Foreign Press Bureau osnovan je u Zagrebu u kolovozu 1991. godine kako bi se stranim novinarima olakšalo istinito informiranje međunarodne javnosti o agresiji na Hrvatsku, a kasnije i na BiH. Slične aktivnosti obavljali su i područni uredi FPB-a, njih šest u Hrvatskoj i sedam u BiH, smješteni uz područja ratnih djelovanja

Izložbu FOREIGN PRESS BUREAU / HRVATSKI INFORMATIVNI CENTAR  1991. – 1995. u Vukovaru  9. studenoga 2022.g. u podne otvoro je dr. sc.  Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja HMI-ja. Izložba je postavljena  u Državnom arhivu u Vukovaru.

Press Bureau osnovan je u Zagrebu u kolovozu 1991. godine kako bi se stranim novinarima olakšalo istinito informiranje međunarodne javnosti o agresiji na Hrvatsku, a kasnije i na BiH. Osnovani su i terenski uredi koji su bili na ključnim lokacijama uz zone sukoba u Hrvatskoj (Osijek, Vinkovci, Slavonski Brod, Split, Zadar, Dubrovnik, Imotski) a kasnije i u BiH (Mostar, Međugorje, Tuzla, Vitez, Sarajevo, Kiseljak, Orašje).

Moralo se početi od nule. Isprva su to bili uglavnom prijevodi Hininih vijesti, no ubrzo je počelo pisanje autorskih izvješća, dokumentiranje, pratnja novinara na bojišnicu te specifični prijevodi (izvješća o pojedinim važnim događajima), organizacije konferencija za strane izvjestitelje i intervjua. Među stranim novinarima FPB je ubrzo stekao ugled zbog pouzdanosti i objektivnosti.

FPB je počeo raditi zahvaljujući nesebičnom zalaganju i upornosti hrvatskih domoljuba iz iseljeništva i domovine. Stručnjaka Pata Mackleyja iz Washingtona angažira je Hrvatsko-američka udruga (Croatian-American Association – CAA), u listopadu 1990. angažirana je ,uz potporu Hrvata u Vancouveru i agencija Consensus Communications Ine. Croatian-Canadian Information Center vodio je Walter Mustapić. Treba spomenuti podružnice HIC-a u Kanadi (Toronto i Vancouver) i u SAD-u u Clevelandu te udrugu poslovnih ljudi Croatian-American Association (CAA) pod vodstvom Ilije Letice. U Australiji su podružnice HIC-a djelovale u Sydneyju i Melbourneu. Jedan od najvećih uspjeha FPB-a bilo je dovođenje američkoga kongresnika Franka McCloskeyja u Voćin. Tijekom Domovinskoga rata i rata u BiH osoblje FPB-a stalno je riskiralo svoje živote izvještavajući samostalno i prateći strane ekipe. Djelokrug FPB-ovaca pokrivao je sva bojišta Domovinskoga rata, od Vukovara do Prevlake, kao i mnoga mjesta u BiH.

Podsjetimo se nekih od njih, 1992. je obitelj Maglica iz kalifornijske podružnice CAA-a darovala FPB-u dva automobila i 50.000 baterijskih svjetiljki Mag Lite, kakve je koristila američka vojska, koje je FPB raspodijelio braniteljima na bojištima u Hrvatskoj. Dragan Lozančić, šef FPB-a 90-ih, Ante Beljo, bivši pomoćnik ministra informiranja i voditelj Hrvatskoga informativnog centra, Davor Ivo Stier, volonter FPB-a, bivši ministar vanjskih i europskih poslova RH, pok. Domagoj Ante Petrić, povratnik iz Argentine i bivši pomoćnik ministra za informiranje i zamjenik ravnatelja HMI-ja Jack Vlasich, volonter FPB-a i HIC-a….

U ovoj prigodi želimo posebno spomenuti imena voditelja ureda Damira Vučine, Dade Lozančića, Darka Vučine, Mirka Volarevića, Vedrane Gjuraden, Mate Borasa, Vesne Gamulin i Zrinke Mandić.

Već poslije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj u travnju 1990. i konstituirajuće sjednice prvog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. pojavila se potreba za osnutkom institucije za odnose s javnošću koja bi radila na principima sličnih agencija u demokratskim zemljama.

Početkom kolovoza 1991. u Hrvatsku dolaze Pat Mackley iz Hrvatsko-američke udruge i tri dragovoljca iz SAD-a – Jure Rudman, Jadranko Madunić i Mate Brkić. Ministarstvo informiranja RH ovlastilo ih je da otvore ured za strane novinare (FPB) u Opatičkoj 8 u Zagrebu. Nakon što su Hrvati iz New Yorka (Josip Sovulj) donirali dva računala, taj je ured počeo izdavati akreditacije za strane novinare. Uredu se tada pridružio veliki broj mladih ljudi (u dobi od 18 do 29 godina) koji su s mnogo entuzijazma, hrabrosti i odlučnosti počeli voditi novinare po ratom razorenim područjima i bojištima, brinuli se o njihovoj sigurnosti i služili im kao prevoditelji. Do rujna 1991. stotine novinara potražile su pomoć i suradnju u FPB-u. Osoblje ureda znatno je ojačano Hrvatima iz Kanade (Sonja Pastuović, Steve Hrkać i Mike Dodig) koji su intenzivno radili za CNN (ekipa Christianne Amanpour) te iz Splita (Mirko Petrić) i Dubrovnika (Krešo Macan).

Ured u Zagrebu preseljen je iz Opatičke 8 u prizemlje Intercontinentala zahvaljujući donaciji Hrvatsko-američke udruge, a donacijama Hrvata iz Clevelanda FPB je dobio dva automobila. Ivica Jurić iz Australije radio je u područnom uredu u Sisku. Ured FPB-a financirao se isprva donacijama Hrvata iz SAD-a i Kanade, a HIC (u čijem je sastavu djelovao FPB) pokrivao je telefonske račune. Neki strani novinari počeli su davati novčane priloge ljudima u FPB-u s kojima su radili, a oni su ih uglavnom donirali FPB-u.

Do prosinca 1991. FPB je radio s više od dvije tisuće novinara. Predsjednik Tuđman je 10. prosinca 1991. u Predsjedničkim dvorima organizirao prijam za osoblje FPB-a i zahvalio im na radu i borbi za istinu.

Jure Rudman i John Lučić iz Kanade u veljači 1992. počinju raditi i izvještavati iz FPB-a Mostar. Zbog razaranja hotela Ruža i samog Mostara, u travnju 1992. Dado Lozančić i Jure Rudman uspostavljaju FPB Imotski kao najbližu lokaciju za rad u BiH. FPB Dubrovnik otvoren je travnja 1992., a u približno isto vrijeme osnovan je i FPB u Kiseljaku, lokaciji najbližoj blokiranom Sarajevu. U Dubrovniku su isprva radili Mike Dodig i Sonja Pastuović iz Toronta, potom Damir Vučić iz Clevelanda, a zatim Vesna Gamulin i Adriana Kremenjaš, obje iz Dubrovnika.

FPB Zagreb bio je profesionalno vođena agencija za rad sa stranim medijima. Djelatnici FPB-a trajno su se trudili održavati ugled i povjerenje koje je ured uživao. Ured u Zagrebu bio je mjesto prvog kontakta stranih izvjestitelja s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom i činio je sve kako bi bio izvorom vjerodostojnih informacija, a ne propagande. Strani izvjestitelji koji su radili u Hrvatskoj i BiH koristili su njegove usluge akreditiranja, prevođenja, informiranja putem dnevnih izvješća za novinstvo te uspostavljanje kontakata s vladinim i drugim političkim dužnosnicima.

FPB Zagreb sačinio je tisuće dnevnih izvješća i tjednih pregleda koji su slani (u početku faksom) na više od pedeset adresa u svijetu, a od srpnja 1993. distribuirani su elektroničkom poštom mnogo većem broju korisnika. Izvori naših vijesti bili su Hrvatski radio, područni uredi HIC-a, HINA-e, UNPROFOR-a, ICRC-a i ostalih humanitarnih organizacija te HABENE, Bihać Press Agency, Allied Forces Southern Europe, MORH-a i MVP-a. Podaci iz dnevnih biltena prenošeni su i u tjednom prilogu Večernjeg lista za iseljeništvo „Dom i svijet“ i bili su pouzdan izvor svježih informacija. Do završetka ratnih operacija u Hrvatskoj 5. kolovoza 1995. i Daytonskog sporazuma u BiH usluge FPB-a Zagreb koristilo je nekoliko tisuća novinara, koji su i sami pridonosili kvantiteti i kvaliteti informacija s terena na kojem su boravili s djelatnicima ureda.

Slične aktivnosti obavljali su i područni uredi FPB-a, njih šest u Hrvatskoj i sedam u BiH, smješteni uz područja ratnih djelovanja. Smještaj i briga o prognanicima i prognanički centri bili su u mirnijim područjima i područjima u kojima su postojali smještajni objekti (uglavnom turistički, jer turista nije bilo), pa je u tim područjima poslove FPB-a obavljalo osoblje koje je vodilo brigu o drugim aktivnostima HIC-a. To su bili uredi u Puli i Rijeci.

Tekst: Ante Beljo