjetimo se tko je akademik Davorin Rudolf kome Rektor ne odgovara na pismo:

„Godine 1990. bio je postavljen za prvog ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske (bio je ministar u tri prve hrvatske vlade nakon demokratskih izbora, 1990. – 1990.), a sredinom 1991. za ministra vanjskih poslova. Dok je obavljao funkcije ministra vanjskih poslova bio je član Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske. Bio je predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, od 1991. do 1993. predsjedavao je Državnoj komisiji za granice. U listopadu 1993.imenovan je za veleposlanika u Talijanskoj Republici, Malti, Cipru i San Marinu, potom za stalnoga predstavnika Republike Hrvatske u UN organizaciji FAO i guvernera u UN organizaciji za investicije IFAD. Na tim funkcijama proveo je sedam godina. Tijekom Domovinskog rata pridonio je suzbijanju, izbjegavanju i prestanku oružanih sukoba i mirnom povlačenju postrojbi Jugoslavenske narodne armije iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Pregovarao je i u ime hrvatske Vlade zaključio ugovore s predstavnicima Glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije (JNA) o prestanku neprijateljstava i odlasku vojnih postrojbi i brodova ratne mornarice s obalnog i otočnog područja Republike Hrvatske (od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom) u Žitniću (21. studenoga 1991.), Splitu (3. prosinca 1991.) i Cavtatu (s još dvojicom hrvatskih ministara 7. prosinca 1991.).“

https://hr.wikipedia.org/wiki/Davorin_Rudolf

Da i ne spominjem znanstveni rad zbog kojega je Rudolf i izabran za akademika!

Zanimljivo je da ga ne zanima ni to što predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a tvrdi da su nekom profesoru na sveučilištu na kome je on rektor povređena ljudska prava i to kao znanstveniku. Zato je zgodno usporediti što Hrvatska znanstvena bibliografija govori o rektorovom i mom učinku u znanosti (odnosi se na zadnjih 25-ak godina):

Rektor Damir Boras 

Autorske knjige (4)
Uredničke knjige (3)
Poglavlja u knjizi (22)
Udžbenici i skripta (6)
Znanstveni radovi u drugim časopisima (32)
Ostali radovi u drugim časopisima (1)

Akademik Josip Pečarić 

Autorske knjige (12)
Poglavlja u knjizi (12)
Udžbenici i skripta (1)
Izvorni znanstveni i pregledni radovi u CC časopisima (284)
Ostali radovi u CC časopisima (3)
Znanstveni radovi u drugim časopisima (509)
Ostali radovi u drugim časopisima (4)
Radovi u postupku objavljivanja (5)

Prve dvije knjige su posebno zanimljive. Radi se o istoj knjizi samo je jedna na ćirilici (Beograd, 2013.), a druga na latinici (Zagreb, 2012.). (Je li to razlog zauzimanja Borasa za povratak ćirilice u osnovne škole?) Te dvije knjige su doktorat Petra Jandrića, koju je kao knjigu Boras podpisao i radi čega je izbila afera:

http://vijesti.hrt.hr/374297/moze-li-dizertacija-postati-knjiga-a-mentor-koautor

Od 22 poglavlja u knjizi samo je 1 samostalni rad.
Udžbenici i skripta: od 6 samo je 1 samostalni rad.
Znanstveni radovi u drugim časopisima: od 32 rada ni jedan samostalni rad.

ako zbrojimo ove tri kategorije (poglavlja u kjizi, udžbenici, skripte, znanstveni radovi u drugim časopisima) ukupni samostalni uradak je 3%.

Znanstveni radovi u zbornicima skupova s međunar.rec.: od 48 radova ni jedan samostalni rad.
Drugi radovi u zbornicima skupova s recenzijom: od 6 ni jedan samostalni rad,

Vjerojatno ste se naslušali priča o CC časopisima. Ima li Boras takovih radova uopće? Morao sam ipak pogledati web of sciences da ne gledamo na njega kao na rektora sveučilišta bez ijednog CC rada. Situacija je ovakva:

Za Pečarić J*:

broj članaka: 612 (all databases 624)

broj citata: 3475

Za Boras D* (nakon sto se izostavi nekoliko članaka Boras Dragane i Boras Damira liječnika iz Kanade):

broj članaka: 22 (all databases 22)

broj citata: 27

Da, treba imati doprinos sličan Borasovom da bi nekog rektora zanimao netko sličan Pečariću, zar ne?

Ali moramo ga pohvaliti: provjerom njegovih CC radova u bazi web of science može se pronaći da rektor Boras ipak ima 1 (JEDAN) CC rad. Čestitamo iako provjerom u http://mjl.clarivate.com/cgi-bin/jrnlst/jlresults.cgi?PC=MASTER&ISSN=0263-5577

mi za taj časopis izbaci da je samo u SCIE! Ja sam u životu napravio samo DVA CC časopisa, a on ima objavljen (možda) jedan u nekom takovom časopisu!

A, postoji još jedno pismo koje je napisano još prije ovoga od akademika Rudolfa. To je pismo prof. dr. Miroslava Tuđmana mentora i Borasa i moje kćerke (tada i sada zastupnika u Hrvatskom saboru) u kome daje 9 primjera lažnih optužbi na FF-u na njegov račun i račun moje kćerke u kome Tuđman tvrdi da je moja kćerka kolateralna žrtva napada na njega. To pismo je profesor Tuđman poslao svim članovima njihovog Zavoda, dakle i Borasu.

To pismo je poslano i Vlatku Previšiću tadašnjem dekanu FF-a.  U cijeloj priči posebno mi je zanimljivo da autori teksta u Biltenu tvrde kako je on „rektorov prijatelj“. Njemu se još 2016. godine obratio tadašnji državni tajnik za visokoobrazovanje, zajedno su zaključili kako su na FF-u prekršili zakon u slučaju moje kćerke, a onda je rektorov prijatelj izigrao i državnog tajnika i prof. Tuđmana i moju kćerku. Državni tajnik mi je napisao: „Razočarala me činjenica da mi je čelnik Filozofskog fakulteta obećao da će problem pokušati riješiti na fakultetu, što nije učinio.“

Treći kolega je sudjelovao u nekom razgovoru o tom Borasovom odnosu prema njegovom mentoru prof. Tuđmanu i mojom kćerki. Nazvali su me telefonom i ja sam potvrdio priču. Kolega ipak nije vjerovao i provjerio je kod samog rektora. Rektor je negirao da mu je prof. Tuđman bio mentor!

Kada sam to doznao uputio sam im e-mail s linkovima gdje mogu vidjeti da je Tuđman Borasov mentor. Spomenuo sam im i moj intervju na koji Boras nije reagirao:

REKTOR BORAS IMA KOMPLEKS MANJE VRIJEDNOSTI PREMA PROFESORU TUĐMANU

2. kolovoz, 2017.

http://www.tjedno.hr/rektor-boras-ima-kompleks-manje-vrijednosti-prema-profesoru-tudmanu/

Vjerujem tvrdnji iz članka objavljenog iz Biltena, da je Boras uradio sve što treba da bude ponovno izabran. Kada je mogao biti izabran na FF-u na kojemu i danas vode borbu protiv onih koji pružaju „klerikalni otpor sekularnoj državi“.

Dvije zanimljivosti želim spomenuti.

Kada sam s prof. Tuđmanom bio u Čavoglavama, spomenuti profesor s FF-a je komentirao kako moja kćerka može biti na FF-u kada joj mentor i otac idu u Čavoglave. A ovi napadi su i postali posebno snažni poslije Peticije ZDS – peticije kojom smo branili Thompsona i Bojnu Čavoglave od napada iz vlasti. Napadi još traju, a imamo i:

http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/thompson-osvojio-i-hollywood-bojna-cavoglave-je-hit-u-novom-filmu-glasovitog-luca-bessona/

Inače sve ovo me jako podsjeća na jedan izbor u Akademiji. Na sjednici mog razreda rekao sam da ja neću glasovati za jednog predloženog kandidata.

Tada mi je jedan kolega rekao:

- Kolega Pečarić, pa ne možete biti protiv kolege zato što se političi ne slažete!

- O čemu govorite dragi kolega. Pa ja i predloženi kandidat se debelo politički slažemo. Ali ja s njim ne bih ni kavu popio.

Tako i sada. Mojim odlaskom u mirovinu nestaje i bilo kakva obaveza da na mojim radovima stoji sveučilište na kome biraju čovjeka s kojim ja ni kavu ne bih popio.

Josip Pečarić

16.2.2018. u 19:43, Josip Pečarić je napisao:

 

NE BORASA ZA REKTORA

 

U tijeku je izbor rektora Zagrebačkog sveučilišta. Zove me Stanko i pita za koga sam ja.

POLITIČKI MI JE BLIŽI BORAS, ALI MI JE VAŽNIJE TKO JE ČOVJEK. A ON TO NIJE!

A BORAS TO ZA MENE SIGURNO NIJE. KADA SU ODLUČILI KAŽNJAVATI ME POSLIJE PETICIJE ZDS ON JE ODIGRAO VEOMA VAŽNU ULOGU. SPOMENUT ĆU SAMO NJEGOVU ULOGU U IZBACIVANJU MOJE KĆERKE S FF-A KOJA JE BILA KLJUČNA. NAIME I ON I ONA SU ZA MENTORA IMALI PROF. DR. SC. MIROSLAVA TUĐMANA. NJEMU JE TREBALO 15 GODINA DA DOKTORIRA U 48. GODINI ŽIVOTA, A ONA JE ZA DUPLO MANJE I DOKTORIRALA, I POSTALA ZNANSTVENI SURADNIK I POSTALA VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK.

ŽALILA SE MINISTARSTVU, A ONI SU ZBOG SAMOSTALNOSTI SVEUČILIŠTA TRAŽILI DA REKTOR ODGOVORI NA NJENU ŽALBU (ODVJETNIK JOJ JE ZVONIMIR HODAK). VIŠE OD GODINU DANA JE PROŠLO A DA ON NIJE ODGOVORIO I ODBIJAO JE NA TAKVE ZAHTJEVE IZ MINISTARSTVA!

NIJE ODGOVORIO DA BI MOGAO BITI ČLAN KOMISIJE (SA JOŠ DVA SVOJA DOKTORA) I U TOM RAZDOBLJU NEODGOVARANJA IZABRAO SVOJU DOKTORICU S MANJIM ZNANSTVENIM ZVANJEM I MANJIM BROJEM RADOVA OD MOJE KĆERKE, A PRI TOME SE POZIVAO NA ONO O ČEMU JE ŽALBA KOJU NIJE HTIO RIJEŠITI PIŠUĆI IZVJEŠĆE O MOJOJ KĆERKI. NEMOTRALNO DA NE MOŽE BITI NEMORALNIJE!

ZATO MENE POSEBNO ZANIMA HOĆE LI NA ZAGREBAČKOM SVEUČILIŠTU BITI IZABRAN TAKO NEMORALAN ČOVJEK.

AKO SE TO DOGODI, MENE ĆE BITI SRAMOTA DA SE NA MOJIM ZNANSTVENIM RADOVIMA I MONOGRAFIJAMA SPOMINJE ZAGREBAČKO SVEUČILIŠTE.

SREĆOM I UMIROVLJENJE JE OVE GODINE, PA MI NE TREBA NI ONO PROFESOR EMERITUS (KAO AKADEMIK IMAM PRAVO) JER BI TO ZNAČILO DA SAM I DALJE NA ZAGREBAČKOM SVEUČILIŠTU. S TAKOVIM REKTOROM – NE HVALA!

 

ZAHVALA PREDSJEDNICI 2.

 

Nisam se samo ja zahvalio predsjednici. Evo još jedne koju sam dobio:

„KGK zapravo treba pohvaliti i zahvaliti joj što je javno priznala da u politici NIKAKVO značenje i NIKAKAV utjecaj NEMA NAROD - nego ONI, tj. njezini nalogodavci i gospodari, koji su (iz USambasade - hrvatski: VeleUSranstva!) nju i Vučića "povukli za uši" i dali im zadaću koji trebaju odraditi, kako bi se što prije Uspostavio "Region", tj. Balkanska regija, kao subregija EU u sklopu Novog svjetskog poretka.

Dok traje taj tragični SHOW, u našemu narodu - koji UBRZANO IZUMIRE! - odvija se još tragičnije sudjelovanje intelektualaca i crkvenjaka u toj podvaljenoj predstavi... a o najvažnijoj temi i tragediji, tj. o DEMOGRAFSKOJ (i 'klerografskoj' - asocijacija na Bendin "trahison des clercs" = izdaja intelektualaca!) KATASTROFI

nitko ni riječi...! Bože, čuvaj Hrvatski narod!“

Mislim ipak da se u brojnim komentarima kad nepodobnih tekstova koji brzo nestaju s portal itekako spominju ONIJ

U svojim komentarima sam zaboravio spomenuti vam dvije stvari:

1.  Kada su udovice govorile o njenoj podjeli Hrvata na rubne  i one druge – većinu zapravo je ponovila bolje reći usavršila čuvenu podjelu na poštenu inteligenciju i one druge tako omiljenu podjelu u komunističkom vremenu.

2.  Osobno mi je bilo drago vidjeti je u Lisinskom. Mislio sam da je ono na rukavu izvezla da se osokoli otići tamo jer se bojala doći tamo kad je tamo bila Komemoracija generalu Praljku.

Većina komentatora i dalje piše o sramotnom ponašanju političara (koji nisu suverenisti) i crkve (kardinala):

https://narod.hr/hrvatska/nino-raspudic-predsjednicina-bajka-vucicu

https://kamenjar.com/ivan-hrstic-hvala-vucicu-sto-se-nije-ispricao/

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/vucic-je-bastinik-velikosrpske-politike-1132441/

https://direktno.hr/direkt/bulj-kod-bujanca-opisao-susret-s-vucicem-skinuo-sam-kapuljacu-zbog-snajperista-113326/

http://dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/9455-15-minuta-masakra-na-pantovcaku

http://www.maxportal.hr/kolumne/pero-kovacevic-otkrio-sam-i-jednu-dobru-stvar-iz-vuciceva-posjeta-hrvatskoj/

Ima i onih koji Predsjednici pomažu izvuči se iz tog blata:

https://kamenjar.com/kolinda-grabar-kitarovic-postupila-je-drzavnicki-i-patriotski/

Očekujmo javljanja i daljih davanja podrške. Tom potrebom za takvim podrškama još više se otkriva sramota.

 

Nepoželjno pismo prof. Šeparovića je objavljeno na:

http://dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/9487-predsjednica-tesko-uvrijedila-zrtve

Povodom gostovanja Vučića u mojoj Domovini

Nevenka Nekić

Jesam li ja nevaljali marginalac, rubni kvaritelj dobre političke „agende“ (o, koliko mi se gadi ovaj izraz!), tvrdoglavi i ustrajni ognjištar, dio one mase i marve koja se može zgaziti u svakom trenutku kad zasmeta političarima? Trebam li se vrijeđati kad mi netko pokaže prstom moje mjesto u šutljivoj gomili, kaže na lukavi način marš!, ili se po savjesti kao intelektualac moram priključiti udovicama iz Domovinskoga rata, hosovcima, braniteljima, udrugama poput „Hrvatske bašćine“, Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta, generala, mnoštvu malih izgubljenih ljudi čiji se glas, kao iz zaklanoga pijetlova grla, promuklo orio u snježnom danu na Jelačićevu trgu kobnoga 12. veljače 2018. godine? A trebali smo biti na Markovom trgu gdje su nam zabranili prilaz. Stojim tako na žici i gledam Markovu crkvu kao i onoga dana 10. prosinca 1988. kad smo prvi puta u komunizmu stajali nas tridesetak i tražili pravdu, slobodu kretanja, putovnice, pa su nas okružili milicajci, ali nas nisu otjerali. Osjećali su da je njihovo pri kraju, postali su mekši, uvlačili pandže, nosili na kapama i rukavima crvenu zvijezdu koja će nas uskoro krvavo razapeti. Govorili su i pisali srpskom ćirilicom koja nam je i ovoga puta ponuđena pa i pohvaljena, samo mi, podli Hrvati, rubni beznačajnici, ne shvaćamo što nam je ona donijela.

udovice hrvatskih branitelja

Foto: Arhiva HŽD / J. Lučić

Ne govorim ja o našoj tradicionalnoj hrvatskoj ćirilici, bosančici i kako se sve ne zove, ta nas je stoljećima spašavala, nego o onoj koja je s nekoliko stotina tenkova okružila moj Vukovar i sravnila ga sa zemljom, a onda se prihvatila posla klanja i mučenja, odvođenja u logore, rezanja tijela i tajno zakopavala razne dijelove na razna mjesta. O tome sam pisala više puta. Takvu su sudbinu doživjeli ne samo Vukovar, nego nekoliko stotina manjih ili većih mjesta u Hrvatskoj. I to nije prvi puta. Treba staviti konačno, dragi kolege povjesničari, na vagu sve utege koje su nam donijeli braća Srbi od 1918. godine, od onoga dana pokolja na Jelačić placu, pa do 1990. Ne ću nabrajati sve, bilo bi nemoguće. Samo jedna signantna slika: na čelu svojih „solunaša“ ulazi u Vukovar 1918. s nekakvim činom Simović (onaj isti iz 1941.) i u roku dva-tri dana pobiju hrvatske viđenije i obrazovane Vukovarce. Zabilježeno je to, zabilježeno, samo nitko ne spominje. Sjajni plan bio je osmišljen još prije toga gusko-maglenoga ulaska u nečiju kraljevinu koja postoji i sada u glavama istih onih koji su tri puta u jednom stoljeću skidali hrvatske glave, a sada to čine u kazalištima i zamjenjuju nam ih svinjskim pa onda likvidiraju metkom u potiljak. I ne samo da nam uprizoruju vlastitu smrt, dovode se u zemlju hrvatsku čudesni nabubreni baruni minhauzeni koji nas opet po tko zna koji put lažu i škartirajući stari papir podmeću besmislene ili možda vrlo smislene? pljesnive papirine, ali ne i podatke o Vukovarskoj bolnici iz 1991., Ovčari, Veleprometu, srbijanskim logorima itd..itd… Mi mirno slušamo kako su tu u tim zapisima podatci o TRI!!! mrtva Hrvata iz njihovih logora, koji se inače ne priznaju, ali, kaže minhauzen, ne znaju im se grobišta jer su dijelovi tijela razmješteni (bar se tako nekako izrazio)!

Nisu se promijenili ni oni ni mi. Mi smo čudesno pobijedili u krvavom ratu ali nismo učinili ni jednu gestu odmazde za ubijene, zapaljene i srušene kuće, crkve, opljačkano umjetničko blago niti zatražili ratnu odštetu. Ni naši Vukovarci nisu dobili ratnu odštetu- sagradili su im male kućice bez elementarnih potreba- struje, vode itd.

Mi rubni i smetajući elementi izašli smo na prosvjed ne zato jer smo glupi i nesvjesni da se mora početi razgovor o dugovima Srbije prema Hrvatskoj, nego zato jer osoba koja je dovedena u Hrvatsku da to provede, nije promijenila svoj četnički habitus ni za dlaku. Ista retorika i želja za dominacijom velikosrpskoga lobija na tuđem, samo umotana u ljigavi celofan. Netko je u gnjevu, a sigurno s razlogom, napisao lažeš konju. Zaista nepotrebno. Dobro je komentirao minhauzen- konj je plemenita životinja i ne zna lagati. Točno. Ali nije se osvrnuo na riječ LAŽ. Čak niječe svoj vlastiti filmirani nastup iz 1995. kad je bio mlad i nije ništa znao, kao što ni sada ništa ne zna o hrvatskoj naravi i povijesti.

Nas marginalce boli da naša garda salutira bivšem agresoru, da se ponižava pred onim koji bi, da samo smije, opet sa svojim manjim minhauzenima, upalio onih 600 i nešto tenkova kad bi bio siguran da će doći do srpske granice koju svi oni nose u kraljevskim aleksandrovskim lubanjama. Treba razgovarati, guraju velike sile, znamo i mida treba, ali ne s ovim likovima koji su pristigli. Na konferenciji za tisak odobrena su pitanja: tri osobe srpske nacionalnosti i jedna hrvatske! Ma vidi ti protokola! Vapaji za poboljšanjem položaja Srba u Hrvatskoj zaista su prevršili mjeru: ne samo da imaju sve moguće forume, vijeća, stranke, ne samo da sudjeluju u vlasti kao zastupnici i ministri, čak i u izvršnoj na razinama koje nisu nevažne, ne samo da imaju zagarantirana mjesta u Saboru RH, ne samo da ih ima u SDP u povećoj prevagi, ne samo da im se izgradile kuće koje oni sada trže za dobre novce, ne samo da ih se ne može maknuti iz državnih stanova koji stoje prazni već četvrt stoljeća, ne samo da dobivaju po lexpupiensis velike svote u tzv. nevladinim udrugama, ne samo da nas mogu vrijeđati na svim razinama po volji… već treba još, još, treba hrvatskom narodu pokazati tko je gospodar opet i opet na ovom komadiću zemlje, tko može dobiti dvoranu Lisinski (Hrvatsko nacionalno etičko sudište više ne može!) u kojoj je izrečeno puno riječi koje su dim i uvreda. Nitko ne misli da treba smanjiti prava, ali kad izgovoriš rečenicu da je Hrvatska srpska domovina, reci i ono i, domovina hrvatskoga naroda i srpske manjine. Nedostaje taj i, tim više jer smo mi marginalci, rubni klatež koji se usudio zavapiti nad minhauzenovskim govorima, ismijani, poniženi i na neki način do temelja razvlašćeni.

Svi nabrojani Srbi koji su u 19. stoljeću živjeli u Hrvatskoj i bili istaknuti djelatnici, pristali su uz hrvatski narod, dijelili s njim sudbinu, pisali pjesme u čast hrvatskom narodu, postavljali predstave u HNK u slavu hrvatskom narodu, a iz dalekih destinacija slali poruke da su rodom Srbi, ali da im je Hrvatska domovina. A Zmaj Jova Jovanović napisao je u svojoj čestitosti najljepšu pjesmu u slavu hrvatskoga poštenja. Takvih u dvadesetom stoljeću i danas – nema.

Da je došao netko iz Srbije koji nije sudjelovao u agresiji ni riječju ni djelom, netko tko je poznat po europejstvu i tko zna priznati da su onomad stigli osvajati, pljačkati i ubijati, netko tko bi se pokajao i zatražio oprost, netko kao Brandt koji je klečao na mjestu njemačkih zločina, a ovaj bi trebao sukladno vremenu o kojem govorimo klečati na Ovčari, bar, onda bi naš prosvjed možda bio nepotreban. Ima li takvih u Srbiji? Možda ima. Ali ne na vlasti.

Ne dopuštam da me itko svrstava u rubne remetilačke faktore mudre i racionalne hrvatske politike koju trebaju voditi samo političari jer su naglo postali državnici! Ne, vi političari trebate pitati mene kakvu ćete politiku voditi, pitati sve one koji su bili na protestu ili ostali kao nijema većina u svojim kućama. Vi niste državnici, državnici su bili Ivan Mažuranić, Ante Starčević, Stipica Radić, Franjo Tuđman. Imali su znanja koje vama nedostaje, imali su racija dovoljno i u skladnom omjeru sa srcem i strašću. Ante Starčević jest Otac Domovine, jer njegovo srce nije izdržalo nasilje nad Hrvatskom, sramotu koju su donijeli nagodbama i on je posijedio u jednoj jedinoj noći. To je znao svaki moj učenik Nadbiskupske klasične gimnazije.Ti moji učenici su danas na čelu one Crkve koja brani i vodi hrvatski narod. Zato ih napadaju, pokušavaju likvidirati, a činili su to i u vrijeme Domovinskoga rata. Biskupu Vladi Košiću su priredili zasjedu u Hrastovici, značajnom mjestu pokraj Petrinje, gdje je svojedobno održao jedan od prvih govora Stipica Radić. Njega su uspjeli ubiti.

O, kako sramotno je bilo vidjeti srbijansku zastavuna hotelu Dubrovnik, onu istu koja je vihorila u Domovinskom ratu nad pobijenim žrtvama diljem Hrvatske…Vihorila je i 12. veljače 2018. nad glavama nas koji nismo marginalci, koji smo branitelji, ratne udovice, hosovci, obični ljudi od kojih je svaki imao strast i ljubav za Hrvatsku, kao i talog mračnih sjećanja na još uvijek neizbrisive užase. A minhauzen izmjenjuje s domaćinima udvorničke smiješke.

Nevenka Nekić

Poštovani,

Link na izvrsnu emisiju Zoom na Z1. Razgovor s Tomislavom Sunićem i Antunom Babićem. Tema: posjet Vučića i hrvatska diplomacija.

 

https://www.youtube.com/watch?v=_o_HJXFrdV8&feature=youtu.be LINK ZA EMISIJU

ZOOM ZAGREB - Hrvatska diplomacija u svjetlu (ili tami) Z1 TELEVIZIJA14.02.2018

ZOOM ZAGREB - Hrvatska diplomacija u svjetlu (ili tami) Z1 TELEVIZIJA14.02.2018

www.youtube.com

Tomislav Radnić

Urednik informativnog programa Z1 televizije

Zarko MaricSnježna oluja, medijski reflektori, umišljeni Aleksandar i Kolinda kao kralj i kraljica Balkana, prosvjedi pod vodstvom udovica hrvatskih branitelja, mali folkloraš Marko iz Gvozda koji nije znao ili nije htio reći tko mu je došao u posjet, dernek u dvorani Sv. Save, koji ćirilićni naziv je toga dana lebdio iznad dvorane Vatroslav Lisinski, pritužbe na Vučićev posjet i iz Hrvatskog novinarskog društva i sličnih jugoljevičarskih struktura i pojedinaca, zato što je srbovao previše otvoreno a ne sofisticirano kao oni, nekorištenje u ovakvim prilikama istraživačkog rada novinara Jutarnjeg lista, objavljenog preko dvije stranice u spomenutom glasilu prije dvije godine, gdje se vidjelo crno na bijelo da ama baš nitko iz Vučićeve bliže i šire obitelji, iz njegovog sela kod Bugojna, u NDH nije stradao, na TV Bujici više puta puštana izjava saborskog zastupnika generala Glasnovića „ Lažeš ko Srbin“, zbog čega se urednik Bujanec zbog toga ispričao poštenim Srbima koji ne lažu, što njihov književnik Dobrica Ćosić nikada nije učinio, nego ih je u povijest književnosti sve od reda uveo kao lažove.- Mi Srbi lažemo, lažemo, lažemo...

Sve je to iza nas. Vučić je već u Beogradu. U uvjetima;balkanskih, evropskih i svjetskih preslagivanja i naoružavanja, ne samo umišljenog Erdogana Sulejmanom Veličanstvenim nego i njegovom velikom moći, realnosti balkanskih država koje su sve uvedene u gruntovnice i čiji vlasnički listovi su njihova svetinja, i Srbija se s tim treba pomiriti.

Srbi baš ovih dana 15.2. slave svoj dan državnosti kada su se oslobodili od otomanskog okupatora i obnovili svoju državu-Karađorđe-Miloš Obrenović itd.

udovice hrvatskih branitelja Zagreb Zapamtite Vukovar

Foto: arhiva HŽD/ J. Lučić

 

Eh da su tada bili pametni, pošteni i vrijedni mogli su svoju obnovljenu zakonitu prizemnicu, povratkom sa zapada dijela svoje dijaspore, kao što to danas čine Izrael, Irska i slično dizati na katove, i od nje praviti Švicarsku. No ne. Oni se preko svojih Karadžića, Garašanina, Pašića itd...odlučuju na bespravnu gradnju po tuđim zemljama, koja bespravna gradnja kad tad dođe na naplatu. Evo kako je to pisac ovih redaka vidio umjetnički.

Jednog vrućeg književnoga petka, Maksimović Desanka je rekla. Ev umret ću al neću saznati jel Dubrovnik srpski il' hrvatski. Jednog Ivu muče slične stvari, ponaša se ko orjunaš pravi. Vazda nekvu jugočorbu vari. Proklet bio tko ju zapržio, Ante Trumbić i Frano Supilo, Starčević je za njih seljak bio. I Srbi se čorbom otrovali, svoju kuću zbog nje zapustili. Danas im je mala prizemnica, a mogla je biti trokatnica. Nek' proklinju Pašića i Vuka,zbog njihovog jugočorbaluka. Nek proklinju Versaj i masone i njihove interesne zone. Nek' proklinju i kralja i SANU što stvoriše i Antu i Vranu. Neka svima sada kunu majke što im daše sve do Karavanke. Nek' proklinju tu pohlepu ružnu i pjevaju sada pjesmu tužnu. Žali Bože i truda i znoja, oj Kosovo srpska zemlja moja. Ne znam gde je zapadna granica, znam za reke Ibar i Bistrica. Zove Miloš i car Lazar sveti, gde si rođen tamo trebaš mreti. Hrvaćane pola brata moga, oj Turčine Alaha ti tvoga.

Žarko Marić

 

"Iznenađeni smo i duboko povrijeđeni vašom izjavom o skupinama s ruba političkog spektra. Grubo ste uvrijedili nas udovice, sve hrvatske braniteljice i branitelje, stradalnike rata kao i sve one kojima su u srcu interesi RH.

O vrijeđanju i govoru mržnje, narušavanju javnog reda o kojem govorite, ničega od toga nije bilo na našem dostojanstvenom i mirnom okupljanju.

 

udovice hrvatskih branitelja Zagreb

Foto: arhiva HŽD/ J. Lučić

O vašem gostu iznesene su samo neprijeporne činjenice, na to moramo ukazivati zbog onih zbog čije su se politike ugasili mnogi životi", stoji u otvorenom pismu.

 "Sramotno je govoriti o nama kao o ljudima s ruba političkog spektra, o nama koji ne pripadamo ni jednom dijelu političkog spektra, naša jedina stranka je Hrvatska.
Kako ne govorite o govoru mržnje koja dolazi iz Srbije, s vrha države, od najbližih Vučićevih suradnika, politike utemeljene na velikosrpskoj politici i onoj izreci "Bit će mesa klat ćemo Hrvate", dio je pisma udovica.

"Mi smo u puno navrata naglašavali da smo za mir i dijalog, ali kako razgovarati s nepokajanim zločincem, koji se nije ni malo odmaknuo od ideja koje su nam uzrokovale toliko zla", upitala se.

"Niste uočili kako se ovdje radi i o poznajućoj agresiji, o zloćudnoj pripremi nekog budućeg rata", dodaju.

Predsjednicu Grabar Kitarović u pismu su prozvali da krši Ustav jer dijeli građane na rubne i elitne: "Tko je po vama elita? Dezerteri, izdajnici nacionalnih interesa, utajivači poreza, lažni humanitarci...?"

"Neshvatljivo je da s takvim prezirom govorite o ljudima koji su vam omogućili vaš status. Vi ste vrhovna zapovjednica, a odrekli ste se svoje vojske koja je pobijedila. Ovako se nisu odnosili prema svojoj vojsci ni oni koji su gubili ratove."

"Duboko ste nas povrijedili i duboko produbili naše nezacjeljive rane", stoji u pismu kojeg je na konferenciji za novinare pročitala Bartolić.

"Od vas ubuduće očekujemo odgovornu i ozbiljnu politiku kojoj će na prvom mjestu biti hrvatski interesi", zaključili su.

Udovice smatraju da posjet Vučića Hrvatskoj nije polučio pozitivne rezultate, a očito je da za njega predsjednica nije bila spremna. Vučić je donio podatke o samo tri nestale osobe, pa bi se takvim tempom sudbina tih ljudi riješila tek za 100 godina, rečeno je na konferenciji.

Udovice su navele da čekaju tri godine da ih predsjednica primi na Pantovčaku, ali da nakon ovog ne žele ići tamo, ali, poručile su, predsjednica ih može posjetiti u njihovim prostorijama.