Don Ante Kutleša: Posljednji ispraćaj Nikole Štedula

NIKOLA ŠTEDUL (Rešetarovo kod Duge Rese 2.12.1937. + Zagreb 15. 3. 2022.)

Nikola je iza sebe ostavio vjernu pratiteljicu, suprugu Shirley Helen Page, i dvije kćeri Kristinu i Moniku, te troje unučadi

NEPOKOLEBLJIVI I NEPODMITLJIVI BORAC ZA HRVATSKU DRŽAVNU NEOVISNOST

Oproštajni govor Nikoli Štedulu u ime naših udruga: Počasni bleiburški vod i Hrvatski križni put, te prijatelja i suradnika iz emigracije i domovine

Poštovana obitelji Štedul, supruga pokojnika Shirley Helen (Page), kćerke Kristina i Monika, braćo i sestre!

U ime naših udruga, Počasni bleiburški vod i Hrvatski križni put, te prijatelja i suradnika Nikole Štedula iz emigracije i domovine izražavam iskrenu kršćansku sućut vama draga obitelji, rodbini i svima koji se osjećaju pogođeni smrću uz veliko štovanje i sjećanje na pokojnog Nikolu.

Okupili smo se ovdje da mu iskažemo molitvom svoju zahvalnost i svoju bratsku ljubav. Kad god treba govoriti, uvijek je najneugodnije govoriti o „smrti“! I sam sam razmišljao što reći o pokojnom Nikoli u ime svih nas nazočnih, a da to bude i vaša riječ i da nam svima bude lakše?!

Ono što sveti Pavao govori o sebi i ostalim apostolima smijem uključiti i život sada pokojnoga Nikole Štedula:

„Sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo…“? (1 Kor 4,11-13).

U ovim Pavlovim mislima mogli bismo prepoznati tijek Nikolina života od rodnog mjesta do Australije, Škotske i Hrvatske.

Nikola Štedul stalno je bio na nišanu jugoslavenskih gospodara života samo zato što se borio za slobodnu, neovisnu, demokratsku Republiku Hrvatsku.

Dan smrti je UDBA isplanirala 20. listopada 1988., ali 15. ožujka 2022. u osamdeset i petoj godini života napušta zemaljski i počinje vječni život.

A kome se moglo obratiti za zaštitu? Nama kao kršćanima je tražiti svetopisamski odgovor: „Božje misli nisu ljudske misli, Božji putovi nisu ljudski putovi. “

Zato „pođimo“ Nikolinim životnim putem njegova autobiografskog prikaza:

„Razumijem probleme hrvatskoga sela, jer i sam potječem iz seljačke obitelji. Rođen sam 2. prosinca 1937. u selu Rešetarovo kod Duge Rese, okolica Karlovca. Tu sam i odrastao. U Varaždinu sam 1955. završio školu za učenike u privredi i položio zanatski ispit za limara i vodoinstalatera. Izučio sam i radio taj posao kod privatnog obrtnika. Kad mi je bilo 18 godina, 1956., odbijam služiti u JNA koju sam doživljavao kao okupacijsku vojsku, te ilegalno napuštam Jugoslaviju. U emigraciji se odmah pridružujem onim političkim strujanjima koja su se zalagala za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, a 1964. priklanjam se politici koja je zagovarala hrvatsko nacionalno pomirenje i zajedničku borbu za ostvarenje slobodne i demokratske Hrvatske. Radio sam u emigraciji najteže fizičke poslove, od rudnika do željezare i sječenja šećerne trstike, a na kraju boravka u Australiji imao sam vlastitu farmu duhana. U vrijeme ‘Hrvatskog proljeća’ 1970.-1971. aktivno se zalažem za potporu domovinskom gibanju“.

Nikola Štedul se 1965. oženio sa Shirley Helen Page, koja mu je od tada do kraja života bila vjerna pratiteljica i suradnica. Zajedno su 1973. doputovali u Europu i posjetili nekoliko europskih država, gdje je Nikola uspostavljao kontakte s hrvatskim političkim emigrantima. Međutim, to je bio povod australskim vlastima da mu ponište putovnicu i zabrane povratak u Australiju, pa se nastanio u domovini svoje supruge Shirley, u gradiću Kirkcadyju kod Edinburga u Škotskoj, koja mu je jedina htjela pružit: gostoprimstvo. Iz Škotske je nastavio politički djelovati u hrvatskom iseljeništvu, a nakon dolaska Brune Bušića u emigraciju, s njim je usko surađivao. Nakon Bušićeve smrti 16. listopada 1978. u Parizu, Štedul je s nekolicinom njegovih prijatelja i suradnika utemeljio „Hrvatski državotvorni pokret“ (HDP), te je 1981. izabran za njegova predsjednika. U međuvremenu je upisao studij knjigovodstva i poslovnog upravljanja na Visokoj školi u Edinburgu, a paralelno je na „University of Dundee“ u Edinburgu pohađao studij iz filozofije i političkih znanosti te je diplomirao do stupnja magistra.

U atentatu 20. listopada 1988. ispred njegove kuće u Kirkcadyju, kojeg je izvršila jugoslavenska tajna policija, Nikola Štedul pogođen je sa šest metaka, ali je preživio i nastavio svoj politički rad. U nastavku svoga autobiografskog prikaza, Štedul je opisao svoj povratak u Domovinu:

„Nakon 35 godine emigracije, na početku Domovinskog rata 1991. vraćam se zajedno sa suprugom za stalno u Hrvatsku da sa svojim narodom podijelim njegovu sudbinu i da se uključim u rad za obranu Domovine. Cijeli svoj život, pa i život vlastite obitelji, podredio sam cilju hrvatske slobode i samostalnosti. Smatrajući da se u toj borbi najviše može pomoći znanjem, osim vlastitog širokog obrazovanja poticao sam i cijelu obitelj, suprugu i dvije kćeri, da uspješno završe sveučilišne studije. Za slobodu Hrvatske bio sam spreman dati sve, a od Hrvatske nisam tražio ništa. Kada sam se pred sam početak rata vratio u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje MORH-u, pristao sam na zagonetnu odluku predsjednika Franje Tuđmana, da radim pod nadzorom onoga koji je tri godine prije toga na mene organizirao atentat. Prigovorio sam Predsjedniku i ministru Šušku na takvoj odluci, ali zbog općih interesa u danim okolnostima, unatoč još većoj opasnosti kojoj sam zbog toga bio izložen, nisam želio praviti dodatne probleme. Na vlastiti zahtjev nisam za vrijeme rata bio stavljen na platnu listu zaposlenih, smatrajući da je taj novac bio više potreban negdje drugdje. Za svoj politički rad nikad nisam primao plaću, niti u emigraciji ni u Domovini“.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović odlikovala je Nikolu Štedula 23. kolovoza 2016. „Redom Stjepana Radića za osobite i višegodišnje zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda“. Pretprošle godine, 2020., nakladnička kuća „ Pavičić “ objavila je Štedulovu autobiografiju pod naslovom „ U službi savjesti“.

Vidljiv je njegov idealizam za stvarnost, realist s vizijom i buntovnik za slobodu naroda i države. Doživio je ostvarenje svojih ideala. Za ostvarenje IDEALA potrebna je ljubav koja je mnogovrsna. Jedna od vrlina je i ljubav prema domovini. A što s onima koji nemaju ljubavi ni za svoju domovinu ni za svoj narod? Pokazuju ljubav samo onoliko koliko imaju koristi! Umjesto zahvalnosti onima koji su ostvarili samostalnu Hrvatsku, odgovara se sa silnom mržnjom.

Zbog ljubavi, rodoljublja i domoljublja mnogi su zlostavljani u komunističkim logorima i na tisuće je pobijeno kod Bleiburga i na Križnim putovima.

Vjerujem da nema među nama nikoga tko nije okusio težinu odlaska od kuće nekoga iz obitelji; bilo zbog posla, školovanja, udaje, vojske, rada u tuđini i tome slično. To sve prati prava bol s kojom se čovjek teško miri, ali ako želiš živjeti i preživjeti, tako mora biti. Dodamo li ovome rastanak s našim dragima koje ispraćamo na groblje, onda je to još jača bol i tjelesna i duhovna.

Dragi Nikola, ono koliko znam, u tebi je uvijek gorjela ili barem tinjala svijeća nade o pravoj i dobroj DOMOVINI u kojoj ćemo biti sigurni i svoji na svome, što zavidimo mnogim drugim narodima.

Svima nam je znano da tvoj životni križ nije bio lagan i da je pod teškim životnim križem bilo i vapaja i gorkih kalvarijskih suza. Ali, samo iz muke i boli, trpljenja i suza rađa se radost i ljepši život.

Veliki pjesnik Kranjčević pjeva:

„I osjećam, što ti zbori/Od očiju suza vruća/Da ne može nikad biti/Bez Golgote Uskrsnuća. “

Sveti Augustin je davno zapisao da

suza za pokojnikom ispari, da se cvijet na grobu osuši, a molitva ostaje vječna jer stiže čak do Božjega srca.

Zato sada, mi ovdje okupljeni, najprije zahvalimo Bogu što nam je dao ovakvu jednu osobu (Nikolu) te u toj zahvalnosti ne zaboravimo našu molitvu za njega i s tom molitvom zahvalimo Gospodinu.

Gospodine Bože, primi ga i nagradi darom vječnog mira.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Nikola počivaj u miru! Amen!

Don Ante Kutleša, glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda