21. listopada 2018. održana je komemoracija za oko 150 hrvatskih žrtava masovnog pogubljenja nakon partizanskog zauzimanja Travnika 23.-25. listopada 1944.

O ovom događaju u šumi Rije iznad sela Rankovići se za vrijeme komunističke Jugoslavije, kao i o mnogim drugim partizanskim zločinima u gradu i travničkoj okolici, nije smjelo govoriti. Zarobljenici su bili pripadnici Hrvatske vojske, ali i civili ne samo iz Rankovića, nego i iz cijele srednje Bosne, neki čak iz Hrvatske. Prema svjedočenju jedinoga preživjeloga, g. Stipe Lučića, sve žrtve vezane žicom najprije su ispitivane u kući Mladena Vidaka, a potom je započelo klanje, nekima su i odrubili glave. Dvojica egzekutora kasnije su se time javno hvalila – Salih Bajrić Caco i Salko Subašić iz Novoga Travnika, tada nazvanog Pucarevo.

Mnoga mjesta stradanja na lokacijama u Travniku, Novom Travniku i Vitezu, kao niti na lokalitetu Rije još nisu istražena, a procjene govore da je u tom stravičnom zločinu u samo tri dana ubijeno i više od tri tisuće zarobljenih i ranjenih hrvatskih vojnika, hrvatskih civila, bolesnika u travničkoj bolnici,  a i ne mali broj travničkih Muslimana. Povjesničari tvrde da je Travnik u Drugom svjetskom ratu bio najveće hrvatsko stratište u BiH. Ovdje se radilo o pljačkaškom osvetničkom piru partizanskih krajiških brigada uz suglasnost njihovih zapovjednika razjarenih gubitcima koje su pretrpjeli u borbama za Travnik, a prije svega zbog pogibije dvojice visokih oficira. Danas se na mjestu stradanja nalazi spomen-obilježje – hrvatska zastava i spomen-ploča koji podsjećaju na počinjene zločine. Župa danas pripada Travničkomu dekanatu, a graniči sa župama Presvetoga Trojstva u Novom Travniku, UBDM u Dolcu, Sv. Martina u Bučićima i Sv. Ilije u Rostovu. Nedaleko od crkve je i spomenuta obnovljena župna dvorana u kojoj se događaju brojna župna i općedruštvena događanja.

Na mjestu pogibelji u šumi Rije kod župne crkve u selu Rankovići koje broji oko 550 obitelji i od Travnika je udaljeno nekoliko kilometara, svetu misu za ubijene predvodio je mons. dr. Anto Orlovac, generalni vikar banjolučke biskupije uz suslavlje mons. dr. Pave Jurišića i don Miljenka Džalte, sedmog župnika župe Svetog Josipa od njezina osnivanja 1937. Ovo spomen obilježje jedino je registrirano u počast ubijenim hrvatskim civilnim i vojnim žrtvama Drugog svjetskog rata na razini države BiH.

Komemoraciji su prisustvovali kuprešaci čiji su najmiliji ovdje pobijeni, izaslanstvo udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Grude, udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Novi Travnik s predsjednikom g. Zrinom Beljanom, svečana postrojba Oružanih snaga BiH, zbor Zrinski iz Osijeka te članovi HŽD-a.

Prisjetimo se i dijela prošlogodišnje propovijedi mons. Jurišića koji je kazao: “…mi se spominjemo žrtava , ali želimo kao vjernici, dok osuđujemo zlodjela zlih ljudi, nadvladati poriv za osvetom. Kršćanin ne bi trebao nikada na zločine odgovarati zločinima, inače ne bismo vidjeli ni trunke radosti u ovoj suznoj dolini, a samo bi jad umnažali. Molimo Božjem milosrđu da pokojnima udijeli mir, a sve koji zlo čine potakne na put obraćenja, a koji su ga činili udijeli oproštenje”.