U potrazi za svjedočanstvima i tragom prošlosti - unuk Franje Bađuna, Mladen Bađun - iz Curkovca iz Donje Zeline, godinama je u potrazi za istinom o pogibiji djeda radi svoga oca koji se nije prestao nadati da će se pronaći svjedoci onih davnih ratnih zbivanja.
Bađun Mladen Curkovec Donja Zelina 1

Franjo Bađun

Poštovana gospodo iz Hrvatskog žrtvoslovnog društva (HŽD). 

Ja sam Mladen Bađun iz mjesta Curkovec br. 23, 10382 Donja Zelina, te Vam se ovim putem obraćam zamolbom, preko gđa Jadranke Lučić, u svezi moga djeda Franje Bađuna koji je poginuo u II. svjetskom ratu 1942. godine kao Hrvatski domobran, u mjestu Volinja kraj Hrvatske Kostajnice te pokopan na groblju Sveti Rok u Sisku iste godine. Iz dokumentacije koju prilažem uzrok smrti i počinitelji vidljivo je da je poginuo u borbi sa partizanima, a negdje još stoji riječ Dto., kao uzrok smrti.

Ono što znamo je da je bio mobiliziran negdje u jesen 1941.g. u Zagrebu u tada Hrvatske Domobrane NDH. Što je on radio od tada u vojci to je bila valjda vojna tajna, samo je 2 puta poslao kući slike sa straže u Martićevoj ulici – u Zagrebu. Negdje oko Božića 1942. obaviještena je obitelj da je poginuo u borbi (postoje svjedočenja i da je bio teško ranjen u borbi te da je odvezen u bolnicu u Sisku i tamo nakon par dana preminuo).

Franjo Bađun medalja za hrabrost 1

Franjo Bađun medalja za hrabrost 2
Franjo Bađun Donja zelina Curkovec 23
Početkom 1943.g. stigli su njegovi dokumenti o pogibiji i brončana kolajna za hrabrost Poglavnika Ante Pavelića.
Jedini je on iz ovog mjesta (Curkovec) poginuo u II. svjetskom ratu na strani NDH kao hrvatski domobran i o tome su svi mještani znali, a i sada o tome znaju bez obzira što je već puno ljudi umrlo, vrijeme čini svoje.

Bađun Mladen Curkovec Donja Zelina 2
No u čemu je sada problem?
Iz dokumenata koje su dobili njegovi roditelji za vrijeme NDH nekamo su nestali, nama iz nepoznatih razloga (možemo samo nagađati) jer bio je veliki strah u malim ljudima. No ostala je već spomenuta brončana medalja za hrabrost Poglavnika Ante Pavelića i dvije slike sa straže iz Martićeve.
Uglavnom sada tih dokumenata nema i ja nisam mogao dokazati da je moj djed poginuo u II. svjetskom ratu kao Hrvatski domobran na strani NDH. Početkom nastanka nove Hrvatske države oko 1993.g. ili 1994.g. ne sjećam se točno, ali znam da je jedan čovjek koji je bio s njim u istoj jedinici kada je moj djed poginuo, dao iskaz kod gospođe Vere Tot u gradskom poglavarstvu Svetog Ivana Zeline, radi dobivanja nekakve mirovine moje bake, to jest njegove supruge. Taj čovjek je vrlo brzo nakon iskaza umro, a zvao se Nikola Kamenarić.
Dokumenti su nestli te su se tražili neki novi dokazi i svjedočenje. To je trajalo sve do travnja 1996.g. kad je moja baka umrla. Gđa Vera Tot je rekla da je slučaj gotov i da nitko nema više prava na nikakve naknade jer je ona tvrdila još i tada da se ne može dokazati smrt moga djeda u Hrvatskim domobranima u II. svjetskom ratu na strani NDH i ta je priča tada završila za neko vrijeme jer smo se predali, ne imavši snage za učiniti bilo što. No za neko vrijeme, ne znam točno kad (u Svetom Ivanu Zelini bila je gradonačelnica dr. obiteljske medicine Štefica Kamenarić) podignut je spomenik palim borcima u II. svjetskom ratu, koji su se borili na strani NDH. Tu je bilo pročitano negdje oko 380 ljudi, među kojima je bio pročitan i moj djed Franjo Bađun, a sve je bilo to preneseno preko radio Zeline. Uzalud sam godinama pokušao doći do tog popisa poginulih, kao da je u zemlju propao.

Spomenik je podignut na gradskom groblju Sveti Ivan Zelina i još tamo stoji i to je nama ulilo novu nadu. Spomenik su podigli gradsko poglavarstvo u suradnji s nekim Hrvatskim domoljubima orijentiranim udrugama među kojima je bila i udruga Hrvatski domobran, sjedište Ilica 13 – Zagreb, a u Sv. Ivanu Zelini je tu udrugu vodio gosp. Juraj Fruk, Bedenica koji ima svoj ured u Sv. Ivanu Zelina. Moj otac je stupio u vezu sa gosp. Frukom i on mu je obećao da će se pokušati istražiti što se dogodilo. Godine su se izmjenjivale, pa evo i skoro će desetljeće.
Ove je dokument koje smo uspjeli dobiti.

 Bađun otac Ivan Franjo

Zbog svega toga obraćam se vama HŽD-u i molim vas da mi pomognete da moj otac dobije potvrdu o pogibiji svoga oca kao Hrvatskog domobrana na strani NDH, prije nego što on sam umre (ima 84 godine).
smrtni list Franjo Bađun
Franjo Bađun Karton ratne i poratne žrtve
Pošto smo mi svi u obitelji u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji imali težak život zbog toga što su komunističke vlasti cijelu svoju vladavinu tvrdile da smo mi potomci protivnika njihovog režima (tj. mojega djeda). Molim da uzmete to u obzir. Otac mije bio u zatvoru zbog svoga oca, a komunisti su podmetnuli da je tukao nekog čovjeka na svom dvorištu. To je bilo 1961.g. komunistički režim nam je upropastio građevno zemljište vrijedno sto tisuća EUR-a.

Vodna zajednica 1963.g., bivše komunističke države prokopala nam je kroz građevno zemljište 4000m2 potok, bez ikakve odštete, i na taj način ga upropastili. Da bi me na kraju komunisti u 12. mjesecu 1989.g. poslali na odsluženje vojnog roka u bivšu JNA u Srbiju u grad Čuprija gdje sam obolio na živce i već se liječim 25 godina. Nemam braće, nisam oženjen i nemam djece, roditelji su mi stari i jako bolesni. Ovim putem vas još jednom molim da mi nekako pomognete, jer očito je da je još jedna Hrvatska obitelj pred samim raspadom.
Obitelj je trajno ostala zakinuta za svojeg jedinog hranioca, a sva događanja poslije Drugog svjetskog rata i poslije Domovinskog rata, je slijed nesretne administracije i nesnalaženja u labirinu administracije, te moja baka nije uspjela ni pred kraj života dobiti odštetu ili neku naknadu da u miru dočeka svoje posljednje dane.

S poštovanjem

Mladen Bađun

Curkovec – Sveti Ivan Zelina, dana 14. svibnja 2016.

Tel. 01/2062 278    Mob. 092 114 03 19

Podatke i svjedočanstva traži Ignacije Bađun sin poginulog Franje Bađuna, ja sam unuk Mladen Bađun i pomažem svome ocu u potrazi za istinom i mogućim svjedocima.
Lijepi pozdrav!