Realizaciji projekta „Spomen na žrtve Istre Drugog svjetskog rata i poraća“
U organizaciji Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, u dogovoru s osobama iz Istre koje su i sudjelovale u pripremi i realizaciji programu, dana 27. kolovoza 2022. godine, održano je, povodom Europskog dana sjećanje na sve žrtve svih totalitarnih režima (isti se obilježava 23. kolovoza), obilazak mjesta stradanja vezanih uz žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, a hodočašću su se priključili župljani župe Križovljan i Natkrižovljan iz općine Cestica, te u Zagrebu članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva.
- Spomen na žrtve jame Bršljanovica kod Lupoglava
Polazak je bio ujutro u 5 sati s parkirališta OŠ Cestica (autobus Rudi-express ČK 919-JE…), a nakon što su nam se u Varaždinu priključili ostali članovi Društva put smo nastavili prema zagrebu gdje su nam se u Buzinu, na parkiralištu „Supernova“ priključili“ i članovi HŽD-a, u 6:45 sati vožnju smo nastavili do odmora Draganić. Nakon kraće pauze do odmorišta „Vrata Jadrana“ stigli smo u 9:10 sati. Na put prema Lupoglavu krenuli smo u 9:30. Kako je bilo i dogovoreno na ulasku u Lupoglav pričekali su nas prijatelji iz Istre te smo autobusom nastavili do „makadamskog puta“ koji vodi prema jami Bršljanovica. Odavde su nas do „špilje“ gdje su prije odvođenja na likvidaciju prema jami Bršljanovica držani „zarobljenici“, osobnim automobilima prevezli naši domaćini. Tu smo formirali procesiju. Na početku su bili barjaktari koji su nosili zastave Republike Hrvatske i Istarske županije, a potom vijenac i svijeće koje ćemo položiti kod spomen križa iznad same jame. Nakon toga bili su svećenici, vlč. Jeronim Jokić i Branimir Šapina, a potom Josip Kočet (rođen 29. veljače 1948.) i Terezija Talan r. Grmec (r. 19. rujna 1930.) koji su predmolili krunicu. Iza smo išli mi ostali hodočasnici, sudionici komemoracije.
Kod spomen križa podignutog poviše same jame prvo smo otpjevali hrvatsku himnu Lijepa naša domovino, a potom su položeni vijenci i zapaljene svijeće. U ime Društva za obilježavanje grobišta nazočne je pozdravio Franjo Talan, predsjednik Društva, a potom je pročitan tekst „Žrtve u Istri“ koji je sastavila Lili Benčik iz Pule.
Kako gospođa Lili nije mogla osobno nazočiti tekst je pročitala Ružica Horvat iz Zagreba
Žrtve u Istri
Istra je kroz povijest uvijek bila pod tuđinskom vlašću. Istarski čovjek, Istranin ili Istrijan, kako se tko osjećao služio je tuđincu, od Venecije-Mletačke republike, Austro-ugarske do Italije. Namjerno ne spominjem posebno Hrvate, a posebno Talijane, jer su žrtve bili i jedni i drugi, ovisi o tome tko je bio na vlasti.
Kada je kapitulirala Italija Istrani su se proglasom od 13.rujna 1943.godine opredijelili za priključenje „matici zemlji Hrvatskoj, odnosno svojoj hrvatskoj braći“. Ali „narodna vlast“ kada je konačno došla u vidu Narodnooslobodilačkih odbora, nije donijela ni slobodu, ni jednakost, ni pravdu. Upravo suprotno, donijela je teror tih Narodnooslobodilačkih odbora, donijela je nejednakost, nepodobnost, totalitarizam i nepravdu.
Tako se istarskom čovjeku nastavljaju progoni samo po drugoj osnovi. Fašistički totalitarni režim ga je progonio po nacionalnoj osnovi, po hrvatskom jeziku, njegovoj tradiciji i identitetu, a komunistički po idejnoj, vjerskoj osnovi i opredjeljenju. Mnogi koji su preživjeli fašističke i nacističke progone, nisu preživjeli komunističke progone. Iza tih totalitarnih režima ostale su žrtve, kojih se treba prisjetiti i koje bi trebale biti poduka da se više ne ponove. Međutim po svemu što se događa, čemu svjedočimo, ljudska narav je takva da brzo zaboravlja, ponavlja iste pogreške i događaju mu se ista ili slična stradavanja. (Lili Benčik)
Nakon pročitanog teksta prigodnu pjesmu, pod naslovom „Podijeli nam majko“ pročitao je sam autor, istarski pjesnik Josip Pino Kraljić iz Gračišća, a nakon toga nazočnima se obratio i prigodnim govorom u kojem je naglasio „Danas se ova zemlja oko Bršljanovice tihom snu sprema. Zato neka Vam mir bude jer ste željno sreću tražili, a nikada ju niste našli ni zagrlili. Mir neka vam je jer ste križ svoj bez prigovora nosili, a sami ste u danu tame u ovoj dubokoj jami raspeti. Danas će na ovom modrom nebu Večernjica sjati, a ako Gospodin dade srest ćemo se u vječnoj domaji. Zbogom i lako vam duši bilo.“
Nakon obraćanja istarskog pjesnika Josipa Pine Kraljića, misu za žrtve jame Bršljanovica, kao i za sve žrtve ratova i progona totalitarnih režima, predvodio je, u koncelebraciji s vlč. Branimirom, vlč. Jeronim Jokić, koji je nakon mise i blagoslovio grob-jamu.
Po završetku mise uputili smo se natrag do mjesta gdje smo formirali procesiju, kod pećine-špilje, koja služila kao zatvor, a nakon što smo istu razgledali, automobilom smo se uputili do autobusa kojim smo došli, oko 13 sati, do dvorane gdje su nam domaćini pripremili ručak. Nakon što smo se okrijepili zapjevali smo, uz pratnju na gitari Davora Ferenčića, a pošto smo već u 15 sati imali „program“ u Radanićima, oko 14 sati oprostili smo se od naših domaćina i krenuli prema Buzetu i Bujama. S obzirom da smo bili „knap“ s vremenom vijenac za grob žrtava „jame Bršljanovica“[1] u Buzetu ponijeli su i svijeće zapalili Gracijano Kert i Eugen Bratović.
Ploča s podacima o žrtvama – na grobu žrtava u Buzetu, niti broj niti kojeg rata niti …
- Blaženi Francesco Bonifacio (Piran, 07. 09. 1912. – Radanići, 11. 09. 1946.)
Slijedeća postaja našeg hodočašća bio je mučenik, blaženi Francesco Bonifacio (Piran, 07. rujna 1912. – Radanići, 11. rujna 1946.). Na mjestu gdje je poratna vlast 11. rujna 1946. godine „kidnapirala“ mladog svećenika, pretpostavlja se da je u nekoj od jama u Peroju Grožnjanskome. U nadi da će se tijelo „ugrabljenog“ svećenika pronaći i na ljudski i dostojanstveni način pokopati i ovo mjesto uvrstili smo u naš „hodočasnički pohod“. Na mjestu gdje je spomenutog datuma „nestao“ mladi svećenik postavljen je spomenik, a koji je u ravnini sa okolnim zemljištem. Kako ga 2020. godine u nekoliko navrata nisam uspio pronaći, vozeći se cestom na relaciji Krasica – Grožnjan, predložio sam ljudima iz Istre koji do dostojanstva ljudske osobe drže, da iza spomenka postavimo križ koji će ukazivati na mjesto stradanja mladog svećenika. Nakon što je vlasnik zemljišta dao dozvolu za „spomenuti zahvat“ nabavili smo 2,6 metara visok bijeli križ koji sam 26. srpnja iz Varaždina u Radaniće dopremio[2], a isti je zahvaljujući spomenutoj ekipi montiran 12. kolovoza 2022. godine.
Spomenik snimljen 23. kolovoza 2021. godine
Spomenik snimljen 12. kolovoz 2022. godine
Put do Krasice protekao je u redu, uz kišu koja nas je povremeno pratila. Zbog kiše koja doduše u Krasici nije padala, ali se svaki čas očekivala, nismo se zaustavljali već smo autobusom krenuli odmah prema Radanićima gdje nas je već čekao biskup, mons. Ivan Milovan. Srećom cesta je bila „prohodna“ za razliku od lani, kada zbog grana koje su se nadvile nad cestom autobusom nismo mogli proći (23. 10. 2021. godine). Tu na mjestu gdje je poratna vlast 11. rujna 1946. godine „kidnapirala“ mladog svećenika prvo smo položili vijenac i zapalili svijeće, a potom je križ blagoslovio i molitvu predvodio mons. Ivan Milovan, biskup u miru Porečke i Pulska biskupije. UZ nas sa „sjevera“ bio je Gracijano Kert, Zdenko Vuksanić i Eugen Bratović, a pridružio nam se i Franjo Pavliček (93 god.).
- Spomen na žrtve jame Tupljak – općina Pićan
Nešto su se oblaci raskinuli pa smo napravili polusatnu pauzu nakon koje smo se uputili prema Pazinu i Tupljaku gdje nas je već čekalo dvadesetak vjernika.
U ime Društva za obilježavanje grobišta vijenac su položili i svijeće zapalili Đurđica Celić, Ružica Horvat i Gracijano Kert. U ime Društva zahvalu okupljenima na očuvanju uspomene na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća uputio je Franjo Talan, predsjednik Društva, a potom je Josip Pino iz Gračišća recitirao svoju pjesmu „Podijeli nam majko“ nakon čega je održao i kratki prigodni govor. Iza toga je vlč. Antun Kurelović župnik župe Tupljak, predvodio molitvu, a za kraj smo svi zajedno otpjevali pjesmu, autora Petra Perice (ubijen na Daksi po ulasku partizana u Dubrovnik 1944. godine.), Rajska Djevo kraljice Hrvata. Tu nam se pridružio vlč. Janez Barborič župnik iz obližnje župe Krbune.
Susret u Tupljaku potrajao je do 18:30 nakon čega smo se zahvalili našim domaćinima i krenuli prema „sjeveru“. PO izlasku iz tunela Učka, kratku pauzu napravili smo na „Vratima Jadrana“, a u Zagrebu smo bili u 22 sata. Na putovanju prevalili smo preko 720 kilometara, a pa polaznu poziciju autobus je došao u 23:35 sati.
Zapisao po dolasku kući, u nedjelju, 28. kolovoza 2022. godine. Završeno 29. kolovoza 2022. godine, u ponedjeljak u 0:20 sati.
Franjo Talan, predsjednik Društva
Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava
HR – Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin
Od strane Društva u programu hodočašću u Istru, 27. kolovoza 2022. godine sudjelovali su: Đurđica Celić, Stanko Cecelja, Vladimir Horenec, Josip Kocijan i Franjo Talan, kao i članovi HŽD-a i podupiratelji rada Društva, a isto je realizirano u sklopu projekta Spomen na žrtve Istre Drugog svjetskog rata i poraća.
[1] Od naših domaćina saznali smo da jama Bršljanovica dubine 93 metra, žrtve su dijelom ekshumirane – (navodno 47 ljudi), po ekshumaciji posmrtni ostaci prebačeni su u Rijeku (KBC…), a potom su „premješteni“ u Buzet na groblje. Na spomeniku piše „Neznanim civilnim žrtvama rata i poslijeratnog razdoblja s područja Ćićarije“
[2] Tog popodneva susretu su u Krasici bili prisutni Gracijano Kert, Zdenko Vuksanić, Herman Ferenčić, Marino De Domincio, Eugen Bratović i Franjo Talan.