Projet realiziran 23. i 24. listopada 2021. godine
Pripreme za realizaciju, zapravo nastavak, pred neku godinu započetog projekta „Spomen na žrtve Istre…“ započele su 2013. godine suradnjom s gospodinom Antoniom Pauletichem iz Rovinja, te potom posjetom, i sudjelovanjem, gospodina Antona i Đurđice Celić iz Krbuna, na komemoraciji žrtvama grobišta Pancerica u Otok Virju, 10. lipnja 2018. godine, http://arhiva.cestica.hr/hr/2372/mons-juraj-batelja-10-06-2018-predvodio-misu-za-zrtve-pancerice/ .
Nastavak je uslijedio početkom 2020. godine obilaskom dijela grobišta Porečke i Pulske biskupije, a prvotni plan za posjet istarskim stratištima za travanj te godine zbog pandemije morali smo prebaciti za kasnije razdoblje te je isti realiziran 22. i 23. kolovoza 2020. godine, uz Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima.
Ovogodišnji nastavak projekta započet je posjetom Istri, spomenom na žrtve „Proštinske bune 1921. godine“, realiziran 23. veljače 2021. godine,
https://viktimologija.com.hr/wp/franjo-talan-uz-stotu-obljetnicu-zrtava-prostinske-bune-1921-godine/ , a s obzirom da su se projektom htjele obuhvati i neke nove lokacije uspostavljena je suradnja s ljudima „sa sjevera“ iz Istre koji do dostojanstva žrtava drže.
U pripremama za nastavak projekta održana je komemoracija na grobištu Širočica i Mandaljevica, https://viktimologija.com.hr/wp/franjo-talan-osvrt-na-obiljezavanje-europskog-dana-sjecanja-na-zrtve-totalitarnih-rezima-2021-godine/, a 11. rujna obiđena je i lokacija jame Bršljanovica u župi Lupoglav, kada je u dogovoru s vlč. Jeronimom Jokić i ljudima iz Istre dogovoren završni dio ovogodišnjeg projekta i „skiciran“ plan za daljnju suradnju.
S obzirom da ove godine pada 75 obljetnica mučeničke smrti don Francesca Bonifacio-a (Piran 07. 09.1912. – Grožnjan 11. 09. 1946.) sa zainteresiranim ljudima iz Istre, koji do dostojanstva ljudske osobe drže i koji također smatraju da u osnovna ljudska prava spada i pravo na grob svakog čovjeka završna realizacija projekta dogovorena je za 23. i 24. listopada 2021. godine, pred blagdan Svih Svetih. Kako se hodočašće u Istru organiziralo u sklopu projekta „Spomen na žrtve Istre – grobišta Širočica i Mandaljevica“ na put smo ponijeli križ za jamu Mandaljevica, a na isti smo pričvrstili i pločicu s natpisom „U spomen na žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja – jama Mandaljevica (N 45,2208125⁰ i E 013,8736875⁰)- o blagdanu Svih Svetih 2021. godine- Župa Sveta Lucija u Pazinskom Polju i Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava.“
„Faze projekta“ realizirane 23. listopada 2021. godine
- Spomen na žrtve jame Bršljanovica – odražavanje komemoracije kod sam jame
Uz članove Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin komemoraciji su se priključile i članice Ženskog zbora Stellarium, KUD-a općine Cestica, članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva, a iz Slatine je od Zagreba s nama krenuo i gospodin Vlatko Jelenčić, i nekoliko župljana župe Uzvišenja Sv. Križa Križovljan i Svete Barbare Natkrižovljan iz Varaždinske biskupije. S početne „pozicije“ našeg hodočašća krenuli smo ujutro u pet sati iz Cestice, a potom nam se dio hodočasnika priključio i u Varaždinu i Zagrebu.
Po izlasku s auto-ceste u Lupoglavu pričekali su nas Gracijano Kert i Boris Ladika te su vozeći ispred autobusa kojim smo došli na komemoraciju vozili dok nismo došli do šumskog puta prema špilji u kojoj su „straže“ držale ljude koje su odredili za likvidacije. Na tom dijelu pričekao nas je biskup mons. Ivan Milovan i župnik vlč. Jeronim Jokić, i desetak automobila koji su nas „prevezli“ do spomenute špilje-zatvora koja je na visini od oko 678 metara koordinate iznad jame su N 45º 21ʹ 00,6ʹʹ i E 014º 08ʹ 11,8ʹʹ , a u jami su N 45º 21, 007ʹ i E 014º 08, 193ʹ. Tu se formirala procesija te smo svi zajedno krenuli put do same jame Bršljanovica, a do koje smo stigli za desetak minuta.
Sama jama je u jednoj udolini, a koordinate ulaza u jamu su N 45º 20,891ʹ i E 014º 08,048ʹ. Nešto poviše od grotla jame postavljen je spomen križ na kojem je upisan tekst: U čast svim nevinim žrtvama! Bršljanovica 2016. godine.
Na početku komemoracije je zbor Stellarium otpjevao himne, himnu Republike Hrvatske i himnu Istre (Lijepa naša domovina i Krasna zemljo), a potom su u spomen na žrtve položeni vijenci i zapaljene svijeće, predstavnika Društva i izaslanstva koja su pristigla na odavanje počasti. Potom je nazočne pozdravio župnik vlč. Jeronim Jokić, a potom je domaćinima na dočeku zahvalio Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina nakon čega je misu za žrtve predvodio mons. Ivan Milovan, umirovljeni biskup Porečke i Pulske biskupije.
O žrtvama Istre tijekom povijesti, prije mise, govorio je dr. Nevio Šetić, a o istarskim jamama i žrtvama nakon mise govorio je Vladimir Žmak, nakon čega je Josip Pino Klarić, pjesnik iz Gračišća pročitao jednu svoju pjesmu posvećenu žrtvama.
- Groblje Buzet – spomen na ekshumirane žrtve pokopane na groblju u Buzetu
Na poticaj nekoliko ljudi s područja sjeverne Istre u program smo uključili i polaganje vijenca i paljenje svijeća ekshumiranih 2003. godine, s nekoliko lokacija i „premještenih“ na groblje u Buzet – vijenac su položili i svijeće zapalili Vladimir Žmak, Bruno Podobnik, Aldo Andrejević, Eugen Bratović i Josip Knežević.
- Radanići – Danieliš – spomen na blaženog, vlč. Francesca Bonifacia
Na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, 23. kolovoza 2021. godine posjetili smo mjesto na kojem je 11. rujna 1946. godine od poratne komunističke vlasti ugrabljen, kidnapiran, svećenik Bonifacio. A kako se poslije „hapšenja“ više nije pojavio među živima pretpostavlja se da je ubijen i bačen u neku jamu. Tijelo mu ni danas nije pronađeno.
U planu je bilo da komemoraciji kod spomenika budemo prisutni svi koji smo došli autobusom i domaćini koji nam se žele priključiti, ali zbog uske prometnice, grana koje su se nadvile nad cestu i nemogućnosti prolaska i okretanja autobusa od te naše ideje moralo se odustati. I tako smo zamolili gospodina Gracijana Kert da nas do lokacije spomenika prebaci automobilom, a što je Gracijano i prihvatio. Za to vrijeme ostali hodočasnici imali su odmor dok se mi ne vratimo.
U „peteročlanom“ izaslanstvu tako su bili, u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Društva za obilježavanje grobišta: Tajana Mikac Vidović, Gordana Kos Kolar, Vladimir Horenec, Franjo Talan i Gracijano Kert kojem zahvaljujem na susretljivosti i vožnji.
Kako do tog mjesta, kao jednog od svjedočenja stradanja i mučeništva Crkve u Istri, dolazi sve više posjetitelja, a i vjernika koji se mučenički ubijenom svećeniku i blaženiku utječu za nadati se da će u doglednoj budućnosti do spomenika biti omogućen i pristup autobusom. Radanići i Danieliši su dio naselja Grožnjan, objavljeno je na portalu općine Grožnjan http://www.groznjan-grisignana.hr/index.php/hr/opcinska-uprava/oglasna-ploca/item/1156-odluka-o-odredivanju-naziva-i-imena-naselja-ulica-i-trgova-na-podrucju-opcine-groznjan-grisignana.
Kako je u nedjelju, 24. 10. moj imenjak, ili naš imenjak (naime i Francesco je Franjo – ili i Franjo je u nekim dijelovima svijeta Francesco.), Franjo Pavliček, navršavao 92 godinu života nakon molitve kod spomenika svratili smo u Radaniće i slavljeniku zaželjeli sve najbolje.
- Pazin – groblje Moj mir – spomen na zaslužne svećenike –
Vratili smo se natrag do Krasice, posljednje župe gdje je blaženi Francesco djelovao, ušli u autobus te kroz Vižinadu i Badernu stigli u Pazin. Uz Gracijana vodiči su nam bili Eugen Bratović i Zvonimr Blažević koji nas je upoznao s poviješću Pazina nakon čega smo krenuli do groblja Moj mir.
U ime hodočasnika vijence su položili i svijeće zapalili na grobove istarskih svećenika, Bože Milanovića (Kringa, 10. X. 1890 – Pazin, 28. XII. 1980), Antuna Heka (Heki, 15. srpnja 1944. − Tarska vala, na cesti iz Novigrada za Pazin, 24. veljače 2002.) i ostalih, Jasmina Humek, Ana Jurčević i Anton Hohnjec, a molitvu je predvodio Josip Kočet.
Nedjelja, 24. listopada 2021. godine- Pula – Žminj i Sveti Petar u Šumi
Nakon molitve na groblju uputili smo se natrag do autobusa, zahvalili našim domaćinima na pomoći i susretljivosti i krenuli put Pule, do istoimenog hotela gdje smo dogovorili noćenje. Ujutro, 24. listopada 2021. godine napustili smo u 9:45 sati hotel Pula, zahvalili osoblju na toplom i srdačnom prijemu te krenuli prema crkvi sv. Pavla, gdje smo do mise u 11 sati još imali vremena popiti kavu u kafiću nasuprot crkve. S obzirom da su s nama na hodočašću bile i članice Zbora Stellarium, a već prije smo kontaktirali o mogućnost kraćeg predstavljanja i nastupa, voditeljice Zbora, prof Gordana Kos Kolar i Lucija Kolar i predsjednik Društva Franjo Talan otišli su u crkvu do orguljaša, voditelja Zbora župe Sv. Pavla, gospodina Andreja Angelini, definirati izbor pjesama i ostale detalje oko nastupa. Pred crkvom već nas je čekala gospođa Lili Benčik s kojom ćemo nakon mise do spomenika žrtvama Vergarole.
Kako je bilo i u župskom rasporedu najavljeno misu u 11 sati predvodio je u crkvi sv. Pavla . Voltićeva 26, i održao prigodnu propovijed vezanu uz Misijsku nedjelju vlč. Milan Mužina. Pod misom pjevao je zbor župe, a nakon mise s nekoliko pjesama predstavio se i zbor Stellarium. Nastup Zbora okupljeni vjernici u crkvi nagradili su pljeskom, a župljani su nakon mise za nas sa „sjevera“ priredili okrjepu koju jednostavno nismo mogli odbiti. Nakon dvadesetak minuta zahvalili smo župniku, orguljašu i župljanima na toplom prijemu te se uputili prema katedrali.
- Pula – polaganje vijenca kod spomenika – žrtvama Vergarole
Zbog gore spomenutog zadržavanja do katedrale smo stigli u 12:35 minuta, a pošto su se već ranije iz grada Pule ispričali da nam se zbog obveza ne mogu pridružiti nitko nas nije bezrazložno čekao pa to naše petnaestominutno odstupanje od ranije zacrtanog programa nitko nije ni primijetio. Do spomenika žrtvama Vergarole stigli smo u pratnji gospođe Lili Benčik. Tu su u ime hodočasnika vijence položili i svijeće zapalili, voditeljice zbora Lucija Kolar, Gordana Kos Kolar i Danijel Obadić, a nakon molitve o stradanju Pule u toku Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja govorila nam je Lili Benčik koja je rekla da su grad i Pulu nakon rata, zbog terora vlasti, Pulu i Istru, uz Talijane napustili i brojni Hrvati koji se s totalitarnim komunističkim režimom nisu mogli miriti. Do Arene stigli smo u 13:30 zahvalili se gospođi Lili što nam je predstavila grad i krenuli put Vodnjana, Svetvinčenta i Žminja, do crkve Majke Božje Svetomore.
- Spomen na žrtve svećenstva Porečke i Pulske biskupije XX. stoljeća
Kako je ovo naše hodočašće realizirano pod nazivom „Spomen na žrtve Istre – grobište Širočica i Mandaljevica“, a odvijalo se u suradnji s biskupom u miru, mons. Ivanom Milovanom, svećenicima i brojnim pojedincima iz Istre, htjeli smo obuhvatiti i sve svećenike stradale u ratnom i poratnom razdoblju Drugog svjetskog rata. S obzirom da je u spomen na žrtve svećenstva Istre kod crkve Majke Božje Svetomore u Žminju uređeno jedinstveno Spomen područje koje obuhvaća sve žrtve svećenika stradale u XX. stoljeću iz Porečke i Pulske biskupije u program smo unijeli i to mjesto.
Pred ulazom u crkvu Majke Božje Svetomore pričekali su nas kako smo se i ranije dogovorili, vlč. Jordan Rovis i prof. Elvis Orbanić, i nekoliko župljana (14:10 sati).
O povijesti župe i crkve Majke Božje Svetomore govorio nam je župnik vlč. Jordan Rovis.
Prof. Elvis Orbanić istaknuo je da je, u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju s područja župe Žminj stradalo i nestalo preko šesto ljudi.
Nakon upoznavanja s poviješću crkve i stradanja ljudi Žminja uputili smo se do postavljenih monolita, gdje smo položili vijenac i zapalili svijeće. U uvodnom dijelu komemoracije članice zbora Stellarium opjevale su istarsku himnu Krasna zemljo, a potom je zajedničko izaslanstvo Društva i HŽD-a, (Štefanija Domijan, Nada Lazar, Vlatko Jelenčić, Josip Pušić i Marinko Kostić), položili vijenac i zapalili svijeće.
Zbor Stellarium potom je izveo pjesmu Bliže o Bože moj nakon čega je molitvu za sve žrtve predvodio vlč. Jordan Rovis iza čega smo otpjevali hrvatsku himnu Lijepa naša domovino.
Na središnji kamen Spomen područja Žminj, ispred crkve Majke Božje Svetomore uklesano je: „Jubilarne 2000. godine kršćanstva na spomen svim istarskim svjedocima i mučenicima vjere u 20. stoljeću podižu vjernici Porečko-pulske biskupije“. Na području biskupije u Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je i mučeničkom smrću život završilo 15 svećenika, 2 bogoslova i jedan sjemeništarac. Uz blaženike, svećenike Franceska Bonifacia (1912.- 1946.) i Miroslava Bulešića (1920. – 1947.), stradali su još Rudolf Brnobić (1886. – 1941.), Angelo Tarticchio (1906.-1943.), Šime Milanović (1905.-1943.), Emanuele Ongaro (1884.-1943.), Graziano Zanin (1912.-1944.), Camilo Ammirati (1876.-1944.), Marco Zelco (1893.-1944.), Mirko Vekjet (1902.-1944.), Luigi Brandosolise (1885.-1944.), Šime Frulić (1868.-1944.), Kazimir Paić (1911.-1945.), Ratimir Beletić (1919.-1947.) i Vlatko Lakoseljac (1924.-1949.), bogoslovi Vladimir Vivoda (1924.-1944.) i Milutin – Gracijano Križmanić (1923.-1945.) i kao najmlađi sjemeništarac Antun Kožljan (1927.-1944.).
Kako je već ranije bila dogovorena zakuska „Pod Ladonjom“ uputili smo se do spomenutog restorana, a oko 16:15 oprostili smo se od naših domaćina i krenuli prema Svetom Petru u Šumi.
- Spomen na žrtve grobišta Mandaljevica – predaja križa
Na prostranom trgu ispred ulaza u crkvu i samostan pričekali su nas Eugen Bratović i Boris Monfardin. Predali smo im križ za grobište Mandalejvica, a nakon toga smo svi zajedno krenuli do samostana.
- Posjet crkvi Svetih Petra i Pavla u Svetom Petru u Šumi
Susretljivošću o. Mate Kolaka saznali smo, na Trgu pred ulazom u crkvu, mnoge pojedinosti o Svetom Petru u Šumi, nazivu mjesta, izgradnji samostana i Crkve Svetih Petra i Pavla, a potom u crkvi i o dolasku pavlina u ovo mjesto 6. srpnja 1993. godine, kao i izgradnji same crkve i njenim graditeljima.
Zahvalili smo našem domaćinu na toplom prijemu i nakon toga posjetili smo i samostan uz crkvu.
- Spomen na profesora Josipa Turčinovića
U znak zahvale za svestrani rad i traženje putova za djelovanje i primicanje istine u vremenu koje istini nije bilo sklono posjetili smo groblje i na grobu prof. dr. Josipa Turčinovića (Sveti Petar u Šumi, 30. IX. 1933 – Zagreb, 3. X. 1990), osnivača Kršćanske Sadašnjosti položili vijenac i zapalili svijeće.
Zahvala
U ta dva dana, u subotu i nedjelju, 23. i 24. listopada 2021. godine, ovo naše putovanje, hodočašće, potrajalo je od 5:00 sati u subotu kada smo se ukrcali u autobus ispred OŠ Cestice, do nedjelje, putujući gore spomenutim lokacijama, u 23:45 sati. Osim sjećanja na žrtve i stradanja, iza tunela Učka, uživali smo u prekrasnim predjelima Istre, a od početne pozicije do povratka u Cestici prošli smo 888 kilometara. Na kraju mi ostaje zahvaliti svima koji su pomogli u realizaciji ovog hodočašća s područja Porečke i Pulske biskupije, posebno ekipi koja je radila na uređenju puta od špilje-zatvora do jame Bršljanovica, a i našem vozaču Ivanu Vinceku iz tvrtke Lacković bus, kao i hodočasnicima koji su svoje vrijeme odvojili da bi se žrtvama i stradalima Istre poklonili.
Mi u Društvu smatramo da u temeljna ljudska prava, uz pravo na dostojan na život, spada i pravo na grob svakog čovjeka bez obzira na bilo kakovo njegovo opredjeljenje te zahvaljujemo svima koji rade na tome da se i svim prešućenim žrtvama jama, grobišta i stratišta, kojima to u prošlosti zbog vladanja nekog od totalitarnih režima nije bilo moguće, to pravo osigura i grob obilježi, a u doglednoj budućnosti i tijela ekshumiraju i na ljudski i dostojanstven način sa sprovodom pokopaju.
Franjo Talan, (098-961-93-15) predsjednik Društva
Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin, osnovano 20. rujna 2000.,