Ratni zločini '91-'95 u BiH

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/243123/Default.aspx

Stručnjaci za identifikaciju žrtava iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni do sada su uspjeli identificirati stotinu od gotovo četiri stotine ubijenih čija su tijela ondje pokopana, potvrđeno je u petak iz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine koje istražuje taj ratni zločin.
Prijedor masovna grobnica
U grobnici otkrivenoj 2013. godine kod rudnika Tomašica do sada su pronađeni posmrtni ostaci 395 žrtava.

Istraga je dosad utvrdila da je riječ o Bošnjacima i Hrvatima sa šireg područja prijedorske općine koje su policijske i vojne snage bosanskih Srba ubile na samom počatku rata u BiH 1992. godine.

Njihova su tijela potom dovezena do rudnika Tomašica i pokopana, a grobnica je ostala skrivena više od dvadeset godina.

Iskapanja su počela u lipnju 2013., a tužiteljstvo BiH ističe da se intenzivno radi kako bi se proces što brže okončao.

Identifikacija žrtva provodi se usporedbom analiza DNK uzoraka s tijela žrtava s onima prikupljenim iz uzoraka krvi živih srodnika, a cijeli proces pomaže Međunarodno povjerenstvo za nestale osobe (ICMP).

Uporedo s procesom identifikacije, tužiteljstvo i policija prikupljaju dokaze i razgovaraju sa svjedocima zločina i obiteljima žrtava u svrhu suđenja odgovornima za taj ratni zločin.

Iz Tužiteljstva BiH ističu da se trenutačno istražuju još neke lokacije za koje se pretpostavlja da bi mogle skrivati masovne grobnice na području općine Prijedor iz koje su srpske snage tijekom rata protjerale više od 50 tisuća Bošnjaka i Hrvata, a na tisuće su zatočili i ubili.

Do otkrivanja masovne grobnice Tomašica oko 1200 osoba nesrpske nacionalnsoti s područja Prijedora bilo je na popisu nestalih. Tijekom rata u BiH nestalo je oko 30 tisuća osoba. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci njih oko 23 tisuće, a još se traga za oko 7 tisuća nestalih.

(H)
FOTO: Ilustracija / CROPIX

Enes Handžić -18 maj 2011 
Sud BiH prihvatio je sporazum o priznanju krivice koji je sa Tužilaštvom BiH postigao Enes Handžić, a izricanje presude zakazano je za srijedu, 25. maja 2011.


Radio Justice Report

Sporazumom je predviđeno da Handžiću bude izrečeno između pet i deset godina zatvora za zločine nad hrvatskim stanovništvom u Bugojnu.

“Razlozi zbog kojih je predložen ovaj raspon kazne, koji je i ispod deset godina, odnosno ispod minimalne zaprijećene kazne je kooperativnost optuženog, pronalazak kostiju nestalih, spremnost optuženog ne samo da se javno izvine, nego i da svjedoči u svim predmetima koje vodi Tužiteljstvo, a znamo da ih ima mnogo”, rekla je Slavica Terzić, tužiteljica Tužilaštva BiH.

Terzić je kazala da je zahvaljujući informacijama koje je dao optuženi danas počela ekshumacija na lokalitetu Ivandića kuća kod Bugojna i da je potvrđeno da su pronađene ljudske kosti.

Tužilaštvo je ispunilo i dodatne uslove koje je zatražilo Sudsko vijeće, a koji se odnose na ekshumaciju, sastanak sa porodicama nestalih, koji su, prema riječima Terzićeve, naveli da im je najvažnije da dođu do ostataka svojih najbližih, a da odluku o kazni ostavljaju sudu.  

“U zapečaćenoj koverti smo dostavili i izjavu zaštićenog svjedoka do kojeg smo došli u fazi pregovaranja. On nam je detaljno opisao način rada u tom ratnom periodu, kako su iznesena tijela na Ivandića kuće i zapaljena”, rekla je Terzićeva.

Handžić je sporazumom prihvatio odgovornost po svim tačkama izmijenjene optužnice, koja ga tereti za slanje hrvatskih zatvorenika na kopanje rovova i nepreduzimanje istragaprotiv pripadnika vojne policije što su učestvovali u fizičkom zlostavljanju i ubistvima Hrvata, koji su bili zatvoreni u većem broju objekata u Bugojnu. 

Odbrana je istakla da je vijest o pronalasku posmrtnih ostataka imala veoma pozitivan odjek, a da je priznanjem krivice optuženi dao doprinos da se efikasnije dođe do istine.  

“Naročito je bitno da je optuženi doprinio otkrivanju istine i da je priznao šta je zaista uradio. (...) Optuženi se u vrijeme rata našao na toj funkciji na kojoj se nije snašao. Ovako veliki raspon kazne dali smo kako bi sudu ostavili prostor za ocjenu, a mi predlažemo da ona bude bliža minimumu”, rekao je Fahrija Karkin, branilac optuženog Handžića.

Handžić, koji je tokom rata bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije Republike BiH (ARBiH), izrazio je žaljenje i duboko kajanje zbog svega što se dogodilo.“Nastojao sam da olakšam situaciju i sebi i drugima. Sada mi je spao teret svih dešavanja i kao čovjek mogu da nastavim život sa sankcijom koja mi bude izrečena”, rekao je Handžić.   

Handžiću je prije više od tri godine počelo suđenje za zločine nad hrvatskih stanovništvom, zajedno sa Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Senadom Dautovićem. Prema optužnici, Gasal je bio upravnik logora na stadionu “Iskra”, Kukavica komandir obezbjeđenja logora, a Dautović načelnik policije u Bugojnu i komandant Objedinjene komande.

Nakon priznanja krivice postupak protiv Handžića je razdvojen u odnosu na ostale optužene.

Predsjedništvo općine Bugojno: Likvidirati ekstremni dio zarobljenika vojnika
Bugojno, 08.03.2011.

“Likvidirati ekstremni dio zarobljenika vojnika” – ovo stoji u zapisniku sa 15. izvanredne sjednice ratnog Predsjedništva općtine Bugojno koja je održana 22. srpnja 1993. godine.

U istim bilješkama se navodi da službeno ne smiju imati civilnih zarobljenika, a odmah ispod pod šifrom “tajno” da se likvidira ekstremni dio zarobljenika vojnika.

Zapisnik koji je u posjedu “Nezavisnih” vodio je Dževad Mlaćo, predsjednik ratnog Predsjedništva općine Bugojno, a na sjednici osim njega bili su prisutni Mlivo (Uzeir Mlivo, predsjednik Izvršnog odbora općine Bugojno), Meša (Mesud Duvnjak), Jeleč (Abdulah Jeleč), Dautović (Senad Dautović) i Ismet Duvnjak.

Na dnevnom redu ove sjednice našla se samo jedna točka i to pod nazivom “Informacija o vojnoj situaciji na našem terenu i u okviru toga naši prioritetni zadaci”.

Iz vođenih zabilješki može se zaključiti da su sudionici sastanka konstatirali da je urađen ogroman posao te da su sve tri jedinice HVO-a razbijene te da je moral vojnika Armije BiH na izuzetno visokoj razini. Isto tako na sjednici se konstatira da se mjesna zajednica Vesela pokazala kao najpasivnija – “neće komšija na komšiju”, napisano je u zapisniku.

“Sa HVO-om nema pregovora osim razmjene poginulih i teških ranjenika. Inače HVO treba uništiti što je stav s više instance. HVO je napustio sve linije prema četnicima koje smo mi odmah zaposjeli”, jedna je od bilješki Dževada Mlaće koji je nedavno vraćen na mjesto profesora matematike u bugojanskoj Gimnaziji gdje je, kako mnogi tvrde, mučio zarobljenike.

U bilješkama isto tako se navodi da je uočena suradnja HVO-a i četnika kroz zajedničko granatiranje.

U Udruženju obitelji poginulih i nestalih branitelja Domovinskog rata općine Bugojno kažu da to što stoji u dnevniku da je to tako te da se i poslije više od 17 godina ne zna sudbina nestalih Hrvata.

U ovom Udruženju tragaju za 22 Hrvata koji su nestali prije raspuštanja logora formiranog na stadionu NK Iskra u Bugojnu te da je skoro 300 pripadnika HVO-a bilo u logorima dok je blizu 2.000 Hrvata zatvarano u toku sukoba.

“Tko je odgovoran, utvrdit će Sud BiH, a ljudi koji su bili u ratnom Predsjedništvu vrlo dobro su znali što se radilo i to tvrdimo”, kažu u ovom udruženju.

Ranije su članovi ovog udruženja optužili Mlaću da zna ali da skriva mjesta gdje se nalaze tijela nestalih vojnika.

Tijekom suđenja bugojanskoj četvorki Mlaćo se pojavio kao svjedok odbrane rekavši tužiteljici Slavici Terzić da se ne sjeća kako i tko mu je rekao taj monstruozni tekst.Bugojansku četvorku čine Nisvet Gasalo, Musijab Kukavica, Enes Handžić i Senad Dautović, a terete se za ratne zločine nad zarobljenim vojnicima, civilima i ranjenicima hrvatske nacionalnosti tijekom sukoba Armije RBiH i HVO-a u Bugojnu od jula 1993. do marta 1994. godine.

U optužnici se navodi da su Gasalo, kao upravnik i Kukavica, kao zapovjednik straže bili odgovorni za funkcioniranje logora na stadionu Iskre u kojem je u nehumanim uvjetima bilo zarobljeno oko 300 Hrvata civila, dok se Handžić, bivši pomoćnik načelnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH i Dautović, kao nekadašnji načelnik Stanice javne sigurnosti Bugojno, terete za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.

Prisutni na izvanrednoj sjednici ratnog Predsjedništva općine Bugojno (izvor www.hic.hr)

Mesud DUVNJAK – Kao javni tužilac u Bugojnu, od 1993. provodio je istražne radnje nad zatvorenim Hrvatima primjenjujući prisilu “zlostavljanja i uopće sve moguće torture”.

Senad DAUTOVIĆ, pripadnik MUP-a Bugojno. Tokom 1993. zapovijedao je jedinicom čiji su se pripadnici iživljavali nad zatvorenim Hrvatima. Osobno je odgovoran za nasilnu smrt Hrvata Nike Grabovca.

Abdulah JELEČ, iz Bugojna. Tijekom 1993. bio je zapovjednik jedne od jedinica Armije BiH. Odgovoran je za uhićenje i nestanak 26 Hrvata iz Bugojna i za ubojstva većeg broja hrvatskih civila u selu Gračanica, krajem srpnja 1993. godine.

Dževad MLAĆO – Tokom 1993/1996. bio je predsjednik ratnog Predsjedništva općine Bugojno. Izravno odgovoran za zločine počinjene tijekom 1993-1996. od strane pripadnika Armije RBiH nad zarobljenim Hrvatima u Bugojnu. Zakleti je neprijatelj Hrvata i protivnik svakog suživota između Hrvata i Muslimana. Odgovoran za uhićenje i nestanak 26 Hrvata iz Bugojna.

Uzeir MLIVO, iz Sandžaka (Srbija). – Tokom 1993/1994. bio je član ratnog Predsjedništva općine Bugojno.

M. Landeka - Slobodna Dalmacija

Handžić: Povjerljiv dokument odgodio sporazum

Enes Handžić - 11 maj 2011.

Sud BiH odgodio je donošenje odluke o sporazumu o priznanju krivice, koji je s Tužilaštvom BiH postigao Enes Handžić, kako bi dodatno razmotrio određena pitanja, kao i zbog najnovijeg dokumenta koji je dostavljen Sudskom vijeću.

Radio "Justice Report

Postoji još pitanja koje Vijeće želi da postavi, s obzirom na dokaze koje je uložilo Tužilaštvo, kao i na izjavu optuženog. Osim toga, od Tužilaštva smo dobili povjerljiv dokument, koji je vrlo interesantan i koji može bitno uticati na odluku koju treba da donesemo”, objasnio je sudija Davorin Jukić, koji predsjedava Sudskim vijećem.Sporazum o priznanju krivice, kojim je za Handžića predložena kazna zatvora od pet do deset godina za zločine u Bugojnu 1993. godine, razmotren je 4. maja ove godine.

Detalji sporazuma nisu poznati pošto je ročište bilo zatvoreno za javnost, ali je prema izmijenjenoj optužnici, Handžić odgovoran za slanje hrvatskih zatvorenika na kopanje rovova i nepreduzimanje istragaprotiv pripadnika vojne policije koji su učestvovali u fizičkom zlostavljanju i ubistvima zatvorenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Handžić je, kako se navodi u optužnici, kao pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije Republike BiH (ARBiH), bio nadređen vojnoj policiji ove brigade.

Suđenje Handžiću počelo je prije više od tri godine zajedno sa Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Senadom Dautovićem. Prema optužnici, Gasal je bio upravnik logora na stadionu “Iskra”, Kukavica komandir obezbjeđenja logora, a Dautović načelnik policije i komandant Objedinjene komande u Bugojnu. Nakon priznanja krivice, postupak protiv Handžića je razdvojen.

Novo ročište zakazano je za četvrtak, 12. maj ove godine.

U ponedjeljak se traže tijela nestalih Hrvata u Bugojnu

Institut za nestale čeka nalog Tužiteljstva BiH kako bi provjerili saznanja da se u Vrbanji nalaze tri pougljena tijela

Piše: Ana Popović

Od petka navečer policija osigurava lokaciju Livadine njive u bugojanskom naselju Vrbanja radi ekshumacije koja će se, prema riječima Sefira Baručije, glasnogovornika policijskog ravnatelja, obaviti u ponedjeljak. „Policija je zadužena osigurati lokaciju do dolaska Instituta za nestale osobe bez čijih predstavnika ekshumacija ne može početi”, kaže Baručija.

U udrugama proisteklim iz Domovinskog rata Bugojna potvrdili su nam kako su predstavnici Instituta za nestale osobe BiH kontaktirali neke od obitelji nasilno odvedenih i nestalih Hrvata iz logora u Bugojnu te im kazali kako imaju saznanja da se u Vrbanji nalaze tri pougljena tijela. Također su kazali kako će tražiti od Tužiteljstva BiH izdavanje žurnog naloga za ekshumacije koje bi mogle početi već u ponedjeljak. “Ne znam ništa o ekshumaciji u Bugojnu”, izjavila je jučer za naš list Slavica Terzić, tužiteljica u predmetu koji se pred Sudom BiH vodi protiv Enesa Handžića, bivšeg pomoćnika zapovjednika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH. Podsjetimo, Handžić je krajem travnja sklopio sporazum o priznanju krivnje s Tužiteljstvom BiH o kojemu bi se Sud trebao izjasniti 18. svibnja.

Tekst sporazuma ključan je za nastavak istrage i procesuiranja odgovornih za zločine nad bugojanskim Hrvatima u proteklom ratu. Handžić je otkrio i gdje su tijela trojice od 20 nasilno odvedenih Hrvata Jadranka Gvozdena, Perice Kovačevića i Nikice Miloša. Je li to Vrbanja, znat će se nakon ekshumacije.

Na dnu: Marko Jurišić

Bugojno: Ekshumacija završena, upitna identifikacija

 Ekshumacija posmrtnih ostataka za koje se vjeruje da pripadaju nestalim bugojanskim Hrvatima Jadranku Gvozdenu, Perici Kovačeviću i Nikici Milošu jučer je završena, a istražitelji su uspjeli pronaći još fragmenata kostiju.

Objavljeno: 21.05.2011. u 12:59

Ipak, do zatvaranja ovog broja prilikom ekshumacije bezuspješno se tragalo za zubima, koji bi uvelike olakšali identifikaciju.

"Obradili smo širu lokaciju Ivandića kuća u bugojanskom naselju Vrbanja te prosijavanjem zemlje došli do novih fragmenata kostiju, ali nismo uspjeli pronaći zube", kazao nam je Marko Jurišić, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.

Niti tokom jučerašnjeg dana nisu se uspjeli pronaći veći dijelovi tijela koji bi olakšali identifikaciju, koju će, prema svemu sudeći, biti teško izvršiti. Kako smo proteklih dana pisali, tijela bugojanskih Hrvata su više puta spaljivana te mehanički uništavana, sve u cilju kako bi identifikacija bila teža.

"Posljednjih dana izvršili smo intenzivnu pretragu većeg dijela teritorija, kako bismo bili sigurno da nam ništa nije promaknulo", istaknuo je Jurišić.

On je još jednom ponovio kako će vještak sudske medicine izabrati najbolje dijelove za laboratorijsku analizu, koju će uraditi Međunarodni institut za nestale osobe (ICMP). Tek nakon što se završi ta analiza neke stvari bi trebale biti jasnije.

"Prema onome što sada imamo, postoji realna mogućnost da se ne mogne izvršiti DNK analiza niti identifikacija posmrtnih ostataka", rekao je Jurišić.

Procesuiranje zločina

On navodi kako Institut za nestale osobe BiH nastavlja svoje radove na nekoliko lokacija u općini Bugojno, s nadom da će oni dati rezultata. Jurišić navodi kako bi, što se tiče traženje pojedinačnih i masovnih grobnica, ključnu ulogu trebalo odraditi Tužilaštvo koje treba nastaviti s procesuiranjem ratnih zločina.

"Lokacije o grobnicama znaju samo neposredni izvršitelji i njihovi nalogodavci. S obzirom da se radi o širokim prostranstvima, bez toga je gotovo nemoguće pronaći brojne nestale osobe", ustvrdio je Jurišić.

Podsjetimo, i do ostataka koji su pronađeni na lokaciji Ivandića kuća došlo se nakon što je Enes Handžić, bivši pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije RBiH, sklopio nagodbu s Tužilaštvom BiH te priznao gdje su ubijeni i pokopani Jadranko Gvozden, Perica Kovačević i Nikica Miloš.


Adminstrator stranice www.viktimologija.com.hr - preporučuje pročitati više na stranicama: http://www.uskoplje.net/portal

BUGOJNO

Hrvati spaljivani više puta da ih ne mogu identificirati

Pronađeni su više puta spaljeni posmrtni ostaci iz kojih će biti teško izolirati profil za DNK


Vecernji.hr    autor: Ana Popović/VLM
19.05.2011.   (Foto: Srećko Stipović)
 U dosadašnjoj praksi ovakvo što nismo vidjeli. Posmrtni ostaci tijela koje smo pronašli toliko su puta spaljivani da će identifikacija biti skoro nemoguća“, kazao je za naš list Marko Jurišić, direktor Instituta za nestale osobe BiH. Djelatnici Instituta jučer su, po nalogu Suda BiH, krenuli s ekshumacijama na lokalitetu Ivandića kuća u bugojanskom naselju Vrbanja.

Sitni ostaci
Prema saznanjima kojima raspolažu, na ovom bi području trebali biti posmrtni ostaci Jadranka Gvozdena, Perice Kovačevića i Nikice Miloša-Krndelja, trojice iz skupine od 20 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz bugojanskih logora tijekom protekloga rata.

„Mi smo pronašli 20-ak sitnih posmrtnih ostataka, dijelova lobanje i kostiju koji su nekoliko puta spaljivani. Prema prvim saznanjima i mišljenju Nermina Sarajlića, stručnjaka koji je s nama na terenu, iz pronađenih dijelova bit će veoma teško izolirati DNK profil neophodan za identifikaciju. Nastavljamo s ekshumacijama i idućih dana, trenutačno radimo na asanaciji terena“, objasnio nam je Jurišić.

U vrijeme kad su u Bugojnu počinjale ekshumacije, sudsko vijeće Suda BiH izjašnjavalo se o sporazumu o priznanju krivnje koji je Tužiteljstvo BiH krajem prošlog mjeseca sklopilo s Enesom Handžićem, nekadašnjim pomoćnikom zapovjednika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH. Sud je sporazum prihvatio, a o visini kazne koja se kreće u rasponu od pet do deset godina, izjasnit će se iduće srijede, 25. svibnja.

„Razlozi zbog kojih je predložen ovaj raspon kazne, koji je ispod deset godina, odnosno ispod minimalne zapriječene kazne spremnost je na suradnju koji je pokazao optuženi. Pokazala se pronalaskom kostiju nestalih, spremnošću optuženog da se javno ispriča te da svjedoči u svim predmetima koje zbog zločina nad Hrvatima u Bugojnu vodi Tužiteljstvo BiH, a puno ih je“, izjavila je Slavica Terzić, tužiteljica u ovom predmetu. Tužiteljstvo je ispunilo i dodatne uvjete koje je tražilo sudsko vijeće, a to su prije svih ekshumacija koja je počela jučer.

„U zapečaćenoj kuverti smo dostavili i izjavu zaštićenog svjedoka koji je detaljno opisuje način rada u ratnom razdoblju te kako su tijela iznesena na Ivandića kuće i spaljena“, objasnila je Terzić. Handžić je sporazumom o priznanju krivnje prihvatio odgovornost po svim točkama optužnice koja ga tereti za slanje hrvatskih zatočenika na prisilno kopanje rovova, kao i nepoduzimanje istraga protiv pripadnika Vojne policije koji su sudjelovali u zlostavljanju i ubojstvima hrvatskih zatočenika.

U udrugama proisteklim iz Domovinskog rata Bugojna od početka su inzistirali da Sud sporazum s Handžićem ne prihvati dok ne otkrije lokacije s tijelima svih 20 nestalih. Uvjereni su da ih Handžić zna, kao i da njegov iskaz može na optuženičku klupu dovesti i brojne druge predstavnike bošnjačkog političkog i vojnog vrha koji je u proteklom ratu iz Bugojna protjerao 14 tisuća Hrvata, a njih oko dvije tisuće pozatvarao u desetak logora od kojih su najzloglasniji bili „Bh banka“, „Stadion“ i „Gimnazija“.

Bugojanski Hrvati

Bugojanski Hrvati, osim pronalaska tijela nestalih, na optuženičkoj klupi prije svih žele vidjeti Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, Mensuda Duvnjaka, njegova pravnog savjetnika, ali i Tahira Granića, Uzeira Mlivu te prvog u lancu vojne odgovornosti Selmu Cikotića, bivšeg zapovjednika Operativne skupine Zapad Armije BiH i aktualnog ministra obrane BiH.

U udrugama vjeruju da će njihovu višegodišnjem izbjegavanju odgovornosti za stravične zločine, a najgori od svih je agonija koju skoro 18 godina proživljavaju obitelji 20 nasilno odvedenih logoraša, konačno doći kraj. Više puta spaliti tijelo, kažu u Institutu za nestale osobe, ima samo jedan cilj; pokušati sakriti zločin neviđen na ovim prostorima u proteklome ratu...

Više o događanjima u Bugojnu pogledajte na našem portalu smješteno na:
Bosna i Hercegovina - Ratni zločini 1991. – 1995.

Utorak, 04 Svibanj 2010

Županijski odbor HDZ BiH Središnja Bosna konsterniran je nastavkom pravosudne farse i nastavka skandaloznog postupka Sudskog vijeća Suda BiH, odjel za ratne zločine koji se vodi u predmetu počinjenog ratnog zločina nad pripadnicima HVO Bugojno, zatočenicima logora Stadion NK Iskra i civilima hrvatske nacionalnosti, a posebice prikrivanja i negiranja počinjenog ratnog zločina.

Poslije odluke Suda BIH pri ispitivanju „svjedoka“ Dževada Mlaće, predsjednika ratnog predsjedništva Bugojna, u vremenu počinjenih ratnih zločina nad Hrvatima Bugojna, pod njegovim „predsjedanjem“ da prekine svjedočenje : „dok ne dobije pravnog savjetnika koji će ga zaštititi da se pri svjedočenju ne izloži krivičnom gonjenju“. Sudsko vijeće vođeno istom „logikom“ je prekinulo ispitivanje Selme Cikotića, svjedoka obrane jednog od optuženih za zločin nad Hrvatima u Bugojnu, kako se ne bi izložio krivičnom gonjenju.

“Imajući u vidu pitanja na koja ćete odgovarati, donijeli smo odluku da vam postavimo pravnog savjetnika jer samo tako mogu biti zaštićeni vaši interesi. Iskoristili smo tu zakonsku mogućnost jer nemate pravnu naobrazbu”, kazao je Davorin Jukić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Zar poslije Mlaćinog „svedočenja“ i konstatacije iz njegovog ratnog rokovnika : “Ne smijemo imati zvanično zarobljenih civila, a tajno, ekstremni dio zarobljenih vojnika treba da se likvidira.” I priznanja Selme Cikotića, koji je tada obavljao dužnost zapovjednika Operativne grupe Zapad, čije je sjedište bilo u Bugojnu „da su ratni zarobljenici u Bugojnu povremeno bili korišteni kao “radna snaga”, a treba dodati i kao živi štitovi pri čemu su mnogi bili i ranjeni i priznanja da je znao za više lokacija logora u Bugojnu i on treba „pravnog savjetnika“.

Pitamo se koga štiti Sud BIH, Odjeljenje za ratne zločine prekidajući suđenja i dodjeljujući „pravne savjetnike“ odgovornima za počinjene ratne zločine, kako se ne bi izložili krivičnom gonjenju. Štiti li time Sud ratni zločin!? Ako jeste i on je sudionik toga istoga ratnog zločina.

Kako smo se već javnim priopćenjem obraćali Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću, Uredu Visokog predstavnika i specijalnog izaslanika Europske zajednice u BIH, gosp. Valentinu Inzku, Vijeća za implementaciju mira u BIH (PIC). Predsjedništvu i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Misiji UN u BIH te svim ostalim relevantnim domaćih i međunarodnim institucijama, od kojih nitko nije reagirao, ovaj put ;
Pozivamo Glavnog tužitelja Haaškog suda gosp. Serge Brammertz-a da prekine ovu pravosudnu farsu zbog nečinjenja i propusta, politizacije i negiranja ratnog zločina te donošenja sramnih i sramotnih odluka kao i pokretanje postupka i sankcioniranje članova Sudskog vijeća i Tužiteljstva BiH kao i žurno okončanje na pravu utemeljenog procesa.

Uvjereni da su istina i pravda dostižni, te da ratni zločin nema zastare, a u ime Istine i Pravde, koja bi rasvijetlila sudbinu odvedenih i nestalih Hrvata Bugojna ponovno očekujemo vaše odgovore.

Ako Sud žrtvama ne može dodijeliti „pravnog savjetnika“ najmanje što su zaslužili jeste PRAVDA !

Utorak, 27 Travanj 2010
http://www.hrt.hr/index

 Pojavio se tračak nade da bi zločin koji su 1993. nad Hrvatima u Bugojnu počinili Bošnjaci, mogao biti razriješen. Na suđenju u Sarajevu svjedočio je ministar obrane BiH Selmo Cikotić, u to vrijeme jedan od zapovjednika Armije BiH u srednjoj Bosni. Potvrdio je da su Hrvati iz bugojanskih logora upućivani na prisilni rad.

Sada se svi pitaju hoće li se Cikotić zbog tog priznanja s klupe za svjedoke premjestiti na optuženičku.

Zarobljavanje bugojanskih Hrvata zabilježili su Crveni križ i UN. Haški istražitelji zločin su istraživali, ali optužnica je izostala.

Sud BiH zbog tih je zločina počeo suditi četvorici bošnjačkih vojnika, ali ne i ratnom šefu Bugojna Dževadu Mlaći, iako preživjeli prstom upiru baš u njega.

Aktualni ministar obrane BiH Selmo Cikotić, u to vrijeme zapovjednik Operativne zone Armije BiH, u sudnici se pojavio kao svjedok obrane.


Da je odgovoran za zločin, Cikotić ne bi mogao proći međunarodnu provjeru koju prolaze svi visoki dužnosnici u BiH,
brani svojega ministra stranački šef Sulejman Tihić.

Obitelji pak očekuju samo istinu. Nakon 17 godina neizvjesnosti, kažu, imaju pravo znati što se dogodilo.