Duška Crmarić Tomašić objavila je jedanaest knjiga pjesama, proze, zapisa i putopisa iz Hrvatske i Australije. Živi u Smokvici na otoku Korčuli.  Njezine dvije knjige u  nakladi BOŠKOVIĆ "PUTOSNOVICE I. i PUTOSNOVICE II. (od lirskog zapisa do putopisa) predstavljene su 25. ožujka 2018.g. u hotelu Aminess Lume u Smokvici.

Knjigu su predstavili: Marija Bačić, mr. povijesti umjetnosti i etnologije: dr.sc.Stjepan Lapenda, iz Splita, gđa Sani Sardelić, prof. komparativne književnosti i filozofije, voditeljica Vesna Pecotić i autorica knjiga Duška Crmarić Tomašić. U programu su nastupali: Marija Salečić i klapa Smokvica

Putosnovice I Duska Crmarić Tomašić 15 Putosnovice I Duska Crmarić Tomašić 16

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 1

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 2

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 4 

Autorica DUŠKA Crmarić Tomašić

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 3 Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 5

PREDSTAVLJANJE KNJIGE

Duške Crmarić Tomašić

PUTOSNOVICE

(dr. Stjepan Lapenda, Split)

Mislite li da je četrdesetogodišnje poznanstvo između dviju kompatibilnih ali istovremeno različitih i komplementarnih duša, sa svima usputnim scilama i haribdama koje su ih pratile do besvijesti i podsvijesti, dovoljno i dostatno da jedno drugome – Duška meni i ja Duški –možemo reći onako iskreno, ljudski, dapače i kršćanski da se dovoljno, posve i u punini naših ljudskih bića poznajemo i dopoznajemo? Zaista možemo li? Tek sada uvidjeh da još štošta moram otkriti u toj suptilnoj, kreativnom intuicijom natopljenoj Duškinoj duši...

Naime, trebali su mi njen lirski roman autobiografskog karaktera (Pusti me p(r)oć'), njena najnovija ispovijed poetičnog, pjesničkog i produhovljenog naboja da shvatim da će mi još uvijek trebati vremena i dodatnog angažmana da proniknem u taj osebujni, očaravajući, pomalo tajnoviti i misteriozni unutarnji život osobe s kojom sam odrastao toliko ljeta i desetljeća u obostranu obogaćivanju, sazrijevanju, propitkivanju životnih trenutaka.

Prihvaćajući se ovoga za mene ugodna trenutka da vam mogu nešto suvislo, pametno, nekonvencionalno, onako pučki, po naški, nešto reći o Duški – evo sada i romanopisateljici, morao sam sa svojih prašnjavih polica izvući nekoliko njenih prethodnih književnih ostvarenja.

Ah, Bože moj, čega se već svega ne prisjetih listajući te već pomalo požutjele stranice! Prva pod ruku došla mi zbirka pjesama znakovita naslova Materin sljez s nadahnutom recenzijom Zdravka Mužinića o dubokim korijenima hrvatske Australke. Prelistavajući je, pred očima mi je proletjela ta ljupka starica, Duškina majka, čijih se toplih riječi i blagoga naborana lica i danas rado sjećam.

Na prvoj unutarnjoj stranici Duškine zbirke pjesama Blizinom tvojom isklesana napisana mi je kratka posveta – posveta prijatelju i to velikom i iskrenom prijatelju. Hvala ti, Duška. To smo ostali sve do danas.

Pogledah i Duškin australski uradak Žegino šesnaesto. Dirljiva i, ako hoćete, poučna reminiscencija na dio autoričina odrastanja. Čuli ste: njih 16 – kakva li lijepog dječjeg vrtića!

Knjiga engleskog naslova Cantata to the sea, tiskana također u Australiji, priča je za sebe. U knjizi su i uradci – contribution, što bi se reklo na engleskom – osoba koje je Duška voljela cijelim svojim bićem...

Hrvatska mlada pjesnička pera okupljena pod uređivačkom palicom Ivana de Ville našli su dostojno mjesto u hrestomatiji, jednoj čudesnoj i kreativno nadahnutoj analekti pod nazivom Slavuj na dlanu. Tu je uvršten i dio Duškina pjesničkog opusa.

Dragi prijatelji i prijateljice naše jedne, jedine i neponovljive Duške, neponovljive u svemu, neponovljive u traganju i za nedoživljenim i za doživljenim, neponovljive u svome bitku, u svome cjelovitom biću, u svome pisanju, u svojim putovanjima i u ovim Putosnovicama.

Bili mi svi zdravi i veseli.

Naša putoholičarka Duška upoznala je mnoge gradove, zemlje i obzorja. Redovničkom akribijom notirala je sve događaje, događanja i susrete, i ugodne i neugodne. Sve je to ustrajno zapisivala u svoj dnevnik neizmjernom strašću da ništa ne ostane zaboravljeno i da se ništa ne prepusti prošlosti.

Prisjećam se različitih putopisaca. Tako mi dolazi u sjećanje Zov dalekih obala Nenada Vlahovića, Put sv. Jakova u Compostelu Andreja Badera. Prisjećam se i Dodira neba Darka Berljaka kao i dvaju izvrsnih putopisa našega Splićanina Jasena Boke: Na putu svile i Tin – 30 godina putovanja.

No, pročitah i mnogo francuskih putopisnih djela od kojih mi se jedno posebno utkalo u sjećanje. U samo praskozorje XX. stoljeća Edouard Maury u svom putopisu Na vratima Orijenta (1896.) novim, produhovljenim načinom i novim estetskim pristupom daje opise dalmatinskih krajeva, gradova i otoka. Jedan njegov citat postao je nezaobilaznim, antologijskim sloganom u domaćoj turističkoj literaturi koji u mome prijevodu glasi ovako:

Ukoliko bi trebalo potražiti na prostorima našega starog svijeta najprikladnije mjesto da bi se prijatelju pokazalo koliko more može biti raskošno u svojoj oskudnosti, bez straha bih ga poslao na jadranske obale. I ukoliko bi u Europi trebalo pronaći najbolje pripremljenu pozornicu gdje bi se razbudio osjećaj za povjesnošću, upravo bih ga, i to bez oklijevanja, doveo do Splita.

I uvijek kad se prisjetim ovog citata, ne mogu se suzdržati bez sljedećeg komentara: ''Jadni moj Edouarde, što bi tek napisao da si slučajno imao sreću upoznati jednu profinjenu i poezijom nadahnutu dalmatinsku dušu – našu Dušku i ovo njeno najnovije djelo!''

Duškine Putosnovice, kako to etimološki izvire i iz naslova knjige, iz sretno skovana neologizma: put/putovanje/ + snovi/snivanje upravo upućuju na ono neponovljivo kod Duške, a to je da je svaka njezina pjesnička riječ, ovdje svaka putopisna misao i rečenica, sublimat nje same, njezine duše i njezina duha. To je ono što ne nalazimo, što uvijek ne osjećamo, što katkada ne uočavamo u sličnim književnim ostvarenjima.

Današnja mladež zna samo ovisnički zuriti u svoj facebook, twitter, selfy i You Tube, instant rukotvorine zabilježene bez smisla i reda. A ovo što nam je podarila Duška cjelovit je i osmišljen koloplet viđenog i zapamćenog. U njemu ćemo otkriti suptilne reminiscencije na cijeli jedan život, Duškin CV: evokativna sjećanja na rodni Solin, na Australiju, dapače na cijeli južnoazijski areal i njegove zračne luke, nasmijat ćemo se slikovitim opisima animalnog svijeta tog dalekog kontinenta na Južnoj hemisferi, bit će nam nešto bliži i shvatljiviji običaji i ponašanje sunarodnjaka u dijaspori. Potom ćemo se u ovom dvosveščanom djelu susresti i s Duškinom Smokvicom, tim čudesnim insularnim prostorom, s njezinim ljudima, folklorom i izvornim domicilnim izričajem.

Pročitavši ovu knjigu, bit će nam prikazana kao na dlanu lijepa, iako katkada i sjetna, sadašnjost i prošlost naše putoholičarke Duške.

Zato ti, Duška, od srca hvala. Ne želim da bude donekle prikraćen za moj izraz zahvalnosti ni pritajeni koautor, iako ne i izravni pisac, tvoj dragi Ivan. Znam da ti je bio potpora, i moralna i u svakom drugom pogledu. Dakle, obadvoma čestitka i velika hvala!

U Splitu,  ožujak 2018.                                                           
Dr. Stjepan Lapenda

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 7

Klapa Smokvica u društvu Duške Crmarić Tomašić i njenog supruga Ivana Tomašića

 

Dobra večer svima.

Srdačno vas pozdravljam u ime autorice Duške Crmarić Tomašić i u svoje osobno. Izuzetna mi je čast predstaviti vam dvije knjige – PUTOSNOVICE I. i II.– deseti naslov ove pjesničke duše koja se je iznjedrila u blizini Solina, iz naručja Mosora i Kozjaka.

Započinjem večeras ovo predstavljanje još jednim pastelnim sutonom naše drage Duške...

Naklada Bošković iz Splita je još jednom prepoznala ovu hrvatsku književnicu koja je svojim dosadašnjim zbirkama poezije, proznim sastavcima, putopisima i dječjim pjesmama stekla književnu reputaciju kako u dalekoj Australiji tako i u domovini joj Hrvatskoj.

Splitska publika je upoznala PUTOSNOVICE I. i II. 6. lipnja o.g. u Galeriji ''Vinko Draganja op'', u Dominikanskom samostanu, uz predstavljače Mladena Vukovića, Stjepana Lapendu te nakladnika Zorana Boškovića.

A večeras vam donosim tek mali dio zapisa i osvrta ove pjesničke duše u kojima, izrečen bogatim pjesničkim vokabularom i osebujnim izričajem, dominira motiv domovine kojim sve počinje i sve završava.

Kad sam u Hrvatskoj, Australija je negdje Dolje ispod;

dok sam u Australiji, Hrvatska je sva u meni.

PUTOSNOVICE su jedan veliki put prožet snovima. Tiskane kao dvije zasebne cjeline njezina puta i života, tamo i ovamo, dolje i gore, ove knjige povezuju i suprotstavljaju slikovita putovanja kroz Australiju, Europu i Hrvatsku u kojoj se, pak, posebno izdvajaju predjeli rodnog joj Solina i životnog odredišta Korčule;

 

...Tihi ocean je prijeteći hučio kao da se ljutio što branim intimu Jadrana...

Čitajući Putosnovice ostaje nam razvidno da se autoricu sve tiče i dotiče: flora, fauna, ljudi, arhitektura, način života, tradicija, religija i običaji u tuđini i kod nas;

U njoj se miješaju osjećaji radosti i boli, očaja i nade, miješaju se emocije, sjećanja, tuguje se zajedno s domovinom u ratu,

nižu se sjećanja iz kolijevke uspomena, a prolaznost vremena i budućnost nedosanjanih snova dišu svakom novom stranicom.

...

Družile smo se nas dvije (uoči predstavljanja u Splitu, Knjiga Mediterana) na bjelini njezina stijenja, u zelenilu borova, uz pjesmu mora i galeba, na mjestu njenih ostvarenih snova, na stijenama dočekane nade, ljubilo nas sunce... u njenoj sobi, gdje bijasmo okružene stotinama knjiga, slika, pisama, nisam znala što bih prije upijala, ili sve te riječi  ili sve te ''sitnice'' koje život znače.

Družile smo se uz nježne poglede svih anđela uokolo nas. Osjećala sam je u svakom predmetu, svuda oko sebe. Kao da čitam Putosnovice. Sva tuga, svi nedosanjani snovi, sva sjećanja iz kolijevki uspomena su mi bila opipljiva, sve do tada pročitano kao da mi je već bilo poznato.

Vratila me ta soba u vremena boli i tuge, osjetila se je svaka godina proživljena u njoj, osjetili su se umorni snovi, gorčina, nostalgija i čežnja za domom, mogla sam osjetiti prisutnost Duški dragih ljudi, nekih koji su sada toliko daleko od nje, mogla sam osjetiti težinu njena križa u očima, kao što sam ga osjetila dok sam Putosnovice čitala...

...jer ne iselih samo iz Domovine. Još i gore – iselih iz same sebe.

Kakav blagodatan povratak sebi će to biti jer vrijeme je, ni tuđina u meni, ni ja više u tuđini...

Čitajući PUTOSNOVICE, kao što je u svojoj recenziji navela Tuga Tarle, naići ćete na jednu neuobičajenu dugačku pjesmu u prozi, prepunu narativnih figura, metafora, poredbi, ritma, boja, izmjene slika i pejzaža, vremenskih obrtaja i iznenadnih, neočekivanih prizora i prikaza nadahnute autorice...

Putovat ćete s uspomenama, njenim izvorima nadahnuća protkanim ljubavlju i čežnjom za rodnim krajem, za ljudima, za stazama njezina djetinjstva, za Korčulom i njoj dragom Smokvicom.

...i neka ne budu više naopačke ni zore, ni dani, ni sjever ni jug. Neka ne budu zime usred ljeta ni jeseni usred proljeća... Neka bude jutro ujutro, i noć u ponoć.

Neka bude ljeto ljeti, i proljeće u proljeće. Neka na usnama bude riječ materinja uz skut majke Domovine.

Neka bude sve pjesma odavde do vječnosti.

Neka svatko bude svoj na svome.

I neka se iz svih knjiga izbriše ta teška, ta prijeteća, ta sablasna riječ tuđina. S njom sam nitko i ništa. A Bog me je stvorio da ipak budem netko.  

...Predugo sam na noćnom obzoru gledala Južni križ, oduzimala kazaljkama vrijeme, živjela po onom vremenu. Od dvostrukih dana, dvostrukih noći i zora u jednom danu, u jednoj noći, u jednoj zori, i patnje su mi se udvostručile. I pokora je udvostručena. Bože, uračunaj to. Svaku godinu u tuđini pomnoži puta sedam – kao psu kad računaš godine.

Jer bijeli svijet zna biti itekako crn. Bijeli svijet je Mrzej: i presahnuli, i vodom bogat. Bijeli svijet je Gunča jama – bezdanica.

Ima još ljepote u svijetu, bilo bi neobjektivno to ne priznati, ali ljepota je potpuna tamo  gdje je i duša.

Zato mi se i ostaje u ovim blizinama da mogu na sve strane kamo god mi srce zaželi. Kao leptir i kao ptica čas mogu biti sa svojom Salonom, s mojom Korčulom, čas s mojom Cetinom. Mojim bićem teku istodobno i Cetina i Jadro.

Olakšala su leđa pod težinom Južnog križa i zato vas Duška zove otvorene duše da s njome proputujete onom dalekom tuđinom, tisuće kilometara će vam biti stotine, stotine stranica, sedamnaest dugih godina upit ćete u nekoliko dana, povezat će vas ponovno s prirodom, domovinom, dijasporom, nostalgijom, zaboravljenim riječima, sanjat ćete i boriti se zajedno s njom s tugom, ranjivošću, trpnjom, bujicom osjećaja,

zavoljet ćete opet njeno najdraže more,

voleći njene riječi, zavoljet ćete i nju.

Jer komu se ova Duš(k)a ne uvuče pod kožu?

U Brni, 25. ožujka 2018. (hotel Aminess Lume)               
Marija Bačić

 

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 ff 13

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 ff Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 10

PUTOSNOVNICE I. i II.

25. ožujka 2018. (nedjelja) u 19:30h u hotelu Aminess Lume, Brna

Riječ je o putopisnoj prozi u kojoj autorica opisuje i interpretira viđeno kroz osobna, duboko proživljena iskustva Australije i Hrvatske. Izdavač je Naklada Bošković Split, a recenzije potpisuju Živan Filippi i Tuga Tarle.

Putosnovnice će predstaviti Marija Bačić, Stjepan Lapenda i Sani Sardelić.

Nastupaju Marija Salečić i Petar Salečić (gitara) te Klapa Smokvica.

Kratka, vrlo kratka povijest putopisa – kako bismo mogli lakše kontekstualizirati ovo obimno Duškino djelo

Putopis, taj stari, povijesni književni žanr, čiji se pisani početci vezuju uz antičku književnost, Herodotovu Povijest, Strabonovu Geografiju i Pauzanijin Vodič po Heladi, pa čak i putopisne i osvajačke zapise Aleksandra Makedonskog i Cezara Rimskog, i danas je vrlo aktualan i zanimljiv, pobuđuje i inspirira nas da se i sami otisnemo na putovanje.. barem u mašti.. ili danas.. u  virtualnom svijetu. Treba li uopće spomenuti povijesni bestseler Il millione Marka Pola, najutjecajniju knjigu kasnog srednjeg vijeka, pa još i više ranog novog vijeka, s izravnim utjecajima na velika geografska otkrića, koja su preoblikovala europsku civilizaciju, tu, nakon Biblije najčitaniju knjigu u pisanoj povijesti ljudskog roda? Pa ako ćemo posegnuti u još dublju prošlost od spomenute,  zamislimo i za čas se možemo naći uz logorsku ili kakvu sličnu vatru, oko koje se okupljaju namjernici, hodočasnici, trgovci, kako bi uz tijelo ogrijali i dušu, pripovijedanjem, dakako! A od svega su  ponajviše na cijeni bile iskustvene priče, u kojoj bi pripovjedači, ponekad i pripovjedačice, izlagali svoja putnička iskustva, te bi  živo, pred oči slušatelja, izranjali nepoznati gradovi, narodi i običaji, čudesne pojave i bića, koje, eto, nisu vidjeli sami, ali su ih mogli doživjeti kroz izvedbu uspješnog pripovjedača. Racionalizmu i prosvjetiteljstvu više je, dakako, godio znanstveni pristup, no ljudska se znatiželja, zapravo, tek malo preoblikovala. Putopis u romantizmu doseže same vrhove svjetske književnosti, zahvaljujući Johannu Wolfgangu Goetheu (Talijansko putovanje) i Heinrichu Heineu (Slike s putovanja), a Stendhalova Sjećanja jednoga turista iz 1838.po prvi put precizno određuju jednu specifičnu književnu vrstu, koja u idućim stoljećima buja pod najezdom potreba turista, onih koji to jesu i onih koji bi to htjeli biti, a danas posebno masovnog turizma i svima dostupnih suvremenih tehnologija snimanja i reprodukcije, u kojima je tekst sveden ponajčešće tek na deskripciju slike ili video zapisa. Ali, i to je putopis!

S pozicije recentnih komparatističkih književno znanstvenih teorija,  putopis je multifunkcionalna hibridna književna vrsta, isto tako i osnovni književni žanr s naglaskom na kulturu putovanja. Obzirom na njegovu otvorenost hibridnosti, putopisu je prihvatljivo stapanje s raznorodnim elementima epistolarnih i dnevničkih, autobiografskih i memoarskih zapisa. Štoviše, uspješan putopis upravo može obilovati osobnim reminiscencijama, potaknutim viđenim i doživljenim na putovanju. U većini slučajeva, od putopisa kao književno umjetničkog djela i očekuje s subjektivni doživljaj proživljenoga i viđenoga. Otud i njegova otvorenost hibridnosti. 

Što se putopisa i hrvatske povijesti književnosti tiče, kao opće mjesto smatra se spjev „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ Petra Hektorovića napisano 1556. godine, po mnogo čemu hibridne, autorski inovativne književne vrste u kojoj autor opisuje trodnevno putovanje od Hvara do Brača i Šolte. Ovo djelo, jedinstveno i na svjetskoj književnoj pozornici, nastalo u renesansi, i danas je inspirativno. (HAVC je odobrio 3 milijuna za snimanje filma po scenariju inspiriranome „Ribanjem..“) Već spomenuti visoki dometi putopisa kao književnog žanra tijekom razdoblja  romantizma ostvarili su se i u hrvatskoj književnosti. Izvanrednoj popularnosti doprinijeli su hrvatski preporodni pisci, prije svega ostvarenom kvalitetom tekstova, no i potrebama, i pisaca i čitatelja za pozicioniranjem umjetničkoga kulturnoga nacionalnoga korpusa tijekom 19. stoljeća. Iz tog razdoblja svakako treba izdvojiti Putositnice Antuna Nemčića i Pogled u Bosnu Matije Mažuranića. Od značajnijih imena suvremenije putopisne hrvatske književnosti, spomenut ću Antuna Gustava Matoša – impresionistički putopis Oko Lobora, Miroslava Krležu i njegov Izlet u Rusiju iz 1926., koji je nedavno preveden na engleski jezik, preveo ga je upravo jedan Australac, zatim Slavka Batušića, te Petra Šegedina i Matka Peića.

PUTOSNOVNICE I. i II.Naći mjeru.

Duškina istančana osjetljivost za detalje, ne samo vizualne, nego svih čula, auditivne, taktilne, pa i olfaktivne, dovedene gotovo do ruba naturalizma, koji je potiču na brojne asocijacije te ih autorica tka u ovu putopisnu prozu, inspirirani su, dakako, osobnim iskustvom Australije i Hrvatske. Riječ je o putopisima - lirskim zapisima, kako autorica sama u podnaslovu navodi i interpretira viđeno, kroz duboko proživljeno. Duška je prije svega lirik, pa i kada čitamo njena prozna ostvarenja, nerijetko nam se čini da smo u pjesmi. Pjesmi u prozi. Drugačije nije ni u ovom slučaju. S tom razlikom da je sadržaj u realnom vremenu događanja najčešće samo okidač za Duškinu interpretativnu ekspresivnu izražajnost i putovanje u iskustveno. Tekstovi, odnosno njeni inspirativni motivi i zapažanja koje smo do sada mogli čitati stapaju se u ovim putopisima u jedinstvenu cjelinu. No, naravno, ne kao kompilacije ili pretapanja, već kao izraz trajnih autoričinih preokupacija u potrazi za smislom, dobrotom, ljepotom, istinom i ljubavi. Omiljeni postmodernistički termin – takozvano žensko pismo – moglo bi pronaći svojih osnovica i u ovom tekstu, čini mi se kako je za neka zapažanja i asocijacije sposobna upravo ženska duša, i ženska snaga. No, naravno, ne iscrpljuje se sadržaj samo u tome. Uporište teksta upravo jest autoričin... moderni tradicionalizam... onaj koji ne sputava, ne ograničava, nego daje čvrsti smjerokaz i omogućuje dublju spoznaju stvarnosti. Pa iako trajno praćena osjećajem nostalgije, bolnom čežnjom za onime što je ostalo u prošlosti, autorica živom, gotovo dječjom radoznalošću motri svaki novi nagovještaj, svaki novi mogući trenutak intimnih životnih radosti. Usporedo raščlanjivanje značajnih datuma godišnjeg ciklusa, Božića, Nove Godine, u Hrvatskoj i Australiji uvodi nas u autoričin duhovni svijet i otkriva trajnu iseljeničku čežnju za domovinom.

 Badnjak, poput Prologa, na samom početku Knjige I. odmah nas upućuje na dvojnost, na rascjep u kojem autorica živi i na žudno traženje smisla i prevladavanje rascjepa. (str.7.)

Opis Australije izrazito je ekspresivan, dinamičan, osudila bih se reći – opis s vizualnim efektima. Dojmljivu ljepotu unatoč oporosti krajolika suprotstavlja suvremenim civilizacijskim dostignućima, koja Europljaninu u tom prostoru i čine život mogućim, ili bar mogućijim. Svakako, autorica zna kako približiti čitatelju taj nama, barem onima koji ga nisu uživo imali prigode vidjeti, neobičan krajolik. Čini to vještom upotrebom slikovitih usporedbi i metafora, očarana i donekle utješena prirodom toga udaljenoga kontinenta. Špilja Jenolan 63. str.

Hrvatska, njen Solin, njena Korčula, Smokvica mjera su stvari i stvarnosti. Drugi dio Putosnovica otpočinje tekstom Ulazim tiho kroz Porta Caesarea. Duškina povezanost s rodnim Solinom, antičkom Salonom, jasno je vidljiva. Očarana antikom i baštinom, Duška nam se predstavlja kao pravi pasionirani poznavatelj lokaliteta, građevina, malih uporabnih predmeta antičke svakodnevice, dajući im svojim opisima novi život, nova značenja. Opisi otoka Korčule novi su trenutak za lokalnu povijest književnosti, bar što se našeg otoka tiče. I ako se prisjetimo od maloprije, kako su putopisi jednim dijelom otplovili u rukavce turističkih i masovnih uradaka, složit ćemo se i s time da ma koji predznak upotrijebili kao pobliže određenje teksta, kvalitetna književnost govori sama o sebi. Stoga su Duškini ljubavnički razgovori s otokom pravo uživanje u lirskim kolorističkim opisima, koje bi bilo vrlo zanimljivo prevesti i ponuditi na šire čitanje. (Str. Korčula 252. Šipan 264.)

138.II. No, ima i dinamičnijih i dramatičnijih opisa poput auto relija ili ženskog povlačenja konopa, u kojemu se otkriva autoričin dar za humorno, duhovito, vječno mediteransko malomišćansko, a u kojemu će se protagonistice prisjetiti svojih doživljaja, uz, naravno, Duškin obzir i osjećaj za mjeru.

U dijelu II. 

Poslije – zapisi iz smokviške i otočke svakodnevice, izdvojeni događaji, zapisani u autentičnom vremenu, u maniri povijesnih kronika kao zanimljiv dodatak, pa i budućim proučavanjima povijesti mjesne i otočke svakodnevice.

Puto-snovice – Put kao život i san kao čežnja. Autobiografsko je ostvarenje kojemu se možete vraćati i čitati ga, i to ne nužno od početka do kraja, te ovisno o vlastitom raspoloženju, prepuštati mu se s više ili manje uživljavanja, ili emocija ili empatije. Književno putovanje kao simulakrumu života, životnog putovanja na koje nas je pozvala Duška, i na čemu joj zahvaljujemo, svakako je izuzetno ostvarenje ove plodne autorice. 

Sani Sardelić

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 9

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 11

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 10 Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 14

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 12

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 13

Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 15 Duška Crmarić Tomašić PUTOSNOVICE 2018 6