Ratni zločini '91-'95 u RH

Popis ubijenih i nestalih mještana Široke Kule, Ličkog Osika, Ostrvice i Mušaluka

13. listopada 2011.

MJEŠTANI ŠIROKE KULE:

1.  KATE NIKŠIĆ (54 god.), ubijena 25. 9. 1991. godine u vlastitoj kući (tada je ranjen i njezin muž Mile Nikšić, koji je preživio napad i spasio se bijegom), pokopana u katoličkom groblju, grobnu su jamu kopali mještani (Hrvati) koji su nasilno odvedeni od svojih kuća i zatvoreni u Ličkom Osiku (red. br. 6, 9, 10);

2.  NIKOLA NIKŠIĆ (59 god.), ubijen početkom listopada 1991. godine, ne zna se gdje su njegovi posmrtni ostatci;

3.  ANA NIKŠIĆ (71 god.), bila je vezana uz bolesničku postelju, njezin muž Mate Nikšić je ranjen 25. 9. 1991. – naklat i nakon toga je izbjegao prema Perušiću, posmrtni ostatci pronađeni u jami „Snježnjača“ u blizini kuće, identificirana 6. 12. 2007. godine, pokopana 9. 5. 2008. godine u Širokoj Kuli;

4.  MARIJA NIKŠIĆ (89 god.), naklata 25. 9. 1991. godine, umrla od posljedica ranjavanja, pokopana u katoličkom groblju, utvrđeno grobno mjesto, ekshumacija nije vršena;

U prvoj polovici mjeseca rujna 1991. godine nasilno odvedeni, mučeni u zatvoru u Ličkom Osiku, nestali iz zatvora 13. 10. 1991. (r.br. 5-10):

5.  IVICA NIKŠIĆ (17 god.), uhvaćen i odveden u zatvor 12. 9. 1991. godine, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Širokoj Kuli 2. 7. 2005. godine; 

6. PETAR NIKŠIĆ (49 god.), otac Ivice Nikšić (r.br. 5), uhvaćen i odveden u zatvor 12. 9. 1991. godine, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Širokoj Kuli 2. 7. 2005. godine;

7. ANKA  OREŠKOVIĆ (56 god.), ne zna se gdje su njezini posmrtni ostatci;

8. ANTE OREŠKOVIĆ (54 god.), muž Anke Orešković (r.br. 7), ne zna se gdje su njegovi posmrtni ostatci;

9.  ANTE NIKŠIĆ (54 god.), uhvaćen i odveden u zatvor 14. 9. 1991. godine, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Zagrebu 2. 12. 2004. godine;

10.  JOSO NIKŠIĆ (35 god.), uhvaćen i odveden u zatvor 12. 9. 1991. godine, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Širokoj Kuli 12. 5. 2005. godine;

Ubijeni 13. 10. 1991. u dvorištu kuće Dane Oreškovića (r.br. 11-18):

11.  KATE OREŠKOVIĆ (59 god.), njezino mrtvo tijelo četnici bacili u zapaljenu štalu, prilikom ekshumacije nisu pronađeni posmrtni ostatci;

12.  MILAN OREŠKOVIĆ (61 god.), njegovo mrtvo tijelo četnici bacili u zapaljenu štalu,prilikom ekshumacije nisu pronađeni posmrtni ostatci (samo sat?);

13.  MARA OREŠKOVIĆ (80 god.), njezino mrtvo tijelo četnici bacili u zapaljenu štalu, prilikom ekshumacije nisu pronađeni posmrtni ostatci;

14.  NIKOLA OREŠKOVIĆ (54 god.), sin Mare Orešković (r.br. 13), njegovo mrtvo tijelo ostavljeno u podrumu zapaljene kuće, prilikom ekshumacije pronađeni posmrtni ostatci (manja količina kostiju), identificiran na Zavodu, pokopan u Širokoj Kuli u siječnju 1996. godine;

15.  ANKA  OREŠKOVIĆ (46 god.), žena Nikole Orešković (r.br. 14), njezino mrtvo tijelo ostavljeno u podrumu zapaljene kuće, prilikom ekshumacije pronađeni posmrtni ostatci (manja količina kostiju), identificirana na Zavodu, pokopana u Širokoj Kuli u siječnju 1996. godine;

16.  ANA OREŠKOVIĆ (61 god.), njezino mrtvo tijelo ostavljeno u podrumu zapaljene kuće, prilikom ekshumacije pronađeni posmrtni ostatci (manja količina kostiju), identificirana na Zavodu, pokopana u siječnju 1996. godine u Širokoj Kuli;

17.  VERICA NIKŠIĆ (13 god.), njezino mrtvo tijelo ostavljeno u podrumu zapaljene kuće, prilikom ekshumacije nisu pronađeni posmrtni ostatci;

18. MANDE NIKŠIĆ (51 god.), majka Verice Nikšić (r.br. 17), njezino mrtvo tijelo   ostavljeno u podrumu zapaljene kuće, prilikom ekshumacije nisu pronađeni   posmrtni ostatci;

Prilikom ekshumacije u katoličkom groblju u zajedničkoj su grobnici pronađeni (identificirani na Zavodu, pokopani u siječnju 1996. godine u Širokoj Kuli) posmrtni ostatci ubijenih staraca (r.br. 19-22):

19.  MARIJA OREŠKOVIĆ (90 god.), ubijena u vlastitoj kući 13.(?) 10. 1991. (njezino su mrtvo tijelo četnici bacili u zapaljenu štalu?);

20.  IVAN  OREŠKOVIĆ (95 god.), ubijen 14.(?) 10. 1991. u vlastitom dvorištu;

21.  ANA  NIKŠIĆ (87 god.), ubijena 13. 10. 1991. nedaleko od svoje kuće;

22.  KATE ĆAĆIĆ (78 god.), ubijena 15.(?) 10. 1991. u vlastitoj kući;

23.  MATIJA OREŠKOVIĆ (79 god.), mučena i ubijena u vlastitoj kući?, pronađeni njezini posmrtni ostatci u zaseoku Vukava u Širokoj Kuli u mjesecu listopadu 2005. godine, identificirana u Zagrebu 14. 12. 2010. godine, pokopana u Širokoj Kuli 22. 9. 2011. godine;

24.  ANA VOJVODIĆ (58 god.), nasilno odvedena 14. 10. 1991. iz svoje kuće u Širokoj Kuli, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificirana 10. 2. 2005. godine, pokopana u Širokoj Kuli 2. 7. 2005. godine;

25.  MILE  VOJVODIĆ (53 god.), muž Ane Vojvodić (r.br. 24), uhvaćen i odveden 14. 10. 1991., posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Širokoj Kuli 2. 7. 2005. godine;

Ubijeni u vlastitoj kući 16. 10. 1991. godine, njihova mrtva tijela ostavljena u zapaljenoj kući, u katoličkom groblju postoje označena grobna mjesta, ekshumacija nije vršena (r.br. 26, 27):

26.  MARICA  ŠTIMAC (58 god.);

27.  IVAN  ŠTIMAC (61 god.), muž Marice Štimac (r.br. 26);


Zatvoreni u listopadu 1991., mučeni u zatvoru i ubijeni svi članovi obitelji Rakić (osim žene Luja koja je silovana i živa zapaljena u zaseoku Serdari), istragu o tome pokrenuo rođak ubijenog Mane Rakića iz Srbije 1991. godine, speleolozi iz Beograda pretraživali jamu Golubnjača?, napravljena rekonstrukcija zločina, postoji video zapis, posmrtni ostatci četiri člana obitelji pronađeni  u jami Golubnjača I,  r.br. 28-32:

28.  MANE RAKIĆ (58 god.), po nacionalnosti Srbin, posmrtni ostatci pronađeni u „Golubnjači I“ na Ljubovu, identificiran 24. 10. 2007. godine, pokopan 26. 10. 2007. godine u Širokoj Kuli; 

29.  LUJA RAKIĆ (48 god.), žena Mane Rakića (r.br. 28), po nacionalnosti Hrvatica (? vršena eksumacija na žgarištu kuće, gdje je zapaljena, za vrijeme provođenja istrage od strane vlasti tzv. SAO Krajine);

30.  RADMILA RAKIĆ (28 god.), kćerka Luje i Mane Rakić, posmrtni ostatci pronađeni u „Golubnjači I“ na Ljubovu, identificirana 24. 10. 2007. godine, pokopana 26. 10. 2007. godine u Širokoj Kuli; 

31.  MILOVAN RAKIĆ (29 god.), sin Luje i Mane Rakić, posmrtni ostatci pronađeni u „Golubnjači I“ na Ljubovu, identificiran 24. 10. 2007. godine, pokopan 26. 10. 2007. godine u Širokoj Kuli; 

32.  DRAGAN RAKIĆ (23 god.), sin Luje i Mane Rakić, posmrtni ostatci pronađeni u „Golubnjači I“ na Ljubovu, identificiran 24. 10. 2007. godine, pokopan 26. 10. 2007. godine u Širokoj Kuli; 

Ubijen 1992. godine:

33.  PETAR NIKŠIĆ (44 god.), brat Jose Nikšića (red.br. 10), mučen (žicom mu probijali bubnjiće) i ubijen 19. 10. 1992. u vlastitoj kući, pripadnici UNPROFOR-a tijelo pokopali u katoličkom groblju, ekshumacija nije vršena na označenom grobnom mjestu;

MJEŠTANI LIČKOG OSIKA, OSTRVICE, MUŠALUKA:

Zajedno s mještanima Široke Kule zatvoreni u Ličkom Osiku, nestali iz zatvora 13. 10. 1991. (r.br. 34, 35, 36):

34.  IVAN PERKOVIĆ (58 god.) iz Urije (okolica L. Osika – okupirani dio), 16. rujna 1991. godine uhvaćen i odveden u zatvor u Lički Osik, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Ličkom Osiku 29. 6. 2005. godine;

35.  JOSIP JUKIĆ (47 god.) iz Ostrvice (okolica L. Osika – okupirani dio), u mjesecu rujnu 1991. godine nasilno odveden iz svoga stana u zatvor u Lički Osik, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 25. 11. 2004. godine, pokopan u Gospiću 2. 7. 2005. godine;

36. LUCIJA JUKIĆ (55 god.), žena Josipa Jukića (r.br. 35), u mjesecu rujnu 1991. godine nasilno odvedena iz svoga stana  u zatvor u Lički Osik, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine  u jami Golubnjača II,  identificirana 8. 6. 2005. godine, pokopana u Gospiću 2. 7.  2005. godine;

U okupiranom dijeluLičkog Osika ubijena:

37. ANA MARKOVIĆ (68 god.), zapaljena (živa?) 1995. godine u vlastitom stanu u okupiranom dijelu Ličkog Osika, pokopana u Širokoj Kuli;

Mještani Starog Ličkog Osika, Vukšića i Mušaluka (s neokupiranog područja) nestali na području Novog Ličkog Osika – okupirani dio (red. br. 38, 39, 40):

38.  MILE ZALOVIĆ (40 god.), otišao u okupirani dio Ličkog Osika, od tada mu se gubi svaki trag, ubijen 25. 8. 1991.? pokopan kod ambulante u Ličkom Osiku?, ili: bio zatvoren u Ličkom Osiku? ne zna se gdje su njegovi posmrtni ostatci;

39.  MARTIN PAVLETIĆ (49 god.), bio duševni bolesnik, pošao po svoj redoviti lijek u Ambulantu u Lički Osik (okupirani dio), nije se vratio kući, posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran 8. 6. 2005. godine, pokopan u Ličkom Osiku 2. 7. 2005. godine;

40.  NIKOLA KLOBUČAR (24 god.) iz Mušaluka, krajem mjeseca rujna ili početkom  listopada 1991. nestao na području Novog Ličkog Osika (okupirani dio), posmrtni ostatci pronađeni u mjesecu rujnu 2004. godine u jami Golubnjača II, identificiran    10. 2. 2005. godine.

OD UKUPNO 40 ŽRTAVA 30 ŽRTAVA - IDENTIFICIRANE (ILI POKOPANE), 10 SE VODI NESTALIMA:

Široka Kula – 33 žrtve (24 žrtve pokopane, 9 se vodi nestalima)
Lički Osik – 4 žrtve (3 žrtve pokopane, jedna se vodi nestalom)
Ostrvica – 2 žrtve (pokopane)
Mušaluk – 1 žrtva (identificirana)

U masovnim grobnicama (stratištima) pronađeni su i identificirani posmrtni ostatci 22 žrtve: 17 iz Široke Kule, 2 iz Ličkog Osika, 2 iz Ostrvice i jedna iz Mušaluka:

- dvorište kuće Orešković u Širokoj Kuli (ubijeno 8 mještana Široke Kule, 3 žrtve identificirane, 5 žrtava se vodi nestalima);
jama „Golubnjača I“ na Ljubovu (pronađeni posmrtni ostatci 4 žrtve iz Široke Kule, identificirane i pokopane);
jama „Golubnjača II“ na Ljubovu (pronađeni posmrtni ostatci 12 osoba: 11 žrtava identificirano – 6 iz Široke Kule, 2 iz Ličkog Osika, 2 iz Ostrvice i jedna iz Mušaluka);
katoličko groblje u Širokoj Kuli (pronađeni i identificirani posmrtni ostatci 4 starije osobe – svi su ubijeni u svojim dvorištima ili u blizini kuće u Širokoj Kuli).

Pojedinačne grobnice (ukupno 8 žrtava):

6 žrtava ubijeno u vlastitom dvorištu, kući ili stanu (od toga 5 u Širokoj Kuli) i pokopano u katoličkom groblju u Širokoj Kuli (ekshumacija nije vršena);
jama „Snježnjača“ u Širokoj Kuli (pronađena 1 žrtva iz Široke Kule, identificirana i pokopana);
- u zaseoku Vukava u Širokoj Kuli (pronađena 1 žrtva iz Široke Kule, identificirana i pokopana);

Nestalima se još vodi 9 mještana Široke Kule i jedna osoba iz Ličkog Osika.

04.08.2011., četvrtak
http://shzzadar.blog.hr/2011/08/1629434929/tko-ce-odgovarati-uoci-obljetnice-oluje-roko-bilaver-iz-skabrnje-s-javnosti-je-podijelio-svoju.html

TKO ĆE ODGOVARATI?
Uoči obljetnice Oluje Roko Bilaver iz Škabrnje s javnosti je podijelio svoju stravičnu priču:


http://www.voxportal.hr/vijest/srbi-su-mi-ubili-19-clanova-obitelji/13607.html

Srbi su mi ubili 19 članova obitelji

Roku Bilaveru iz Škabrnje za vrijeme Domovinskog rata stradalo je čak 19 članova obitelji, rodbine, susjeda i prijatelja. Svoju je tragediju uoči obljetnice Oluje želio podijeliti s javnosti, jer ga, kako kaže, boli što još uvijek nitko za stravične zločine počinjene u Škabrnji nije odgovarao.
Sam je, kako navodi, počeo istraživati tko je sudjelovao u pokolju kobnog 18. studenog 1991., na dan kada je Škabrnja pala i već raspolaže s nekim imenima koje će proslijediti Ivanu Galoviću, zadarskom županijskom državnom odvjetniku.

Masovna grobnica

- Moj brat Stanko Duje Bilaver bio je prva vojna žrtva ovdje u Škabrnji. On je bio najmlađi od nas 10-ero. Bio je zapovjednik prvog voda Škabrnjskog bataljuna, a poginuo je 6. listopada 1991. u Prkosu. Njegov vod, njih 50-ak, su istjerali prve četnike iz okolice Zemunika – započeo je svoju priču Bilaver.

Navodi kako mu je brat tada imao 34 godine, živio je i radio u Njemačkoj, odakle se u rodno mjesto vratio početkom rujna, da bi samo mjesec dana poslije dao život za neovisnu državu i iza sebe ostavio suprugu i troje malodobne djece.

- Tužna je to priča. Zadnjih njegovih riječi koje se sjećam bile su: „Još nije skovan metak koji će mene ubiti", toliko je hrabar bio. On je tog dana u Prkos u kamionu vozio protuavionski top i oružje. Tamo je stao i ušao u jednu kuću kako bi podijelio oružje, a kada se vratio i uhvatio kvaku na vratima, granata je pala pokraj kuće, ispred murve, na mjestu gdje je bio parkiran kamion. Njegova ruka ostala je na kvaki, a kako je on uz sebe imao dvije bombe, koje su pritom eksplodirale, cijelog su ga raznijele – priča Bilaver, dodavši kako mu je najmlađi brat bio poput vlastitog sina.

- Trenirao sam ga nogomet, kupovao dresove, kopačke, davao đeparac – kazao je.

Tragedija tu ne prestaje jer je i Dujina supruga iznenada umrla 2000. godine, a brigu od djeci preuzela su braća, najviše brat Ivan, koji im je bio staratelj.
Nakon brata, Roku Bilaveru na dan pokolja u ovom ravnokotarskom selu, u strica i strinu koja mu je bila poput druge majke, srpska vojska je pucala ispred obiteljske kuće, a kasnije su ih pronašli u masovnoj grobnici.

- Kada smo ih identificirali, strina mi je bila vezena žicom. Stric nije želio otići iz sela, a imam informaciju da ga je, kada su četnici došli, strina smirivala da ih ne napadne – rekao je Bilaver i nastavio:

- Rođaka Luku Bilavera koji je tada imao 95 godina četnici su pregazili tenkom kada su ulazili u selo, to je bilo 18. studenog. Tog dana u Amabaru, zaseoku Škabrnje, poginuli su mi i rođaci Rade Šegarić i njegov sin, zatim Ćiro Šegarić. U kući su ubili naše susjede Josu Pericu, kasnije i njegovu ženu, pa Matu Brkića i njegovu ženu, pa rođake Mariju i Šimu Bilaver. Ubijeni su mi i kumovi Marko i Marija Brkić i Petar Pavičić.

Roditelji su mu mjesec dana prije pada Škabrnje otišli u Zadar, a ostali stariji koji su ostali tamo i koji su se skrivali po podrumima ako nisu poginuli 18.-og, ubijeni su kasnije.

- Od strica sin, moj najbliži rođak, Rade Bilaver zvani Galeb poginuo je 1993. godine kod škole u Škabrnji, a bio mi je poput sina. Jako teško sam prebolio njegovu smrt. Nakon njega još dva rođaka stradala su od mina – prisjećajući se tragedije koja ga je zadesila priča Bilaver.

- Majka i otac su nas, kada smo se vratili, sazvali i rekli nam kako je popisano sve što smo imali, do zadnje igle, a ako država želi vratiti, vratit će, ako ne, da tuđe ne uzimamo. Tako je i bilo. U selo sam se vratio nakon Oluje, a kuća nam je bila spaljena. Kada su roditelji otišli tu su ostavili sve, prasce, koze, konje, punu kuću pršuta, vina, a sve su uništili – pojašnjava i dodaje kako su za ova zlodjela odgovorni Srbi iz Biljana, Trljuga, Islama, Veljana, svi domaći ljudi koji su stalno dolazili ovdje.

Obnovljene kuće

Zajedno sa braćom i sestrama trenutno o vlastitom trošku radi na obnovi obiteljske kuće jer na isto nije imao pravo od strane države.

- Iako sam u Škabrnji bio prijavljen do 1993. nisu mi htjeli obnoviti kuću, a kasnije sam saznao da sve obnove koje su napravljene, nisu provjeravane. Niti jednu sadnicu nismo dobili, sve smo sami kupili kako bi posadili ono što smo prije rata imali, vinograd, masline, maraške i breskve – naglasio je Bilaver, dodavši kako svoje rodno selo voli više od vile uz more u Sv. Filip i Jakovu gdje živi.

- Meni je moja kuća u Škabrnji najvridnija i nadam se da ću uspjeti većinu toga srediti do fešte, do Velike Gospe – ponosno dodaje.

- Dok sam živ nastojat ću pronaći počinitelje pokolja u Škabrnji, a nadam se i da će mi u tome pomoći moji sumještani – poručio je Bilaver.

Petak, 01 Srpanj 2011
Objavio/la HRVATSKI VITEZ

Komentar Dragana Hazlera, ratnog dogradonačelnika grada Slunja

Neka mi se oprosti, što komentar pišem ispred Popisa osumnjičenih Srba za ratne zločine počinjene u Republici Hrvatskoj od 1991. do 1995., a protiv kojih su bili pokrenuti sudski postupci pri nadležnim sudovima, a zatim obustavljeni po slovu Zakona o amnestiji i aboliciji srbskih zločinaca.

Hrvatsko pravosuđe se specijalizira za progon i osude Hrvatskih branitelja
Od tada pa nadalje Hrvatsko pravosuđe istražuje, obtužuje i kažnjava Hrvatske dragovoljce i Hrvatske branitelje, a ne srbske zločince.

Prema nedavno objavljenome podatku preko 350 hrvatskih branitelja je u hrvatskim zatvorima; one najzaslužnije Hrvatske branitelje za obranu i oslobođenje Hrvatske poslalo je Hrvatsko pravosuđe i pravnik Stjepan Mesić u Den Haag; nemali broj Hrvatskih branitelja ispašta u zatvorima BiH, čak i u zatvorima agresorske i zločinačke Srbije, a preko tisuću Hrvatskih branitelja i Hrvata vodi se statistički kao nestali.

Srbski genocidni rat protiv Hrvatske još traje
Srbske mine posijane po Hrvatskoj ubijaju i nadalje Hrvate, što znači da srbski genocidni i agresivni rat porotiv Hrvatske nije završen.
Unatoč tome hrvatski politički dužnostnici u vlastima napose predsjednik RH Ivo Josipović se bratimi i ljubi s velikosrbskim četnikom Borisom Tadićem, koji u Srbiji podiže spomenike Draži Mihailoviću, a poslušni prijatelj Ivo Josipović sa svojom klikom obnavlja mu četničke i komunističkočetničke spomenike u Hrvatskoj...

U popisu od Hrvatskog Viteza su brojni srbski zločinci iz Slunjskog kraja
Brojni srbski zločinci su iz Slunjskog kraja pa si kao Hrvat iz Slunja uzimam ne samo pravo, nego obvezu, osvrnuti se njih i na zlodjela, koja su počinili, a nisu za njih kažnjeni, nego suprotno, nagrađeni su višestrano:
Bezumnim Zakonom o amnestiji i aboliciji,  po kojemu djeluje Hrvatsko pravosuđe oprošteni su Srbima zločini, izgrađene su im nove kuće ili obnovljene stare, dobivaju novčane i druge podpore od Republike Hrvatske, osnivaju srbske nacionalne stranke, srbsko nacionalno vijeće, srbske škole...

Država Hrvatska im gradi Srbske pravoslavne crkve, sudjeluju u svima oblicima i svima razinama vlasti u Hrvatskoj, dobili su dvostruko pravo glasa, izdaju o hrvatskom trošku srbske publikacije, u kojima počesto kleveću i obtužuju Hrvate i Hrvatsku.
Svi Srbi u Srbiji i svugdje se smiju u brk i iza leđa Hrvatima, poglavito hrvatskoj pravosudnoj naivnosti ili podaništvu pred onim silama u Europskoj Uniji, koje štite srbske zločince, a kažnjava Hrvatske branitelje. To im je poticaj za obnovu srbskog genocidnog rata protiv Hrvata.

Treba uključiti nadležnost Vrabča za Hrvatsko pravosuđe
Za ovakovo podilažeće i opraštajuće ponašanje Hrvatskog pravosuđa prema srbskim zločincina i kažnjavajuće prema Hrvatskim braniteljima nadležan je Bog (ako postoji?!) ili najviši neuropsihijatri u zagrebačkome Vrabču. To zaista podliježe onoj istinitoj izreki: "Izvan svake pameti!"

Srbi su u Slunjskome dekanati poubijali 297 Hrvata i nije kažnjen nijedan Srbin
Dovle rečeno podkrijepit ću samo jednim primjerom: Na prostoru Slunjskog dekanata su srbski zločinci poubijali najbrutalnijim metodama točno 297 Hrvata obadva spola i svih uzrasta od 6 mjeseci do 97 godina i nitko nije kažnjen. Suprot tome Hrvatsko pravosuđe dovodi na obtuženičku klupu i kažnjava Hrvatske dragovoljce i Hrvatske branitelje za tu i tamo ponekog ubijenog četnika u civilu ili pomagača četnicima.

Popis iz Hrvatskog Viteza

Popis osumničenih srbskih zločinaca, koji slijedi objavio je HRVATSKI VITEZ, na čemu mu dugujemo veliku zahvalnost svi mi: Hrvatice i Hrvati, kojima je stalo da svaki srbski zločinac bude barem identificiran pa možda jednog dana dođe na obtuženičku klupu i bude kažnjen za zlodjela ubijanja Hrvata u vlastitoj domovini, u vlastitim kućama, koje su nakon toga opljačkali srbski zločinci, zapalili i čak minirali.

Najkraći osvrt na srbske zločine u Slunjskome kraju
Kao ratni i poratni dogradonačelnik grada Slunja, uz sve poslove zajedno s gradonačelnikom Vladimirom Katićem i dogradonačelnikom Milanom Skukanom, imao sam i određenu dužnost ispitivanja i utvrđivanja ratnih šteta počinjenih u Slunju i Slunjskome kraju, za kojega nerado rabim izraz Kordun.

Uz taj golemi posao bavio sam se humanitarnim radom, dovozeći transportere humanitarne pomoći iz Švicarske, Njemačke i Austrije, ali i primanjem i razdiobom potrebne pomoći nastradalome Slunju, koja dolazila i iz Čabra, Konjščine, Krka, Zagreba...

Dodatna moja uloga obuhvaćala je društvenu djelatnost u najširem značenju te sintagme i o tome bi trebao napisati barem jednu knjigu, ali me je shrvala starost popraćena raznim nemoćima pa će brojne značajne dogodovštine u Slunju pasti u zaborav jer nisu zapisane i opisane.

Svi srbski povratnici u Slunjski kraj su se bavili "infrastrukturnim djelatnostima"
U okviru mojih djelatnosti bavio sam se kao dogradonačelnik Slunja pronalaženjem ratnih zločinaca, što nije bio lak, a niti bezopasan posao.
Ispitujući srbske povratnike čime su se bavili za vrijeme tzv. r.s.k.  obično sam dobivao doslovce ovakove odgovore: "Gulili smo kumpjere, radili u kuhinjama, raznašali poštu, popravljali putove, zakapali mrtve..."
Na pitanje, koji su Srbi pravili zločine na ljudima, svi odgovori, uz vrlo malo iznimaka su bili: "Ne znam ja, milije Bogo ništa o tome... Vojska ka' vojska djelovala je na terenu, a mi smo radili koće (kod kuće) i ža mi je da ne zmam, koji su komšije ubijali naše komšije..."Tek pojedinci su mi u strogom povjerenju uz molbu da ih neću nigdje imenovati, spomenili ponekog "mogućeg" ubojicu svojih komšija. Ime Hrvat nisu izgovarali jer Srbima ta riječ staje u grlu slično kao "spikerima i spikericama" HTV-a.

Prikupio sam imena od 52 srbska zločinca u Slunju
Nešto od iskaza srbskih povratnika i nešto od I.B. zvanog Ajlo, koji je propatio i ostao živ u Slunju za vrijeme r.s.k.  napravio sam popis od 52 srbska zločinca i predao ga nadležnome uredu u Slunjskoj policiji. Zapitao sam nadležnika za objavu toga popisa u hrvatskom tisku i dobio ovaj odgovor: "Ne, u nikojem slučaju jer se onda neće Srbi vraćati u Slunj". Daljnji tijek razgovora o tome neću ovdje iznašati.

To su naši sugrađani...
Nekako u to vrijeme pojavio se je u Slunjskome kraju veliki transparent ili plakat sa 132 slike srbskih zločinaca popraćen velikim naslovom: "To su naši sugrađani..."Obtuživani i službeno ispitivani za taj plakat su bili (uz ostale): Dragan Hazler i Tomislav Turek.  Istini za volju mi dvojica nismo autori niti suautori toga plakata, ali smo ga dobili na svoje adrese. Imam i sada taj plakat, ali je prevelik za objavljivanje. Prvom prilikom predat ću ga Dr. Ähnliche Seiten Anti Nazoru, ravnatelju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra u Zagrebu.

Srbski zločinci su spalili 10 katoličkih crkava i desetak kapelica
Ivan Strižić je u dvoknižju pod naslovom Zločin bez kazne, naklada Hrvoje, Zagreb 2010 opisao na oko 2000 stranica većinu (ne sva) srbska zločinstva u Slunjskome kraju i kako kaže naslov dvoknjižja nitko od srbskih zločinaca nije kažnjen.

Obično u razgovorima o srbskim zločinima, kažemo da je sve obnovljivo, osim ljudskih života. To nije posve točno.

Srbski zločinci su uz sva druga jedva pojmljiva zločinstva u Slunjskome kraju spalili 10 katoličkih crkava i desetak kapelica, čak su i neka katolička groblja minirali.
Crkvu Svete Marije u Cetingradu su ne samo spalili, nego je i minirali, a ostatke sklonili, da se ne zna za njeno postojanje na tome mjestu.

Jest, prema naprijed rečenome, zgrade su obnovljive, ali u crkvama i crkvenim uredima bilo je neprocjenjivo blago svih oblika, skupocjeni crkveni inventar, uključujući crkvene knjige i raznu povijesnu i suvremenu dokumentaciju...
Sve su to popljačkali i nepovratno uništili srbski zločinci paljenjem, da izbrišu svaki povijesni trag Hrvata u Slunjskome kraju, na središnjem prostoru Hrvatske.

Popis iz Hrvatskog Viteza, u kojem su navedeni i srbski zločinci  iz Slunja

Boro Trkulja ( Marko ) 05.01.1967. Crnaja, Cazin, BiH Nova Kršlja br. 50, Slunj 9.mj.1991.god. na području Nove Kršlje, SO Slunj
Stevo Cvjetičanin (Milan) 07.04.1960. Slunj Grabovac Drežnički bb 09.mj.1991.god. na području Nove Kršlje, SO Slunj
Slavko Ivančević (Dragan) 30.06.1962. Slunj Nova Kršlja bb, Slunj 09.mj.1991.god. na području Nove Kršlje, SO Slunj
Nebojša Trkulja ( Marko ) 17.06.1969. Karlovac Slunj, Nova Kršlja br. 50 09.mj.1991.god. na području Nove Kršlje, SO Slunj
Marko Trkulja ( Milan ) 04.06.1937. Cazin, Republika BiH Slunj, Nova Kršlja br. 50 09.mj.1991.god. na području Nove Kršlje, SO Slunj
Milan Trkulja ( Marko ) 03.01.1965. Cazin, Republika BiH Slunj, Nova Kršlja br. 50 09.mj.1991.god. na području Nove Kršlje, SO Slunj
Gojko Bućan ( Miladin ) 30.03.1946. Lasinjski Prkos, SO Karlovac Prkos br. 9, Karlovac II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Željko Bućan ( Ninka ) 20.09.1961. Lasinjski Prkos, SO Karlovac Prkos br. 25, Karlovac II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Simo Dakić ( Marko ) 06.04.1923. Klipino Brdo, SO Karlovac Klipino Brdo br. 5, Karlovac II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Đuro Pruginić ( Gojko ) 14.03.1954. Lasinjski Sjeničak, SO Karlovac L. Sjeničak br.221, Karlovac II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Marko Padežanin ( Rade ) zvan „Čikota“ 05.01.1925. Lasinjski Sjeničak, SO Karlovac L. Sjeničak br. 204, Karlovac II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Petar Padežanin ( Nikola ) 08.04.1948. Lasinjski Sjeničak, SO Karlovac L. Sjeničak br. 199, Karlovac II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Žarko Bućan ( Vaso ) 26.06.1949. Prkos Lasinjski, SO Karlovac Zagreb, Španjolskih boraca br. 1 II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Vaso Roknić ( Milić ) 10.05.1949. Donji Sjeničak, SO Karlovac D. Sjeničak br. 146 II. polovina 1991.god. na području Sjeničaka, SO Karlovac
Mile Štula ( Ilija ) 20.05.1937. Srpsko polje, Otočac Srpsko Polje br. 22, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Bogdan Štula ( Nikola ) 24.01.1944. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr.31/76, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Đuro Janjatović ( Simo ) 15.05.1941. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 68/53, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Milenko Ružić 09.11.1968. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje krb. 40, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Predrag Janjatović (Đuro) 29.12.1970. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 68/53, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Nikola Ružić ( Dušan ) 16.01.1967. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 106, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Ilija Janjatović (Nedjeljko) 09.08.1962. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 73/41, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Đoko Janjatović (Nedjeljko) 10.01.1965. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 41, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Gojko Lavrnja ( Milan ) 24.02.1974. Bjeljevina – Srpsko Polje Srpsko Polje kbr. 46/36, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01.mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Branko Ružić ( Dušan ) 01.01.1964. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 106/51, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01. mj.1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Predrag Lavrnja ( Dušan ) 15.03.1969. Otočac Srpsko Polje kbr. 50, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01. mj. 1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Milan Lavrnja ( Buda ) 15.04.1945. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 46/36, Otočac od početka 07.mj.1991.god. – 01. mj. 1992.god. na području Srpskog Polja, Otočac
Svetozar Vidović ( Milan ) 25.07.1959. Gornji Poloj, Duga Resa Gornji Poloj br. 11, Duga Resa krajem1991.god. - 02. mj. 1992.god. u Gornjem Poloju
Dušan Vidović ( Gojko ) 28.02.1965. Mala Kosa, Duga Resa Mala Kosa br. 10, Duga Resa krajem1991.god. - 02.mj.1992.god. u Gornjem Poloju
Čedomir Kukulj ( Todor ) 06.07.1967. Karlovac Novo Selo Perjasičko br. 5 krajem1991.god.
Rade Paić ( Rade ) 20.01.1945. Novi Dol, Duga Resa Novi Dol br. 7, Duga Resa krajem1991.god. - 02.mj.1992.god. u Gornjem Poloju
Nikola Vuletić ( Nikola ) 06.07.1946. Srednji Poloj, Duga Resa Srednji Poloj br. 13, Duga Resa krajem1991.god. - 02.mj.1992.god. u Gornjem Poloju
Milan Kokir ( Dmitar ) 16.10.1950. Karlovac Turanj-Poloj bb, Karlovac 10.mj.1991.god. na području Turnja, Karlovac
Boško Bijelić ( Nikola ) 26.06.1955. Vojnić Karlovac, Mihovilićeva br. 5/1 08.mj.1991.god. , 18.08.1991.god. na Slunjskim brdima kod Karlovca, 31.07.1991.god. u Karlovcu
Nenad Topić ( Milovan ) 27.10.1957. Slunj Slunj, Milašinčićeva bb 11.mj.1991.god. u Slunju
Rade Trbojević ( Nikola ) 17.05.1936. Slunj Koranska br. 13, Slunj 11.mj.1991.god. u Slunju
Dragan Brdar ( Simo ) 19.07.1950. Slunj Duga Resa, Stjepana Samovojske br. 9  11.mj.1991.god. u Slunju
Predrag Sudar (Rade) zvan „Peco“ 29.04.1963. Karlovac Slunj, Točak br. 33 1.mj.1991.god. u Slunju
Siniša Belković (Nikola) zvan „Šime“ 11.02.1963. Slunj Jure Belkovića br. 3, Slunj 11.mj.1991.god. u Slunju
Dane Grković (Mile) 19.09.1956. Slunj Slunj, 1. Hrvatske brigade br. 13 11.mj.1991.god. u Slunju
Željko Karamarković (Milorad  zvan „Kiki“ 08.04.1970. Karlovac Slunj, Stjepana Milašinčića br. 12 11. mj. 1991.god. u Slunju
Gordana Sijerić (Vladimir) 03.12.1967. Karlovac Slunj, XV. Kordunaške brigade bb 11 .mj. 1991.god. u Slunju
Nikola Barać ( Mane ) 28.05.1933. Slunj Slunj, XV. Kordunaške brigade br. 25 11. mj. 1991.god. u Slunju
Đuro Miljušević ( Marko ) 28.07.1949. Slunj Slunj, XV. Kordunaške brigade bb 11. mj. 1991.god. u Slunju
Čedo Miljković ( Ljuban ) 19.06.1950. Tobolić, Slunj Slunj, Nikole Kukića br. 15 11. mj. 1991.god. u Slunju
Željko Vojnović (Milorad) 30.11.1958. Karlovac Gornji Primišalj, Zečev Varoš bb 11. mj. 1991.god. u Slunju
Branko Zec ( Dušan ) 25.09.1957. Karlovac Slunj, Nikole Kukića br. 15 11. mj. 1991.god. u Slunju
Milan Končar ( Rajko ) 10.06.1953. Velika Gata, Bihać,BiH Slunj, XV. Kordunaške brigade br. 27 11.mj.1991.god. u Slunju
Pero Dereta ( Mihajlo ) 02.05.1957. Batnogi, Slunj Poljski Varoš br. 99, Slunj 11. mj. 1991.god. u Slunju
Petar Mirčić ( Svetozar ) 26.05.1952. Primišalj, Slunj Ogulin, Sveti Jakov br. 33 11. mj. 1991.god. u Slunju
Đuro Trbojević (Milovan) 17.04.1938. Gornji Močili, Slunj Slunj, Nikole Kukića br.15 11. mj. 1991.god. u Slunju
Simo Dević ( Jovan ) 10.08.1956. Tržić Primišljanski, Slunj Slunj, I. Hrvatske brigade bb 11. mj. 1991.god. u Slunju
Željko Topić ( Milan ) 28.06.1952. Broćanac, Slunj Slunj, Stjepana Milašinčića br. 28 11.mj.1991.god. u Slunju
Ratko Ribić ( Nikola ) 25.03.1956. Slunj, ul. Ivan Trnski br.4 11.mj.1991.god. u Slunju
Miloš Skendžić ( Milan ) 11.08.1939. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje br. 26, Otočac od početka 06. mj. 1991.god.- početka 10.mj.1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Nikola Janjatović ( Petra ) zvan „Avram“ 05.01.1945. Srpsko Polje, Otočac Srpsko Polje kbr. 108/2, Otočac od početka 06. mj. 1991.god.- početka 10.mj.1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Nikola Prica ( Ilija ) zvan „Purtan“ 28.03.1930. Drenov Klanac Drenov Klanas kbr.50 A, Otočac od početka 06. mj.1991.god.- početka 10. mj. 1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Branislav Janjatović ( Petar ) 14.04.1951. Otočac Otočac, ul. Bartola Kašića br. 16 od početka 06.mj.1991.god.- početka 10. mj. 1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Nedjeljko Banjanin ( Nikola ) zvani „Ćapan“ 26.08.1951. Ponori, Otočac Otočac, ul. Zagrebačka br. 1 od početka 06. mj. 1991.god.- početka 10.mj.1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Petar Diklić ( Đuro ) zvan „Žuka“ 24.06.1955. Otočac Brlog kbr. 244/256, Otočac od početka 06.mj.1991.god.- početka 10. mj. 1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Nikola Janjatović ( Jovan ) zvan „Janjac“ 13.12.1951. Srpsko Polje Srpsko Polje kbr. 222/3, Otočac od početka 06. mj. 1991.god.- početka 10.mj.1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Milorad Janjatović ( Nikola ) 27.02.1970. Otočac Srpsko Polje kbr. 41/72, Otočac od početka 06.mj.1991.god.- početka 10. mj. 1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Nikola Žakula (Mile) 02.01.1950. Srpsko Polje Srpsko Polje kbr. 144/23, Otočac od početka 06.mj.1991.god.- početka 10. mj. 1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.

Mile Janjatović ( Nedjeljko ) zvan „Markov“ 20.03.1942. Srpsko Polje Srpsko Polje kbr. 174/62, Otočac od početka 06.mj.1991.god.- početka 10.mj.1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.
Vlado Ružić ( Dušan ) 22.03.1959. Srpsko Polje Srpsko Polje kbr. 210, Otočac od početka 06.mj.1991.god.- početka 10.mj.1991.god. na području Srpskog Polja u Janjatovićima, Štulama, Bjeljevine i Rosotrun.


Smatram da je potrebno objavljivati ovakve popise srbskih zločinaca jer zapisano ostaje, a ratni zločini ne zastarijevaju.
Nadajmo se da će Hrvatsko pravosuđe, kad osudi sve Hrvatske dragovoljce i Hrvatske branitelje (ako ovi to dozvole?!) pristupiti procesuiranju srbskih zločinaca pa je dobro da Hrvatsko pravosuđe ima pri ruci popise srbskih zločinaca.

Priredio za objavu u javnost
Mr. sci. Dragan Hazler - uvijek u službi Hrvatskoj i Hrvatskom narodu
Basel, 30. lipnja 2011.

Subota, 09 Travanj 2011  Tovarnik – Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika godinama pokušava doznati istinu o sudbini 68 mještana ubijenih krajem 1991. nakon okupacije mjesta za koje do sada nitko nije odgovarao. Uvidom u dokumentaciju sa srpske strane otkrili smo kako je za sve ubijene Tovarničane kao uzrok smrti navedena eksplozija, ali nakon ekshumacije 1998. hrvatski stručnjaci su utvrdili da su svi imali prostrele rane.

Prije nekoliko dana zajedno s gospodinom Zoranom Šangutom predsjednikom Udruge pravnika Vukovar 1991. posjetio sam Matični ured Tovarnik, te zamolio službenika da nam da na uvid knjige Matice umrlih iz 1991. godine kao i potvrde o stradavanju i uzroku smrti. U navedenim dokumentima o stradavanju i uzroku smrti vidljivo je, po nalazu Doma zdravlja Šid i ambulante Tovarnik, da su svi Tovarničani stradali od eksplozije te su temeljem istih dokumenata upisani u Maticu umrlih. Isto tako je vidljivo da su svi dokumenti potpisani od strane voditeljice ambulante Tovarnik iz 1991. godine dr. Ljeposave Stanimirović i dr. Dragana Martinovića, koje je na tu dužnost imenovao „šef saniteta za područje zapadnog Srema“ dr. Vojislav Stanimirović.

Moramo istaknuti kako navedeni dokumenti ne odgovaraju istini, jer su svi mještani koji su stradali u Tovarniku u periodu od kraja rujna pa sve do studenog 1991 njih 68, mučeni, ubijani, strijeljani, što potvrđuju brojni svjedoci kao i ekshumacija 53 posmrtna ostatka iz masovne grobnice 1998. godine, gdje je Vladina komisija za zatočene i nestale, na čelu s pukovnikom Ivanom Grujićem, uz patologe i stručnjake sudske medicine iz Vinkovaca i Osijeka, kao i prisutne europske promatrače, utvrdila da je uzrok njihove smrti prostrijele rane.

O svemu otkrivenom obavijestili smo Državno odvjetništvo u Osijeku i Vukovaru te od istih zatražili zaštitu i nadzor nad pronađenim dokumentima.


Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik