Poštovani članovi Društva i čuvari uspomene na žrtve i stradanja,
zahvaljujem svima koji su na poslani dopis, u spomen na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, u sklopu održavanja 12-og križnog puta grobištima i stratištima sudjelovali u pobožnosti križnog puta kako smo u poslanom dopisu, 18. ožujka 2021. predložili, a i onima koju će to učiniti zaključno s nedjeljom, Cvijetnicom, 28. ožujka 2021. godine.
Od dobivenih vaših povratnih informacija do sada smo na taj način posjetili i svijeće zapalili: u Sloveniji na lokaciji grobišta Koželj (zahvaljujući gospodinu Dragutinu Šafariću iz Velenja), u Zagrebu na lokaciji Ljubijska 58 – Dubrava i groblju Miroševa (zahvaljujući Tajani i Marku…), na grobištu Leš – Kotoriba (Dragica Markan), grobištu Savica u općini Beretinec (Stanko Cecelja i Vlado Horenec), a jučer smo svijeće zapalili na grobištu Dravska šuma Varaždin, grobnici žrtava stratišta Gajec – Sračinec, kod spomen križa žrtvama šume Gaj – Strmec Podravski i na grobištu Pancerica Otok Virje (Miro Kocijan, Franjo Črep i Franjo Talan) ……
Uz zahvalnost na razumijevanju sve Vas pozdravljam, a „svojedobno izvješće“ o realizaciji ovogodišnjeg 12. križnog puta poslat ću Vam u Velikom tjednu.
I danas grobište Leš u Kotoribi sa spomen-križem i jarbolom s hrvatskom trobojnicom, koji su otkriveni 11. srpnja 2009. godine, skriva tajnu Ozninih likvidacija na području uz prugu i željeznički kolodvor u Kotoribi. To je spomen na nedužne žrtve ubijene nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon povlačenja njemačke i hrvatske vojske 1945. godine za njima se iz smjera istoka, od Ludbrega i Jalžabeta kretala jedna partizanska jedinica koja je po selima u koja su ulazili vršila racije te sobom vodila zarobljenike, a tako su učinili i po dolasku u naselje Beretinec. Tu su organizirali „sud”, a prethodno su na predjelu Savica alatom, motikama i lopatama koji su prikupili po selu, dali iskopati grabu prema kojoj su u noći poveli grupu ljudi koju su odredili za likvidaciju. Iste su potom poubijali i zagrnuli tankim slojem zemlje. Ostatak zarobljenika potom su poveli kroz naselje Črešnjevo. Na izlasku iz sela, podno brda, na predjelu podno Prepretnice, nekoliko su ih likvidirali, a ostale su poveli prema Sloveniji. Kad su došli do Višnjice tamo su na predjelu Belaš u šumi brojne poubijali, a među njima i braću Đuru i Franju Kukret koje je tamo mrtve pronašao otac i dopremio ih kući te su pokopani na groblju u Črešnjevu. Nakon toga u potragu za sinom krenuo je i Stjepan Borščak (Lončarev Štef) koji je isto pokopan na filijalnom groblju župe Sveti Ilija u Črešnjevu. Kasnije su vlasti u Višnjici zabranile dolazak na grobište koje je sve do demokratskih promjena bilo zavijeno velom tajne, a onda je nad grobištem postavljen spomen križ.
Svjedok tih događaja iz 1945. svjedoči kako su u neposrednoj blizini njegove kuće vršene odmazde, strijeljanja hrvatskih vojnika, Nijemaca i civila koji su nabacani u rovove, odnosno streljačke jarke, koji su se nalazili na lokalitetu na kojem se danas nalazi napuštena prodavaonica (Ljubijska 58). Istinski spomen na te žrtve treba biti molitva – Tajana Mikac Vidović, tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava