Na malom prostoru općine Široki Brijeg na 387 četvornih km 1940. živjelo je 24.87o Hrvata. Od toga je u Drugom svjetskom ratu i poraću poginulo i nestalo 2.157 osoba ili 8,67 posto. Njihove kosti nalaze se na nepoznatim mjestima, bez križeva i imena. Njihovi križevi su sabrani u jedan veliki kameni križ koji je 1999. postavljen u središtu grada Širokog Brijega, a njihova imena napisana u knjigu Žrtvoslov Širokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i poraću  prof. Karla Rotima.

Knjiga Žrtvoslov Širokog Brijega... na 588 stranica izišla je 2000. Sastoji se iz tri dijela: povijesna pripadnost područja Široki Brijeg, Drugi svjetski rat i 3. dio Žrtvoslov Drugog svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega. U povijesnoj pripadnosti riječ je od naseljavanja Hrvata do Drugog svjetskog rata.

            U 2. dijelu, u Drugom svjetskom ratu, zabilježeni su uzroci i uništavanje svijeta te uspostava i djelatnost NDH u kojoj su na 107 stranica prikazani: ustroj vlasti i oružanih snaga, načini obrane od napadača, kraj NDH i nastavak djelatnosti u izbjeglištvu.

            U 1. i 2. dijelu knjige nalaze se uzroci 3. dijela bleiburških žrtava Širokog Brijega po župama i naseljima s podacima imena žrtava, njihovih roditelja, godina stupanja u postrojbu, mjesto smrti i nestanak na križnom putu. U 39 naselja prikazano je po jedno svjedočenje preživjelih logoraša u kojima su iskazane boli, patnje i nasilne smrti. Knjiga završava s dva priloga: odnos prema Hrvatima u bivšoj Jugoslaviji i Republika Hrvatska je dar Božji. Knjigu se recenzirali prof. dr. fra Andrija Nikić i prof. Tihomir Marić.

            Povijesna pripadnost područja Širokog Brijega podijeljena je na administrativno-upravnu i vjersku pripadnost.

            Područje Širokog Brijega, koliko je povijesti znano, glede administrativne pripadnosti, nalazilo se pod ilirskom upravom do 9. godine nakon Krista. Od tada do naseljavanja Hrvata ovim područjem su vladali Rimljani.

            Na nekoliko stranica knjige prikazani su prostori naseljavanja Hrvata, Hrvatski sabor 753. na Duvanjskom polju, nastanak hrvatskih država, hrvatske kraljevine te saveze Hrvata s drugim narodima od 1102. do 1941.

            Za vrijeme kralja Tomislava granica između Hrvatske Kraljevine i Zahumlja prolazila je kroz današnje područje Širokog Brijega, koje je jednim dijelom pripadalo Bijeloj, a drugim Crvenoj Hrvatskoj.

            Čitatelji će u povijesnoj pripadnosti područja Širokog Brijega saznati i događaj 1102. kada je Hrvatska Kraljevina izgubila svoju samostalnost. Ta godina je najpogubnija u povijesti Hrvatskog naroda. Savez s Mađarima donio je sva zla za Hrvate koja su trajala 839+45, ukupno 884 godine. Tih 884 godine, manje više, neprekidno je razarano tkivo Hrvata i hrvatskih prostora, ali zahvaljujući dragom Bogu nije uništeno kako je prof. dr. fra Andrija Nikić u recenziji knjige rekao “da hrvatskog naroda nije nestalo čudo je Božje”. Bog je u Hrvatskoj u dr. Franji Tuđmanu pronašao Mojsiju koji je to spriječio.

U knjizi su prikazane posljedice 1102. među kojima su i žrtve Širokobriješkog Bleiburga. Prvu podjelu hrvatskih prostora uspostavila je saveznica Mađarska izdvajanjem Bosne, česti Hrvatske, kako bi Hrvatsku smanjila i lakše s njom gospodarila po onoj “Podjeli pa vladaj”, što je sve stvaralo uvjete Turcima za okupaciju hrvatskih prostora, prvo BiH, a potom većih dijelova ostataka Hrvatske.

            Nakon 113 godina borbe s Turcima u savezu s Mađarima, Hrvati su 1527. izborom Ferdinanda Habsburgovca za kralja priklanjaju Austriji sa svrhom oslobađanja od turskih napada. Kada su Turci 1566. krenuli na Beč, spriječio ih je Nikola Zrinski obranom Sigeta.

            Hrvatski narod je bio žrtva turskih napada i okrutnih domaćih feudalaca među kojima se isticao Franjo Tahy što je dovelo do dizanja bune pod vodstvom Matije Gubca sa svrhom ukidanja feudalizma i stvaranja seljačke države.

            Da nije bilo saveza s Mađarima 1102. Hrvatska bi danas bila na svojim naseljenim prostorima. Turci ne bi prešli Drinu. To nam dokazuje uzaludna borba velike turske sile s ostatkom ostataka Hrvatske preko 15 godina. Ne bi bilo mirovnih procesa u Varšavi 1664., u Srijemskim Karlovcima 1699., u Požarevcu 1718., u Beogradu 1739., u Sanstefanu i Berlinu 1878. koji su služili Turskoj, Austriji i Mletačkoj za međusobnu podjelu hrvatskih prostora. Da nije bilo saveza s drugim narodima ne bi bilo borbe za očuvanje hrvatskog jezika, ne bi bilo dugotrajne borbe protiv mađarizacije, germanizacije, apsolutizma, srpskog hegemonizma i centralizma, ne bi bilo pucanja i žrtava u skupštini. Mnogi hrvatski sinovi, koji su tražili izlaz iz saveza, postali su njihove žrtve, među kojima su bili Zrinski i Frankopan. Savezi su uzroci uspostave ustaškog pokreta, velebitskog ustanka, bleiburških žrtava, mnogih žrtvoslova, pa i ovog žrtvoslovnog kongresa i mnogih drugih događanja i žrtava u razdoblju 884 godine. Posljedice saveza su i žrtve Domovinskog rata, a posljednja podjela hrvatskih prostora učinjena je Daytonskim sporazumom.

Za ime i kulturni razvoj Širokog Brijega najzaslužniji su franjevci koji na području Širokog Brijega pastoraliziraju od 15. stoljeća. Pučanstvo područja Širokog Brijega pripadalo je kršćanstvu od njegovih početaka. Između 4. i 6. stoljeća u Mokrom kod Širokog Brijega podignuta je kasnoantička crkva. U knjizi su prikazane biskupije kojima su pučani područja Širokog Brijega pripadali, franjevačke vikarije, provincije, osnivanje župa, njihove povijesti, izgradnja crkava i samostana, stradanje fratara i broj katolika.

            U okviru 2. dijela Drugog svjetskog rata prikazana su dva poglavlja: njegovi uzroci nastanka i uništavanje svijeta i uspostava Nezavisne države Hrvatske.

            U poglavlju uzroci nastanka (2. svj. rata) i uništavanja svijeta obrađene su tome: međusobni odnosi nakon Prvog svjetskog rata, stvaranje osovine Rim – Berlin, odnos Rima – Berlina prema ustaškom pokretu i načini ratovanja i osvajanja zaraćenih strana.

Versajskim mirom i dopunskim mirovnim konferencijama u Parizu i Washingtonu nisu riješeni svjetski problemi. U Egiptu, Afganistanu, Maroku, Libiji, Siriji, Indokini i Iraku izbijali su ustanci, javljali se otpori i zahtjevi za oslobađanjem od europskih kolonizatora. Među pobjedničkim silama Antante javljali su se sukobi. U Italiji je 1922. na vlast došao fašizam.

Dawesovim planom su 1924. radikalno izmijenjene odredbe Versailleskog mira. Umjesto blankente obveze Njemačkoj je ponuđena financijska pomoć, a 1926. primljena u članstvo Lige naroda. Japan je 193l. g. okupirao Mandžuriju, a 1933. sjeveroistočne dijelove Kine te započeo borbu za novu podjelu svijeta. U Njemačku na vlast dolazi Hitlerov nacionalsocijalizam. Japan je 1934. napustio Društvo naroda i počeo se naoružavati.

            Njemačka i Italija 1936. Listopadskim protokolom stvaraju osovinu Rim – Berlin. O ostalim događajima više u knjizi.

 Nakon stvaranja osovine Rim – Berlin Stojadinovića vlada stare Jugoslavije bila je u dobrim odnosima s Italijom s kojom je 1936. sklopljen benevolentni trgovački ugovor, a 1937. ekonomski i politički sporazum. Tada je dr. Ante Pavelić bio zatočenik u Firenci, a ustaše u nemilosti. Kad se Rim 1940. razočarao u beogradsko savezništvo promijenili su se odnosi s Pavelićem dok u Njemačkoj se njegovo ime nije smjelo spomenuti do 4. travnja l941.

U načinima ratovanja i osvajanja zaraćenih strana čitatelji će na pregledan način saznati po nadnevcima sve države kada su počele međusobno ratovati, države koje su izvršile napad bez objave rata, koje su rat navješćivale te objavile, države koje su se proglasile nezaraćenom silom, prekinuti diplomatski odnosi, potpisane kapitulacije, probijene crte fronte, poduzete ofenzive i protuofenzive, zatražena i potpisana primirja, održani sastanci i konferencije.

            Uspostavi i djelatnosti Nezavisne Države Hrvatske poklonjeno je preko 100 stranica. Razlozi su sljedeći. Široki Brijeg je bila jedna od općina NDH. Svi njezini novaci i pričuvni vojni obveznici bili su ili dragovoljci ili mobilizirani u postrojbama NDH. Nakon istraživanja naših žrtava izradili smo tablicu i tiskali je u knjizi s podacima naziva postrojba i brojem njihovih pripadnika žrtava Širokog Brijega.

Žrtve prikazane u ovoj knjizi bile su pripadnici: domobranstva, Ustaške vojnice, oružništva, redarstvenika, legionara, dobrovoljačke milicije, SS-trupa i drugih, a nakon Bleiburga i križara. Da bi naš Žrtvoslov bio cjelovitiji i odgovorio na pitanja koja se nameću potrudili smo prikazati ustrojstvo tih postrojba, njihov nastanak, njihove zapovjednice i obranu od napadača.

Čitatelji koji pomno pročitaju djelatnost postrojba i vlada NDH kojih je bilo sedam, njezine zakone, društveno i gospodarsko poduzetništvo imat će pravu sliku te države, a svi oni koji su raznim propagandnim materijalima dobili iskrivljenu sliku, ispravit će je. Politika NDH nije bila agresorska. Ona je kriminalizirana od sila pobjednica kao što se to danas čini s Domovinskim ratom za koji smo svi svjedoci da je bio oslobodilački i kristalno čist.

Kriminalizacija NDH išla je toliko daleko da se uspjelo u školske udžbenike napisati kako je u Jasenovcu ubijeno od 700 do 800 tisuća Srba, Židova i komunista. Svi oni koji su pokušavali da kažu istinu kako se ta brojka kretala od 35 do 40 tisuća u svim logorima na području NDH završavali su u zatvorima. Među njima je bio i stvaratelj RH dr. Franjo Tuđman. Zato bi posebno preporučio čitateljima da pročitaju cjelinu pod naslovom " načini obrane od napadača"”od 143. -–166. stranice. U toj temi nalazi se i podnaslov “Poglavnikovo imenovanje povjerenstva” za ispitivanje javnog reda i poretka te poduzimanja mjera da se zaštiti život i imovina pojedinaca i pučanstva uopće.

Povjerenstvo je Ministarstvo pravosuđa imenovalo Prijekim pokretnim sudom kojemu je dodijeljen jedan član iz redova sudaca za predsjednika. U Odredbi Poglavnikova stana u postupku čišćenja pobunjeničkih područja u točki 14. je stajalo: “Zabranjuje se svaka štetna djelatnost, kao: ubijanje, pljačka, krađa, palež: i ino uništavanje imovine”.

Hrvatska se samo branila od napadača. To su bili četnici i partizani koji su se zajednički nazivali odmetnici. Ti napadi su izvođeni raznovrsnim vidovima. Bile su to: prijetnje, ubijanje iz zasjeda, rezanje brzojavnih vodova i željezničkih telegrafskih linija, provale u skladišta, pucanje na vlak, oštećenje željezničke pruge, pobuna Srba, bacanje bombi na objekte, pljačkanje, odvođenje žena, pljačkanje stoke, odbijanje priznanja hrvatske vlasti, podmetanje paklenih strojeva u objekte, pucanje i pjevanje srpskih pjesama kroz sela, zapriječavanje pristupnih cesta, oduzimanje oružja i odijela, ubijanje pravoslavnih obitelji koje su prešle na katoličku vjeru, upadanje u bolnicu i odvođenje bolesnika, a potom ubijanje, napad redarstvenih autobusa, pljačkanje i spaljivanje hrvatskih sela istočne Hercegovine, paljenje skladišta žita i drugih objekata, rušenje mostova, paljenje arhiva, uništenje poštanskih uređaja, rušenje zrakoplova, uništavanje rudnika, uništenje solane i željezare, postavljanje na pruzi mina, zaustavljanje i pljačkanje vozila, iseljavanje roditelja čija su djeca u hrvatskoj vojsci i drugi koji su bili uzroci načinima obrane.

Evo nekoliko primjera iz 1941.

04.07. – Novine su objavile kako su 27.06. u Mostaru iz zasjede ubijeni natporučnik Jure Zovko i maturant Franjo Klančić.

07.07. – Rudarski radnici provalili u skladište društva Kontinental i odnijeli 15 tisuća rudarskih upaljača.

11.07. – Noću su potrgane brzojavne i telegrafske linije između stanica Kamenje – Bohnjarci.

03.08. – Iz oružničkog krila u Ogulinu javljeno je da su bačene četiri bombe na poštu Tušilović, a kada su odlazili vikali “Živio Staljin”.

04.08. – Skupina komunista pred Đačkim domom u Zagrebu napala je pripadnike Sveučilišne ustaške vojnice od kojih je 28 ranjeno.

04.09. – U Vrbiku je 20 četnika zaustavilo autobus te nakon pretresa odveli gostioničara Franju Šimića koji je kod sebe imao 40 tisuća kuna i četiri tisuće lira u nepoznatom pravcu.

06.09. – Vodno oružničko zapovjedništvo iz Knina je izvijestilo da su četnici u Golubiću zapalili pet katoličkih kuća.

04.09. – U zgradi Ravnatelja pošta, brzojava i brzoglasa eksplodirale su četiri paklena stroja. Ranjeno je osam osoba.

U Vrbanićevoj ulici na Odjel ustaške vojnice bačene su dvije ručne granate. Ranjeno je 12 ustaša.

U cjelini “Kraj NDH” prikazani su zaključci vlade, prijenos ovlasti Poglavnika na dr. Đuru Kumičića, konferencija u Klagenfurtu, predaja Hrvatske vojske partizanima i suđenje Hrvatima.

Jedan dio hrvatskih časnika, zapovjednika, ministara i drugih dužnosnika u povlačenju zarobili su partizani, a jedan dio je uspio prijeći u Austriju, potom u Italiju i druge države. Mnoge su savezne vojne snage, a među njima posebice britanske, uhitili, a potom izručili jugoslavenskim vlastima. Svi su osuđeni na smrt i to po godinama: 1945. – 85, 1946. – 10, 1947. – 15, i 1948. – 4.

U nastavku djelatnosti NDH u izbjeglištvu prikazani su uspostava Hrvatskog državnog odbora i akcija Hrvatskog državnog vodstva te njihov odnos i veza s križarima u domovini, dolazak Kavranovih skupina i njihov tragični svršetak.

            U 3. dijelu Žrtvoslova ... Žrtve Drugog svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega prikazani su po župama u kojima su kršteni a u okviru župa po naseljima u kojima su živjeli do odlaska u hrvatsku vojsku ili se povukli s hrvatskom vojskom te manji broj koji je poginuo na kućnom pragu u tijeku rata i poraća.

            Na početku ovog dijela prikazana su mjesta kretanja na križnom putu, logori, grabišta i masovna stratišta, a potom slika križa koji je 1999. podignut u središtu grada Široki Brijeg. Prigodom otvaranja spomenika na kojem su bili nazočni uvaženi prof. dr. Zvonimir Šeparović, tada ministar pravosuđa u Vladi RH, potpredsjednik Hrvatskog državnog sabora RH Vladimir Šeks i drugi, predsjednik Općinskog vijeća i Odbora za izgradnju Spomenika žrtava Širokog Brijega Pero Bubalo je između ostalog rekao: “Ovaj križ sklesan u kamenu i ukršten u vječnoj nadi života i vjere dugo je putovao do svoga Širokog Brijega, dugo tražio da se smiri tu na valima bistre, hladne i pitome Lištice. U svakom su udaru špice toliki krici i tolike suze, u svakom slovu toliki Očenaši i Zdravo Marije, u svakom zavijutku hrvatskog tropleta toliki jadi i nevolje. Njegovim gredama putuju najbolja djeca ovog kraja, putuju do vječnih smiraja, gdje s rubova svojih snaga promatraju horizonte koji su uvijek stajali kao vječite mogućnosti...”. Cijeli prigodni govor se nalazi na 188. i 190. stranici, a slika križa na 189.

            Na području Širokog Brijega nalazi se devet župa s 40 naselja. U svakoj župi je prikazana kronologija događanja od njezina osnutka do završetka knjige 2000., a u naseljima žrtve s podacima: ime i prezime, nadnevak rođenja, ime roditelja, naziv postrojbe i godina stupanja, mjesto pogibije s godinama ili nestanka na križnom putu 1945. te da li je bio oženjen ili nije. Za oženjene je dodano i ime žene i broj ostale djece.

            Žrtve u naselju su obilježene rednim brojem, po abecedi, a unutar abecede po načelu životne dobi po starosti. Od ukupno 2.157 žrtava na području Širokog brijega u Drugom svjetskom ratu i poraću poginulo je 1.013 ili 46,97 posto, a nestali na križnom putu nakon predaje partizanima 1.144 ili 53,03 posto.

            Na kraju žrtava naselja prikazano je jedno svjedočenje preživjelih hrvatskih vojnika u logorima na križnom putu kojima je Bog podario da prežive i svjedoče za povijest današnjim i budućim generacijama svijeta. Što su doživjeli i kako su preživjeli.

            Za njihova svjedočanstva bio je izrađen upitnik s podacima: ime i prezime, nadnevak i mjesto rođenja, ime roditelja, nadnevak i mjesto stupanja u postrojbu, ime poznanika koji je s njim stupio u istu postrojbu iz njegovog naselja, susjednog naselja ili s područja Širokog Brijega te svi njegovi poznanici iz drugih područja kako bi svjedočenje bilo istino. Tražena su i imena zapovjednika postrojba na svim razinama koja su im ostala u sjećanju te podaci gdje su završili obuku, djelatnosti koje su i gdje obnašali i na kraju gdje su zarobljeni i s kojim poznanicima i u kojim logorima su bili, njihova sjećanja i doživljaji i nadnevak dolaska kući.

            Iz njihovih svjedočenja izdvojili smo dijelove kojim su iskazali ubijanja i mučenja na križnom putu i u logorima smrti. Svi koji su se kretali u kolonama kazali su da su na začelju kolone ubijali sve iznemogle te one koji su iz kolone izlazili kad bi ugledali list ili plod na nekoj biljci da ih uberu kao i bunar ili potok s vodom. Ostale njihove izjave koje su bile manje zajedničke i pojedinačne su:

-                              Po noći su prozivali pojedince i odvodili na Savu i ubijali.

-                              Svi koji su na sebi parali odijela batinani su.

-                              Voda za piće u buradima bila je ljuta. Svaki list u logoru koji se mogao dohvatiti pojeden je. U prolazu kroz Mirkovce i Jankovce civili su nas udarali i ubijali. U Šidu je više ubijeno zarobljenika nego na putu od Dravograda do Šida. Za hranu smo dobivali stari ucrvani grašak.

-                              Svi koji su pokušali bježati streljani su pred strojem.

-                              U Osijeku su mi oduzeli cipele te sam išao bos. Iz Dravograda nas je pošlo oko 15 tisuća, a u Pančevo došlo oko pet.

-                              Ispred Zagreba su nas dočekale žene i udarale toljagama.

-                              Skinuli su nas i vezali po dvojicu. Uspio sam pobjeći. Ostali su pobijeni.

-                              Zarobljen sam od partizana. Jedan Musliman je svjedočio da sam bio u hrvatskoj legiji. Osuđen sam osam godina.

-                              Zarobljen sam u Lici 1943. Skidali smo se za streljanje. Uspio sam pobjeći. Ostali su pobijeni.

-                              U koloni prema Celju su nas tukli i ubijali.

-                              Zaustavljali su nas u močvarama da se odmaramo kako bi oboljeli.

-                              U Osijeku je jedan partizan prelomio pušku udarajući zarobljenika. Na putu od Osijeka do Vinkovaca jedan je partizan pratio kolonu oštreći dva noža jedan o drugi te izvodio zarobljenike i klao ih. Djeca su nas pratila i po nama bacala grudve zemlje.

-                              Kad smo prolazili kroz sv. Nedjelju civili su nas tukli. Iz Požege su odveli oko 12 tisuća u Rusiju.

-                              U Prečkom se logor svaka 2 – 3 dana praznio i punio.

-                              Putovali smo 15 dana bez hrane i vode. U Karlovcu su nam dali pola kg. pljesnivog kukuruzova kruha.

-                              U Osijeku je mnogo zarobljenika ubijeno, a u Pančevu mnogi umrli od bolesti i ispaćenosti. U svakom zaustavljenom mjestu bilo nas je manje.

-                              U Celju su nam oduzeli odjeću i obuću. Govorili su tko ne može ići da čeka vozilo. Te su ubijali.

-                              U Novskoj je mnogo zarobljenika ubijeno.

-                              U Mariboru su nam dali preslane čorbe, a voda je bila zagađena. Oko ubijenog zarobljenika zbog ubranog murvinog lista igrali su kolo. Po noći su odvodili one s dugom kosom. Nužnik je bio na vodi. Tko je išao nije se vraćao.

-                              U Bleiburgu su našu postrojbu od četiri tisuće prepolovili. U Zagrebu su zapovjedili da ulazimo u vlak, a oni su brojali 1, 2, 3. Tko nije za to vrijeme ušao bio je ubijen, a potom isto za izlazak. Iz Slavonske Požege su dvije tisuće odveli u dva pravca i poubijali ih.

-                              U Bjelovaru u logoru Vojniću nije bilo ništa jesti, a voda se mogla piti koja je otjecala iz kanalizacije. U Osijeku je za hranu kuhana konzervirana djetelina.

-                              Od Velike Gorice prema Sisku smo morali trčati. Za nama su išli kamioni i kupili mrtvace.

-                              U Karlovcu su nas po danu saslušavali, a po noći prozivali da idemo kući, a išli su u smrt. Na saslušanju su nas tukli.

-                              U Zaprešiću su nas civili udarali vilama, motikama, toljagama, štapovima i drugim predmetima. Iz Slavonske Požege je jedna kolona odvedena prema Prijedoru i pobijena.

-                              Predali smo se Bugarima, koji su nas prepustili partizanima, a ovi nas odmah počeli tući i ubijati. Pojedince su izvodili i strijeljali. Neke su konjima gazili. U Mariboru su s nas skidali bolja odijela i ostavljali nas u vešu. Od Odžaka do Bačke Topole morali smo preći trčeći. Na putu prema Batin Skeli partizanke su izvodile iznemogle zarobljenike da igraju kozaračko kolo, a potom ih pobili. Propagirali su kako će ići kući koji su stupili u vojsku do 1942. Sve prijavljene su odveli i pobili. U Belom Manastiru nas je predsjednik odbora batinao.

-                              U Sloveniji u vojarnama tražili su zarobljenike da idu kod privatnika raditi kod kojih će biti dovoljno hrane. Prijavljeni su poubijani. Svaki dan nas je bivalo manje i manje. U Slavonskoj Požegi kraj rijeke rukama smo kopali i na dubini od jednog metra nalazili vodu. Kruh se dijelio na 40 zarobljenika. Trava na području logora je brzo pojedena. Svako jutro su dolazila kola po mrtvace.

-                              Od Dravograda do Siska došli smo bez odmora, hrane i vode. Zbog takvog kretanja mnogi su padali od iznemoglosti, a potom ubijani.

-                              Prigodom saslušavanja Širokobriježane su udarale. U koloni me je partizanka udarila puškom kad sam pogledao u svoju ranjenu ruku. Mnogi su ubijeni na kazanu zbog navaljivanja. U Pakracu su nas u baraci ispitivali i ubijali. Ujutro su mrtvace odvozili. Od hrane smo dobivali po kašiku sirova graha.

-                              Prije tiskanja knjige tekst su pregledali povjesničari: prof. dr. znanstvenik fra Andrija Nikić, autor 65 knjiga i prof. Tihomir Marić i uz izrečene ocjene preporučili da se tiska. Ocjene su tiskane na stranicama knjige od 527.-539.

Iz tih ocjena izdvojili smo neka mišljenja:

Prof. dr. Andrija Nikić:

Da se ova knjiga pročita mora se pronaći puno vremena, jer ova jedinstvena knjiga, podijeljena u tri dirljiva poglavlja, želi postati suputnica ne samo svakom Širokobriježaninu, nego i svakom Hrvatu. Dok sam čitao rukopis ove knjige nisam se mogao oteti poruci: Ljudi koji nemaju prošlosti ljudi su bez imena. Narodi se likvidiraju tako da im se oduzme sjećanje; unište im se knjige, obrazovanje, a svijet oko njega to zaboravi još mnogo brže. Tom mišlju je bio vođen Karlo Rotim. Zato je otputovao daleko u Povijesnu pripadnost područja Široki Brijeg.

Najkrvaviji dio knjige ispunio je njezin treći dio u kojemu su objavljeni zanimljivi prilozi sjećanja svjedoka mučenja velikog broja hrvatskog naroda širokobriješkog kraja... Svjedočim, kao plod mog poznavanja poznatih progonstava Katoličke crkve u povijesti, da su širokobriješki franjevački hrvatske i katolički svećenici, mučenici iz ove knjige, najteži mučenici cjelokupne povijesti kršćanstva u Hrvata...

Masakri nad sudionicima marša događali su se posvuda. Ubijalo se, okrutno i nemilosrdno, bez suđenja, bez ikakva ispitivanja i provjeravanja o možebitnoj krivici, bez popisa: kriv si, jer si Hrvat, jer si katolik, a posebno jer si franjevac i to sa Širokog Brijega...

Jedan od onih koji su preživjeli Bleiburg, Vinko Nikolić, u svom zarobljeničkom dnevniku 1945.-1946., izvrsno zapaža, da je Bleiburg prijelomni događaj u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti, da je Bleiburg možda izmijenio i samu dušu hrvatskog naroda, pa da bi se možda moglo govoriti i o Hrvatskoj prije Bleiburga i Hrvatskoj poslije Bleiburga.

Zločini Bleiburga i Širokog Brijega, usuđujem se reći, učinjeni su u funkciji ispunjenja velikosrpskih planova s ciljem biološkog uništavanja hrvatskog naroda. Kako je to dobro rekao Đilas; “Oni su morali umrijeti, da bi Jugoslavija živjela!”. A to je zapravo Velika Srbija.

Zaboraviti znači ubiti žrtve i drugi put. Ova knjiga nudi svoj obol 55. obljetnici Bleiburga širokobriješkog kraja koja će poticati hrvatski narod na stvaranje hrvatske budućnosti u kojoj neće biti Bleiburga i križnih putova.

Svi mučenici širokobriješkog kraja su naš nalog, podloga velikom događaju stvaranju Hrvatske države. Stoga svaki pravi  Hrvat u svakom naraštaju, ako već nije, mora sebe primati tako da je on bio ondje – kod onih naraštaja, na onim mjestima, za onim događajima koji ...

Zahvaljujući Božjoj milosti i svijesti hrvatskog naroda i rodoljuba, hrvatski holokaust nije završio kao finus Croatie – nestanak Hrvatske. Na koncu, priznajemo da Hrvatskog naroda nije nestalo čudo je Božje.

Karlo je ponovno napisao zanimljivo djelo i vrijedan historiografski rad te tako dao značajan prinos proučavanju povijesti hrvatskog naroda na širokobriješkom  području.

Ova knjiga ima ne samo aktualnu vrijednost, ona nije samo notiranje nemilih, razarajućih zbivanja i ubijanja nevinih ljudi. Baš suprotno . sadržaj Rotimove knjige ima trajno značenje. Jer ona fiksira ne samo sadašnji povijesni trenutak, nego daje elemente koji će opominjući utjecati na našu i stranu javnost . nikada se tako nešto ne ponovilo.

Objavljivanje knjiga ovog sadržaja je povijesni događaj. Čvrsto sam uvjeren da bi prijevod bar trećeg dijela ove knjige na neki od svjetskih jezika bitno pridonio boljem upoznavanju Širokog Brijega i Širokobriježana u svijetu. Uostalom širokobriješki žrtvoslov je nezaobilazno štivo za svakog koji se misli baviti i poviješću širokobriješkog kraja, a posebno Žrtvoslava u Drugom svjetskom ratu, ali i prije i poslije Drugog svjetskog rata.

U knjizi napose privlače pažnju autorova raščlamba nekih aktualnih pitanja kao npr. dugotrajne i duboke veze Širokog Brijega i drugih hrvatskih krajeva itd. Osim toga, širi krug čitatelja bit će privučen i autorovim načinom predstavljanja svojih istraživačkih rezultata, a treba spomenuti i da je tekst popraćen vrlo zanimljivim i pomno odabranim ilustrativnim materijalom. 

Završit ću potvrdom citiranog mota: Možeš me ubiti, rodit će se novi i bit će sve zapisano. Evo ne samo da se rodio nego je narastao i zapisao poimenično sve pobijene iz svog kraja svome narodu na ponos.

Tihomir Marić, prof.

U Povijesnoj pripadnosti područja Široki Brijeg prikazana je borba hrvatskog naroda za slobodu od starog vijeka do drugog svjetskog rata. Izmijenile su se mnoge okupacijske vlasti, koje su pripremale Bleiburg hrvatskom narodu bez ikakva razloga osim želje da zagospodare hrvatskom zemljom.

Hrvatski narod se stalno odupirao okupacijskim vlastima, njegovao svoj hrvatski jezik, svoju hrvatsku kulturu, a iznad svega svoje viteštvo i stalno u sebi nosio težnju za svojom slobodom i suverenitetom.

Hrvatska država u stvari nikad nije prestala postojati. Ona je samo bivala ili potpuno samostalna ili u sastavu nekih širih dragovoljnih ili prisilnih integracija.

Tim slijedom je u Drugom svjetskom ratu Hrvatska država postojala u obliku NDH, koja nije bila tvorevina pojedinaca nego povijesna nužnost i izričaj hrvatske državnosti i suvereniteta u tim povijesnim okolnostima. Uzroci nastanka NDH  nalaze se u ropstvu pod tuđinom 839 god.

Prof. Rotim je u svojoj knjizi opisao brojne nagomilane povijesne činjenice, koje su dovele do Bleiburga, gdje je milijun Hrvata bilo stjerano u logor, a više stotina tisuća ih je pogubljeno na najokrutniji način, o čemu čak pola stoljeća kasnije svjedoče čak i radovi na izgradnji autoceste kod Maribora i bezbrojna druga počivališta hrvatskih domoljuba, koje barbari i okupatori htjedoše istrijebiti, ali u tom zlom naumu ne uspješe.

Ova knjiga sadrži 39 svjedočenja po naseljima. U tim svjedočenjima autor je prikazao stvarne patnje, boli i nasilne smrti hrvatskih uznika na Križnom putu u četveroredu od Bleiburga do Makedonije pod zapovjedništvom srpskog zločinca Milana Baste iz Vojvodine. U knjizi su opisani najgnusniji zločini četnika, koji su ušli u sastav partizanskih postrojbi i u tim postrojbama provodili svoja genocidna zlodjela nad nevinim Hrvatima. Te zločine je prikrivala četnička politika predvođena Aleksandrom Rankovićem i nakon Drugog svjetskog rata i tako nastojala iskriviti povijesne istine.

Tako su mnogi čak i dobronamjerni svjetski povjesničari bivali zavedeni propagandnim lažima velikosrpske četničke mašinerije, kojoj u svijetu zla nije bilo premca.

Početak zle kobi hrvatskog naroda bio je 1102. kada je Hrvatska država spletom okolnosti ušla u savez s Mađarima. Koliko su Hrvati patili pod turskom zločinačkom vlašću, toliko su dijelovi Hrvatske države pod vlašću Habsburgovaca bili obespravljeni.

Preporučamo tiskanje ove knjige, jer će ona biti trajne i neprocjenjive povijesne vrijednosti. Knjiga će biti od posebne koristi za sve obitelji, koje su imale žrtve u Drugom svjetskom ratu.

Ovu knjigu preporučamo đacima osnovnih i srednjih škola. Ona bi se trebala naći u svim školskim knjižnicama. Preporučamo je zatim studentima. Oni će kao i drugi čitatelji u njoj naći istinito prikazanu žrtvu Hrvata Širokog Brijega u Drugom svjetskom ratu za razliku od knjiga, u kojima su velikosrpski ideolozi pod okriljem jugoslavenstva iskrivljavali povijesne istine u Hrvata, koje su nastojali ocrniti i prikazati u najgorem svjetlu, kao što to sad nastoje bošnjački fundamentalisti.