SPOMEN NA KOMEMORACIJU U LIPNJU 2011. GODINE
Grobište Pancerica nastalo je u prvoj polovini mjeseca lipnja 1945. godine, a naziv je dobilo po „Panzer grabi“ koju su potkraj rata dali iskopati Nijemci. Nove vlasti koje su „oslobodile“ zemlju koristile su je za popunjavanje s ljudima koje su odredile za likvidaciju, a tu su početkom lipnja iz smjera Varaždina, pretežno u noćnim satima, ali i danju kamionima dovoženi ljudi i ubijani.
Prema izjavama svjedoka tu postoje tri jame s ukupno 172 žrtava, dvije su na trasi protutenkovskog rova, a treća je udaljena nekoliko stotina metara cestom prema dravskom mostu, današnjem međudržavnom graničnom prijelazu Otok Virje – Ormož. Prvi su ovdje Spomen križ postavili lovci Lovačkog društva Sveti Hubert Cestica. Bilo je to 1. studenoga, na Sesvete 1994. godine, a blagoslov spomen križa, uz sudjelovanje vlč. Ivana Košića, obavio je kapucin Franjo Talan. Tom prilikom predvodio je misu zadušnicu i održao propovijed u kojoj se podsjetio na kolone zarobljenika koje su u poratnim danima, potkraj svibnja 1945. godine prolazile trasom, današnjom državnom cestom D-2, iz Slovenije prema Varaždinu i istoku zemlje, a u sjećanju iz djetinjstva u sjećanje mu se urezao prizor koda je kod križa krajputaša u Križovljanu jedan od pratitelja iz kolone „križnog puta“ izvukao jednog zarobljenika i usmrtio ga hicem iz pištolja jer si je prethodno uzeo kruh koje su mu dale žene iz obližnjeg naselja.
Povodom obilježavanja pedesete obljetnice stradanja, 11. lipnja 1995. godine misu je na grobištu predvodio don Anto Baković, a od te godine misa zadušnica za žrtve tu se služi na svaku drugu nedjelju mjeseca lipnja, osim 2000. te godine kada je 18. lipnja mons. Marko Culej prvi biskup Varaždinske biskupije blagoslovio spomen kapelu posvećenu žrtvama poratnih likvidacija i hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu, u koncelebraciji s više desetaka svećenika.
I ove godine komemoracija je održana pod pokroviteljstvom Općine Cestica. Sjećanju na žrtve i misi zadušnici za žrtve grobišta Pancerica ove je godine prisustvovalo stotinjak ljudi. Uz mještane Otok Virja i župljane župe Križovljan ove godine odavanju počasti pridružili su se i predstavnici udruga iz Čakovca, Varaždina, Varaždinskih Toplica, kao i udruga branitelja općine Petrijanec. Tu su bili i predstavnici Općine Cestica, a pozivu Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava odazvao se i prof. dr. Šime Ivanjko, počasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru .
Komemoracija je izvođenjem hrvatske himne koju je otpjevao Mješoviti zbor župe Križovljan započela u 15:30 sati. U ime Društva za obilježavanje grobišta okupljene pozdravio je Franjo Talan.
Prisutnima se potom obratio prof. dr. Šime Ivanjko, počasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru koji je o grobištima u Sloveniji i o stratištu Tezno između ostalog rekao: Poštovane gospođe i uvažena gospodo, dragi prijatelji. Lijep pozdrav svima. Prvi puta se nalazim ovdje i prvi puta sam nešto više čuo o tragičnim događajima na tom mjestu prije 66 godina.
Nažalost današnje vrijeme ne cijeni kulture sjećanja, a osobito onih događaja koji, barem za određene društvene strukture kulture nisu iz bilo kojeg razloga prijatne. Nažalost jedan od takvih zaboravljenih događaja desio se i na tom mjestu u ljetu 1945. godine.
Mnoga mjesta, danas na hrvatskom odnosno slovenskom teritoriju, posijana su nepoznatim brojem grobišta u kojima su ostaci tisuće nepoznatih žrtava. Nije mi poznati broj takvih grobišta u Hrvatskojali u Sloveniji je nađeno 640 grobišta u kojima leže ljudi, koji su pobijeni nakon rata, bez suđenja, bez utvrđivanja bilo kakve krivice. Jedina njihova krivica bila je, da su se u određenom trenutku svibnja i lipnja 1945. našli na nesretnom mjestu i što su željeli doživjeti slobodu nakon ratnih stradanja. Nažalost njihovi životi su bili prekinuti puščanim mecima bez ikakve sudske odluke na brojnim nepoznatim mjestima ovih prostora.
Zahvaljujem svima, koji su radili na tome, da se ovo grobište obilježi a posebice Vama gospodine Franjo Talan.
Dolazim iz Maribora, gdje pokušavamo, da se ne zaboravi najveće grobište pripadnika hrvatskog naroda u Dobravi kraj Maribora. Već 1990.godine smo, kao Hrvatsko društvo iz Maribora, donijeli na to grobište jedan spomen kamen s obilježjem da tu leže hrvatski građani, odnosno pripadnici Hrvatske vojske i civili. Policija je to obilježje odmah odstranila. U slovenskoj javnosti se događajima iz 1945. nije smjelo javno govoriti iako je to bila među slovenskim narodom javna tajna. Kasnije je ipak postavljena grobnica u kojoj se nalazi kosti žrtava. Naime, kod gradnje autoceste naišlo se na ljudske kosti. Na dužini 70 metara ukopa ceste pronađene su kosti koje su kasnije prenesene u obližnju kosturnicu.
Prema sondiranju koje je izvedeno prije nekoliko godina neosporno je utvrđene da je na tom prostoru pokopano najmanje 15 tisuća žrtava. Prema proučavanjima koje je vršio, pokojni kolega prof. Šimundić, koji je o tome napisao i knjigu, moguće je zaključiti da je tu pokopano najmanje 20 tisuća ljudi.
Očevici strijeljanja su Hrvatskom društvu u Mariboru slali pisma odmah početkom devedesetih godina i u pismima tvrde, da je među žrtvama bilo i djeca i žena. To su potvrdila i spomenuta sondiranja.
Iako se mjesto Maribor trudi, da se uredi taj prostor u skladu sa civilizacijskim standardima sjećanja na tragično poginule tisuće žrtava to ipak dosada nije učinjeno ništa posebno. Osim spomenute kosturnice podignuto je i obilježje sa kratkim pisanim sadržajem o događajima iz 1945. Nažalost nismo uspjeli, da bi se taj tekst napisao i u hrvatskom jeziku. U tekstu se navodi, da su među pogubljenima u najvećem broju bili pripadnici hrvatskog naroda.
Maribor nije jedino veliko grobište na Križnom putu pripadnika hrvatskog naroda iz Bleiburga preko Maribora i Krapine prema unutrašnjosti Hrvatske. Drugo veliko grobište je u blizini Krapine.
Nažalost nikad nećemo saznati točan broj ljudi, uvijek se govori o tisućama, ali zaboravljamo da je svaki pojedinac u tim tisućama, bio otac, suprug, brat, žena ili dijete ….
I upravo ta kultura sjećanja, koja danas nije na cijeni obavezuje našu generaciju da se mi sami podsjetimo, i da to sjećanje prenesemo na buduće generacije uz jasnu poruku, da se 1945. godina nije smjela dogoditi i uz opomenu da se nešto slično ne bi smjelo dogoditi u buduće.
Hvala Vama, koji podsjećate na te događaje i nadam se, da ćete to i nadalje činiti. Hvala Vam na pozivu i želim Vam sve dobro. – rekao je prof. Šime Ivanjko iz Maribora.
Potom se u ime pokrovitelja komemoracije prisutnima obratio Josip Borak, zamjenika načelnika općine Cestica: „Poštovani gospodine Franjo, poštovani gospodine počasni konzule, dragi sumještani i susjedi sve Vas skupa ispred Općine Cestica najsrdačnije pozdravljam. Postoji jedna izreka, da je jedan izgubljeni život tragedija, tisuće izgubljenih života je statistika. Ja Vas molim da ovaj događaj ne bude statistika nego da se toga prisjećamo svake godine. Općina Cestica se uvijek prisjećala žrtava, a ja sam siguran da tako bude i ostalo.“
Predsjednik Društva potom je prisutne izvijestio da se danas u Frukima, naselju župe Đurmanec, održava komemoracija, a u nemogućnosti dolaska pismo nam je 8. lipnja 2011. poslao prof. dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva: „Upravo sam se vratio iz Norveške, a u subotu i nedjelju sam u Muenchenu s našim Hrvatima. Žao mi je da ne mogu biti s Vama u Virju Otoku, primite moju ispriku“. Iz udruge Macelj ispriku je poslao Milan Pavić: “Poštovani, vrlo rado bih se odazvao Vašem pozivu, misa je u Macelju i moram pomoći. Bog Vas blagoslovio”. Biskup Vlado Košić, biskup sisački, piše: “Poštovani, Rado bih se odazvao, ali to je blagdan Duhova, kada imam u Katedrali krizmu i još u jednoj crkvi u Sisku. Pozdrav!”
Nakon pročitanih poruka uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Tako su u ime izaslanstva Mjesnog odbora Otok Virje i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava vijenac položili i svijeće zapalili, Štefica Juršić, predsjednica MO, Dragica Markan, Zlatko Pišpek i Stanko Lazar, a polaganje vijenca Lovačkog društva Sveti Hubert Cestica izvršili su Ivan Gužvinec i Mirko Špicar. Ispred Udruge branitelja iz Petrijanca to su učinili Vlado Milavec i Stjepan Jovan, a u ime općine Cestica vijenac su položili zamjenik načelnika Josip Borak i potpredsjednik Vijeća Franjo Težak. Odavanju počasti prisustvovali su i predstavnici udruge Hrvatski domobran Varaždinske Toplice, predsjednik Ivica Dijanuš i članovi Ljubomir Horvat i Josip Prstec, a tu su bili i predstavnici udruge branitelja HOS-a Mijo Modrić, kao i predstavnici Društva za obilježavanje grobišta žrtava komunizma iz Čakovca. Kod križeva na grobištima svijeće su zapalili Stjepan Borak i Josip Kolarić, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća prisutni su se uputili u kapelu blaženog Alojzija Stepinca gdje su prisustvovali misi zadušnici koju je služio vlč. Ivan Košić, križovljanski župnik. U uvodnom dijelu mise istaknuo je da se na području župe nalaze još dva grobišta, na području naselja Veliki Lovrečan, jednu je uz Dravu, a drugo na području Lovrečan Breg.
Mješoviti zbor župe ove je godine bio u sastavu Irena Jamnik, Alojzija Denac, Marta Šobak, Marija Obadić, Anka Horvat, Josipa Pevan i Evica Lazar te Marijan Borak, Anđelko Ramuščak i voditelj zbora, orguljaš Marijan Županić, a pjevanju u crkvi priključili su se i ostali vjernici, Franjo Črep, Terezija Talan, kao i Barbara Turk i hodočasnici pristigli iz Vratišinca i ostalih mjesta.
Poslije mise u društvenom domu Otok Virje priređen je domjenak koji su zahvaljujući lovcima LD Sveti Hubert, pripremile Jožica Golubić, Danica Bednjanić i Štefica Juršić te Ivan Golubić koji je pripremio lovački gulaš, a u podvorbi priključio se Zoran Mustedanagić, koji je nakon smrti Ivana Boraka, nastavio brigu oko održavanja spomen kapele.
Franjo Talan