Izvješće s obilježavanja spomen na vlč. Vilima

U subotu, 3. srpnja 2021. godine u župi Sveti Ilija – spomen na vlč. Vilima Cecelju čuvara uspomena na žrtve Bleiburga i poratnih stradanja Drugog svjetskog rata

 „Bio je evanđeoski primjer žrtve i ljubavi prema bližnjemu“

Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, osnovano 20. 09. 2000.

Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin IBAN: HR8723600001101736832,  OIB 20358865131

U znak sjećanja na uzornog svećenika i izrazitog humanista i domoljuba vlč. Vilima Cecelju (Sveti Ilija, 24. 4. 1909. – Salzburg 3. 7. 1989.), mogli bismo slobodno reći, pokretača i čuvara sjećanja na žrtve, progona i stradanja nakon Drugog svjetskog rata, a koje je uslijed vladanja totalitarnog  poratnog jugo-komunističkog terora u bivšoj državi-Jugoslaviji, jedino moglo i biti organizirano u zemljama demokracije gdje su se poštivala ljudska prava, brojni ljudi iz Hrvatske te iz različitih dijelova Svijeta, kao i članovi Počasnog bleiburškog voda kojem su se pridružili i brojni župljani, pa i posljednjih godina i članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava (osnovano u Varaždinu 20. rujna 2000. godine op.a. F.T.), pokrenuli su inicijativu, prvo da se tijelo zaslužnog svećenika prenese i pokopa u rodnoj grudi i župi, te potom da se i ostali s njegovom dobrotom i brigom za progonjene upoznaju. Tijelo svećenika Vilima preneseno je u Domovinu, 24. travnja 1997. godine, u kojoj zbog progona totalitarnog režima nije mogao boraviti od 1944. godine, a ni posjetiti je, pokopano je na groblju rodne župe Sv. Ilija.  

Da bi se sačuvalo sjećanje na dobrotu i požrtvovnost svećenika Vilima Cecelje, a koju je iskazivao prema svima koji su bili u potrebi na plodno tlo izašao je i prijedlog da se poprsje svećenika Vilima Cecelje postavi u svim mjestima gdje je kao svećenik djelovao, te da se, u znak zahvalnosti za sve dobro što je bližnjima učinio podsjeti i uspomena sačuva. Tako su do sada spomen biste vlč. Vilima Cecelje postavljene u Salzburgu, na Bleiburškom polju, u Hrastovici te u rodnoj župi, ispred crkve Sv. Ilije proroka, a spomen ploča postavljan je i na zgradi župnog dvora u župi Bedenica kod Svetog Ivana Zeline, gdje je kao kapelan, 1932. godine, započeo svoju svećeničku službu. Spomen ploča postavljen je o 110 obljetnici rođenja, 24. travnja 2019. godine, a štovatelji neumornog rada i djelovanja vlč. Vilim Cecelje, nastoje mu povodom godišnjice smrti na grobu zapaliti svijeću, nakon čega je i tradicionalna misa zadušnica u župnoj crkvi u Sv. Iliji, a što je bilo i ove godine u subotu, 3. srpnja 2021. godine.

Spomen na vlč. Vilima započeo je,  kao i prijašnjih godina na groblju u Svetom Iliji, polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom, a vijenac je u ime Počasnog bleiburškog voda položio Zlatko Grošanić, u ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina Zlatko Cesar, Vladimir Horenec, Stanko Cecelja, i Miroslav Kocijan koji je po polaganju vijenaca i paljenju svijeća predvodio molitvu. Spomenu na groblju bio je ispred Udruge Hrvatski domobran Sveti Ivan Zelina prisutan i Juraj Fruk iz župe Bedenica, Ivica Dolenec, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Varaždinske županije, te Dragutin Slatković iz Beretinca koji je prisutne izvijestio o stradanjima i progonima stanovništva župe Sveti Ilija, u poratnim danima Drugog svjetskog rata.

S početkom u 19 sati misu zadušnicu predvodio je preč. Izidor Ferek, župnik župe Svetog Ilije proroka, dekan i kanonik Zbornog kaptola, a pod misom, uz pratnju na orguljama č.s. Leopolde Kefelja pjevao je zbor župe. Nakon mise zapalili smo svijeći i podno poprsja vlč Vilima, a koja je smještena pred ulazom u župnu crkvu Svetog Ilije.

Velečasni Vilim Cecelja život je posvetio Bogu, čovjeku i Hrvatskoj

Svećenik vlč. Vilim Cecelja, rođen je 24. travnja 1909. u Svetom Iliji kod Varaždina. Nakon završene pučke škole u rodnom mjestu i gimnazije u Varaždinu koju je završio 1928. godine upisuje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaredio ga je 29. srpnja 1932. zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Kao mladi svećenik prvo je služio kao kapelan u župi Bedenica, kod Sv. Ivana Zeline, a u jesen 1935. premješten je za upravitelja župe Dubovec kod Kri­ževaca. Nakon toga je u župi Hrastvica kod Petrinje. Nadbiskup bl. Alojzije Stepinac povjerio mu je potom osnivanje župe u Kustošiji, što je i ostvario 1939. godine, gdje je Božjom Providnošću, nesebičnom pomoći nadbiskupa bl. A. Stepinca te svojim pristu­pom ljudima i osobnošću sagradio crkvu posvećenu sv. Nikoli Taveliću, župni dvor i organizirao vjerska društva i soci­jalnu skrb. Bio je u vrijeme Nezavisne države Hrvatske i zamjenik vojnog vikara nadbiskupa Alojzija Stepinca i kao takav je u travnju 1941. godine zaprisegao prvu vladu Nezavisne Države Hrvatske. Godine 1942. postaje župnikom gornjogradske župe sv. Marka, a 8. svibnja 1944. premješten je u Beč gdje mu je kao voditelju podružnice Crvenoga križa predana skrb za hrvatske ranjenike. Završetkom rata nastavlja voditi Hrvatski Crveni Križ u emigraciji, u kojoj je uslijed progona i kleveta komunista ostao do kraja života. U listopadu 1945. Amerikanci su ga uhapsili i zatočili do svibnja 1947. u logoru u Glasenbachu kraj Salzburga. Vodio je Hrvatski Caritas u Austriji. U Salzburgu je osnovao Katoličku misiju za hrvatske radnike. Pokrenuo je časopis Glasnik Srca Isusova i Marijina i uređivao ga dvadeset godina. Surađivao je i objavljivao u brojnim iseljeničkim novinama i časopisima. Umro je u Salzburgu 3. srpnja 1989. godine.

Na simpoziju održanom u rodnoj mu župi održanim povodom 110. godišnjice rođenja (župa Sv. Ilija kod Varaždina, 24. travnja 1909. – Salzburg 3. 7. 1989.) i 30. godišnjice smrti, 3. srpnja 2019. godine, mons. Zvonimir Sekelj  (župnik župe Kustošija u razdoblju 1978-2002. – njegovi prethodnici bili su vlč. Antun Frimel 1942.-1977. i vlč. Vilim Cecelja od osnutka župe op.a. F.T.),  rekao je da je vlč. Vilim Cecelja  cijeli život posvetio Bogu, čovjeku i domovini, a bio je, imenovan od nadbiskupa Alojzija Stepinca, prvi župnik (1939.-1942.) i  graditelj crkve sv. Nikole Tavelića u Kustošiji.

Završetkom Drugog svjetskog rata nastavlja voditi Hrvatski Crveni Križ u emigraciji, a  Hrvatski Caritas u Austriji nastavljao je voditi i poslije izlaska iz logora u Glasenbachu kraj Salzburga. Kako je i sam iskusio progone i logore s posebnom je ljubavlju desetljećima bio na usluzi svima koji su mu se za pomoć utekli nakon što su izbjegli od progona komunističke vlasti u Jugoslaviji.

U Salzburgu je osnovao Katoličku misiju za hrvatske radnike, a o blagdanu Svih svetih i na Majčin dan molio je za poginule i žrtve stradale na križnim putovima i poubijane u poratnim likvidacijama partizansko-komunističke vojske i vlasti nakon Drugog svjetskog rata na groblju u Unter Loibachu i Bleiburgu koji je posljednji puta posjetio, već narušena zdravlja 1989. godine. Od početka izlaženja 1949. godine surađivao je u mjesečniku Glasnik Srca Isusova i Marijina, a od 1950. godine bio je i njegov urednik do prosinca 1969. godine kada je prestao izlaziti. Surađivao je i objavljivao u brojnim iseljeničkim novinama i časopisima, a u cilju pomoći i duhovne brige za izbjegle Hrvate. Umro je u Salzburgu 3. srpnja 1989. godine gdje je i pokopan, a po osamostaljenju Hrvatske 1997. godine tijelo mu je premješten u rodnu župu.

Rodna župa prvo mu se odužila osnivanje Pastoralnog centra Vilim  Cecelja, a potom i postavljanjem biste.  U cilju da se prikupi što više svjedočanstva o životu i djelovanju svećenika Vilima Cecelje, biskup mons. Josip Mrzljak povjerio je prikupljanje građe vlč. Marku Zadravec, sada na mjestu župnika župe sv. Martin Donja Voća, voditelju Hrvatske katoličke misije blaženi Alojzije Stepinac Maribor. Zbog bolesti i boravka u bolnici, prvo u OB Varaždin, a od srijede 30. 6. 2021. godine u bolnici Rebro u Zagrebu (op.a. F. T.) vlč. Marko Zadravec ove godine nije mogao biti s nama.

Iz američkog zarobljeničkog logora vlč. Vilim izašao je s 47 kilograma

O životnom putu i djelovanju vlč. Vilima Cecelja, na hodočašću u Bleiburg i Salzburg, 24. kolovoza 2019. godine, prof Jasenka Vidić je rekla: – vlč. Vilim Cecelja se 7. svibnja 1944. uputio za Beč gdje je brinuo o duhovnim potrebama ranjenika, koji su se početkom ožujka 1945. nalazili u 97 bolnica, kao i o svim hrvatskim postrojbama koje su se nalazile na području tadanje Njemačke, a da bi im pomogao i u ostalim potrebama osnovao je podružnicu Hrvatskog Crvenog križa. Isti je početkom svibnja 1945. preselio u Salzburg odakle je nastojao pomoći brojnim izbjeglicama koje su uspjele izbjeći izručivanje saveznika partizanima. Zbog pomoći izbjeglom stanovništvu agenti Udbe tražili su njegovo izručenje pa su ga američke snage koje su zaposjele taj dio Austrije držale 19 mjeseci u logoru iz kojeg je pušten kad se nisu mogle dokazati optužbe za koje ga je partizansko-komunistička vlast optuživala. Nakon izlaska iz logora, 20. svibnja 1947. godine, teško narušenog zdravlja s 47 kg težine, nastavio je svoj svećenički i humanitarni rad. Računa se da je u razdoblju do 1960. godine kroz austrijske logore o kojima je vlč. Cecelja vodio skrb prošlo preko 30 tisuća izbjeglih. O djelovanju vlč. Cecelje na pomoći bližnjima Tomislav Mesić je u proglasu američkim  Hrvatima 1957. godine rekao: “Odmah iza svršetka Drugog svjetskoga rata našle su se tisuće i tisuće hrvatskih izbjeglica – ojađeni, bespravni i od svih napušteni – razasuti po Srednjoj Europi, poglavito u Austriji, Italiji i Njemačkoj. Nešto iz straha pred novim događajima, a pritisnuti teškim materijalnim prilikama, mnogi su se povukli u se, nastojeći spasiti svoj goli život i sačuvati zajednicu svoje obitelji. Jedan čovjek, koji nije poznavao nikakova straha, koji je ne jedanput stavljao svoj vlastiti život na kocku, da spasi život kojeg svog bližnjega, čovjek koji je evanđeoski primjer žrtve i ljubavi prema bližnjemu, živi i djeluje danas u srcu Europe, u Salzburgu, u Austriji. Živi i radi za druge! Živi i trpi za pripadnike svoga hrvatskog naroda! Ime mu je rev(erend) Vilim Cecelja.”

Na pomoć vlč. Vilima Cecelje mogli su računati i oni koji su iz komunističke Jugoslavije izbjegli kasnije, bilo iz političkih ili ekonomskih razloga, kao i oni koji su došli s putovnicama.

Zapisao po povratku iz Svetog Ilije, u ponedjeljak, 5. srpnja 2021. godine

Franjo Talan

FOTO GALERIJA

Priložene fotografije snimljene su u subotu popodne, 3. srpnja 2021. u župi Sveti Ilija

Franjo Talan