Link: http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=7630

Zbog likvidacije najmanje 200 hrvatskih ratnih zarobljenika 20. studenoga 1991. na Ovčari kod Vukovara jučer je na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu 14 osoba osuđeno na kazne zatvora u trajanju od 5 do 20 godina, a dvojica su oslobođena optužbi.


Krivima ih je, nakon godinu i devet mjeseci suđenja, proglasilo tročlano sudsko vijeće, na čelu sa sucem Veskom Krstajićem koji je u sudnici optuženima pročitao nepravomoćne presude. Na maksimalnih 20 godina zatvora osuđeni su zapovjednik Teritorijalne obrane Vukovara Miroljub Vujović i njegov zamjenik Stanko Vujanović, Milan Lančužanin Kameni, koji je 1991. zapovijedao dobrovoljačkom jedinicom "Leva Supoderica", Predrag Milojević Kinez, Predrag Dragović, Ivan Atanasijević Iko, Đorđe Šošić i Miroslav Đanković Đani, dok su po 15 godina dobili Vujo Zlatar, Jovica Perić i Milan Vojnović.

Predrag Madžarac osuđen je na 12 godina, a jedina žena među 16 optuženih i Vujanovićeva nevjenčana supruga Nada Kalaba na devet godina. Najmanja kazna izrečena je Goranu Mugoši zvanom Kuštro, i to pet godina jer je u špaliru pred hangarom na Ovčari uzimao novac i tukao zarobljenike koji su iste noći strijeljani pokraj unaprijed iskopane jame na obližnjem Grabovu. Marko Ljuboja i Slobodan Katić su u nedostaku dokaza oslobođeni i odmah pušteni iz pritvora.

U presudi se navodi kako su krivi što su od poslijepodneva 20. studenoga do ranih jutarnjih sati 21. studenoga 1991. na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara "vršili ubojstva, tjelesno ozljeđivali i nečovječno postupali vrijeđajući dostojanstvo" odvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane grada.

Sudac Krstajić pritom spominje i kršenje pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba koji "u tadašnjoj RH u sastavu SFRJ nije imao karakter međunarodnog", kao i nepoštivanje Ženevskih konvencija. Osuđeni su tada, kao teritorijalci i dobrovoljci, bili su u sastavu tadašnje JNA.

Sudac Krstajić pročitao je i imena 192 identificirane žrtve Ovčare, a pri izricanju presude iz beogradske je sudnice, iz staklom odvojenog prostora za optužene, udaljen Predrag Dragović jer je psovao suca. Neki optuženi mirno su slušali izricanje dugotrajnih kazni, jedni su se križali, a drugi smijali. Njihove obitelji presudu su dočekale jaucima i plačem, a zbog dobacivanja sudac im je zaprijetio udaljavanjem iz sudnice. Nitko od njih, nakon izlaska iz sudnice, nije htio razgovarati s novinarima.

Tijekom dvosatnog obrazlaganja presude sudac Krstajić je, među ostalim, rekao kako je utvrđeno da je ono što se u noći 20. studenoga 1991. dogodilo na Ovčari bilo unaprijed pripremljeno jer su svjedoci govorili o buci bagera koja se ranije tog dana čula s Grabova. Spomenuo je i da je u vrijeme odvođenja hrvatskih zarobljenika iz vukovarske bolnice zasjedala "vlada" tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, na čelu sa sadašnjim haaškim bjeguncem Goranom Hadžićem, kada je od JNA zatraženo da preda zarobljenike jer su to "najozloglašenije ustaše kojima treba suditi narod Vukovara". Sudac Krstajić ponovio je još jednom scenarij prema kojem se odigrao zločin na Ovčari, govoreći o premlaćivanju u špaliru i u hangaru na Ovčari, potom odvođenju traktorskim prikolicama u sumrak u smjeru Grabova, strijeljanju u skupinama, čija su tijela potom zakopana buldožerom. Naveo je i svjedočenja o najmanje desetak zarobljenika, zadnjoj skupini koja je na kraju likvidirana pred hangarom.

"Samo pet osoba u sudnici je reklo 'da, ja sam bio na rupi'", podsjetio je Krstajić, a među njima su i dva svjedoka suradnika - Spasoje Petković Štuka i Božo Latinović, zvani Boro Krajišnik, koji su srbijanskim istražiteljima ispričali detalje zločina 1991. na Ovčari.

Kao mjerilo za izrečene zatvorske kazne, sudac je naveo "težinu posljedica i doprinos optuženih tome", istaknuvši kako "ih ima još puno koji bi tu trebali biti".

Obitelji iz sudnice izašle sa slikama ubijenih na Ovčari

Obitelji žrtava s Ovčare, koje su od 9. ožujka pratile tijek suđenja 16 optuženih, iz beogradske sudnice u Ustaničkoj 29 nakon izricanja presude izašle su u tišini, noseći fotografije svojih najmilijih čiji su posmrtni ostaci 1996. ekshumirani iz masovne grobnice na Ovčari. - Neka im je suđeno za ono što su počinili - komentirali su. - Presuda je donekle realna, no meni to ništa ne znači jer još uvijek ne znam sudbinu svoga sina Gorana koji je odveden iz vukovarske bolnice - rekla je novinarima majka Jelena Baketa. 


Obitelji žrtava pred zgradom Specijalnog suda za ratne zločine dočekao je autobus, a iz zgrade su izašli tek kada su taj prostor napustile obitelji i rodbina optuženih. I sam tijek izricanja presude obitelji žrtava i obitelji optuženih pratile su na odvojenim galerijama. Novinarima i fotoreporterima ulazak u sudnicu nije bio omogućen, kao ni tijekom cijelog suđenja.

Nataša Kandić: Zadovoljna presudom

Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo Srbije koja je u beogradskoj sudnici zatupala obitelji žrtava Ovčare, zadovoljna je presudom. - To nisu svi koji su sudjelovali u zločinu na Ovčari, ostalo je još mnogo toga što treba razriješiti. Ali, ovo je tek prvo suđenje pred Vijećem za ratne zločine, a vjerojatno će ih biti još - izjavila je novinarima. Kandić i dalje smatra da je optužnica u slučaju Ovčara bila manjkava jer je među žrtvama bilo i civila. Najvažnije je, dodala je, to što je procesom za Ovčaru dokazano da je srpsko pravosuđe u stanju suditi za ratne zločine.

Zastupnik obitelji žrtava, odvjetnik Rajko Danilović presudu je ocijenio značajnom jer je "sud uspio rekonstrurati zločin na Ovčari nakon 14 godina". Danilović je rekao i da su se "neki izvukli od odgovornosti".


Sanja Butigan