„Spomen na žrtve Istre Drugog svjetskog rata i poraća“, a koje je organiziran  povodom Međunarodnog dana ljudskih prava 10. i 11. prosinca 2022. godine

 

Subota, 10. prosinac 2022. godine

1. 8:50 – groblje Kozala Rijeka – Crkva Gospo Lurdske

Od OŠ Cestica krenuli smo ujutro u 5 sati, a na parkiralištu Supernove, u Zagrebu u Buzinu priključili su nam se još nekoliko hodočasnika 

Zbog zakrčene ulice prema ulazu u groblje autobus morao unatrag voziti dvadesetak minuta, kiša, pravi pljusak nas pratio cijelim putem. U 9:30 izvršili smo polaganje vijenca na grob fra Ilije Boraka, 1914. – 2010. (žrtve progona jugo-komunističkog režima i ostalih kapucina, od „križovljanskih“ kapucina tu su još pokopani, fra Franjo Talan – 1932-2010. i fra Selezije Josip Arklinić 1850.-1897. op.a. Franjo Talan). Vijenac položio Josip Premuž, a svijeće zapalili Gordana Kos Kolar i Josip Kočet, molitvu predvodila Lucija Milić iz Zagreba .

 

 

 

 

 

 

 

 

09:45 – Rijeka – Žabica – Crkva Gospo Lurdske pozdravio nas gvardijan fra Eugen Pavlek, a o izgradnji crkve i samostana govorio nam fra Zlatko Šafarić… U zahvalu za topao prijem zbor Stellarium otpjevao pjesmu Rajska djevo, autora p. Petra Perice, žrtve ubijene na Daksi, u listopadu 1944. po ulasku partizana u Dubrovnik.

Nakon toga oko 10:25 –odlazimo iz Rijeke – kiša i dalje neumorno lijeva ..  Na odmorištu Vrata Jadrana stižemo nešto prije 11 sati … kiša i dalje lije

Oko 11:10 – odlazak za Pazin – Pazinski kolegij – groblje Moj mir…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. Pazin – Pazinski kolegij – groblje Moj mir

Nešto prije podneva dolazimo u Pazin, parkiramo ispred zgrade Pazinski kolegij –  primio nas ravnatelj prof Maksimilijan Ferlin. U petnaestominutnom izlaganju ravnatelja saznali smo puno o izgradnji i djelovanju Pazinskog kolegija, o graditeljima i „preporoditeljima Istre. Tu su nam se pridružili Eugen Bratović, Boris Mofardin, Zvonimir Blažević, Gracijano Kert, Lili Benčik… U završnom dijelu prošli smo kroz zgradu izgrađenu početkom XX. stoljeća – zahvalili ravnatelju i ušli u autobus.

 

 

Oko 13:00 sati stigli smo do pazinskog groblja Moj mir – položili vijenac i zapalili svijeće na grobovima mons. Bože Milanović i vlč. Antuna Heka, nakon čega smo se uputili do restorana hotela Lovac. Odakle smo oko 14:30 putovanje nastavili prema jami Cerovica, koja je na predjelu naselja Orić – Jurani u općini Pićan. Na tom putu  vodiči nam bio Eugen Bratović, a pridružili su nam se Gracijano, Boris – Zvonimir Blažević o Pazinskoj jami – film.)

 

3. Jama Cerovica – blagoslov spomen križa – komemoracija žrtvama

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

14:55 – na cesti u blizini jame Cerovica gdje se autobus mogao skloniti s ceste parkiralo se – Pošto oko jame Cerovica nema baš previše prostora a kiša neumorno lije dogovaramo sa zborom da mlađi ostanu u busu… Nas petnaestak silazimo. Formira se procesija…  Križ koji smo pripremili za žrtve jame Cerovica na početku nosi Josip Premuž, vijenac Josip Kočet, …svijeće ostali. Priključuje nam se i nekoliko vjernika župe, biskup mons. Ivan Milovan, vlč. Antun Kurelović župnik iz Pićna, Anton Celić, član Društva iz obližnje župe Krbne. Po dolasku do predjela jame iznad grotla postavljamo spomen križ na kojem piše: U spomen na žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, a potom u sredini Jama Cerovica, te ispod toga koordinate jame, i na dnu u dva reda. U gornjem redu Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca 2022. godine i na dnu Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava.

Na početku komemoracije uvodna riječ dao je vlč. Antun Kurelović, a potom je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća… , pozdravio Franjo Talan, istaknuo dijelove teksta iz promemorije MHB-a i pročitao „sažetak“ o žrtvama jame Cerovica: Danima su se znali čuti jauci, krikovi i pozivi u pomoć iz te jame onih mračnih godina iza 1945., ali nitko se nije smio približiti. Sve raslinje oko jame bivalo je polegnuto, pokidano, slomljeno, trava ugažena od mnoštva ljudskih nogu. Krikovi, jauci i posljednji hroptaji odavno su svršili. Sada tu vlada tišina –

U nastavku prigodnom pjesmom predstavio se Josip Klarić iz Gračišća.

Molitvu predvodi biskup Ivan Milovan, a koji je nad grotlom jame Cerovica rekao: Poštovani svi okupljeni, došli smo danas na ovo mjesto stradanja velikog broja ljudi u II. svjetskom ratu. Ovaj naš dolazak čin je plemenitosti i poštovanja prema stradalima, kojima je ovdje na najnehumaniji način bilo oduzeto ljudsko dostojanstvo i sam život. Mi im ovim današnjim činom spomena i molitve na neki način vraćamo oduzeto dostojanstvo.

Zločinu koji se je ovdje dogodio i stradanjima mi pristupamo čišćenjem pamćenja i molitvom — sve u duhu sv. pape Ivana Pavla II. Postoji kršćanska kultura pamćenja i spomena, a to znači usredotočiti se ne na zlo i zločince nego na žrtvu i njezinu veličinu. Njegovanje te kršćanske kulture spomena povezano je s molitvom za žrtve, pa i molitvom za one koji su im nanijeli zlo. — Hvala vam svima, braćo i sestre, na sudjelovanju u ovom činu pamćenja i molitve.

Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj čovječanstva, i sam se suočio sa silom zla. Putem potpune predanosti Ocu do u smrt, on nas je oslobodio zarobljenosti zlom, te više ni jedna ljudska zloća nema zadnju riječ. Vjerujemo Božjoj pravdi i ljubavi, ostvarenoj u Isusu Kristu na križu, te poput pravednika iz Biblije, zlo i zločince predajemo njezinu sudu. Mi se usredotočujemo na žrtve, gledamo ih živima u Božjem zagrljaju, i s piscem Knjige mudrosti ispovijedamo: „ Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća, ali oni su u miru.”

Neka im svima Bog udijeli puninu života, koju nam je priskrbio u Isusovoj smrti i uskrsnuću, a nama neka podari prave osjećaje i raspoloženje srca, kojim ćemo ih se sjećati i u molitvi biti s njima povezani. U tome je, znamo, ljepota kršćanske kulture spomena.

– Pićan – Crkva Blažene Djevice Marije – Predbožićni koncert

Nakon molitve uputili smo se natrag do autobusa, a potom smo krenuli prema naselju Pićan kamo smo stigli nešto prije 16 sati. Kako je sa domaćim zborom Umole i vlč. Antunom Kurelovićem dogovoreno održavanje „Predbožićnog koncerta“ članice zbora Stellarium iz Cestice ostaju u autobusu zbog presvlačenja, a mi ostali izlazimo iz autobusa i odlazimo u vjeronaučnu dvoranu, u 16:15 sati gdje nam upravitelj župe Pićan, vlč. Antun Kurelović, govorio o župi i crkvi…

u 16:50 – odlazak iz župne dvorane u crkvu gdje već čeka, uz zborove i četrdesetak vjernika … razgledamo crkvu u očekivanju koncerta.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

17:00 Crkva Blažene Djevice Marije .. Predbožićni koncert… ( program dogovorile  umjetnička voditeljica vokalne skupine Umole Jadranka Celić Bernaz, mag. mus. i prof. Gordana Kos Kolar – zbor Stellarium Cestica, a nastupile i mlade flautistice Ana Lucia Franković i Sara Bernaz)

Uvodna riječ vlč. Antun Kurelović …

18:05 – završetak koncerta …..na kraju zahvala voditeljice domaćeg zbora – izmjena prigodnih poklona…) – odlazak u župnu dvoranu gdje su vrijedni domaćini pripremili zakusku… Zahvala župniku, zboru Umole i odlazak do autobusa i put prema Puli kamo stižemo na parkiralište hotela nešto prije 20 sati. – Smještaj večera noćenje…

Kao zanimljivost prvog dana putovanja možemo spomenuti da nas cijelim putem pratila kiša. U Rijeci bio pravi pljusak, a i za vrijeme komemoracije kod jame Cerovica.

 Nedjelja, 11. prosinca 2022. godine – za hodočasnike…

4. U spomene na žrtve jame Golubinčina Krnica-Rakalj

9:30 – jama Golubinčina – Zbor Stellarium, himne, Lijepa naša Domovino, Krasna zemljo Istra mila… Priključili su nam se i domaći ljudi, a koje je „animirao“ vlč. Gracijano Živolić… Dejan Percan, Stanislav Todorić i Klaudijo Martinčić…

 

 

 

 

 

 

 

Nakon izvođenja himni zboru je zahvalio Franjo Talan, predsjednik Društva te pozvao na polaganje vijenaca i paljenje svijeća.  Podno spomen križa vijenac je položio Stanislav Todorić, a svijeće su zapalili Ana Premuž iz Cestice i Viktorija Petek iz Zagreba..

Predsjednik Društva Franjo Talan, zahvalio je na položenom vijencu i zapaljenim svijećama, te rekao: Pred dvije godine kod ove jame je rečeno: „Te noći probudila ih je buka, u kojoj su se odjeci pucnjave miješali s jaucima žrtava, pretežno njemačkih vojnika. To traumatično događanje pod okriljem noći trajalo je satima.“…Posljednjih godina o dostojnom odnosu prema žrtvama  Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja „brine“ Ministarstvo hrvatskih branitelja- Uprava za zatočene i nestale, zamolio sam ih da mi ukratko predstave što se radi i što se napravilo, pa ću zaprimljenu promemoriju pročitati: dana je u prilogu ovog teksta.

Kao što ste čuli jedno od posljednjih mjesta gdje su žrtve dostojno i sa sprovodom pokopane bio je Svibovec kod Varaždinskih Toplica. Tamo su 25. rujna pokopane 72 žrtve s predjela Jakšenice iznad naselja Leskovec Toplički, koje su ubijene 29. rujna 1943. godine, nakon partizanskog zauzimanja Varaždinskih Toplica. Žrtve su ekshumirane od 11. do 17. 11. 2014., a obred ukopa 25. rujna ove godine, uz domaćeg župnika, vodio je mons. Vlado Košić, sisački biskup.

Pozivam Vas da se i Vi, ako imate kakova saznanja o lokaciji grobišta, mjesta gdje znadete da počivaju žrtve kojima je u prošlosti uskraćeno pravo na grob, obratite MHB-a kako bi se grobište barem evidentiralo, a vjerujem u doglednoj budućnosti i žrtve dostojno sa sprovodom pokopale, a zatim je dodao, – Da bismo podsjetili da i žrtve s područja Istre imaju pravo na grob, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, organizirali smo ovo naše dvodnevno hodočašće, a koje se održava u sklopu projekta kojeg smo nazvali „Spomen na žrtve Istre Drugog svjetskog rata i poraća“. Sam projekt potpomognut je od strane MHB-a preko natječaja, a prvog dana, na Međunarodni  dan ljudskih prava, u subotu, 10. prosinca 2022. godine, postavljen je spomen križ nad grotlom jame Cerovica na području općine Pićan, na kojoj je molitvu za žrtve predvodio mons. Ivan Milovan, biskup u miru Porečke i Pulske biskupije. Prethodno smo vijenac položili i na grobu fra Ilije Boraka, na riječkom groblju Kozala. Pred put za Cerovicu posjetio se i Pazinski kolegij gdje nam je o djelu mons. Bože Milanovića, istarskih narodnjaka i vlč. Antuna Heka govorio ravnatelj kolegija prof. Maksimilijan Ferlin. Nakon Pazinskog kolegija, u zahvalu istarskim svećenicima na groblju Moj Mir u Pazinu položen je vijenac i zapaljen svijeće, a nakon Golubinčine u Žminju položit ćemo vijenac i za mučenike Istre stradale u prošlom stoljeću ..

Potom je o žrtvama Istre govorila Lili Benčik, a o stradanju ljudi na lokalitetu Golubičina, kao i o stradalim  župljanima župe Rakalj govorio je Klaudijo Martinčić. Potom je molitvu za žrtve jame Golubinčina predvodila Lucija Milić iz Zagreba …. Opet je počela padati kiša te smo se nakon zahvale domaćim ljudima na dolasku uputili u autobus…

5. Spomen na mučenike XX. stoljeća Porečke i Pulske biskupije

U 9:50 sati put nas dalje vodi za Svetvinčenat i Žminj, do crkve  Majka Božja od Svetomora. Zbog jake kiše koja nas opet prati u, sve od jame Golubinčina, odlučujemo da komemoraciji, vani na kiši bude desetak ljudi, a ostali će molitvu pratiti iz autobusa. Kod spomenika mučenicima XX. stoljeća Porečke i Pulske biskupije .. polaganje vijenaca … molitva. Pridružili su nam se Ratko Jeromela i Boris Mofardin koji su položili vijenac, a svijeću je zapalila Milena Kolmačić, hodočasnica iz Otok Virja – molitvu je predvodila Lucija Milić iz Zagreba… Kako je u Žminju, u crkvi sv. Mihovila bila proslava 50 obljetnice dolaska sestara milosrdnica u dogovoru s  gospodinom župnikom i prof. Elvisom Orbanićem odlazimo prema crkvi.

• Žminj – zahvalna misa za polustoljetnu prisutnost časnih sestara u župi

11:00 – crkva Sv. Mihovila – zahvalna misa, predvodi biskup u miru, mons. Ivan Milovan i nadbiskup riječki u miru, mons. Ivan Devčić, u koncelebraciji vlč. Jordan Rovis, župnik Žminja i ostali svećenici …

S obzirom da je pred nama još oko 370-380 kilometara puta ranije smo dogovorili s „upravom“ Konobe Staver u Žminju ručak, a pošto su u istoj konobi dogovoreni ručak imali i sudionici proslave 50. obljetnice dolaska čs milosrdnica u Žminj pretpostavio sam da će na „susretu“ biti i netko od ljudi s kojima sam se u proteklih 20 i nešto godina susretao na raznim „žrtvoslovnim temama“. I bi tako kada je već ručak išao prema „kraju“ pozdravio sam se s biskupima i svećenicima s kojima smo surađivali, a među kojima je bio i vlč. Milan Mužina župnik župe Sv Pavla iz Pule, a posebno mi je drago bilo susresti se sa č. s. Veronikom Milom Popić, s kojom se znamo još dok smo se okupljali oko biskupa Mile Bogovića (kao članovi Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij…). Časna sestra Veronika Mila Popić, prikupljala je podatke.. za proglašenje blaženom čs Žarke Ivasić strijeljane u Gospiću 1946. godine … op.a. F.T.). I tako se približavalo vrijeme predviđeno za povratak.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

6. Povratak – Odlazak iz Istre prema Zagrebu Varaždinu i Cestici

14, 30 sati  – zahvala domaćinima i odlazak hodočasnika za Zagreb, Varaždin… Cesticu

Putem nas pratila kiša i snijeg i vjetar… – ograničenje brzine… a desetak minuta stajali smo i pred ulazom u tunel koji je bio zatvoren ,,crveno svijetlo na semaforu“.  I tako smo, u 15:35 stigli na odmorište Vrata Jadrana, odakle smo nakon kraćeg odmora, oko 16 sati nastavili putovanje prema domu uz jedno stajanje … Snijeg, ograničenje brzine ralice,, nesreća – Pola sata stali smo na odmorištu Vukova gorica, a u Zagreb, na Buzin stigli smo nešto prije sedam sati ( Zagreb Buzin  – Super nova – 18:55 ), a kući na parkiralište OŠ Cestica stigli smo u 20:35.

I tako je završilo naše dvodnevno hodočašće u Spomen na žrtve Istre Drugog svjetskog rata i poraća.

Kao zanimljivost za drugi dan puta je ta da nas ujutro kod jame Golubinčina kiša poštedjela, a na povratku bilo i kiše i jakog vjetra koji povremeno i autobus malo zanio. Od Rijeke do Cestice „pratili“ nas kiša i snijeg. Snijega bilo dosta do posljednjeg tunela pred Karlovcem, a onda do Novog Marofa samo kiša. Nakon prolaska prvog tunela prema Varaždinu opet nas „dočekao“ snijeg, a snježni pokrivač dočekao nas i u Cestici, a još ga ima i danas, 14. prosinca 2022. godine, u 11:30 sati dok završavam ovaj tekst.

NAJZNAČAJNIJE AKTIVNOSTI MINISTARSTVA HRVATSKIH BRANITELJA NA PODRUČJU ISTRAŽIVANJA GROBIŠTA DRUGOG SVJETSKOG RATA I PORAĆA

(mandat-6 godina)

Promemorija u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca 2022. godine

• unaprijeđen Hrvatski model traženja nestalih osoba – modernizacijom tehnologije (georadar, dronovi) i osposobljavanjem djelatnika
• uspostavljene 2 ispostave u Vukovaru i Splitu u kojima rade hrvatski branitelji, bivši pripadnici Hrvatske vojske i policije – obavljaju terenski rad i razgovore sa svjedocima
• objedinjena su saznanja o 1430 lokacija mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica Drugog svjetskog rata i poraća (istinitost saznanja provjerava se terenskim istraživanjem odnosno iskapanjem)
• provedena su ukupno 574 terenska izvida
• istraženo je 80 lokacija, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 1886 osoba
• Kroz ekshumacije odrađen je veliki broj značajnih lokacija, posebno ističemo lokacije na kojima je ekshumiran veći broj posmrtnih ostataka, a to su Jama Jazovka (814 p.o.), Gračani, Zagreb (294 p.o.), Prudnice, Brdovec (133 p.o.), Tuškanac 74, Grad Zagreb (102 p.o.), Predio ispred groblja Sv. Marije Magdalene, Gospić (153 p.o. do sada; aktivnost se radi u više faza), Tomašica, Garešnica (53 p.o.), Savska 77, Zagreb (25 p.o.), Macelj (84 p.o.).
• Na području Maceljske gore proveli smo terenska istraživanja na 9 lokacija pri čemu smo potvrdili samo jednu lokaciju pronalaskom posmrtnih ostataka (problem nam je bio nedostatak primarnih svjedoka i nepregledni šumski masiv).
• Najveće stratište pronađeno i istraženo svakako je jama Jazovka u kojoj smo pronašli i ekshumirali posmrtne ostatke najmanje 814 osoba. Ekshumaciji su nazočili predstavnici udruge HOZ Jazovka kao i vlč. Ivan Vučak.
• Odrađene su pripremne radnje za izgradnju grobnice i spomen obilježja žrtvama Jazovke. Cilj je žrtve dostojno pokopati. Ovo je primarni cilj Ministarstva kojem smo iznimno posvećeni te se nadamo završetku realizacije projekta u što skorijem roku.
• Sustavno u suradnji sa Zavodom za sudsku medicinu i kriminalistiku provodimo antropološke obrade ekshumiranih posmrtnih ostataka.
• Kroz analize dolazimo do vrijednih podataka kao što su dob i spol žrtava, perimortalna i postmortalna oštećenja i ozljede, uzrok smrti te ostale specifičnosti. Sve to potrebno nam je za izradu cjelovitog izvješća potrebnih za rekonstrukciju događaja.
• Naš drugi cilj u postupanju je dostojna briga za pronađene posmrtne ostatke žrtava odnosno pravo na grob. Zajedno smo s jedinicama lokalne samouprave, kao i obiteljima žrtava, organizirali pokope, a posmrtne ostatke vojnika stranih oružanih sila predali nadležnim tijelima njihovih država. Tako je dostojno trajno zbrinuto 937 žrtava.
• Posmrtni ostaci su pokopani u: Donjoj Višnjici (Lepoglava), Vagancu (Plitvička Jezera), Gračanima (Zagreb), Boričevcu (Donji Lapac), Brodu na Kupi, Tomašici (Garešnica), Otočcu, Makarskoj, Macelju, Gospiću, Laduču (Brdovec), Zagvozdu, Svibovcu (Varaždinske Toplice) i Vrbovskom.
• Većinu sprovodnih obreda su, na zamolbu Ministarstva, vodili hrvatski biskupi, čime je dana dodatna pažnja ovim žrtvama.
• Kroz svoj rad pokazali smo da smo otvoreni za suradnju sa zainteresiranim pojedincima te udrugama
• Prioritet uz rad na ovoj problematici ostaju nestale osobe u Domovinskom ratu i rješavanje njihove sudbine. Republika Hrvatska još uvijek aktivno traga za 1821 osobom.

 

U Križovljanu Radovečkome, u srijedu , 14. prosinca 2022. 

Franjo Talan, predsjednik Društva

Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava

Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin