Gospodine Stankoviću,

poznato Vam je moje mišljenje i o umjetnoj oplodnji i o gay paradama. Dostatno mi je kazati da se u svemu tomu slažem s mons. Ivanom Miklenićem, glavnim urednikom Glasa Koncila. Ukoliko želite neku nadopunu, spreman sam Vam je dati.

Ovdje bih se osvrnuo na postotke zločina, s molbom da me ispravite ako me pamćenje vara. Prema povjesniku Josipu Jurčeviću zločini komunista dostižu 98%, Talijana i Nijemaca nepuna 2%, a ustaša 0,13%.

Izjavu dr. Jurčevića niti osporavam niti uz nju pristajem jer mi manjka stručno znanje o toj temi. Poznato je svakomu da sam Hrvat desetotravanjske tradicije što nikada nisam krio niti sada krijem. No, unatoč malom postotku ustaških zločina, istraživanje dr. Jurčevića me nije razveselilo jer, načelno govoreći, nije bitno koliko ih je stradalo, koliko je bitno da nitko ne smije ubiti nevina čovjeka. Stoga, kao čovjek, kršćanin-katolik te katolički svećenik i propovjednik, izjavljujem: Ustaše, sram vas bilo, što ste dignuli ruku na nevine ljude. I, u 0,13% ima sinova što ih očekuju otac i majka, momaka što ih očekuju djevojke, maštajući o svadbenoj svečanosti, te muževa što ih očekuju žene i očeva što ih očekuju djeca. Zbog činjenice da je ustaška zla ruka dignuta na nevine ljude, ostaju roditelji bez sinova, djevojke bez momaka, žene bez muževa i djeca bez očeva.

Ovdje ću navest loš podatak ja, koji sam imao propovijed s misom na Jazovki u lipnju 2003. i predavanje nakon završena misnoga slavlja, ne mogu osuđivati partizane koji su odveli ranjenike na Jazovku, a ne osuditi ustaške zlikovce koji su u Otočcu poubijali partizanske ranjenike. Žao mi je što su vojnici naše države dignuli zločinačku ruku na ranjenike, neovisno o njihovoj vojnoj pripadnosti. Jer, čovjeka treba poštivati, zarobljenika zaštititi, a ranjenika liječiti i po mogućnosti izliječiti. Sve ovo, što je čovjeka dostojno, pogazili su ustaški zlikovci. To treba iskreno požaliti. I, to iskreno žalim.

Zbog toga ustaškoga zločina stradala je časna sestra Žarka Ivasić. Žao mi je što je ona stradala. To je jasno. A da je, kojom srećom, umrla prirodnom smrću, jednako bi mi bilo žao što su ubijeni ranjenici u Otočcu, i da sam za taj zločin doznao, neovisno o mučeničkoj smrti sestre Žarke Ivasić.

A, sada stanimo pred činjenicu što je ne kriju ni partizanski filmovi. Prema tim filmovima znali su partizani obući odoru svojih protivnika da bi ih zavarali u ratnoj operaciji. Zato pitam i molim odgovor od onih koji bi to morali znati: Jesu li partizani oblačili tuđu odoru da zavaraju protivnika ili i zato da svoje zločine prebace na drugoga? Bez odgovora na ovo pitanje ne završava rat između partizana i ustaša. Bez istine, ali istine, nema završetka toga rata. A, istina se krije. Jer, obustavlja se istraživanje. Zato bih lijepo zamolio da kramp, motika i lopata, ne zaobilazeći ni najmanju sitnicu, potvrde ili demantiraju Jurčevićev postotak 0,13. Taj postotak može biti, ako nije profesor Jurčević ubrojio žrtve koje su partizani učinili u ustaškoj odori i povećan, ako prekopavanje to dokaže.

Zato mi Jasenovac sliči na priču bez pokrića, iako ne niječem ustaške zločine, dokle god ostane neprekopan. Zašto je Jasenovac neprekopan? I to pitanje očekuje odgovor. A, ja želim da bude prekopan, pa kom obojci kom opanci.

Na Njujorškom popisu je objavljeno preko 600 000 stradalih. Unatoč činjenici da je taj intelektualni zločin priznat i da ga srpska strana, nažalost, još čini, pada taj popis i na temelju moje knjige „Između dva Lazara“. Bogu hvala što sam otisnuo dio Njujorškoga popisa, glede banjalučkih sela, gdje su, na žalost, ustaše učinili zločin. Prema Lukajiću koji u svojoj knjizi „Fratri i ustaše kolju“ navodi 2 315 stradalih, a Njujorški popis navodi brojku od 1234 stradalih u sva tri sela: Iz Drakulića 724, iz Šargovca 120, a iz Motika 390. Zato bez uzmaka pitam: Koga su ustaše mogli naći u tim selima, ako su navedeni u njujorškom popisu stradali prije kobne noći 6./7. veljače 1942.? I, koga su ustaše mogli iz ta tri sela poslati u Jasenovac ako ih je prema Lukajiću u spomenutom zločinu stradalo 2 315?

Novi popis „Pregled i pretraga žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.“ odgovara na to: Stradali su: jedan iz Drakulića, dvojica iz Šargovca, a nitko iz Motika. I, što ćemo zaključiti nego: od broja 1234 ostadoše samo 3 (tri). Tko je naveo Njujorške znanstvenike, ako ih tako možemo nazvat, na tako tanak led, barem glede tri spomenuta sela?!?

Šaljem Vam link „Pregleda i pretrage žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.“:                         

htp//www.jsup-jasenovac.hr/Default?sid=7618

Tu možete naći trojicu stradalih. Šaljem Vam i datoteku: OkBl, iz koje sam izvadio rezultat iz poslanoga Vam linka. Uz pozdrav! Fra Martin Planinić

P. s.: Ne mogu i ne smijem (po)hvalit ustaše što su ubili najmanje nevinih. Kršćanin sam, svećenik sam, propovjednik sam Evanđelja. Zato moram žalit što su ustaše ubijali nevine ljude. U temelju je svejedno koliko su ih ubili. Nisu smjeli ubit ni jednoga nevina čovjeka. Da je znanost, kojom srećom ustanovila: „Ustaše su ubili samo jednoga i više ni jednoga nevina čovjeka!“, istu bih im kritiku uputio i rekao: Sram vas bilo što ste ubili nevina čovjeka! Neka ovako ili slično i drugi reknu za vojnike svoje države kao što sam ja rekao za vojnike naše države. Ponosno! Neopozivo! Dabogda motika kazala pravu istinu. Ne bježim ni od motike ni od lopate. Dabogda Jasenovac bio prekopan. I, dabogda ubuduće posjetitelji Jasenovca ne pravili lakrdiju. Dokle god Jasenovac ne bude prekopa i dokle god se ne izrekne istina ni po babi ni po stričevima“, svaki ću posjet Jasenovcu smatrat lakrdijom. I, ničim više! I, doista, ovim svojim današnjim dodatkom (9. lipnja ove godine) i bolje i dostojanstvenije sve nevine žrtve, dakle, i ustaških i partizanskih zločina, učinjenih na području Jasenovca, častim više ja negoli dosadašnji posjetitelji, od početka svoga dolaska do danas. Jer, ne privilegiram svoje ustaše kao oni svoje partizane, pričajući prazne priče. Prazne i isprazne, dokle god Jasenovac ne bude prekopan. I, ovaj dodatak potpisuje te od njega ne odstupa Fra Martin Planinić. Ni za dlaku!
Upućeno:

----- Original Message -----

From: fra Matin Planinić

To: Aleksandar Stanković  

Sent: Saturday, June 09, 2012 11:08 PM

Subject: Pismo