Uz stotu obljetnicu žrtava Proštinske bune 1921. godine
U spomen na Proštinske žrtve, dana 3. veljače 2021. godine izaslanstvo Hrvatskog žrtvoslovnog društva na čelu s predsjednikom Antom Beljo, položilo je vijenac kod spomen ploče s imenima stradalih iz 1921. godine, a svijeća je zapljena i kod jame Golubinčina.
U izaslanstvu Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, na polaganju vijenca žrtvama Proštinske bune bili su iz Zagreba: Tajana Mikac Vidović, Ante Beljo, predsjednik HŽD-a, Josip Horvat i Marko Vidović, a iz Cestice kod Varaždina se priključio i Franjo Talan, dopredsjednik HŽD-a od 2016. godine i predsjednik Društva za obilježavanje grobišta osnovanog u Varaždinu, 20. rujna 2000-te. Na parkiralištu kod raskršća putova, Marčana, Krnica, Šegotići i Veliki Vareški, pričekali su nas naši domaćini iz Istre, prof. mr. Tatjana Tomaić, i brat joj Zoran Tomaić, operni pjevač, te Liljana Benčik Lili, kolumnistica i Grozdana Škabić, profesorica.
U spomen na 1916-tu godinu – različita sudbina spomenika
S obzirom da smo do lokacije spomen ploče žrtvama Proštinske bune iz 1921. godine, zbog nepredvidivih okolnosti, odnosno guste magle od tunela Tuhobić do ulaska u tunel Učke, putovalo oko 60 minuta duže, naši domaćini pričekali su nas ispod nadstrešnice autobusnog stajališta, a koja je postavljena uz cestu Šagotići – Marčana, desetka metara od spomenutog raskršća prema Marčani.
Sama spomen ploča postavljena je uz spomenik, kojem nešto „nedostaje“…. Spomenik s još danas vidljivo uklesanim slovima iz kojih zaključujemo da je postavljen 1916. godine, ili u spomen na događanja na tu godinu, nalazi se sjeveroistočno od ceste Marčana – Šegotići, s lijeve strane, tridesetak metara ispred raskršća s kojeg se desno, prema jugozapadu skreće u naselje Veliki Vareški, ravno, prema jugoistoku cesta vodi do naselja Šegotići, a lijevo, prema sjeveroistoku od raskršća možete doći do Krnice, našeg slijedeće točke gdje ćemo na grobištu, kod spomen križa ispred jame Golubinčina zapaliti svijeću. Ukoliko od tog raskršća krenete prema Krnici, otprilike 30 metara prema istoku se odvaja cesta-put koja vodi u naselje Mali Vareški, a koje je sjeverno od Šegotića.
Ispred spomenika, iz smjera Šegotići prema Marčani postavljena je spomen ploča, a koja je prema natpisu na spomen ploči postavljena 2016. godine.
Prema googl karti koordinate su: N 44,944591º i E 13,993322. Kad već spominjemo Google kartu, ako unesemo naselje Cokuni na Google, adresa: https://www.google.com/maps/place/52208,+Cokuni/@44.9459995,13.9918642,1582m/data=!3m1!1e3!4m5!3m4!1s0x476333ed88bcd09b:0x43d95fdc0518e8b3!8m2!3d44.9544606!4d13.9917428, vidjet ćemo da je lokacija spomenika i spomen ploče smještena u naselju Cokuni a što je naziv nešto udaljenijeg naselja od prije spomenutih, prema sjeveru od spomenika ispred kojeg je postavljena spomen ploča.
Posao za restauratore, a i ljude koji nastoje spomen na sve žrtve i stradanja sačuvati
Uz samo raskršće, na dijelu omeđenog cestama koje od raskršća vode prema Marčani i Velikim Vareškima, dakle sa zapadne strane, nalazi se spomenik postavljen u doba jugo-komunističke vlasti, danas bi rekli u vrijeme socijalizma. Prije postavljanja tog spomenika na toj lokaciji nalazio se spomenik s upisanom godinom 1916., a koji je u izvornom obliku na vrhu završavao s križem. Kao i na brojnim mjestima diljem Republike Hrvatske i ostalih području u kojima je Komunistička partija stvarala novi „društveni poredak-besklasno društvo“, s vođom umjesto Boga na čelu, taj spomenik bio je odstranjen i „pohranjen“ bez križa u obližnjem šumarku.
Vjerujem da će se u doglednoj budućnosti o samom spomeniku saznati ostale pojedinosti, a svakako bi bilo dobro znati i datum kada je postavljen na prvu lokaciju, kao i imena ljudi koji su u zahvalu Bogu taj spomenik dali napraviti i postaviti, kao i tko ga je blagoslovio prvi puta dok je bio kompletan. Kao zapis o jednom vremenu dok nam je „bilo bolje“ možda bi se mogao i pronaći „dokument“ koji je naredio njegovo uklanjanje i devastiranje te „pohranu u šumarku“, kao i tko ga je pronašao kao i ljude koji su doprinijeli da se „krnji“ spomenik postavi na sadašnju lokaciju. Iako smatram da se u Republici Hrvatskoj dovoljno ne brine o kulturno povijesnoj baštini, kako na razini države, tako i na razinama županija, gradova i općina, izražavam nadu da će se u doglednoj budućnosti spomenik restaurirati i u izvornom obliku obnoviti. E sad je već pitanje kako će se to izvesti i koliko će vremena do tada proći. Naime u nas je običaj, u Republici Hrvatskoj, tako reći na svim razinama „davati osvrte“ što se novoga napravilo, a rijetko će se koji čelnik ili stranka osvrnuti koliko je za njegova mandata propalo kulturno povijesnih spomenika, zavičajne i nacionalne, materijalne i nematerijalne baštine, kao i koliko je divljih deponija sanirani i nanovo stvoreno, koliko je za njihova mandata sposobnih mladih školovanih ljudi „zbog neuklapanja“ zavičajnu adresu promijenilo.
Danas „krnji“ spomenik bez križa, ispred kojeg je spomen ploča Proštinskim žrtvama
S obzirom da „nedostaje“ dio natpisa u podnožju kamenog spomenika, teško je odgonetnuti, odnosno rekonstruirati izvorni i kompletan natpis na spomeniku. Iz „vidljivih ostataka“ natpisa, mogli bi zaključiti da je isti postavljen 1916. godine, ili je postavljen „povodom nečega“ što se odnosilo na tu godinu. Kako bilo da bilo, u srijedu, 3. veljače 2021. godine, nešto iza podneva, moglo se tek pročitati „ŽUPLJ……“ a ispod je upisano – uklesano GOD – 1916.
Zapis na spomen ploči Proštinskoj buni postavljenoj 2016. godine
Ispred spomenutog spomenika, 2016. godine postavljena je spomen ploča žrtvama Proštinske bune, a povodom 95-te obljetnice iste. S obzirom da je spomen ploča postavljena skoro u vodoravnom položaju danas su pojedina slova, zbog različitih vremenskih utjecaja i ostalih okolnosti postala bljeđa pa i nečitljiva, zamolio sam naše domaćine, nakon povratka s putovanja za tekst natpisa koji je u spomen ploču uklesan.
Dakle izvorni tekst[1] koji je trebao biti uklesan u kamenu podlogu glasi:
Spomen ploča
U znak sjećanja na Proštinsku bunu, prvi organizirani oružani
otpor hrvatskih narodnjaka talijanskom fašizmu 1921. godine.
Pobuna je započela početkom veljače, a ugušena je u krvi
5. travnja 1921. U sukobima su poginuli Ivan Rubinić i Jakov
Cvek Matuc, dok su Antun Braus, Mate Vladislović, Tone
Variško-Kunčoz iz Malih Vareški i Tone Vareško-Kralj iz
Velikih Vareški umrli kao zatvorenici od posljedica fizičke
torture. Uhićeno je oko 400 osoba, a protiv 120 sudionika
Proštinske bune podignuta je optužnica, te je 118 Istrana
odslužilo zatvorsku kaznu veću od šest mjeseci.
U čast Proštinarima i povodom obilježavanja 95-te godišnjice
Proštinske bune ovo sjećanje u kamen uklesano, postavlja
općina Marčana 2016. godine
U završnom dijelu posjeta Istri posjetili smo i jamu Golubinčina
Kad smo već bili na području općine Marčana, predložio sam i prihvaćeno je da posjetimo i jamu Golubinčina, a koja se nalazi sjeverozapadno od ceste koja od Krnice vodi prema Raklju. S obzirom da je oko jame još uvijek odlagalište svakojakog otpada, a koje je još i upotpunjeno „novim sadržajima“ od našeg posljednjeg boravka na tom području, 22. kolovoza 2020. godine, uz spomen križ stavili smo „baterijski“ lampion koji je uključen kod postavljenog spomen križa na kojem je natpis: U spomen na žrtve, 2. svjetski rat i poraće, jama Golubinčina, Društvo za obilježavanje grobišta. [2]
Kod spomen križa pred jamom Golubinčina, 3. 2. 2021. godine
Zapisao Franjo Talan, po povratku iz Istre, 3. veljače 2021. godine u 20:15 sati, nadopunjeno, i ispravljeno, u petak, 5. 2. 2021. godine u 12:20 sati
Fotografije snimili Josip Horvat i Franjo Talan
[1] – S obzirom da je u uklesanom tekstu navedeno da je protiv 120 sudionika podignuta optužnica, te je od njih 118 bilo osuđeno na vremensku kaznu dužu od šest mjeseci pitanje je kako je došlo do brojke od 188 …
[2] – kao i kod slučaja spomen ploče žrtvama Proštinske bune i tu je došlo do stanovite „korekcije“ pa je izvorni tekst izokrenut te je umjesto riječi poraće upisano polaće