Izvješće o komemoraciji na grobištu Širočica i Mandaljevica i spomen na istarske blaženike – Miroslav Bulešić (13. 5. 1920.-24. 8. 1947.) i Francesco Bonifacio (7. 9. 1912.-11. 9. 1946.), te obilježavanje Dana sjećanja na stradale grobišta Kolnjak i Nova Ves Petrijanečka
Spomen na žrtve jame Širočica i Mandaljevica, župa Sv Lucija kod Pazina – 22. 08. 2021.
Kako je bilo i najavljeno, a i u plan Društva za ovu godinu uvršteno, te u dogovoru sa župljanima župe Sv. Lucija kod Pazina potvrđeno, komemoracija za žrtve jame Širočica, održana je u nedjelju, 22. kolovoza popodne. S obzirom da se povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima (obilježava se 23. kolovoza op ft), komemoracije održavaju i na području sjeverne Hrvatske (i ostalim mjestima), dogovoreno je da se komemoraciji u Istri priključe oni koji mogu, a ostali će se u skladu sa slobodnim vremenom odazvati komemoraciji na grobištu Kolnjak kod Varaždina i na ostalim lokacijama. Kako sam i sam „uzeo par dana odmora“ od utorka, 17. kolovoza, bio u Zadru nekako mi jednostavnije bilo otići direktno prema Pazinu, nego se vraćati za Varaždin, pa onda ponovno prema Istri, a potvrdu dolaska potvrdio je Anton Celić iz Krbuna te supružnici Zdenka i Miroslav Kocijan, koji su godišnji koristili na istarskoj obali.
1. Spomen na žrtve grobišta Tupale poubijane 1946. pokopane u Otočcu 2020. godine
Kako sam na putu iz Zadra prema Pazinu prolazio blizu Otočca otišao sam do groblja i tamo zapalio svijeću žrtvama (civilima op ft) poubijanim 12. rujna 1946. godine u župi Sinac, na predjelu Tupale. Na lokaciji grobišta Tupale, uz jamu – grobište bila su postavljena dva križa s upisanim imenima žrtava, a misu za žrtve 2012. godine na grobištu je predvodio biskup mons. dr. Mile Bogović. Po osnivanju, u lipnju 2013. godine, Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, koje djeluje u sklopu Ministarstva branitelja, danas Ministarstvo hrvatskih branitelja, 24. listopada 2013. godine, dolazi do „premještanja“ posmrtnih ostataka žrtava na groblje u Otočac. Iznad ukopanih posmrtnih ostataka postavljen je drveni križ s upisanim slovima „ N.N. osobe II svjetski rat“, a ispod je upisano 25. 10. 2013.“ S obzirom da obiteljima žrtava nije dozvoljen pristup iskapanju, a nije im dano ni objašnjenje zbog čega se žrtve s uređenog grobišta premještaju, i što se s posmrtnim ostacima žrtava planira učiniti, mnogi, koji smatraju da svaka osoba ima pravo na dostojanstven život, kao i grob, izrazili su nezadovoljstvo takovima načinom rada i tražili da se utvrdi identitet žrtava i da se iste dostojanstveno i sa sprovodom pokopaju. Između ostalih nezadovoljstvo takovim načinom rada iskazali su i članovi Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, a i neki članovi spomenutog Povjerenstva. Kako se godinama situacija nje mijenjala u rujnu 2019. godine pokrenuta je „akcija“ da se žrtve grobišta Tupale, identificiraju i na ljudski i dostojanstven način, u dogovoru s obiteljima, pokopaju. Da bi se identitet žrtava utvrdio bilo je potrebno posmrtne ostatke žrtava iskopati, te pomoću suvremenih metoda identitet utvrditi, a nakon toga žrtve su u dogovoru s članovima obitelji i pokopane. To se zbile, 74. godine nakon njihova skončanja (skoro 7 godina od prvotnog iskapanja – premještanja, zapravo devastacije groba, 24. 11. 2013. – 12. 09. 2020.). Kako sam i sam tražio da se žrtve dostojno, kako to i dolikuje ljudima europskih opredjeljenja pokopaju, sudjelovao sam na pogrebu, a sa mnom u društvu put Otočca tog jutra krenuo je i gospodin Krešimir Mintas iz Varaždina, koji ima saznanja da su mu oca partizani poslije Drugog svjetskog rata ubili i pokopali na lokaciji „Kolnjak“ u općini i župi Gornji Kneginec.
Dakle s auto-ceste sam izašao na izlazu Otočac i nakon par kilometara stigao do groblja koje je u Velebitskoj ulici. U odnosu na lanjsku godinu groblje se i dalje uređuje što je za svaku pohvalu, a a grobnica žrtava „Tupale“ nalazi se odmah do ograde s južne strane parkirališta, nasuprot mrtvačnice-grobne kućice.
Na okomito postavljenoj spomen ploči grobnice upisano je: „Ovdje u miru božjem počivaju žrtve komunističkog režima ubijene u rujnu 1946. godine u Tupalama.“, a ispod toga je tekst „Neka i je laka hrvatska zemlja“. Prema pokrovnoj ploči na grobnici u istoj je pokopano 15 žrtava, imena 12 identificiranih žrtava su upisane, a upisan je i podatka da se identitet tri žrtve nije utvrdio.
Na samoj grobnici, na pokrovnoj ploči, je upisano:
Ilija Kostelac, Franjo Ladišić zv. Francel, Mile Žagrović, Mandica Bodlović rođ. Žagrović, Josip Bukovac, Kata Banić rođ. Vašarević, Franka Tonković zv. Cuka, Mandica Orešković rođ. Tonković, Franjo Brajković, Jure Šimunić, Ljuba Banić, Franjo Orešković zv. Šiš i još tri osobe čiji identitet nije utvrđen. ( https://branitelji.gov.hr/vijesti/odrzan-posljednji-ispracaj-zrtava-poslijeratnog-razdoblja-drugog-svjetskog-rata-u-otoccu/3736 ).
Groblje Otočac – žrtve komunističkog režima ubijene u rujnu 1946. godine, pokopane 12. rujna 2020.
Nakon što sam zapalio svijeću i prekrižio grob krenuo sam natrag na auto cestu te vožnju nastavio prema Bosiljevu i Rijeci.
2. Spomen na žrtve jame Širočica i Mandaljevica ( fuzavica…) 22. 08. 2021. god
Kako sam s gospodinom Antonom Celićem dogovorio da zajedno krenemo za Pazin i Širočicu, nakon što sam zapalio svijeću na grobnici žrtava nazvao sam ga da vidim smjer daljnjeg putovanja. Potvrdio mi je prijašnji dogovor te sam ga nakon prolaska kroz Rijeku, na odmorištu „Vrata Jadrana“ nazvao i izvijestio gdje se nalazim. Potom sam krenuo prema Opatiji, a susreli smo se uz cestu između Moščeničke Drage i Plomina. Pošto sam ja nakon komemoracije planirao otići do Lanišća gdje je u 18 sati bila misa, a poslije je bilo predviđeno predstavljanje nove knjige o blaženom Miroslavu Bulešiću, krenuli smo svaki svojim automobilom do Vozilića. Kako sam ja bio na putu od jutra, a i Anton je ujutro imao svoje obveze svratili smo u restoran na ručak te nakon toga nastavili put prema Pazinu i crkvi Svete Lucije u Pazinskom Polju. S obzirom da Anton, kao rođeni Istranin poznaje gotovo svaki kutak tog kraja bilo mi zadovoljstvo pratiti ga kroz živopisne predjele, a dok smo došli na parkiralište kod crkve Svete Lucije tamo su nas već čekali supružnici Zdenka i Miroslav Kocijan iz Varaždina. Pozdravili smo se s našim domaćinima. Gospodinu Tomislavu Ferenčić zahvalili smo na uključivanju u program jame Mandaljevica, a potom noseći vijence i svijeće, krenuli prema jami Širočica. Putem do jame molitvu krunice predmolio je vlč. Željko Zec, a po dolasku do spomen križa položili smo vijence i zapalili svijeće. Kod spomen križa, postavljenog 2015. godine ponad grotla jame, prvo je položen vijenac Ministarstva hrvatskih branitelja, a potom organizatora komemoracije i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina.
Sudionici komemoracije žrtvama jama Širočica i Mandaljevica – ispred crkve sv. Lucije
U ime gostiju sa „sjevera“ Hrvatske nazočne je u ime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda pozdravio izaslanik Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, a potom je prof. Zdenka Kocijan, pročitala promemoriju Ministarstva hrvatskih branitelja vezanih uz žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja u kojoj se između ostalog ističe:
– Na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, u nedjelju 22. kolovoza 2021. godine, održat će se komemoracija za žrtve jame Siročice, grad Pazin, Istarska županija.
Na području istraživanja grobnica žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja objedinjena su saznanja o 1367 lokaciji mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica. Proveden je 529 terenski izvid i snimanja lokacija iz zraka. Istražene su 65 lokacije pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci 1680 osoba, a od tog broja dostojno su trajno zbrinuti posmrtni ostaci 549 osoba. Pri tome ističemo da su samo u 2020. godini istražene lokacije Tomašica (53 p.o.), Prudnice-Brdovec (130 p.o.), Macelj (84. p.o.) i jama Jazovka (814 p.o.) te pri tome ekshumirani posmrtni ostaci 1081 osobe.
23. kolovoza 2021. godine Grad Gospić na Gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću organizira posljednji ispraćaj i pokop 102 žrtve Drugog svjetskog rata koje je Ministarstvo hrvatskih branitelja ekshumiralo na lokacijama: Lički Osik-predio Balatin (48 osoba), Lički Osik-predio Vrištine (14), Mušaluk-predio Klanac (21) i Čanić Gaj (19 osoba).
Iznad jame Širočica promemoriju MHB-a o aktivnostima na dostojnom odnosu prema svim žrtvama pročitala je prof. Zdenka Kocijan, a o žrtvama grobišta Tupljak govori je Anton Celić iz Krbuna
U Istri je ubijeno i nestalo 15 svećenika i 3 bogoslova …
U ime domaćina zahvalu za dolazak na komemoraciju žrtvama fojbi, jama Širočica i Mandaljevica, izrekao je Tomislav Ferenčić, a u osvrtu na stradanja je rekao:
Prema istraživanju, a i prema pisanju Milana Rakovca 1. prosinca 1990. u Glasu Istre, od pada Italije, dakle od 8. rujna do prvih dana listopada 1943. partizani su u mjesec dana bacili u jame od 800 do 1000 žrtava. U jame su bili bačeni mnogi nevini hrvatski narodnjaci, dosljedni katolici. Fašizam ih je progonio, kažnjavao, zatvarao, a komunizam ih se riješio na okrutan način kao moguću opoziciju nakon svršetka rata.
Čak je 15 svećenika i 3 bogoslova, Hrvata i Talijana, ubijeno u Istri. Od toga su osmorica bili žrtve Nijemaca i Talijana, šestorica su ubijeni od partizana, jedan od četnika, a dio odgovornosti za progon preostale dvojice leži na partizanima.
Samo iz Porečke i Pulske biskupije 82 su svećenika bila u zatvoru, u vremenskom rasponu od 15 dana do 6 godina.
Prema kazivanju, sada pokojnog, sudionika događaja, koji je tada bio partizan bio je tada zadužen za pratnju zarobljenika. Prema opisu kretanja kolone za zarobljenicima može se sa velikom sigurnošću utvrditi smjer kretanja kolone kroz Limsku dragu do ispod Svetog Petra u Šumi. Kretali su se uglavnom noću a put im je bivao u pravilu nesmetan i osiguran od strane domaćih ljudi koji u pravilu nisu znali tko je u koloni. Zarobljenici u koloni, njih dvanaestorica, su većinom bili domaći ljudi sa područja poreštine među kojima i dvije mlađe žene. Pratilo ih je troje naoružanih partizana i komandir. Prošavši između Svetog Petra u Šumi i Ježenja, izbjegavajući sela, stigli su tako, blizu crkvice Svete Lucije, do jednog dolca gdje su našeg kazivača i još jednog starijeg partizana postavili da stražare.
Tada su zarobljenicima, žicom koju su usput pokupili u nekom vinogradu, vezali ruke straga. Kolona je dalje krenula još kojih stotinjak metara dalje do jame Mandaljevica.
Zbog prijetnji “da te nebi noć pojila” nastao je strah koji je i danas ukorijenjen
Sam čin egzekucije, kako kaže naš sugovornik, nije vidio ali je dobro čuo zapomaganje i vrisku. Obzirom kako nije bilo pucnjave možemo samo zamisliti prizor skončanja jadnih žrtava. Kazivač dalje priča kako je iz utabane staze i drugih tragova bilo jasno vidljivo kako je jama već bila “korištena” u iste svrhe. – Sve se je to događalo, nakon pada Italije, rujna 1943. godine za vrijeme takozvane male slobode.
Nažalost takvi su se zločini nastavili sve do svibnja i lipnja 1945. kada je prema kazivanju više svjedoka u susjednoj jami Širočica, život skončalo najmanje 60 njemačkih zarobljenika a vjerojatno i puno više.
Zbog takvog postupanja partizana, prijetnji “da te nebi noć pojila” a nažalost ne samo prijetnji, nastao je silan strah koji je i danas duboko ukorijenjen u istarskom narodu te je puno tajni o stradavanju ponešeneo u grob ali je isto tako puno svjedočanstava zapisano da se ne zaboravi i nikad ne ponovi.
– Mandaljevica – U jamu su, dok su u pogonu bile obližnje farme purana 70-tih i 80-tih, bačene tisuće strvina purana a još više u obližnju jamu Jakarleti. Domaći Jakarletovu jamu zovu i Purisova jama.
– Dubina (Mandaljevica) – 120 m, Širočica – dubina 60 m i – Jakarleti – nepoznata dubina.
(Literatura: Ladonja 1992 – 1999.; Ivan Grah:- Istra u ratnom vihoru od 1943. do 1945, 1998.)
Kod same jame nazočnima je o stradanju Istrana u toku dvadesetog stoljeća govorio Herman Ferenčić iz Buja, a osvrt na jamu Tupljak dao je Anton Celić. Na kraju je Franjo Talan zahvalio svima koji se žrtava sjećaju te ih pozvao da se uključe i pomogni kako bi se okolnosti stradanja saznale, sve žrtve ekshumirale i na dostojan način pokopale. Naglasio je, i pozvao prisutne da se odazovu odavanje počasti ukoliko su u mogućnosti i na ostalim lokacijama, povodom ovogodišnjeg obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima komemoracije koje se održavaju diljem Republike Hrvatske. Tako će se u Gospiću, u ponedjeljak, u 11 sati održati pokop 102 žrtve, kako je je u pročitanoj promemoriji izvijestila prof. Zdenka Kocijan, a danas u nedjelju, u Lanišću, uz 74 obljetnicu smrti blaženog don Miroslava Bulešića u 18 sati misu će predvoditi biskup u miru, mons. Ivan Milovan. Nakon toga biti će predstavljanje najnovije knjige o blaženom Miroslavu, a moći će se posjetiti župni dvor u kojem je 24. kolovoza 1947. godine ubijen blaženi Miroslav. Od strane Društva komemoracija će se u ponedjeljak, 23. kolovoza 2021. godine, održati na grobištu Kolnjak u općini Gornji Kneginec kod Varaždina, a u Grožnjanu će se u 10 sati svijeće zapaliti kod spomen obilježja podignutog na mjestu gdje su pripadnici poratne vlasti 11. rujna 1946. godine zaskočili i u nepoznato odveli blaženog don Francesca Bonifacio.
Jama Mandaljevica (koordinate N 45,2208125º i E 013,8736875º )
Grotlo jame Mandaljevica – na putu prema crkvi Svete Lucije
Nakon komemoracije kod jame Širočica, putem kroz raslinje uputili smo se do jame Mandalejvica. Kao i kod jame Širočica položio se vijenac, a zbog neravnog, skliskog i „fuzavog“ terena prema grotlu, tj. jami svijeća se zapalila na sigurnoj udaljenosti. Kako je oko jedne i druge jame dosta suhog raslinja, nakon molitve, svijeće smo pogasili i ponijeli prema crkvi Svete Lucije.
- Lanišće – 22. 08. 2021. godine – Spomen na blaženog Miroslava Bulešića
Nakon završetka komemoracije za žrtve grobišta Širočica i Mandaljevica nekoliko sudionika uputilo se prema Lanišću, gdje je s početkom u 18 sati misu predvodio biskup Ivan Milovan. Nakon mise, oko 19 sati, u crkvi je predstavljena knjiga „Život za svetost blaženi Miroslav Bulešić, svećenik – mučenik“. O knjizi su govorili Josip Grbac, Ilija Jakovljević, David Ivić i sam autor Stjepan Trogrlić.
Misu u Lanišću, 22. kolovoza 2021. godine predvodio je biskup u miru, mons. Ivan Milovan
4. Blaženi don Francesco Bonifacio – Grožnjan (23. 08. 2021.) Iz dosadašnjih izvora i saznanja znade se da je don Francesco Bonifacio zaskočen, kidnapiran i odveden u nepoznatom smjeru, u noći 11. rujna 1946. godine, između zaselaka Radanići i Danieliši, na cesti Krasica – Peroj – Grožnjan. Na mjestu gdje je „zaskočen“ – kidnapiran postavljeno je spomen obilježje, rečeno mi da je bio duša od čovjeka.
Lokacija spomen obilježja na turističkoj karti, uz cestu Krasica – Peroj – Grožnjan (ista je na križanju strelica, op. a. Franjo Talan)
Jedan drugi izvor kaže. Posmrtni ostaci blaženog don Francesca traženi su u okolnim jamama, ali je pitanje s koliko istinske želje da se pronađu. S obzirom da je ubijen blizu našeg Peroja, a prema svjedočenju, automobil pripadnika OZNE je bio i na Stanici Grožnjan, moguća je i varijanta da je u tajnosti pokopan na starom groblju Sv. Vid, neki mještani to ističu, jer je isto groblje ubrzo nakon toga sumnjivo zatvoreno za pokope, uz obrazloženje da nije potrebno kad postoji drugo blizu Grožnjana. – Groblje Sv. Vid nije istraženo.
Don Francesco Bonofacio (1912.-1946.),bio je Talijan, rodom iz Pirana, koordinate na kojima je postavljen spomenik su: N 45º 22ʹ 49,1ʹʹ i E 013º 42ʹ 19,7ʹʹ , a nadmorska visina je 252 m/nm[1]
Na inicijativu Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, u suradnji s općinom Grožnjan i prijateljima iz Istre, u ponedjeljak – 23. kolovoza 2021. , u 10 sati zapaljene su svijeće kod spomen obilježja blaženom don Francescu Bonifacio, podignutog na mjestu na kojem su pripadnici poratne vlasti 11. rujna 1946. godine zaskočili mladog svećenika, a koji je prema svjedočenjima bio duša od čovjeka. Spomen obilježje postavljeno je na cesti Krasica – Peroj – Grožnjan, između zaselaka Radanići – Danieliši, a tu je molitvu na hrvatskom predvodio Gracijano Kert, a na talijanskom predstavnik općine Grožnjan Valdi Regancin.
[1] – Izmjereno GPS uređajem „Garmin – GPSmap 76CSx“ u utorak, 20. srpnja 2021. godine u 15,20 minuta, a u to vrijeme snimljena je i fotografija – zabilježio franjo talan, po povratku s puta, u četvrtak, 22. srpnja 2021. godine
„lokacija Radanići – Danieliši“ – komemoracije, 23. kolovoza 2021. godine
U sklopu posjete Grožnjanu posjetio sam i obitelj Pavliček, a uz supružnike Jolandu i Franju bila je prisutna i gospođa Dunja. U želji da saznam još neke okolnosti vezane uz stradanje ljudi na području Istre, pred polazak za Pulu navratili smo i u Buje (Gracijano Kert i Franjo Talan ), gdje smo posjetili obitelj Ferenčić, Davora i Hermana, a na „konak“ u Pulu došao sam pred večer u ponedjeljak. Idući dan ujutro, u 8 sati krenuo sam prema Rijeci, Zagrebu i Varaždinu, a kući sam stigao nešto iza 14 sati.
5. U ponedjeljak, 23. kolovoza 2021. godine – komemoracija za žrtve grobišta Kolnjak
Polaganje vijenaca i molitva na grobištu Kolnjak – 23. kolovoza 2021. godine
Kako je bilo i najavljeno, zahvaljujući gospodinu Vladimiru Horenec, u organizaciji Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, pod pokroviteljstvom općine Gornji Kneginec, komemoracija za žrtve grobišta Kolnjak održana je u ponedjeljak, 23. kolovoza 2021. godine.Obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režimana grobištu Kolnjak započelo je ujutro u 9 sati. Na početku je himnu Republike Hrvatske otpjevala Maja Bobek Ivanjko, a potom su kod spomen obilježja položeni vijenci i zapaljene svijeće. Uz izaslanstvo općine Gornje Kneginec i članove Društva komemoraciji su bili nazočni i predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća molitvu za stradale predvodio je vlč. Tihomir Kosec župnik župe Svete Marije Magdalene koji je potom u spomenutoj crkvi za sve žrtve ratnih i poratnih stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraću, te poginule u Domovinskom ratu, predvodio misu.
Od strane Društva za obilježavanje grobišta komemoraciju su nazočili: Stanko Cecelja, Vladimir Horenec i Ivo Ivanović, a iz Zagreba je došao Marko Vidović i članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva Josip Horvat, Marinko Kostić, Antonija Pevec i Jozo Pušić.
Sudionici komemoracije na grobištu Kolnjak, općina Gornji Kneginec – Varaždinska županija
6. Nova Ves Petrijanečka – spomen na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća
Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, na prijedlog Stjepana Jovana, potpredsjednika Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, svijeće su zapaljene i kod spomen obilježja stradalim žiteljima Nova Ves Petrijanečka, a odavanju počasti stradalima pridružili su se i članovi Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata klub Petrijanec (priložene fotografije snimio je Vladimir Milovec, član UDVDR-a klub Petrijanec).
Spomen na poginule, stradale i nestale žitelje Nove Vesi Petrijanečke – 23. 08. 2021. godine
Po povratku iz Zadra, Otočca i Istre, a i poslije dobivenih „materijala“ s održanih komemoracija na Kolnjaku i u Novoj Vesi Petrijanečko 28. kolovoza 2021. godine objedinio Franjo Talan,
Napomena: Galerija fotografija složena je po slijedećim brojevima- rasporedu
1. Otočac
2.1. Jama Širočica
2.2. Jama Mandaljevica
3. Lanišće
4. Grožnjan – (Radanići – Danieliši) Buje
5. Kolnjak –
6. Nova Ves Petrijanečka
Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava
Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin (osnovano u Varaždinu 20. rujna 2000.) IBAN: HR8723600001101736832, OIB 20358865131
Franjo Talan, predsjednik Društva