Čuvarima uspomene na hrvatske žrtve i stradanja  

Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin

Komemoracija za žrtve Bleiburga i križnih putova 1945. održana 12. svibnja 2024. povodom 79. obljetnice žrtava grobišta šume Belaš u Donjoj Višnjici

 

Kako je posljednjih nekoliko godina, uslijed pandemije i razno raznih drugih okolnosti, održavanje i odlazak na komemoracija u Bleiburg postalo skoro nemoguć, članovi Društva za obilježavanje grobišta istu su organizirali u Domovini. Tako je u nedjelju, 16. svibnja 2021. godine komemoracija bila u Donjoj Voći, 8. svibnja 2022. u Črešnjevu i općini Beretinec, a prošle godine na grobištu Gaj u Strmcu Podravskom i župi Petrijanec.

Temeljem usvojenog programa rada za 2024. godinu, a koji je Izvršno odbor društva donio na sjednici 27. listopada 2023. godine i potom potvrdio 15. siječnja 2024. i prihvatio na 24. sjednici Skupštine održanoj 3. ožujka 2024. godine, u dogovoru s vlč. Vladom Borakom, župnikom župe Pohođenja Blažene Djevice Marije Višnjica određeno je da se 12. svibnja, na Majčin dan, kako je to za života godinama na Bleiburškom polju činio i vlč. Vilim Cecelja, održi komemoracija za sve žrtve stradale na križnim putovima 1945., poginule u ratovima XX. stoljeća i progonima diktatura i totalitarnih režima među kojima je i preko četrdeset žitelja župe.

Povod da se komemoracija održi baš u župi Višnjica je 79. obljetnica masovnih pogubljenja, a koja su se događala u danima po završetku Drugog svjetskog rata na predjelu šume Belaš. Inače šuma Belaš nalazi se podno Ravne Gore, južno od ceste Donja Višnjica Cvetlin, a grobište je od strane Istraživačkog središta Varaždin Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava evidentirano u svibnju 1998. godine.[1] Prema kasnije prikupljenim svjedočanstvima i izjavama svjedoka, braća Kukret odvedena su iz rodnog sela 11. svibnja 1945.[2], a nekoliko svjedočanstva objavljena su i na adresi chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://www.ubhlepoglava.hr/images/pdf/Povijesnom_istinom_do_bolje_buducnosti.pdf

Radovi na ekshumaciji žrtava šume Belaš izvedeni su od 6. do 14. studenog 2017. godine, a posmrtni ostaci deset žrtava potom su na ljudski i dostojanstvena način pokopani na groblju u Višnjici, 9. rujna 2018. godine. Misu zadušnicu i obred ukopa predvodio je mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, a na čelu sprovoda koji je nakon mise krenuo prema groblju bio je križ na kojem je pisalo „Ovdje počiva 10 nevinih žrtava komunističkog režima 1945. – šuma Belaš Višnjica“. Izvješće o ukopu posmrtnih ostataka žrtava grobišta Belaš nalazi se na:

https://branitelji.gov.hr/vijesti/posljednji-ispracaj-zrtava-drugog-svjetskog-rata-i-poslijeratnog-razdoblja/2114 i https://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/u-visnjici-dostojno-sahranjeni-posmrtni-ostaci-ubijenih-1945-godine-u-sumi-beles/34504

Ovogodišnja komemoracija održana je pod pokroviteljstvom grada Lepoglave, a uz petnaestak članova Društva za obilježavanje grobišta iz Međimurske i Varaždinske županije odavanju počasti stradalima bili su prisutni i članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, Udruga Hrvatski domobran Sveti Ivan Zelina, Udruga specijalne jedinice policije „RODA“ Varaždin te rodbina žrtava.[3]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sama komemoracija započela je u 10 sati, a po dolasku do groba žrtava prvo su položeni  vijenci i zapaljene svijeće. U ime Ministarstva hrvatskih branitelja i grada Lepoglave vijenac su položili i svijeće zapalili Kristina Vešligaj, izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda i gradonačelnik Lepoglave Marijan Škvarić. U ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba i Društva za obilježavanje grobišta vijenac položili i svijeće zapalili Ružica Horvat, Zrinka Martinić i Franjo Črep, a na grobu su svijeće zapalili i predstavnici ostalih udruga i obitelji žrtava. Prigodnim riječima potom se nazočnima obratio gradonačelnik Marijan Škvarić, a u ime potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda i izaslanica Kristina Vešligaj iz Sektora za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zahvalu sudionicima komemoracije, gradu Lepoglava na pokroviteljstvu te Ministarstvu hrvatskih branitelja na razumijevanju uputio je predsjednik Društva Franjo Talan, te istaknuo da se aktivnosti Društva na dostojnom odnosu prema žrtvama odvijaju, od osnivanja istog 20. rujna 2000. godine. U početku su se aktivnosti na organizaciji sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja „bazirale“ na području sjeverne Hrvatske, Varaždinske i Međimurske županije, a u suradnji s drugim udrugama i na ostalim područjima. Pa su tako članovi Društva 6. ožujka održali komemoraciju za stradale u Novoj Vesi Petrijanečko, 17. ožujka za žrtve grobišta Repova šuma u Štrigovi (pogubljene u ožujku 1947. op. F.T.), a potom je bio i 15. križni put obilaskom mjesta stradanja i spomen obilježja na području Varaždinske biskupije koji je u suradnji s udrugom Hrvatskih branitelja Ljubešćica završio u istoimenom mjestu. Članovi Društva, 28. travnja, priključili su se obilježavanju stradanja Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novigradu, a 8. svibnja u crkvi Svetog Jeronima u Zagrebu priključili su se misi zadušnici za žrtve koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško.

Prije formiranja Ureda istraživačkog središta Varaždin Saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (sjedište istog bilo je u prizemlju vodotornja, Vrazova 4, u Varaždinu op. F.T.), izvedena je ekshumacija žrtava s lokacije Očura, a koje su po pregledu posmrtnih ostataka od strane sudskog vještaka privremeno zbrinute u grobnici za privremene ukope na groblju u Varaždinu, pa izražavam nadu da će se u narednom razdoblju na ljudski i dostojanstven način iste sa sprovodom pokopati kako je to učinjeno s posmrtnim ostacima žrtava šume Belaš, rekao je Franjo Talan, predsjednik Društva, te potom nastavio: – Sve Vas pozivam koji ste u mogućnosti da se u nedjelju 26. svibnja priključite spomenu na žrtve grobišta Leš u Kotoribi, a potom i 16. lipnja na žrtve grobišta Pancerica kod Otok Virje u općini Cestica. U srijedu, 3. srpnja, je spomen na žrtve u župi Sveti Ilija, uz godišnjicu smrti vlč. Vilima Cecelje, a potom je komemoracija, 21. srpnja, u župi Gornje Jesenje, koja se održava u spomen na mučeničku smrt vlč. Matije pl. Žigrovića, ubijenog u srpnju 1943. godine. Također predlažem da se u skladu s mogućostima odazovemo i na ostale komemoracije, a koje će se održati u narednom razdoblju u Hrvatskoj ( Macelj, Lug Bjelovar..) i susjednim državama (Kočevski rog i Crngrob kod Škofje Loke…).

Iza riječi predsjednika Društva uslijedila je molitva koju je predvodio vlč. Vlado Borak, župnik u župi Višnjica, a potom je paljenjem svijeća kod spomenika Stjepanu Križanec, poginulom hrvatskom branitelju stradalom u Domovinskom ratu odana počast i stradalim u obrani Republike Hrvatske.

Kako je programom bilo i predviđeno za žrtve je potom u crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije Višnjica prikazana misa koju je, u suslavlju s vlč. Ivicom Hercegom, župnikom iz Nedelišća, dekanom Štrigovskog dekanata predvodio župnik vlč. Vlado Borak. Svečanom ozračju doprinio je i zbor župe Višnjica koji su na orguljama pratili Vlatko Job i Goran Hiržin, a kako je pod misom bila i prva pričest istoj su uz prvopričesnike bili prisutni i roditelji i kumovi kao i brojni vjernici i rodbina slavljenika.

Od strane Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin bili su prisutni: Stanko Cecelja, Zlatko Cesar, Franjo Črep, Vladimir Horenec, Miroslav Kocijan, Josip Kočet, Franjo Talan i Boris Veselnik.

 Po povratku s komemoracije, u utorak, 14. svibnja 2024. godine zapisao Franjo Talan

Fotografije snimili Zlatko Cesar, Josip Horvat i Franjo Talan.  

[1] _sastavljeni upisnik grobišta za grobište Belaš Donja Višnjica s prikupljenim izjavama i fotografijama poslan je u Središnjicu Komisije u Zagreb.

[2] – Među žrtvama poratnih likvidacija na predjelu šume Belaš u Višnjici bila su i braća Đuro (1920.-1945.) i Franjo (1922.-1945.) Kukret, sinovi Andrije (1892. – 1971.) i Drage (1899. – 1966.) Kukret, rođene Huđek, a koje su partizani koloni zarobljenika koje su 11. svibnja 1945. godine vodili kroz naselje Črešnjevo ( Črešnjevo je u župi Sveti Ilija, općina Beretinec, Varaždinska biskupija i županija op. F.T.), te ih po dolasku u Višnjicu poubijali. U potragu za sinovima dao se otac koji je masovnoj grobnici pronašao sinove. Tijela im je iz jame izvadio, stavio ih na zaprežna kola i dovezao kući u Črešnjevo te su isti pokopani na groblju Svetog Mihaela u rodnom selu.

[3] – U poratnim Danima Drugog svjetskog rata na predjelu Višnjice ubijen je Stjepan Borščak, tijelo sina kući je dopremio otac te je isti pokopan na groblju u Črešnjevu, kao i braća Đuro i Franjo Kukret…