Recenzije i najave knjiga

  KNJIŽEVNE VEČERI ČETVRTKOM
U HKD-u SV. JERONIMA
Trg kralja Tomislava 21
Zagreb

19. veljače 2015
., u 17,00 sati – Predstavljanje knjige Elvisa Duspare: “Nanovo rođen” – sudjeluju pisac Elvis Duspara i Stjepan Razum.
5. ožujka 2015., u 17,00 sati – Predavanje “Književnica i dobrotvorka Marija Kumičić”, povodom 70. obljetnice smrti – predavanje drži dr. Agneza Szabo.
26. ožujka 2015., u 17,00 sati – Predavanje “Kršćansko-dobrotvorni rad u Velikom ratu” – predavanje drži Ivica Mihaljević.

Ulaz slobodan! Dobro došli!
Stjepan Razum, predsjednik

HRVATSKI MARTIROLOGIJ – JOŠ SAMO NEKOLIKO PRIMJERAKA PO IZVANREDNO POVOLJNOJ CIJENI OD SAMO 400 KN !
prigodna prodaja knjiga don Ante Bakovića

Cijenjeni prijatelji,

u privitku je kratka najava predstavljanja knjige g. Mladena Pavkovića:

NISAM KRIV, o hrvatskom uzniku Veljku Mariću koji bespomoćan i

napušten ćami u Srijemsko Mitrovačkoj kaznionici.

Četvrtak, 12. veljače 2015. godine u 19:00 sati.

Dvorana Varaždinske biskupije u Zagrebačkoj 3.

ULAZAK SLOBODAN.

Ivan Jaklin, povjerenik HKV Varaždin

Predstavljanje knjige o Veljku MARIĆU u Varaždinu

PREDSTAVLJANJE KNJIGE
Pusti me p(r)oć'
autorice Duške Crmarić Tomašić
Pusti me proć Duška
Ukoliko mislite da je četrdesetogodišnje poznanstvo između dviju kompatibilnih ali istovremeno različitih i komplementarnih duša, sa svima usputnim scilama i haribdama koje su ih pratile, gnjavile, umarale, uništavale do besvijesti i podsvijesti dovoljno i dostatno da jedno drugome - Duška meni i ja Duški možemo reći onako pošteno, iskreno, ljudski, dapače i kršćanski da se dovoljno, posve i u punini naših ljudskih bića poznajemo i dopoznajemo? Zaista možemo li? Tek sada uvidjeh da još štošta moram otkriti u toj suptilnoj, kreativnom intuicijom natopljenoj Duškinoj duši...

Naime, trebali su mi ovaj njen lirski roman autobiografskog karaktera, njena najnovija ispovijed poetičnog, pjesničkog i produhovljenoga naboja da shvatim da će mi trebati još uvijek vremena, dodatnog angažmana da proniknem u taj osebujni, očaravajući, pomalo tajnoviti i misteriozni unutarnji život osobe s kojom sam odrastao toliko ljeta i desetljeća u obostranom obogaćivanju, sazrijevanju, propitkivanju i savladavanju mučnih životnih trenutaka.

Prihvaćajući se ovoga za mene ugodnog trenutka da vam mogu nešto suvislo, pametno, izvan konvencionalno, onako pučki, po naški, nešto reći o Duški - evo sada i romanopisateljici, morao sam sa svojih prašnjavih polica izvući nekoliko njenih prethodnih književnih ostvarenja.

Ah, Bože moj, čega se već svega ne prisjetih listajući te već pomalo požutjele stranice! Prva pod ruku došla mi je zbirka pjesama znakovita naslova Materin sljez s nadahnutom recenzijom Zdravka Mužinića o dubokim korijenima hrvatske Australke. Prelistavajući je, pred očima mi je proletjela ta ljupka starica, Duškina majka, čijih se toplih riječi i blagoga naboranog lica i danas rado sjećam.

Na prvoj unutarnjoj stranici Duškine zbirke pjesama Blizinom tvojom isklesana napisana mi je kratka posveta - posveta prijatelju i to velikom i iskrenom prijatelju. Hvala ti Duška. To smo ostali sve do danas, do večeras a i ti i ja smo imali i drugih poznanstava koji nam ne postadoše ni prijatelji a kamo li veliki i iskreni. Tako je to u životu...           

Pogledah i Duškin australski uradak Žegino šesnaesto. Dirljiva i ako hoćete poučna reminiscencija na dio autoričinog odrastanja. Čuli ste: njih 16 - kakvog li lijepog dječjeg vrtića! To je zapravo svjedočanstvo o jednom sretnom odrastanju i sazrijevanju.

Knjiga s engleskim naslovom Cantata to the sea tiskana također u Australiji, priča je za sebe. Pronađite je u našim knjižnicama. Neće vam biti žao. U knjizi su i uradci - što bi se reklo na engleskom contributions - osoba koje je Duška voljela cijelim svojim bićem: Bartul, Šale, Filippi, Živan...

Hrvatska mlada pjesnička pera okupljena pod uređivačkom palicom Ivana de Ville našli su dostojno mjesto u hrestomatiji, jednoj čudesnoj i kreativno nadahnutoj analekti pod nazivom Slavuj na dlanu. Tu je uvršten i dio Duškinog pjesničkog opusa.

I vraćam se na ovaj najnoviji Duškin uradak: Pusti me p(r)oć, zapravo autobiografski lirski roman.U hommageu potpisan s Anima, valjda duša kao Duška. Dozvolite mi parafrazu na taj zgodan jeu de mots, igru riječi, točnije mali duhoviti kalambur: Anima animae meam - Duša duše moje. To je upravo to. Djelo je svojevrsni hommage: na prošlost koja pripada prohujalom vremenu i čovjeku koji mu je pripadao.

Duška ni ovaj put nije iznevjerila. Pred nama su 262 stranice kaptirajućeg teksta. Razložno predmnijevam da je mirni, spokojni, inspirirajući krajolik maloga insularnog, otočnog mjesta, sa stoljetnim maslenicima bio dodatno nadahnuće da zaokruži jednu davnu bol i podari našim ušima i našim dušama ovako tužna i sjetna sjećanja, te čarobne isklesane riječi čija akribija, lepršavost, zvukovna čarolija, odzvanjajuća lirika i metaforična punina logopeje, fanopeje i melopeje bûdû u nama empatiju za nju, zapravo za njih dvoje. Jednome od njih ipak moramo reći: Requienscat in pace!

Da, da, zaboravih spomenuti na neki način i mogućeg suautora. Pogađate da je to naš Ivan, naš maslinoljubac. Bez njegove nazočnosti, duhovne potpore i bračne blizine ovo napisano možebitno nikada ne bi ni postalo, ni opstalo. Roman je znakovita naslova: Pusti me proć/poć''. Ne Duška, ne Ivane niti će igdje proći niti igdje poći - to vam jednostavno ne dopuštamo, već ćete ostat', ostati i opstati zajedno s nama u našim srcima i našim mislima. Svi skupa zajedno - dovijeka! Zahvalimo im toplim pljeskom! I neka sve bude Ad majorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju!

Split, 6. studenoga 2014.
Stjepan Lapenda recenzija Duškine knjige
Duška Pusti me proć 2014 14   Duška Pusti me proć 2014 13  

-     12. studenoga 1955. Tin otišao preko "Modre rijeke", a Duška je - slaveći imaginarno treći rođendan s lumina u one tri svjećice uzela malo kreativnog plamena za svoje poetsko pero

Autoričin iskorak iz poetskih voda u prozu, roman Pusti me proć literarni je križanac u kojem je ukusno zamiješeno više sastojaka, tu je i autobiografsko sjećanje kroz flashbackove, kronika želje za životom, dnevnik bolesti i osmišljavanja dana i noći da se ostane uspravan, hrabar i ponosan, a sve te žanrovske vrste su pjesničkom fikcijom dobile završnu glazuru u ovom romanu osebujnog toka struje svijesti koji je iznimno liričan i pravo poetsko štivo jer je u tekst uspješno ucijepljeno i nekoliko stihova i pjesama u prozi- kao što su primijetili i recenzenti Mate Jerinić i Sani Sardelić.

Romani o borbi s izlječivim i nekima neizlječivim bolestima, ovisno o tome jesmo li uhvatili za pravi ključ i uhvatili za pravi mač samopuzdanja i volje u borbi s njom, sve su češći: nedavno su takve romane objavili kolege splitski novinari i osobni prijatelji Ivica Ursić, Žaklina Jurić. Isto o toj temi iz prve ruke svjedoči suputnički i supatnički i ovaj roman u kojemu usporedno i istodobno žive čežnje za ozdravljenjem i povratkom u domovinu.

Glavni junak u knjizi je iseljenik, koji uz teški rad i iscrpljujuću nostalgiju više od 30 godina sanja povratak u rodnu Smokvicu na otoku Korčuli, u stvari to je autoričin suprug Bartul, a ona je Anima, što je latinsko ime duše, Duške, Dušice…

Neobična i slojevita priča, možda prva i jedinstvena u hrvatskoj književnosti, u kojoj su junaci i likovi postaju unutarnji ljudski organi: srce, mozak, jetra, gušterača, bubrezi, mjehur, oboljela prostata i njezin novi, bubreći podstanar - rak, zvan Mr. Crab.

U tekstu na više mjesta podcrtava se simboličnost popratne crne i bijele boje, ali tu je i obilje vrsnih i odličnih metafora o životu i suživotu. Među organima ne preskače se ni 'ona stvar' koja se aluzijski zove 'kopljotresić' (koji inače gađa alke, i te duhovite usporedbe nude užitak ravan 'onome', navodim tako sladostrasni izraz iz jednog takvog pasusa: "famozno s fimozom"…).

Autorica ima zanimljiv pripovjedački postupak, mijenja dioptrije pa je jedno poglavlje ispisano u ich formi, i kako na zbilju gleda On, već u drugom je također ich forma, ali kako gleda Ona, slijede poglavlja kako ih vidi sveznajući pripovjedač u trećem licu, a jedno je poglavlje ispisano onako koko ga vidi Svevišnji.

Jezik je jako važan za književno djelo, posebno za poeziju, jer su pjesnici kovači novih riječi, a u ovom romanu ima dosta svježih, neizlizanih i rijetko korištenih izraza, osim onih lokalizama koji su objašnjeni odmah u fusnoti ili podrubnici. Tako primjerice autorica koristi i ove riječi:

Glagoli: bisere (se), dozmijala, hoholi, ižđikat, kokoliče, obmotavam, ojunoni (se), onesmioniti, oradostiše (se), pozvizdikat, užao, zavrljucnuti…

Pridjevi: beskrušni, breskolik…

Prilozi: istodopce, ponovce…

Imenice: golopleć, krkljaj, muškonji, ljubomor, ljubopoj, podkožje, poozbilj, proštaci, stihovet, stijenj, strjelomet, žvaletine…

Cijelo je štivo natopljeno humornim sokovljem, šale na vlastiti račun, autoironičnim gledanjem na svijet, s dosta genetske vedrine i humora kojega smo – netko više, netko manje - baštinili u našim dalmatinskim i mediteranskim zavičajima.

Dosta stranica daruje čitatelju i mudre poruke, koje sile na pozorno i polagano čitanje svih nataloženih slojeva u tim neobičnim i izrazito intelektualnim dijalozima između, recimo, želudca koji se pobunio što se prešlo na vegetarijansku spizu, obilje voća i često rijetkog povrća i bilje, uz sok i vodu, a izbacilo se crveno meso, mliječni proizvodi, šećer, alkohol i vino i druge namirnice protiv kojih čas jesu a čas nisu u ratu farmaceutske tvrtke i njihovi lobiji, što knjizi daje dodatnu aktualnost kretanja svjetskog kapitala. Svoje će pronaći i oni čitatelji žedni akribije o hranjivosti i štetnosti kojekavih dijeta i izgladnjivanjima u popularnim kuharicama i prehrambenim savjetnicima.

Citirat će nekoliko Bartulovih mudrih misli na granici aforizama:

I kad si s tuđinom stalno na ratnoj nozi, jedina je ti je utjeha da ti je igraća karta humor.

Radost ni s čim – najveća je radost!

Tek kada voliš sebe, možeš i voljeti.

Na isto ti dođe – ljubio ženu ili glazbu.

Najjači afrodizijak je samoća!

Jer smijeh je – cijelo zdravlje.

I statistika potvrđuje da uz pomoć kvalitetnijeg života, prehrane, higijene i lijekova, ljudski život prosječno traje sve duže pa se i granica prelaska u zonu "zrelih" ili "poznih" godina života može pomaknuti za najmanje dvadesetak ili možda i trideset godina. Literarno će to pokazati i antologijski roman "derviš i smrt" Meše Selimovića, objavljen prije pola stoljeća. Glavni junak romana Ahmed Narudin u prvoj rečenici kaže: "40 mi je godina. Ružno doba, čovjek je još mlad da ima želje, a već star da ih ostvaruje… (ili tako nekako).

A Bartul u ovom romanu zamjećuje: "Budi štap zadnje moje mladosti!

Kada sam brojio dvadeset u nogama, muškarac pedesetih godina za mene već je bio star; kad sam u kostima brojio četrdeset, onaj čovjek od šezdeset godina već je bio i te kako star; sada mi sjedine u kosi broje sedamdesetu, a to je zadnja mladost, najljepša, kako mi reče devedesetogodišnja starica. Vjerovati joj treba. Starija je. Iskusnija. Mudrija."

Zanimljivo je i duhovito razmišljanje o suvremenom svijetu i znanstvenim tehnologijama:

"Kad se moj otac stvorio, Zepelin se dizao u zrak; kad sam se ja rodio, otkrili su Južni pol; s rođenjem moga sina otvorila su se vrata Mjeseca; a u vrijeme unučadi već kloniraju tebe, mene, njega. Ako to sve zakukulje, možda ću ocu biti otac."

Igrajući se jezikom, autorica razbija neke riječi i u krhotinama leksema tako prepoznajemo neka druga nova značenja, koja možda poručuju da neke stvari i pojavi i nisu tek tak slučajno dobile svoja imena. U jezičnim igrarijama važan je i naglasak:

"Mùka mi je od toga mûka i od svih drugih muka.

Čitajući roman o uživanju i dosegnuću sreće u Smokvi, sjetio sam se stihova dragog mi (meni zavičajnog) Petra Gudelja:

"… Kaži, kamenje (znam da imaš, da si samo

stisnulo usta, sklopilo oči),

je li se pustinjak ikad osladio

tuđom čehuljom, smokvom, ženom…

(Molio, govorio)

Slažem se s Bartulovom oporukom na koncu romana, koji poručuje: uz humor, "Volite žene sve"!

Umoran od svih životnih putešestvija, zadovoljan i sretan, želio je zakoraknuti kroz dveri nebeske. Neka mu ne bude usko u nebeskim klancima, pustimo ga poć i proć, i neka zasluženo uživa u pramčioku raja! Autorici čestitka što je uložila svoju veliku dušu da napiše roman umjesto svoga Bartula Salečića, i time obogati i hrvatsku iseljeničku književnost, ali i sve nas!

                                                                 
Mladen Vuković
Duška Pusti me proć 2014 1
Duška Pusti me proć 2014  Duška Pusti me proć 2014 4
Duška Pusti me proć 2014 2
Duška Pusti me proć 2014 3   Duška Pusti me proć 2014 7
Duška Pusti me proć 2014 5   Duška Pusti me proć  20
Duška Pusti me proć 2014 8
Duška Pusti me proć 2014 9   Duška Pusti me proć 2014 10
Duška Pusti me proć 2014 11   Duška Pusti me proć 2014 6
Duška Pusti me proć 2014 15   Duška Pusti me proć 2014 16
Duška Pusti me proć 2014 17Duška Pusti me proć 2014 18   Duška Pusti me proć 2014 19

Ankica ZigrovicKalinje 1   Kalinje 2Kalinje 4   Kalinje 3Kalinje 6   Kalinje 7
Dramska sekcija Kulturno umjetničkog društva općine Cestica... i ovoga puta oduševili prisutne uzvanike.

Kalinje 5

Na promociji dragi gost bio je pater Josip Krčmar, bivši župnik župe Gornje Jesenje.

Čestitke autorici i suradnicima koji u ovim teškim vremenima za knjigu i pisanu riječ u eri besparice, na odustaju od prepreka.
Na promociji je bio i gosp. Ivan Galović, predsjednik Vijeća općine Gornje Jesenje u kojem je tragičnom smrću život završio Matija plemeniti Žigrović, župnik te župe, ubijen od partizansko-komunističke vojske u srpnju 1943. godine.
O Matiji plemenitom Žigroviću preporučujemo link HAKAVE portala

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/15581-osvrt-na-sedamdesetu-obljetnicu-smrti-vlc-matije-pl-zigrovica-14-srpnja-2013-godine.html