U nedjelju, 13. siječnja, dva dana uoči 27. Dana međunarodnog priznanja RH, sudjelovali smo na desetom hodočašću u spomen na hrvatsko velejunaštvo prije 441. godinu.
Utvrda Gvozdansko nalazi se na Banovini između Gline i Dvora. Izgradila ju je obitelj Zrinski za potrebe čuvanja i iskorištavanja gospodarskih posjeda u Pounju. Naime, u okolnim šumama nalazili su se rudnici srebra i olova koji su omogućavali postojanu obranu Hrvatskog kraljevstva od turskih osvajača i vlaških pomagača. Nikola III Zrinski i njegov sin Nikola IV Šubić Zrinski – Sigetski ovdje su kovali srebrne talire za kupnju naoružanja i obranu ostataka Hrvatskog kraljevstva od stalnih najezdi iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Dodatak prezimenu dobili su po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. Vlasi su Turcima služili za nabavu hrane i potrepština, uglavnom pljačkom. U kasnijim stoljećima većinom su prešli na srpstvo pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC.
Na Božić 25. prosinca 1577. Ferhad paša po treći je puta braniteljima Gvozdanskog ponudio predaju. Utvrda Zrin osvojena je 20. listopada, a zahvaljujući topništvu Turci potom osvajaju Kladušu, Pećigrad, Podzvizd, Ostrožac i Drežnik. Dotadašnje napade posada utvrde je odbila, iako izmučena glađu i hladnoćom. Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Tijekom noći, 12. siječnja ugasila se i posljednja vatra u utvrdi. Turci su ujutro krenuli u napadi i bez otpora prodrli u grad. Ostali su zatečeni strahovitim prizorom – svi su branitelji bili na svojim položajima smrznuti, a u gradu nije bilo hrane, vode, streljiva niti ogrjeva. Poštujući ovakvo junaštvo, Ferhad paša Sokolović zapovjedio je da se posadu pokopa po kršćanskom obredu i tako mrtvima odao najveću počast. Kapetane obrane zabilježila je povijest: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao utvrdu.
Povijest se ponovila na Božić 1941. kada su Srbi poslije podnevne božićne mise poubijali oko 55 civila te 1991. u Domovinskom ratu. Ista sudbina zadesila je Zrin kojega su partizani spalili 9. rujna 1943., a stanovništvo protjerali sa trajnom zabranom povratka.
U čast svih žrtava Gvozdanskog, Pounja, Banovine i drugih područja i mjesta stradanja hrvatskog naroda, donosimo stihove iz XXIV. pjevanja Rat sunca sa mjesecom iz najduljeg hrvatskog epa ikada napisanog – Gvozdansko – čiji autor je jednako tako prešućivani hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić (1867.- 1949.):
Mi smo jedin narod na tom svietu,
Koj vojuje samo da se brani;
Od Boga smo za to odabrani,
Da štitimo njegvu Pravdu svetu.
Vječnog mira mi smo temelj-kamen,
I namjera božjih ljudstvu znamen.
……..
Tu smo i mi pravde zatočnici,
Ko što uviek bjehu naši pređi;
Budmo i mi njeni mučenici
Zla i dobra na užasnoj međi.
Sva krv naša neka ovdje stine;
A za pravdu nek se Gospod brine
Delegacije okupljenih sudionika su prema protokolu odakle počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.
http://viktimologija.com.hr/wp/2018/01/21/predlaze-se-postanska-marka-povodom-440-godisnjice-gvozdanskog/
http://viktimologija.com.hr/wp/2018/01/15/9-spomen-hodocasce-u-gvozdansko-spomen-na-440-obljetnicu-herojske-obrane-hrvatskih-ognjista-i-kastela-gvozdansko/