PREDSTAVLJANJE KNJIGE
Pusti me p(r)oć'
autorice Duške Crmarić Tomašić
Pusti me proć Duška
Ukoliko mislite da je četrdesetogodišnje poznanstvo između dviju kompatibilnih ali istovremeno različitih i komplementarnih duša, sa svima usputnim scilama i haribdama koje su ih pratile, gnjavile, umarale, uništavale do besvijesti i podsvijesti dovoljno i dostatno da jedno drugome - Duška meni i ja Duški možemo reći onako pošteno, iskreno, ljudski, dapače i kršćanski da se dovoljno, posve i u punini naših ljudskih bića poznajemo i dopoznajemo? Zaista možemo li? Tek sada uvidjeh da još štošta moram otkriti u toj suptilnoj, kreativnom intuicijom natopljenoj Duškinoj duši...

Naime, trebali su mi ovaj njen lirski roman autobiografskog karaktera, njena najnovija ispovijed poetičnog, pjesničkog i produhovljenoga naboja da shvatim da će mi trebati još uvijek vremena, dodatnog angažmana da proniknem u taj osebujni, očaravajući, pomalo tajnoviti i misteriozni unutarnji život osobe s kojom sam odrastao toliko ljeta i desetljeća u obostranom obogaćivanju, sazrijevanju, propitkivanju i savladavanju mučnih životnih trenutaka.

Prihvaćajući se ovoga za mene ugodnog trenutka da vam mogu nešto suvislo, pametno, izvan konvencionalno, onako pučki, po naški, nešto reći o Duški - evo sada i romanopisateljici, morao sam sa svojih prašnjavih polica izvući nekoliko njenih prethodnih književnih ostvarenja.

Ah, Bože moj, čega se već svega ne prisjetih listajući te već pomalo požutjele stranice! Prva pod ruku došla mi je zbirka pjesama znakovita naslova Materin sljez s nadahnutom recenzijom Zdravka Mužinića o dubokim korijenima hrvatske Australke. Prelistavajući je, pred očima mi je proletjela ta ljupka starica, Duškina majka, čijih se toplih riječi i blagoga naboranog lica i danas rado sjećam.

Na prvoj unutarnjoj stranici Duškine zbirke pjesama Blizinom tvojom isklesana napisana mi je kratka posveta - posveta prijatelju i to velikom i iskrenom prijatelju. Hvala ti Duška. To smo ostali sve do danas, do večeras a i ti i ja smo imali i drugih poznanstava koji nam ne postadoše ni prijatelji a kamo li veliki i iskreni. Tako je to u životu...           

Pogledah i Duškin australski uradak Žegino šesnaesto. Dirljiva i ako hoćete poučna reminiscencija na dio autoričinog odrastanja. Čuli ste: njih 16 - kakvog li lijepog dječjeg vrtića! To je zapravo svjedočanstvo o jednom sretnom odrastanju i sazrijevanju.

Knjiga s engleskim naslovom Cantata to the sea tiskana također u Australiji, priča je za sebe. Pronađite je u našim knjižnicama. Neće vam biti žao. U knjizi su i uradci - što bi se reklo na engleskom contributions - osoba koje je Duška voljela cijelim svojim bićem: Bartul, Šale, Filippi, Živan...

Hrvatska mlada pjesnička pera okupljena pod uređivačkom palicom Ivana de Ville našli su dostojno mjesto u hrestomatiji, jednoj čudesnoj i kreativno nadahnutoj analekti pod nazivom Slavuj na dlanu. Tu je uvršten i dio Duškinog pjesničkog opusa.

I vraćam se na ovaj najnoviji Duškin uradak: Pusti me p(r)oć, zapravo autobiografski lirski roman.U hommageu potpisan s Anima, valjda duša kao Duška. Dozvolite mi parafrazu na taj zgodan jeu de mots, igru riječi, točnije mali duhoviti kalambur: Anima animae meam - Duša duše moje. To je upravo to. Djelo je svojevrsni hommage: na prošlost koja pripada prohujalom vremenu i čovjeku koji mu je pripadao.

Duška ni ovaj put nije iznevjerila. Pred nama su 262 stranice kaptirajućeg teksta. Razložno predmnijevam da je mirni, spokojni, inspirirajući krajolik maloga insularnog, otočnog mjesta, sa stoljetnim maslenicima bio dodatno nadahnuće da zaokruži jednu davnu bol i podari našim ušima i našim dušama ovako tužna i sjetna sjećanja, te čarobne isklesane riječi čija akribija, lepršavost, zvukovna čarolija, odzvanjajuća lirika i metaforična punina logopeje, fanopeje i melopeje bûdû u nama empatiju za nju, zapravo za njih dvoje. Jednome od njih ipak moramo reći: Requienscat in pace!

Da, da, zaboravih spomenuti na neki način i mogućeg suautora. Pogađate da je to naš Ivan, naš maslinoljubac. Bez njegove nazočnosti, duhovne potpore i bračne blizine ovo napisano možebitno nikada ne bi ni postalo, ni opstalo. Roman je znakovita naslova: Pusti me proć/poć''. Ne Duška, ne Ivane niti će igdje proći niti igdje poći - to vam jednostavno ne dopuštamo, već ćete ostat', ostati i opstati zajedno s nama u našim srcima i našim mislima. Svi skupa zajedno - dovijeka! Zahvalimo im toplim pljeskom! I neka sve bude Ad majorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju!

Split, 6. studenoga 2014.
Stjepan Lapenda recenzija Duškine knjige
Duška Pusti me proć 2014 14   Duška Pusti me proć 2014 13